Zimus mi je na um pala jedna ideja: „A što ako bi na godišnji otišao negdje gdje je nebo dobro za promatranje?“. Inače bih sam sebi odgovorio da odem u Liku, ali nisam želio ove godine provesti godišnji kao robinzon, već sam htio ukomponirati more, plažu, mir i tišinu. Nakon probavanja raznih ideja odluka je pala na Mljet. Nisam baš čuo da netko ide na Mljet, a prema kartama svjetlosnog onečišćenja rasvjeta jedva da postoji na otoku. K tome, trajekt do Mljeta puno je pristupačniji nego do Lastova. Predložio sam ideju boljoj polovici i ubrzo je bio rezerviran apartman u Ropi, malenom mjestašcu na sredini otoka, za period mladog Mjeseca u kolovozu.

Sljedećih par mjeseci sam manje-više redovito proučavao otok kako bih otkrio pogodne lokacije za promatranje. Kao i uvijek kod odabiranja lokacije, vodio sam se sljedećim uvjetima:

  1. Lokacija mora biti udaljena od ljudskih aktivnosti, kako me ne bi ometali
  2. Nije poželjno da kraj lokacije prolazi prometna cesta
  3. Nadmorska visina je imperativ
  4. Poželjan je otvoren horizont prema jugu
  5. Što dalje od vodenih površina, tekućih i stajaćih

Lokacija, lokacija, lokacija

Istaknuo bih ovdje 4. uvjet – otvoren horizont. Odabirom pogodne lokacije mogao bih na jugu imati za horizont samu pučinu, tj. 0°. Takva situacije bi otvorila mogućnost da ulovim pokoji objekt s dubokom južnom deklinacijom, a nije na odmet spomenuti kako je Mljet 3° južnije od mojih uobičajenih lokacija za promatranje. U teoriji bih u proljeće s Mljeta mogao uloviti NGC 5128, gigantsku galaksiju u Kentauru, a kuglasti skup Omega Kentaura taman proviri ¼ stupnja iznad horizonta. OK, Omegu Kentaura ne bih mogao promatrati, ali NGC 5128 kulminira na 4.5° što je već izvedivo.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Nadao sam se u početku da mogu automobilom do vrha Planjak (392 m). Gore se nalazi telekomunikacijski toranj pa sigurno postoji servisna cesta do njega. Nažalost, otkrio sam da je ta cesta zatvorena, a i nije baš pogodna za osobne automobile. Nakon toga sam se odlučio da bi zgodna lokacija za promatranje mogle biti padine brda podno Babinog Polja, koje gledaju na pučinu. Nadmorska visina je tu manja, 150m, ali vidjeti Mliječnu stazu kako zaranja za pučinom je negdje prizor za pamćenje.
Na kraju sam se odlučio da će lokacija kraj Babinog Polja biti primarna, a za rezervu ću imati krška polja Propadi ili Dugo polje kraj Rope.

Kockanje s teleskopima

Osim što sam odlazio na nepoznat teren promatrati, kockao sam se s datumom dolaska novog, 508mm teleskopa. U trenutnu rezerviranja smještaja teleskop je bio naručen, ali nije bio poznat datum isporuke. U slučaju da teleskop ne dođe do godišnjeg, mislio sam uzeti Tristača i s njim guštati. Na kraju je novi teleskop B.A.T. došao sredinom lipnja – taman na vrijeme da se uigram s njim prije odlaska na Mljet. Problem je samo bilo što sam greškom dobio preduge trussove, što je onemogućilo postizanje fokusa sa svim okularima. Na kraju sam taj problem riješio, ali nakon skoro 2 mjeseca natezanja s dobavljačem. Novi trussevi su stigli 9. kolovoza, a 13. sam kretao na put. Taman!

Sam Mljet me na kraju oduševio. Prekrasna priroda, puste plaže, prekrasno more, nema gužve. Bilo mi je žao što nisam tamo duže i s biciklom, jer su otočke ceste zvale na vožnju. Od svega na Mljetu me se najviše dojmio pogled na pučinu. Otočka cesta se na nekim mjestima popne do 200-250 m visine i ima otvoren pogled na jug, prema pučini. Nisam to još doživio da stojim na brdu i gledam s njega u beskrajno plavetnilo. Dobro, nije bilo beskrajno, 220 km južnije je bila „peta“ talijanske čizme, ali shvaćate poantu. Sve u svemu, taj pogled na pučinu bio mi je paralela pogledu na zvjezdano nebo, kada se osjetiš malenim.

Svakako bih se želio vratiti još koji put na Mljet jer sam u tih kratkih tjedana dana imao 4 promatranja, od kojih bi 2 svrstao u kategoriju „za pamćenje“. Cilj mi je bio odraditi 3 promatranja, tako da sam uspješno prebacio kvotu! Više o njima u narednim postovima:

(Visited 1 times, 1 visits today)