Lika Star Party 2023

Petak

Kako je već uobičajeno i ovaj rujan je bio obilježen Lika Star Partyem (LSP). Ovo je 4. izdanje događaja u Lici, gdje smo izbjegli nakon 12 godina održavanja na Petrovoj gori i 25. godina od prvog star partya uopće, koje je organizirao AD Beskraj na Japetiću.

Lika je varljiv krajolik, vremenski prevrtljiv tako da vrijeme nije niti ove godine u potpunosti surađivalo. A opet, koliko god bila loša prognoza, ne pamtim da zadnje 4 godine nismo uspjeli barem jednu noć promatrati na LSP-u.

Doći po pljusku na star party je nadrealno. Tako je bilo u petak, prvi dan, kada smo se krenuli okupljati u hostelu u Buniću. Ipak, vrijeme nije utjecalo na raspoloženje pa je uskoro predvorje hostela brujalo od priča, šala, smijeha i zafrkancije. Okupilo se nas 30tak najtvrdokornijih astronoma amatera iz cijele Hrvatske. Bilo je posjetitelja iz Rijeke, Splita, Tuzle pa sve do Varaždina, a najveći kontingent je došao iz Zagreba i okolice. Takav odaziv je samo još jedan dokaz da kada je ekipa dobra i najgore vrijeme to ne upropasti.

Rupe u oblacima

Prvu večer smo gledali hoće li kiša stati. Radar je jedno 3h govorio da kiša samo što nije stala, ali imali smo nesreću da je Bunić odmah s druge strane planinskog prijevoja pa se kišni oblak stalno regenerirao nad nama. Frustrirajuće iskustvo sve u svemu. Neuspješno smo gatali iz graha cijelu večer: u 19h smo govorili kako će kiša stati u 21h, a u 21h kako se u 22h razvedrava, a u 22h smo gledali zašto nije vedro. Na kraju je kiša stala oko 23h, a onda je oko ponoći počela pucati naoblaka.

Vani je sve bilo natopljeno od kiše i nisu bili uvjeti za promatranje. Ipak, ljudi su krenuli kvocati:
-„Postavi B.A.T.-a!“
-„Daj ne budi takav, postavi teleskop.“
-„Kakav teleskop imaš a nećeš ga iskoristiti…“

Lijepe riječi nisu pomogle jer mi se stvarno nije postavljao teleskop u ponoć, samo da bi se teleskop zamaglio u roku odmah. Ljudi nisu odustajali pa su počele uvrijede:
-„Daj ne budi p*zda, postavi teleskop.“
-„Baš si jazavac.“

Branio sam se da je parkiralište nagnuto, magla samo što nije krenula itd… Ipak, na kraju sam se slomio i odlučio sam postaviti teleskop na parkiralištu ispred hostela.

Oko mene se okupilo kolo od 20 ljudi i gledalo postavljanje. Bio sam kao osoba koja mora nešto kliknuti na ekranu kompjutera dok je svi gledaju – ništa mi nije išlo od ruke. Na kraju je proces od 20 minuta potrajao pola sata. Kad je B.A.T.  bio složen krenuli smo loviti rupe u oblacima. Pokazao sam Saturn, Jupiter, Veil, M27, M57, M31, M33 i NGC 7000. Opet sam slušao psovke, ali ne na moj račun, već one od oduševljenja. Tko god je zavirio kroz okular nije ostao ravnodušan, a najveći show je priuštila Veil maglica.

Promatranje je potrajalo sat vremena, ali bio je to više lov na rupe u oblacima. Svako malo bi se nebo zatvorilo pa bi zvjerali i laprdali dok ne bi negdje oblak pukao. Onda bi se odmah bacili na gledanje i stvorio bi se red za teleskopom. Podsjetilo me to na prve korake u astronomiji, kada mi nije bilo bitno da li je vedro ili ne jer se teleskop uvijek izvlačio pa makar se i samo jedna zvijezda vidjela na nebu. Nakon pljuska, kroz maglu, tanke oblake, tada je uvijek bilo nešto za vidjeti. Danas, skoro 20 godina kasnije, ipak pažljivije biram bitke pa se teleskop izvlači samo u pristojnim uvjetima.

