2023-07-14 (Čavlovica)

Zadnjih par godina provodim na sređivanju dnevnika promatranja. Od 2005. do danas nakupilo se puno toga u dnevnicima. Sređujući unose iz 2006. prisjetio sam se na vremena kada sam „izašao iz ormara“. Naime, te godine sam se priključio na Astroforum i postao dio astronomske zajednice.

Među prvim ljudima kojeg sam upoznao je bio Matija, aka Hrast. Prve korake u astronomiji radili smo zajedno, od rastjerivanja magle do odlazaka na Petrovu goru. Danas smo prijatelji, čak i familija. Eto kako jedan forum, jedan blesavi hobi spoji ljude. Zapravo vrijeđam astronomiju kada kažem da je blesava zanimacija. Rekao bih da nema bolje hobija i razonode od nje. Širinu koja astronomija nudi, vanserijske ljude koje sam upoznao, situacije u koji sam se našao… nema boljeg. Prateći komentare drugih, rekao bih da dijelimo slično mišljenje. Otići pod nebo na par sati, sam ili u društvu, stvarno je vrhunski doživljaj.

Čavlovica

I tako, 17 godina nakon prvih zajedničkih avantura u astronomiji Hrast i ja smo opet sami na brdu. Ako je vjerovati mom dnevniku, upoznali smo se uživo 20.07.2006., a večeras je 14.07.2023., skoro pa godišnjica. Zar nisu dnevnici super stvar? Našli smo se u Čavlovici na Zrinskoj gori, gdje bi nebo trebalo biti malo bolje.

Ne samo da nebo nije bolje, nego nas je prognoza prevarila. Najavili su vedro, suho, s toplim južnim vjetrom. Dočekao nas je vlažan, prohladan zrak, bonaca i oblaci koji su polagano prilazili sa zapada. Čak niti nebo nije bilo nešto, iz nekog razloga sam mjerio SQM-om samo 21.30 mpas, što je znatno lošije od očekivanja za ovu lokaciju. Definitivno ima manje svjetlosnog onečišćenja nego na Jošavici, čak i prema sjeveru je nebo dobro do 20-30° nad horizontom i jedino dojam kvari svjetlosna kupolica na jugoistoku. Unatoč tome, kao da je postavljen nekakav limit na SQM očitanja, 21.3! Tako je bilo prije mjesec dana u 10tak kilometara udaljenom Trnovcu Glinskom i zadnje vrijeme na Jošavici.

Uzrok tog svijetlog neba ne mogu otkriti, svjetlosno onečišćenje se širi, ali ne takvom brzinom da lokacija poput Čavlovice izgubi 0.3 mpas u dvije godine. Radna teorija koju imam da ljeto u kombinaciji sa visokom razinom sunčeve aktivnosti uzrokuje povećanje pozadinskog fona neba. Dodajte malo saharskog pijeska, duge stabilne anticiklone koje zarobe aerosole i prstohvat vlage te dobijete nebo takvo kakvo je.

Promatranje

Podaci o promatranju

Laguna

Moj plan za večeras je bio nastaviti sa skiciranjem Lagune. Prije dvije noći sam odradio skiciranje sa Jošavice, ali u nadi kako je večeras bolja prozirnost i nebo odlučio sam dopuniti skicu. Bio sam u pravu, maglica se bolje vidjela. Središnji dio, u blizini zvijezde 9 Sgr, prštao je detaljima. Maglica je tu najsvjetlija i pokazuje mnoštvo detalja. Vidi se kako su zvijezde izdubile šupljine u maglici svojim zračenjem, tamniji i svjetliji oblaci, fronte u oblacima, tamne mrlje gdje je prašina previše gusta za propustiti svjetlo i itd… Teško je to opisati. Sjedio sam i gledao tu raskoš te se si u glavi samo vrtio misao „Nema šanse da sve ovo stavim na papir“. Čak se Hrast pridružio u jednom trenu da pita kako ide pa sam zaboravio na 17 godina prijateljstva i rekao „Skiciram!“. Shvatio je poruku i vratio se za svoj teleskop.

Skica maglice Lagune (Messier 8) napravljena kroz dvije noći korišteći Baader OIII filter. Ovo mi je za sada magnum opus skiciranja.

Uporno sam ucrtavao obrise maglice na papir, gubeći se u detaljima. Čak mi niti zvijezde isprintane iz planetarija na papir, da ne gubim vrijeme pikajući stotine zvijezda, nisu pomogle. Količina detalja je jednostavno bila dezorijentirajuća. Proveo sam sat vremena ucrtavajući detalje a da proteka vremena nisam bio svjestan. Činilo mi se kao je proteklo tek 15-20 minuta. Oko ponoći i 15 minuta sam konačno bio gotov, tj. bio sam preumoran za daljnju borbu s maglicom. Ima još toga u njoj za nacrtati, ali više nisam imao volje. O skici M8 napisat ću zaseban post.

