Andromeda

Andromeda tj. Messier 31 (NGC 224) je velika spiralna galaksija u našem neposrednom susjedstvu. Galaksija je toliko velika i sjajna da se može bez problema vidjeti golim s iole tamnijeg neba.

Andromeda se smjestila na oko 2.5 milijuna svjetlosnih godina. Njen prividan sjaj usporediv je s najtamnijom zvijezdom asterizma Velika kola u Velikom medvjedu, tj. otprilike je sredina 3. magnitude. Kada se prividan sjaj galaksije i njena udaljenost uzmu o obzir dolazimo do podatka da je Andromeda oko 30% sjajnija od našeg Mliječnog puta. No postoji kvaka u cijeloj priči. Andromedu gledamo iz niskog kuta, gotovo nam je okrenuta bridom pa je teško procijeniti sjaj pouzdano. Postoji mogućnost da je galaksija dvostruko sjajnija od našeg Mliječnog puta. Možemo samo maštati kakav bi to prizor bio na nebu kada bi nam tako bliska i sjajna galaksija bila okrenuta naličjem.

Uz naš malo tamniji, ali masivniji Mliječni put, Andromeda je dominantna grupa Lokalnog jata galaksija. Ona je jedna od rijetkih galaksija koje kontriraju širenju Svemira te nam se približava brzinom od 110 km/s. Približavanje će uzrokovati sudar s našom galaksijom za neke 4 milijarde godina. Pritom to neće biti sudar u klasičnom smislu riječi, već će biti kao stapanje dva roja mušica u jednu veliku eliptičnu galaksiju – Milkdromedu/Milkomedu (od Milky Way + Andromeda).

Skica M31

Aktualna skica M31

Skiciranje Andromede

U koštac sa zvijeri zvanom Andromeda ulovio sam se u Čremušnici 18.10.2022. Skiciranje kompleksnog objekta poput Andromede je nešto čega sam se uvijek užasavao. Nije mi čak bio problem u tome što bih morao pažljivo pregledavati galaksiju, već u mnoštvu zvijezda koje moram prvo ucrtati. Broj zvijezda je velik jer moram pokriti veliko vidno polje da bi uopće mogao dočarati dojam objekta. U slučaju ove skice imam ih čak 206 ucrtanih.

Drugi problem koji se javio je rotacija polja. Naime, alt-azimutna montaža poput Dobsonove ne prati promjenu rotacije neba, već „vozi“ u svom lokalnom koordinatnom sustavu. Takvo ponašanje montaže kao posljedicu ima da će mi se recimo pravac između dvije zvijezde, koji se na početku skiciranja u okularu činio okomitim, nakon sat vremena zakrenuti za 15°. Kako zvijezde postavljam na skicu na taj način da povlačim pravce između zvijezda pa onda u odnosu na njega postavljam određujem položaj treće zvijezde, s vremenom se geometrija skice počne „uvijati“.

U slučaju ove skice problem uvijanja mi je brzo postao jasan. K tome sam pogriješio što nisam odmah ucrtao neke dominantne, široko razmaknute zvijezde koje bi služile kao sidro (reper) skice. Na osnovu njih bi onda mogao postavljati ostale zvijezde. Problemu poremećene geometrije doskočio sam prilikom precrtavanja skice, kada sam postavio te referentne zvijezde te u odnosu na njih onda postavljao druge zvijezde vidljive na skice. Rezultat toga je skica u ovoj neobičnoj orijentaciji.

Usporedba skice i fotografije M31

Usporedba skice i fotografije M31. Izvor fotografije je DSS POSS2, plavi kanal. Kliknite na grafiku za veću rezoluciju.

Što se vidi na skici?

Na samoj skici krenimo od očitih stvari: jasno se vidi jezgra M31 (1) i prateća galaksija M32 (2).

Sljedeći zanimljiv detalj je taman luk (3) na desno od jezgre M31. Kada uspoređujem položaj sjajne zvijezde, koja je na skici dolje desno ispod luka, vidim da sam počinio pogrešku prilikom ucrtavanja detalja jer na fotografiji je ta zvijezda očito lijevo od tamnog luka. Postoji mala mogućnost da je sam sjaj zvijezde „stvorio“ rupu u Andromedi, tj. da je zvijezda sakrila dio spiralnog diska.

Prva tamna pruga (4) do jezgre se dobro poklapa s onom na fotografiji. U oba slučaja se pruga na desnom kraju zaustavlja kraj trapezaste grupacije zvijezda. Njen lijevi kraj je na skici nejasan, gubi se u spiralnom disku, dok na fotografiji se vidi jasan lom i skretanje pruge prašine naglo u desno. Sljedeća pruga prašine (5 i 6) na skici se čini kao podijeljena u dva dijela, dok fotografija pokazuje kako je ona jedinstvena pojava bez nekih prekida. Opet, moguća igra svjetline u mojim očima zbog okolnih zvijezda u kombinaciji s niskim površinskim sjajem diska galaksije.

NGC 206 jasno je vidljiv na skici (7) kao sjajan oblak u M31. Jednom kada ga vidite ne možete ga promašiti. Druga zanimljiva pojava je na skici označena brojem 8. Na fotografiji te pojave nema, iako sam označio njen položaj dok se vizualno tu vidi kao nekakav „zaljev“ u disku galaksije. Kako je to područje ispunjeno s nešto zvijezda iz našeg Mliječnog puta, rekao bih da je to opet igra kontrasta sjajnih zvijezda i tamnog diska galaksije.

Na kraju ne mogu se pohvaliti da je skica usporediva s fotografijom. Nekako je sve na skici ispalo čudno i možda sam trebao drugačiju taktiku primijeniti. Našao sam se u situaciji da me pred skiciranja napala magla pa sam požurio s ucrtavanjem obrisa galaksije i detalja u njoj, što je u konačnici rezultiralo greškama.

Zaključak

Andromeda je vrijedna jedne detaljne studije kako bi se proučilo sve što ona nudi. Skicu moram ponoviti pod boljim nebom, u pogodnijim uvjetima jer ova skica je skica skice, previše štura za standarde koje pokušavam postaviti. Bitno je pokazati da ponekad ne ispadne sve super te da je (vizualna) astronomija zahtjevan hobi. Osoba za teleskopom često mora umorna i promrzla pronaći dovoljno mentalne snage za koncentrirati se na detalje na rubu vidljivosti. Nije to jednostavna zadaća.

 

(Visited 58 times, 1 visits today)