Bilo kako bilo, porive zagorjelih astronoma amatera sam donekle zadovoljio u petak navečer pa smo svi mogli na spavanje.

Subota

Subota je krenula krmeljavo. Slabo sam spavao, ali to je bilo za očekivati. Popio sam kavu i otišao do Gospića u nabavu. Ostatak ekipe se posvetio pripremi gulaša. Dok sam se vratio iz nabave već je na stolu bila hrpa sastojaka za gulaš, a uskoro je Stipe krenuo kasapiti, tj. popravljati teleskope.

Meštar Stipe okretao je zrcala, premetao leće, svašta nešto, a sve kako bi teleskope doveo u red. U pravilu teleskopi masovne proizvodnje su skup individualno dobrih dijelova koji su loše složeni. Stipe te probleme rješava krep papirom, ljepilom, silikonom i sličnim jednostavnim, ali učinkovitim rješenjima.

Popodne se održao pregled djelovanja AD Beskraja zadnjih 25 godina. Bila je tu hrpa fotografija ljudi koje nikad nisam upoznao, ljudi koje poznajem no nisam ih vidio tako mlade kao na fotografijama, kao i par aktualnijih fotografija. Jedna me zaprepastila, a to je fotka na kojoj sam bio topless nakon diverzantske košnje travnje 2018. na Petrovoj gori. Nisam znao da ta oku neugodna fotka postoji 😀

Potom smo imali jedno čudno iskustvo. Došla je jedna osoba, predstavila nam se kao da je 100 godina znamo. Još me gleda i komentira „Zar me ne prepoznaješ“. Ja se te osobe ne sjećam ni malo, a ona zna sve o meni. Pomalo jezivo iskustvo. Ne pamtim lica ljudi i ljude tako dobro kao tamne fleke u okularu tako da ne isključujem mogućnost da smo se u nekom mraku prije x godina upoznali. Ipak, mislim kako je stvar bontona da ako se predstavljaš nekome i kužiš da te ta osoba ne prepoznaje, jer ja sam napravio facu kao tele koje gleda u šareno platno, onda se predstavi punim imenom i prezimenom i daj malo konteksta tko si, što si, kako smo se upoznali i slično.

Nakon tog bliskog susreta treće vrste smazali smo gulaš koji je meštar Luka pripremio te smo zapalili na Ljubovo. Ove godine smo se pametnije rasporedili pa smo mi vizualci bili manje ometani od strane astrofotografa. Prognoza nije obećavala, došli smo u poluoblačan sumrak, ali se nakon ponoći izbistrilo i ostalo je tako skroz do jutra.

Promatranje!

Nisam vodio dnevnik pa pišem iz pamćenja.

Oko teleskopa se stalno motala veća grupa, što je bilo za očekivati. Prošlo je kroz tu grupu veći broj drugara: Jasmin, Toni sa sinom Noom, Neven, Mladen, Dražen, Damir, Ken, Petar, Robert, Filip, Luka i Iva, a povremeno su uskakali Ogren, Saša, Nata, Stipe, Sanjin, Lovro, Veljac, Jasna i Štefek sa suprugom, a vjerojatno je bilo još ljudi koje sam zaboravio spomenuti. Sve u svemu, oko teleskopa je uvijek bila (očekivana) gužva. Dražen je uporno s night vision (NV) okularom pokušao preoteti publiku, ali rekao bih da smo na kraju bili podjednako popularni. Bila je to borba sirove snage teleskopa protiv tehnoloških drangulija.

Prvi na repertoaru je bio Saturn, kojeg smo pogledali na 245x kroz 8.8mm ES UW okular. Iako je Saturn bio samo 10° nad horizontom, već se vidjelo kako ćemo večeras imati dobar seeing. Sam planet je izgledao dobro, s nekoliko satelita jasno vidljivih u pratnji (Ogren ih je zapamtio), ali se isto tako osjetilo kako atmosferska disperzija izbija detalje iz prizora.

