Promatranje 2023-06-12 (Jošavica)

Zagorio sam kao stari lonac. Osim lova na supernovu kroz tanke oblake krajem svibnja, nije bilo poštene vedre noći i prilike za promatranje. Bilo je oblačno, kišno, pljuskovito i varijacije na temu. U takvoj situaciji kada sam vidio da se prognozira vedrina za ponedjeljak navečer, nije bilo dvojbe, odmah sam si prilagodio život kako bih mogao otići pod nebo.

Utovario sam teleskop u auto, usput pokosio travu (koja za tri dana će izgledati kao da nikad nije košena) i krenuo na put u mrak. Kako me ulovila glad od košnje, plan je bio u letu proći kroz najpopularniji lanac junk food-a u Hrvatskoj, ali kada sam vidio gužvu u njemu, istog trena taj plan je propao. Nema smisla trošiti vrijeme na čekanje u redu, sigurno ću naći nešto po putu u Petrinji. Mislio sam kako radi kakva pekara ili dućan, jer nije kasno, još ima dnevnog svjetla. Prevario sam se, svi dućani po putu su radili do 21h i jedina opcija mi je bila benzinska. Kupio sam dva pakiranja mini kroasana na jednoj i nastavio prema brdima.

Znao sam što me čeka u tim brdima oko Jošavice. Kako kiša pada gotovo svaki dan zadnja dva mjeseca, vlaga i komarci su vjerojatno nepodnošljivi. I stvarno su bili. Na brdo sam došao oko 22:15, još su se vidjeli zadnji tragovi dnevno svjetla, a komarci su me samo čekali. Zzzzzzzz oko glave, zzzzzzz oko ušiju, zzzzzzzz po nosu, čelu, obrazu, šakama, vratu… svugdje zzzzzz. Uz to je temperatura bila normalna za ovo doba godine, tek 15°C, a ja dijete klimatskih promjena došao u kratkim rukavima. Na svu sreću uzeo sam dugu trenirku sa sobom te je instant navukao kako bi se zaštitio od zime i krvopija. Dok sam slagao teleskop čuo sam topot nečeg dalje niz puteljak na kojem parkiram. U trenu sam protrnuo, a onda sam se sjetio da sam ja taj koji je apeks predator na ovoj livadi. Kako ne bih čuo topote i šumove, a i ti isti topoti i šumovi čuli mene, pustio sam glazbu na zvučnik i nastavio sa pripremama teleskopa.

Jedna malo starija skica M4

Nebo nije bilo dobro. Vedrina je izostala te je nebo mjestimično bilo pokriveno oblaka. Najviše ih je bilo na jugu, gdje sam imao u planu proučavati i izučavati kuglasti skup M4. Di će grom nego u koprive! Kako oblaci nisu pokvarili cijelo nebo, a i očajno mi je falio pogled kroz teleskop, rekao sam da nema odustajanja. Kolimacija teleskopa je prošla super, a za divno čudo, primar je bio centriran gotovo u dlaku, samo sam se sa sekundarom zrcalom malo poigrao. Kako još nije bio mrak, imao sam vremena i kolimaciju sam na Sjevernjači dodatno uštimao.

Promatranje

Podaci o promatranju

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
APMZ – zoom okular APM 7.7-15.4mm (67°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)
UHC – filter Castell UHC 2″ (50.8mm)

