Osnovno

NGC 281 je sjajna emisijska maglica u Kasiopeji. Ovakve maglice znane su i kao HII regije, tj. oblaci ioniziranog atomskog vodika. Fizički gledano, maglice se smjestila oko 9.500 svjetlosnih godina od nas u Perzejevom spiralnom kraku Mliječnog puta. Perzjev krak predstavlja vanjski krak Mliječnog puta gledan iz Sunčevog sustava.

Otkriće

Maglicu je otkrio Edward Emmerson Barnard u kolovozu 1883. i opisao ju je kao „veliku, tamnu difuznu maglicu“. Kako je E.E. Barnard maglicu vidio tako slabašnom, nije mi jasno, jer meni NGC 281 nikada nije predstavljala problem za vidjeti. Pamtim kako sam je vidio u 20 cm teleskop, a onda naravno i u 30 cm teleskopu. Možda je E.E. Barnardu vidljivost kvarila optika teleskopa, iako BK4 i BK7 stakla koja čine leću akromatskih teleskopa iz tog doba imaju dobru propusnost u crvenom dijelu spektra (90%+).

Opis

U sredini NGC 281 nalazi se otvoreno jato zvijezda IC 1590. U jatu je dominantna četverostruka plava zvijezda HIP 4121 spektralne klase O6 i prividnog sjaja magnitude 7.76. Spektralna klasa O znači kako je površinska temperatura zvijezde veća od 30.000 K, što rezultira da veći dio njenog sjaja je u UV dijelu spektra. To se vidi iz podataka o prividnom sjaju kroz različite dijelove spektra, gdje je zvijezda za oko pola magnitude svjetlija u UV spektru. Zbog intenzivnog zračenja zvijezde za očekivati je kako je ona glavni „krivac“ za pobuđivanje atoma vodika u neposrednoj okolici tj. razlog vidljivosti maglice NGC 281. Inače, prema podacima sa satelita Gaia, HIP 4121 udaljena je oko 11.500 svjetlosnih godina i sjaji više desetaka tisuća puta jače od Sunca. Moguće kako je i samu udaljenost maglice NGC 281 potrebno korigirati sa 9.500 na 11.500 svjetlosnih godina.

Maglica NGC 281 nosi nadimak Pacam jer na fotografijama naliči na lik iz popularne arkade tj. računalne igre iz 1980ih.

Promatranja

NGC 281 prvi put sam promatrao 18.08.2006. kada sam u je u dnevniku opisao sljedećim riječima:

9 mag 9-11 zvijezda na prostoru od 5’x3′, središnja zvijezda skupa je trostruka, cijelo područje skupa je umotano u slabašnu polukružnu maglicu dimenzija 12’x2′ polukružnog oblika. NGC281 je u jugozapadno dijelu maglice.

Promatranje sam obavio pri 133x, koristeći GSO 200/1200 Dobson i 9mm Plossl okular. Nisam evidentirao korištenje filtera, a ako se ne varam Baaderov UHC-s sam pribavio tek mjesec dana kasnije.

Sljedeće promatranje obavio sam 5.11.2007. kroz tada novi GSO 300/1500 Dobson pri 100x i uz korištenje UHC filtera:

Otvoreni skup s oko 10 zvijezda velike razlike u sjaju, najsjajnija zvijezda u skupu je dvostruka, možda i trostruka. Cijeli skup je umotan u veoma tamnu maglicu u obliku zrcalne brojke “6”. Skup se nalazi u “trbuhu” brojke 6. Skup ima oblik sličan M45.

Cijelo vrijeme mi je u fokusu zvjezdano jato IC 1590 unutar maglice, a sama maglica mi je bila sporedna stvar.

Skiciranja

TNisam imao novih promatranja sve do 12.08.2012., kada sam s brda povrh Svetog Roka u južnoj Lici skicirao maglicu. Kada usporedim skicu od te večeri s onom od neki dan, gotovo da nema sličnosti. Prvo je skica zarotirana za 180°, a drugo je da nema uopće formu i detalje koje sam uočio prije desetak dana. Za te razlike krivim OIII filter, koji je očito dotukao maglicu do daske i promijenio joj oblik.

Skica NGC 281 iz 2012. godine

Skica NGC218 nastala 12.08.2012.

16.10.2022.

Nova skica koju sam napravio 16.10.2022. već bolje dočarava stvari. Skica nije nastala u idealnim uvjetima jer su me u Čremušnici zezale visoka vlaga i prizemna magla, a i nebo bi moglo biti bolje. Iz tog razloga vjerujem kako bi se pod tamnijim nebom dao uloviti pokoji detalj više.

Skica NGC 281 od 16.10.2022.

Skica maglice NGC 281 nastala 16.10.2022.

Kada usporedim skicu sa DSS snimkom u plavom kanalu (POSS2/UKSTU Blue) vidljivo je kako su glavni detalji maglice tu negdje, iako se ne poklapaju položajno. Zašto je tako? Moguće je kako nisam bio dovoljno koncentriran ili da su mi detalji „plesali“ položajno zbog loših uvjeta promatranja. Kako skiciranje nije fotografija rekao bih da „fotorealističnost“ nije primarni cilj jer je promatranje podložno subjektivnom dojmu (i greškama). Cilj skiciranja je uloviti dojam objekta, a ako taj dojam uključuje i lagani položajni odmak detalja, tim bolje. Barem znate da prilikom skiciranja ne muljam i ne „namještam“ rezultate.

Usporedni prikaz fotografije i skice

Lijevo: DSS snimak plavog kanala; Sredina: simulacija fotografije kako bi ličila na prizor u okularu; Desno: skica

Ono što je zanimljivo je da sam ulovio ili barem nazreo tamnu maglicu GA90 3-8. Ovaj neproziran oblak prašine i plina je lako vidljiv na fotografijama, dok na skici se vidio kao crni prst na lokaciji 1. Čak sam i ovdje pogriješio, tj. smjestio sam mrlju iznad umjesto ispod tri karakteristične zvijezde. Sljedeći detalj pod brojem 2 se dobro poklapa sa fotografijom, kao i detalj 3 koji na fotografiji odgovara tamnoj maglici TGU H819. Detalj pod brojem 4 nema baš nekog uporišta na fotografiji. Moguće je kako je ovdje sjaj obližnjih zvijezda prevario oči i učinio maglicu tamnijom nego što je. S druge strane, „kanal“ u maglici pod brojem 5 odgovara detalju na fotografiji. Ovaj detalj nije klasificiran kao objekt. Ono što nikako na fotografijama ne mogu potvrditi, barem ne pouzdano, a jasno se vidjelo u okularu, je maglica oko sjajnih zvijezda (6). Zapravo, fotografije s jako dugim ekspozicijama pokazuju da tu ima u pozadini nečeg, ali na „normalnim“ fotografijama prostor oko tih zvijezda je prazan. Mogu na kraju samo zaključiti kako se refleksija unutar okulara igrala s mojom percepcijom. Uzrok refleksije je mogao biti i lagano zamagljen okular.

Usporedba detalja između skice i fotografije

Usporedba detalja između skice i fotografije

Zaključak

Ono što sam želio pokazati ovom skicom je da čak i vizualom se daju detektirati fini detalji unutar maglica. Prizor u okularu ne pršti bojama, ali to ne znači da je manje detaljan. Kao što već neko vrijeme govorim, promatranje je vještina i treba tu vještinu trenirati, održavati. Iskoristite zato svaku priliku za promatranje.

Poveznice

(Visited 36 times, 1 visits today)