Jošavica, novo brdo za promatranje

Prije mjesec dana sam silno želio otići u mrak do te mjere da sam odlučio istražiti brda južno od Siska. Nažalost, prognoza se tada nije pokazala povoljnom pa je prilika za istraživanje novih brda propala. Večeras sam to odlučio nadoknaditi.

Novo brdo

Brda na koja sam se namjerio su oko sela Jošavica, 15 km južno od Petrinje. Ceste do tamo su „normalnije“, tj. nije zavojita magistrala kroz brda pa računam da je jednostavnije doći do lokacije. Nadao sam se da je tamo i nebo bolje od onog u Čremušnici, jer na jugu nema značajnih naseljenih mjesta. Sisak i Petrinja su na sjeveru, udaljeni 15 km, a sljedeća moguća svjetlosna kupola je 20 km udaljena Hrvatska Kostajnica u smjeru jugoistoka ili jednako toliko udaljena Glina na zapadu. Sve u svemu, nebo bi trebalo biti dobro. Procijenio sam da bi lokacija mogla loviti 21.3-21.4 mpas, za razliku od 21.1-21.2 u Čremušnici. Možda tih 0.2 razlike u magnitudi se ne čini puno na papiri, ali vjerujte mi, u naravi se to jako osjeti.

Putovanje

Do Jošavice sam došao nakon ravno sat vremena vožnje iz Velike Gorice. Vozio sam ležerno zbog mnoštva kamera uz cestu i potencijalnih policijskih patrola. Uz malo više hrabrosti dalo bi se istu turu odvesti za 5 do 10 min brže, ali čemu riskirati kaznu, ovaj hobi je već dovoljno skup. Zadnja 3 km vožnje su bila lokalnim cestama, prvo 2 km uskog asfalta, a potom 1 km pristojnog makadama. Ovaj kraj je teško stradao u potresu i k tome je razrušen tokom rata pa u cijelom selu ima možda 10 kuća u kojem se vide tragovi života. Unatoč jadnoj infrastrukturi, povukli su sporadičnu javnu rasvjetu. Meni je uvijek apsurdno kako javna rasvjeta ima veći prioritet od asfaltiranja ceste, ali ja sam čangrizavi astronom amater koji voli mrak pa vjerojatno nisam mjerodavan.

Lokacija

Dolaskom na lokaciju bio sam iznenađen koliko jako Sisak, tj. industrijska zona u Capragu svijetli. Doslovno je Betlehem. Kako je lokacija na koju sam došao na 360 m visine, s nje puca jasan pogleda prema naseljenim mjestima prema sjeveroistoku poput već spomenutog Siska, ali i Popovače u daljini. Čini se kako se ta izloženost svjetlima očitovala i na mjerenjima SQM-a, jer večeras nisam mjerio nebo tamnije od 21.10 mpas. Opet, pregled satelitskih snimaka kasnije je otkrio da je cijelo vrijeme visoka, tanka naoblaka dolazila sa zapada pa je ona možda reflektirala svjetlost gradova i pojačala pozadinsku svjetlinu neba. Opet, jug bi trebao biti savršen pa ću ovu lokaciju definitivno još u 2 ili 3 navrata isprobati prije nego odlučim isplati li se uopće dolaziti.

Postavljanje opreme

Čim sam izašao iz auta osjetilo se da je hladno, -3°C. Teren oko mene je već bio smrznut, a trava bijela od inja. Postavio sam teleskop na prvu ravnu plohu na livadi i shvatio da će mi smetati kabel obližnjeg niskonaponoskog dalekovoda. Odlučio sam se preseliti 10 metara na zapad. Ovdje dalekovod nije smetao, ali sada sam se nalazio na najnižem dijelu livade i ispod trave se krila voda. Ponovno sam se preselio, ali ovaj put 5 m sjevernije, uz rub makadama i tu je bilo dobro. Nebo je s ove lokacije otvoreno od istoka do jugozapada, dok na zapadu i sjeveru smetaju krošnje. Dok sam postavljao teleskop zapitao sam se kakav je smisao biti sam u ovakvoj zabiti. Razmišljao sam o tome kakav susret s nekom divljom zvjeri me čeka (na Zrinskoj gori ima vukova) te da li je uopće pametno biti ovdje sam. A opet, u pravilu divlje zvjeri se klone čovjeka, a ništa ne miriše po hrani da im budem privlačan. Tješio sam se kako vukovi vjerojatno ne vole Gran Cereale, koji sam ponio za prigrist. Kako bih smanjio vjerojatno neplaniranih susreta u mraku, uvijek pustim glazbu sa zvučnika. Od glazbe ja ne čujem šuškanje u šumi, što mene osobno umiri, a divlje zvjeri znaju da na livadi ima nekog.