Inače, teleskop sam dodatno „uglazbio“ podesivši otpor po AZ osi. Sada manje pleše i upravljanje s njim je puno lakše. Ostane nepomičan nakon usmjeravanja, što je super za praćenje i ciljanje. I oko kolimacije sam se potrudio, ali ona nema nekog smisla sa ovim krnjim „snađi se druže“ rješenjima za dobivanje fokusa. Čekam nove trusseve da ispraksiram kolimaciju. Naime, kolimirao sam laserom i dobio loše rezultate. Potom sam kolimirao s chessireom i opet dobio loše rezultate. Na kraju sam u oba slučaju morao popraviti kolimaciju na Sjevernjači. Krivim adapter za te probleme jer okulari u njemu „vise“ pa nisu okomiti na optičku os teleskopa.

Magličaste ptice

Kada sam završio s M8, prešao sam na ostale objekte. Boris mi je posudio 11mm Explore Scientific UWAN okular pa sam malo testirao. Krenuo sam s M3. Skup se lijepo vidio, bio je veoma sjajan, pun zvjezdica po rubu iako mu je jezgra ostala mliječna, tj. nerazlučena. Pustio sam da skup klizi kroz vidno polje kako bih mu izmjerio dimenzije. Cijelom skupu je trebalo 35 sekundi da napusti vidno polje što ispadne oko 7.5 lučnih minuta. Dakle, usporediv je s M13 vizualno po dimenzijama.

Skica M17 nastala na Mazinu prije dvije godine kroz 30cm teleskop.

Nakon M3 prešao sam natrag u Mliječnu stazu i okrenuo na M17. Ljudi moji, da sam stajao pao bih na dupe. „Patka“, najsjajniji dio maglice, se protegnula na 1/3 vidnog polja (8 luč. minuta) pri 196x povećanju (i dalje sam koristio 11mm okular). Ne samo da je bila velika, nego je tijelo „patke“ bilo puno šara, pruga, oblačića i finih detalja. Izgleda kao površina ulice popločene nepravilnim kamenjem. Ili kao fronta oblaka, teško mi je to opisati. Onda sam se iznenadio što vidim „krila“ patke. Bila su iznad nje kratka i zdepasta. Iza „patke“ je bio rep te se jasno vidio, ali nisam uočio neke specifične detalje u njemu.

Probao sam još sa manjim povećanjem da vidim veći komad maglice. Na 15mm okularu, pri 143x, maglica je još svjetlija te se vidi kako je i skup ispod M17 utopljen u maglici. Rep patke je sada bio izraženiji, ali sama patka je izgubila na detaljima, ipak je ovo bilo premalo povećanje za uživanje u detaljima. Ako uzmem u obzir rep, patku i maglicu oko zvjezdanog skupa, cijeli kompleks zauzima ½ vidnog polja, tj. oko 17 luč. minuta.

Kada sam završio sa Patkom, odlučio sam skočiti do druge ptice, Orla! M16 je pri 143x se vidjela kao sjajna maglica. Pritom je izgleda kao duguljasto slovo „D“ s trbuhom izbočenim u desno. U sredini maglice, iznad sjajnije zvijezde, vidim crnu mrlju u obliku „>“. Ovo „>“ je mjesto gdje su slavni Stupovi stvaranja.

Blazari u Herkulu

Završio sam s poznatim objektima, kamo dalje?

Sjetio sam se kako sam u Herkulu u atlasu vidio neka galaktička jata kraj M13. Lijepo sam okrenuo teleskop u tom smjeru te kao u dobra stara vremena, krenuo loviti tamne fleke. Prva je na red bila fleka Markarian 501. Radi se o blazaru, a to je vrsta kvazara, a kvazar je vrsta crne rupe, koji bliješti u našem smjeru. Kako to izgleda u okularu? Pa na 196x sam odmah uočio zvjezdicu sa tamnom atmosferom. Opa, evo ga!

Prebacio sam na veće povećanje, 6mm okular koji daje 360x. Sada se definitivno vidjelo kako se radi o magličastom objektu. Opet je to zvjezdica oko koje je jasnije vidljiva atmosfera. Zvjezdica je u biti bliješteća supermasivna crna rupa koja se upravo hrani materijom. Postupak konzumacije materije dovodi do zagrijavanja i bliještanja te materije na putu do grotla crne rupe. Kako je crna rupa sitna, vidim je kao zvjezdicu što je i za očekivati od kvazara (kvazistelarni radio objekti), a ostatak galaksije je ova „atmosfera“ oko zvijezde. Markarian 501 inače je udaljen oko 390 milijuna svjetlosnih godina.