Astrometrija

Oni oblaci s juga su nestali te je izronio najsjeverniji dio zviježđa Škorpiona: kliješta i Antares. Prekrasan prizor! Ipak, za početak sam usmjerio teleskop u kuglasti skup Messier 5 i malo se poigrao sa mjerenjem dimenzija skupa pomoću mikrometarskog okulara. Nakon toga sam procijenio promjer skupa uspoređujući njegov promjer s vidnim poljem, kako bih kasnije otkrio koliko te moje procjene „bježe“. Prema mjerenjima najveći vizualni promjer kuglastog skupa je oko 4.8 lučne minute. Iskreno, mislio sam da je veći. Da me netko pita da procijenim koliko je velik, rekao bih 8 do 10 lučnih minuta. Promjer svijetlog dijela kuglastog skupa, gdje su zvijezde toliko zbijene da počinju kreirati mliječnost, ali se još kuže, je bio 1.8 lučnih minuta. Ovaj mliječni dio je ono što se vidi u manjim teleskopima na „prvu“ kada pogledate u okular. Sama jezgra, a to najsvjetliji dio skupa gdje zvijezde nisu razlučene, ima promjer samo 0.9 lučnih minuta. Ovaj dio skupa vidjet će vlasnici najmanjih teleskopa, ispod 120mm u promjeru.

Starlink i supernova

U jednom trenu se nebo opet zatvorilo. Došao je neki poluprozirni oblak i sakrio sve osim sjeverozapada. Gledajući taj oblak uočio sam brzu svijetlu crtu kako putuje preko neba. Nisu valja?! Brzo sam dohvatio naočale da si popravim sliku i time potvrdio ono na što sam sumnjao – radi se o nedavno lansiranim Starlink satelitima. Iako satelite lansiraju već 3-4 godine, ovo je prvi put da sam uspio vidjeti „vlakić“. Prizor je trajao 30tak sekundi, dok nisu ušli u sjenu Zemlje i nestali.

Ubrzo se oblak maknuo s većine neba te sam odlučio iskoristiti priliku da pogledam SN 2023ixf. Bit će ovo drugi pogled na nju, tri tjedna nakon prvog promatranja. Supernova se jasno vidjela u okularu, ali se vidjela i matična galaksija M101. Dok se u Novom Čiču 102mm refraktor mučio da mi jedva da naznake galaksije, ovdje sam jasno mogao vidjeti kako je galaksija tamni oblak nejednolikog površinskog sjaja. Pronašao sam nekolicinu zvijezda i napravio procjenu sjaja. Za vrijeme uspoređivanja sjaja supernove sa okolnim zvijezdama, stalno su mi u pogled uskakali oblačići u neposrednoj blizini galaksije. Ova priča nema happy end. Naime, kasnija provjera je otkrila da su me promjer teleskopa i manje vidno polje toliko zavarali do te mjere da sam supernovu zamijenio za neku običnu zvijezdu. Iz tog razloga od procjena sjaja ništa, a meni je ova blamaža lekcija za buduća postupanja.

Kuglasti skupovi u Škorpionu

Završio sam sa supernovom i vratio pogled na jug ka Škorpionu. Onaj dosadni oblak koji je prekrivao cijelo nebo sada je prekrivao samo južni horizont, taman oko Antaresa i M4. M80, koji je malo sjevernije, nije bio pokriven oblacima pa sam usmjerio teleskop u njega. Nastavio sam svoj eksperiment mjerenja mikrometarskim okularom. Mikrometar kaže kako je najveći vizualni promjer skupa 1.8 lučnih minuta, a nerazlučene jezgre tek 0.4 lučne minuta. Procjenjivanjem veličine u običnom okularu, uspoređujući promjer kuglastog skupa sa promjerom vidnog polja, došao sam do rezultata od 2.2 lučne minute za maksimalni promjer skup i 0.45 za promjer jezgre. Rezultati su dobri, a čak ih ne bih smatrao pogrešnim. Zašto? Naime, osvjetljenje mikrometarske skale u okularu prilikom mjerenja „sakrije“ dio objekt, a u „golom“ okularu ništa me ne ometa pa mogu vidjeti veći dio objekta.
Sam M80 je fora kuglasti skup, veoma sjajan, ali nije razlučen. Vidjelo se tek desetak zvijezda oko jezgre skupa, ali taj oblak oko jezgre je bio fino granuliran. Nije razlučen u sitne zvjezdice, ali na rubu razlučivanja.