Nakon postavljanja opreme, što je s kolimiranjem potrajalo oko pola sata, bio sam spreman za početak promatranja.

Promatranje

Podaci o promatranju

Kuglasti skupovi u Andromedi

Prije odlaska na promatranje nisam uspio pronaći kartu sa lokacijama kuglastih skupova u Andromedinoj galaksiju koju sam si priredio prije mjesec dana. Naime, nakon skiciranja Andromedine galaksije shvatio sam kako je barem tucet kuglastih skupova u dometu 300mm teleskopa. Iz tog razloga sam pripremio detaljniju kartu regije same galaksije i potom je uspješno zagubio. Zato sam kartu otvorio na mobitelu i s jednim okom gledao povremeno na ekran mobitela, a drugim okom kroz okular. Istovremeno dok sam se borio s kartom na ekranu mobitela, okulari i finder su se krenuli magliti da to nije bilo normalno. Odlučio sam upaliti grijač okulara, a bez findera ću se već nekako snaći.

Prvi na redu je bio G76, tj. Bol338, kuglasti skup pokraj M32 i sljedeći najsvjetliji u galaksiji nakon G1.

Aktualna skica M31

G76 (Bol338), GC, m=14.2, And

143x HYP: Nisam vidio sam kuglasti skup, ali sam se poslužio ovim povećanjem kako bih pronašao asterizam kraj kojeg se skup smjestio.

300x PL: Na većem povećanju vidim skrenutim pogledom „mutnu zvijezdu“ na lokaciji skupa. Zapravo, „mutna zvijezda“ je krivi izraz, jer se skrenuti pogledom jasno kuži kako objekt koji promatram nije zvijezda. Sjaj zvijezde tik iznad G76 je veći od samog skupa. Iskorištavam priliku kako bih na temelju obližnjih zvijezda procijenio prividan sjaj kuglastog skupa na 14. magnitudu, što je blizu službene vrijednosti od 14,2.

Očekivao sam kako će „zvijezda“ 14. magnitude biti puno lakša za uočiti jer sam se oko G76 malo namučio.

G78 (Bol023), GC, m=14.2, And

143x HYP: Uočavam tražene zvijezde pomoću kojih se usmjeravam na lokaciju G78. Uspio sam i njega uočiti, kao veoma tamnu zvjezdicu.

300x PL: Veće povećanje ne otkriva ništa novo, skup je i dalje zvjezdolik te bez detalja. Dosta ga je teško za uočiti.

Malo sam razočaran težinom uočavanja skupova pa zaključujem kako večeras nije noć za takav posao. Odustao sam od traženja G185, koji se već gubi u svjetlini jezgre Andromede, a i za 0.3 magnitude je tamniji od dva skupa koja sam dosad vidio.

Prilikom promatranja skupova otkrivam da mi stolac stalno propada u nakvašeno tlo. Manipuliranje opremom u rukavicama je otežano te cijelo promatranje postaje pomalo frustrirajuće. Prebacujem se na sektor u Perzeju koji sam planirao večeras promatrati.

Sektor neba RA 03h 30m DEC +40° 00′ do RA 04h 00m DEC +60° 00′

Krenuo sam prvo tražiti skup NGC 1348, ali kako je skup taman, odlučio sam si pomoći finderom. Otkrio sam pritom da se finder smrznuo, što je uništilo sliku njemu. Cijeli prizor u okularu imao je magličastu patinu, a zvijezde su izgledali kao kristali leda. Odlučio sam iz tog razloga prvo obići neki sjajniji otvoreni skup, kalibrirati GoTo na njemu pa onda ponoviti traganje za NGC 1348.

NGC 1444, OC, m=7, Per

143x HYP: Vidim nakupinu sitnih zvijezdica oko jedne samotne, izrazito sjajne zvijezde. Okular se unatoč grijanju magli pa je ove sitne zvijezdice teže uočiti.

NGC 1348, OC, m=n/a, Per

NV 143x HYP: Vidim 2-3 zvijezde i mutnu pozadinu iza njih. Skrenutim pogledom se naziru pojedine zvijezde u pozadini.

Smatram kako skup nisam vidio jer je provjera lokacije kroz finder bila nemoguća.

Fajrunt

U ovom trenu sam postao frustriran do te mjere propadanjem stolca u blato da sam odustao od promatranja sektora. Morao sam se gnijezditi na stolcu da bih dosegnuo okular, a od tih pokreta stolac bi se samo dublje ukopao u blato. Zapravo je kombinacija smrznutog findera, okulara koji se magli i mene grintavog dovela do toga da sam odustao od promatranja. Počeo sam se spremati i u 19:40 sam već bio na putu kući.