Nakon blazara, prebacio sam se na NGC 6166, dominantnu galaksiju u galaktičkom jatu Abell 2199. Čim sam na 196x pogledao kroz okular uočio sam tri, a kasnije još četiri galaksije. Sve u svemu, na tako malom prostoru ulovio sam 7 galaksija. Osim NGC 6111, koja je bila sjajna i ovalna mrlja, ostalo su bile flekice bez detalja, poprilično tamne, a neke i na rubu vidljivosti. Galaksije u jatu Abell 2199 smjestile su se na oko 420 milijuna svjetlosnih godina od nas.

Kada sam završio s NGC 6166 i susjedama, prebacio sam se na NGC 6173 i njene susjede. Naime, NGC 6173 je najsjajnija galaksiju u jatu Abell 2197. Opet, na prvu vidim tri fleke u okularu, a u konačnici se brojka zaustavila na njih 5. NGC 6173, kao sjajna i blago ovalna mrlja čije je središte bilo znatno sjajnije od ostatka galaksije, druge flekice su bile veoma tamne ili na rubu vidljivosti. Neke su bile zvjezdolike naravi, tj. mutne zvijezde, dok su druge bile jasne i okruglaste mrlje. Poput susjednog jata Abell 2199, ove galaksije su također na 410 do 420 milijuna svjetlosnih godina od nas.

Pegaz i okolica

Bilo mi je dosta blijedih galaksija u Herkulu pa sam skočio do M15. Naime, zviježđe Pegaza se već dobrano diglo nad horizontom i njegov „pravokutnik“ dominirao je jugoistočnim nebom. M15 je poznat kao skup s jezgrom koju nije moguće razlučiti. Uzrok tome je crna rupa u središtu skupa, koja je svojom gravitacijom privukla zvijezde u gustu masu. Kada sam pogledao M15 na 196x vidio sam ekstremno sjajan, velik i bogat otvoreni skup. Pravilan je, okrugao te postaje progresivno gušći od ruba prema jezgri. Jezgra je bila malena i nerazlučena. Pokušao sam na 360x vidjeti koji detalj više. Na tom povećanju skup je pretežno razlučen i zauzima polovicu vidnog polja okulara. Sama jezgra skupa je i dalje nerazlučena. Promjer skupa sam procijenio na oko 5.2 lučne minute. Probao sam s OIII blinkati da ulovim Pease 1 planetarnu maglicu, ali bez uspjeha.

Galaksiju NGC7331 već sam skicirao te sam i ranije uočavao “čvor” ispod sjajne jezgre.

Nakon završetka s M15, skočio sam do NGC 7331. Na 196x galaksije je veoma sjajna, veoma duguljasta. Proteže se čak 4 luč. minute. Zanimljivo je kako je sjajan središnji dio galaksije odmaknut iznad geometrijskog centra. S gornje strane ta sjajna središnja regija omeđena je s tamnom prugom koja se nazire skrenutim pogledom. Na tren kao da sam vidio još jednu usku tamnu crtu na desnom rubu središnje regije. U središtu sjajne regije je sitna, gotovo zvjezdolika jezgra. Ispod središnje regije je još jedan „čvor“ u galaksiji. Veće povećanje, 310x, otkriva kako je tamna pruga iznad središnje regije stvarna tj. nije plod fikcije.

Uz NGC 7331 se nalaze „mušice“, tri sitne galaksije. Čak i u 508mm one su tamne ili veoma tamne te sitne.

Tantalove muke

Bacio sam još brzinski pogled na Stefanov kvitentet, Andromedu, M13 i to je bilo to. Već je kucnulo skoro 2 h ujutro i trebalo je krenuti doma. Dok sam ja uživao Hrast je proživio sve moguće kalvarije. Prvo na montaži nije pritegnuo kočnice. Kada je to otkrio i krenuo snimati, srušili su mu se Windowsi nakon 10 ekspozicija. Dok ih je vratio iz „mrtvih“ prošlo je sat i pol. Kad je opet krenuo sa snimanjem smrznuo mu se senzor kamere. Negdje, nekako mu je vlaga ušla u kameru. Bio je vidno frustriran.

Mene je na povratku kući nakon 45min počeo loviti san pa sam morao stati uz cestu i ubiti oko na 10 minuta. U tih 10 minuta uspio sam početi sanjati da sam za volanom auta nad kojim gubim kontrolu. Kada me to trznulo iz sna probudio sam se za volan auta i na pola sekunde nisam bio svjestan jesam li to stvarno u autu bez kontrole ili parkiran uz cestu. Užasno iskustvo sve u svemu. Ipak, sve me to razbudilo pa sam doma došao bez „kljucanja“. Na istoku je rudila zora, Mjesec je bio tanki srp… sve me podsjetilo na prve odlaske na Petrovu goru s Hrastom tamo 2007., kada sam se redovito vraćao u ovo doba dana kući. A već sam pomislio kako sam s 36 godina „omekanio“ te da ne mogu više izdržati cijelu noć za teleskopom… hehehe.