M13, krećemo sa 8.8mm okularom. Neven si uzima vremena i gušta u prizoru. Ostali se redaju, bacaju pogled, reakcije je kod nekog psovka, a kod drugog uzdah. Da malo još istaknem skup prebacujem na 7 mm SkyWatcher Panoramu. Pogled je bio baš dobar, Neven ga uspoređuje sa ekspozicijom od 2 minute. Zvijezde su se vidjele do jezgre, a Nevenu je bilo zanimljivo kako u naravi ta jezgra nije toliko sjajnija od okolice koliko to fotografije vole pokazati.

Tada je Dražen upalio NV pa se red preselio za njegov teleskop, a ja sam predah iskoristio da bacim pogled na M57. Na 308x se jasno vidjela forma prstena, sjajni, debeli obrub, kao i ispunjena sredina prstena. Od središnje zvjezdice na ovom povećanju ni traga.

Promjer je promjer pa su se ljudi brzo vratili u red za moj B.A.T. Dolaze oblaci pa brzo bacamo pogled na M51 i NGC 5195. Na 308x se Ken čudi što je to mutno u okularu, a par trenova kasnije kuži što gleda. Ostali se redaju na galaksiji, ali nisu nešto oduševljeni. Vraćam 8.8mm za 245x, no galaksije je jednostavno na krivom komadu neba i nije vrijeme za nju.

Selimo se na M82, koja je sjajna, velika, a u jezgri galaksije ima prošaranih detalja. Na 245x pruža se valjda 2/3 vidnog polja, ne da se promašit. Svi je vide, neki su manje, a neki više impresionirani. Ja sam prilikom traženja M82, našao i M81 sa 20mm 100° ES okularom, ali je koma toliko izražena da nije bilo smisla pokazivati ljudima.

Veil maglica

Sljedeća na redu je Veil, po kojoj svi sline. Sa OIII filterom na 108x svi dijelovi maglice izgledaju sjajno. Istočni Velik (NGC 6992, 6995), Zapadni (NGC 6960), kao i Pickeringov trokut (Simeis 229). Usudio bih se reći da je ovo vizualno najimpresivnija maglica vidljiva sa sjeverne polutke. Neki ne vjeruju kako je Pickeringov trokut lako uočiti, a luk Istočnog Veila ljude zalijepi za okular na par minuta.

Brzo bacamo pogled na Crescent (NGC 6888) koji u istoj kombinaciji izgleda kao slušalice. Vidi se luk maglice sa zadebljanjima na kraju i „žbicama“ koje vode do središnje zvijezde.

Sjetili smo se M101 pa brzo bacamo pogled na 108x nju dok nije došao oblak. Nažalost, galaksije je bila jadna, prozirnost nije bila neka i to se baš osjetilo, jer je ova galaksija izrazito osjetljiva na nju. Vidjela se samo središnja jezgra, od spiralnih krakova vidljivih inače u 300mm nije bilo ništa, a Neven je odmah opazio supernovu.

Oblaci napadaju pa se selimo na drugi komad neba. M31 sa pratilja je taman. Obje tamne pruge se vide jasno i bez ikakvih dvojbi. Astrofotografe iznenađuje što ima zvjezdica u blizini jezgre, koje se inače na fotografijama u obradi izgube ili utope u sjaju jezgre. M110 plijeni pažnju kako je velika. Ljudima pokazujem gdje je NGC 206, zvjezdani oblak u M31. Za neke je on bio otkriće, jer nisu znali da pojedini dijelovi M31 imaju svoje kataloške oznake.

M33 prvi put gledamo večeras na 108x kroz masivni ES okular. Vidi se spirala, vanjska spirala, po spirali čvorići, a za NGC 604 me ljudi pitaju „Eeeej, što je ovo?“. Objašnjavam kako je to velika maglica u galaksiji, znatno veća i masivnija od Orionove.

U tom trenu se naoblačilo pa uzimamo prisilnu pauzu od 2h. Promatramo prolaz Starlink satelita, prvo u bliskoj formaciji, a onda u manje bliskoj formaciji. Pratimo satelitske, gatamo, što kako, gdje koliko itd…

Vedro iza ponoći

Oko ponoći se opet razvedrava i kreće drugi dio promatranja. Vraćamo se na M33 koja na 15mm SkyWatcher Panorami (145x) izgleda odlično. Pun okular galaksije, ali ne samo da se sada vidi NGC 604, već ima tu i drugih bubuljica po spirali. Ja baš i ne promatram puno, već prepuštam drugima da se guštaju pa su svi moji utisci nastali na temelju kratko pogleda dok sam tražio objekte.