Skica kuglastog skupa M4

Konačno se razvedrilo oko Messier 4 pa sam mogao navaliti na njega. Skup je izgledao više kao gusto otvoreno jato zvijezda nego kuglasti skup. Za dojam pravog kuglastog skupa nedostajala je gusta, svjetla mliječnost u središtu. Kod Messier 4 je ta mliječnost slabašna, kao kod otvorenog skupa u kojem se kriju guste zvijezde na rubu vidljivosti (NGC 2158 mi pada na pamet kao dobar primjer takvog skupa). Središnja „S“ prečka zvijezda, po kojoj je Messier 4 poznat, bila je jasno vidljiva i skoro da smeta koliko krade pažnju. Na većem povećanju se jasno da primijetiti kako zvijezde nisu nasumično razbacane, već su poredane u lance i nizove. Prije mjerenja sam prebrojao zvijezde u jednom kvadrantu skupa i zaključio da se vidi barem stotinu pojedinih zvijezda. Ponovno sam se igrao mikrometrom te izmjerio najveći vizualni promjer skupa na 6.5 lučnih minuta, središnje mliječnosti na 2.3 lučne minute, a gustu zbijenu jezgru sam skup nema pa tu nisam imao što mjeriti. Naravno, središnja prečka je opet krala pažnju pa sam i nju izmjerio. Duga je čak 2 lučne minute! U golom okularu sam procijenio dimenzije skupa na 8.2 lučne minute. Opet, nije nemoguće da je osvjetljenje mikrometarske skale sakrilo najtamnije dijelove skupa.

Skiciranje i fajrunt

Završetkom mjerenja sam se prebacio na skiciranje. Skiciranje je bilo mučno. Skup je nisko nad horizontom pa sam bio skvrčen što je agitiralo muke sa želudcem koje sam imao kroz cijeli dan. Već na terenu nisam bio zadovoljan rezultatom. Trebao sam se bolje koncentrirati na skiciranje, a k tome  sam uzeo loše „referentne“ zvijezde pa je brzo skica počela gubiti na geometrijskoj točnosti. Nakon pola sata pikanja zvijezda bio sam gotov i spreman za objekt na većim visinama nad horizontom.

Prije selidbe na više objekte provjerio sam iznenađujućem tamni kuglasti skup NGC 6144, u blizini Antaresa. Vidio se samo okrugao, veoma taman i krupno granuliran oblak bez posebnih karakteristika. Promjer skupa sam procijenio na 3.3 lučne minute.
Kako je seeing bio dobar, provjerio sam Antares na 470x, a sve u nadi kako ću uočiti pratilju. Naime, Antares je dvojna zvijezda razmaknuta 2.5 lučne sekunde i sa pratiljom magnitude 5.5, tj. otprilike 65x manjeg sjaja od primarne zvijezde. Nažalost, dobar seeing nije pomogao večeras. Unatoč njemu Antares je bio fleka narančaste boje s vidljivim efektima atmosferske refrakcije (čitaj: disko kugla).

Da odmorim želudac u atlasu sam odabrao nasumičnu planetarnu maglicu IC 4634. Vjerojatno je dosad nisam vidio. GoTo je slušao pa sam ostavio 470x povećanje i okrenuo teleskop ka njoj. Odmah sam vidio disk mutniji od ostalih pa sam posumnjao da se radi o maglici. Za test sam ubacio OIII filter ispred okulara i vidio da mutniji disk ne gubi na svjetlini. To je to, maglicu sam ulovio, nema smisla dalje filozofirati oko nje jer se ništa posebno nije vidjelo. Maglica je izgledala kao blago ovalni, veoma svijetli disk bez detalja.

Probao sam kasnije još jednu planetarnu maglicu, ali vlaga je dotukla tražioc, okulare i teleskope. Bilo je 00:30 i nakon sat i pol, kakvog takvog promatranja, odlučio sam da je dosta. Spremio sam se veoma brzo i efikasno (još uvijek razmišljam o tome što sam zaboravio na brdu) i krenuo kući. Nadam se dodatnim vedrim noćima u narednim danim.