Selimo se na NGC 891, koja izgleda kao da ju je netko nalijepio u okularu. Tamna, ali definitivno jasno vidljiva.

Ogren tada otima teleskop i na silu traži M74, koja u uvjetima slabe prozirnosti (oblaci su se makli, ali iz njih su se još neko vrijeme povlačile „krpice“) izgleda kao i M101, jadno. Okrugla i tamna fleka.

Vraćam kontrolu nad teleskopom i okrećem na M15, koji je odličan. Sve osim jezgre razlučeno na 308x (7mm Sky Panorama). Ljudi nekako najbolje reagiraju na kuglaste skupove.

Dražen opet otima publiku sa NV okularom pa ja koristim priliku i sa 20mm ES 100° i OIII filterom napadam NGC 7635 – Maglicu Mjehurić. Ne vidim jasno mjehurić, ali vidim ona sjajni dio oko istaknute zvijezde kraj njegovog središta. Od te zvijezde na desno se pružao relativno sjajan komad maglice. Malo zujim okolo pa ispod tog sjajnog dijela pronalazim još jedan ovalan magličasti objekt, sjajniji dio NGC 7635, koje je u vizualnom dijelu spektra diskretan otok maglice.

Intermezzo je kratko trajao i ubrzo se oko teleskopa opet okupila grupica ljudi. Jasmin me nagovara da bacimo pogled na NGC 7331. Ispunjavam mu želju, ubacujemo 8.8 ES okular za 245x. Galaksija se jasno vidi, čak i tamna prugica na desnom rubu. Jasmin uočava jednu pratilju, a ja još dvije. Blizu je Štefov kvintet pa se selimo na njega. Pridružio nam se i Veljac pa u par minuta svi bacaju pogled na grupaciju galaksija. Nisu impresionirani, a ja pokušavam objasniti da je to zahtjevan objekt za vidjeti.

Izbistrilo se na jugu pa s 20mm ES okulom i OIII filterom napadamo Helix. Nata, Jasmin, Robert, Mladen, svi gledaju maglicu. Lijepo se vidi, ali Mladen komentira „pa sjajnija je u 300mm“. Tek kasnije je postao svjestan kako je gledao kroz NV okular koji od 1 fotona napravi 1000.

Vlaga napada

Prebacujemo se nakon toga na M27, za teleskopom smo opet samo mi, HC ekipa (Ogren, Robert, Jasmin). Gledamo maglicu, sjajna je, bliješti do te mjere da je neugodno. Detalji u sredini su isprani. Bacamo na 15mm i ljudi komentiraju kako je scena, prizor i povećanje baš taman. Na nekim zvijezda dolje desno od maglice uočavamo još maglice. Na tren smo se svi uskokodakali da vidimo neki dio maglice sa samo jako drugih ekspozicija, ali ubrzo radim test – i druge zvijezde imaju maglice oko sebe. Vlaga je napala okulare i treba biti oprezan s „otkrićima“ maglica.

Dolazi Stipe, gledamo njegov najdraži skup M37, pokazujem mu opet M31, M33, M13, M15 i ostala čudesa. On izgovara neke originalne psovke od uzbuđenja. Slušajući te psovke oduševljenja, Toni je samo prokomentirao Noi „Ovu deda ne zna, morat ćemo mu je prenijeti“. Stipe se nakon toga povukao svađati s fokuserom svom teleskopu.

Prebacujemo se na M1, koji je sada provirio 10-15° nad horizontom. Gledamo maglicu, izgleda kao romb, ali ima i repić prema gore. Gledam malo bolje, ima jedan veliki repić i dva tamnija prsta do nje. Dolazi Saša i on je gleda te kaže kako mu se čini kako vidi „mrežu“ u maglici. Provjeravam, ali ne mogu reći da je vidim, iako kada pažljivo gledam vidim zvjezdice u maglici i osjeti se da je tekstura maglice dinamična.

Dižemo opet pogled prema M77. Inače je ovo sjajna galaksija, ali to je sve što je čini posebnom – visok sjaj. U 300tki sam uočio neki „čvor“ na rubu galaksije, kako tek izgleda kroz 500tku? Izgleda super! Jedna galaksija škrta s detaljima na 308x pokazuje iznimno sjajnu jezgru, oko nje ovalni veoma sjajni disk sa teksturom. Oko tog diska kao da obilazi crna pruga i onda ide tamni, ovalni halo. I onaj „čvor“ se vidi, iznad sjajnog diska, s druge strane crne pruge. Tako je jedna inače prosječna galaksija svima nama postala „WOW“.

Ogren je tada rekao „ajd potraži onu veliku dole“. Odmah sam znao na što misli. Dok sam pretraživao po atlasu kako doći do nje, on je oteo teleskop da bi pogledao Uran. Nije ga našao jer u teleskopu nije bilo okulara, a i finder se zamaglio. Prekorio sam ga da nismo došli u mrak kvariti noćni vid planetima. Ja sam se vratio na traženje „one velike“. Usput smo obišli NGC 247, koja je na 140x u zoom okularu bila tako, bezveze. Tamna, duga, velika pruga. Spustili smo se još dolje i eto velike – NGC 253. Veća od vidnog polja okulara, puna tamnih šara, pukotina, kao žile u stijeni. Prekrasan pogled.

Pokušao sam ljude opčiniti nekom lijevom planetarkom – NGC1501, ali nitko nije bio oduševljen. Vidjela se kao atmosfera oko zvijezde, a ni OIII filter je nije spasio. Manio sam se ćorava posla i svojih tamnih fleka te se vratio na pokazivanje nebeskih slatkiša.

Izlazi Orion

I onda je došao trenutak koji smo svi čekali – M42 je provirio iznad horizonta. Ubacio sam 15mm Sky panoramu i pogledao maglicu, tek 5° iznad horizonta. Regija oko Trapeza je već bliještala, puna detalja. Ono što je bilo super je što krila maglice, posebice ono lijevo kraj 3 zvijezde, pokazivala slabu, veoma slabu nijansu smeđe! Jasmin je potvrdio viđenje te blage smeđe nijanse. Nije valjda da vidimo boje?!? Odlučili smo biti staloženi pa sam provjerio maglicu s „bosanskom granatom“ (ES 20mm 100°). Veća izlazna pupila (4.7mm vs 3.5) trebala je povećati površinski sjaj maglice te istaknuti boje. Nažalost, od smeđe nijanse ništa, čini se kako je to iluzija vezana uz neku specifičnost okulara. Još smo kasnije provjeravali kako se maglica dizala nad horizontom i nije bilo moguće ponoviti viđenje tih nijansi. Na kraju smo se divili detaljima u oblacima koji čine maglicu. Trapez je izgledao super, zvijezde su bile sitne, već na 140x se kužilo njih 5 bisera. Maglica oko njega je izgleda kao hrpa nabacanih jastučića. Krila i ostali dijelovi maglice su bili prošarani rupama, svijetlim regijama, filamentima, nitima, crnim maglicama i ostalim detaljima. Pogled je bio fantastičan.

Bacili smo još pogled na Flaming tree maglicu (NGC2024), a kada je Dražen donio H-beta filterom pogledali smo još Horsehead (IC 434 + B33) te Kaliforniju (NGC 1499). Oni su pogled na Horsehead ponovili još s NV okularom, a mene te vradžbine ne interesiraju pa se nisam miješao.

Za kraj smo gledali Jupiter na 670x. Seeing je bio tako dobar da je planet bio smrznut u okularu. Ogren je još jednom probao Uran, ali vlaga je do tad ubila i grijače koji su vlagu trebali otjerati. U 4:15 proglasili smo fajrunt. Nije bilo zima (8°C), ali nas je umor dokrajčio. Ja sam se već fizički loše osjećao od umora i nisam više imao snage osim za bacit se u horizontalu.

Nedjelja

Probudio sam se probudio umoran nakon niti 5h sna. Druga noć s tako malo sna na mene ne utječe najbolje. Vagao sam da li ostati i treću noć, jer mogu raditi na daljinu pa sam fleksibilniji s rasporedom, ali nisam imao snage. K tome, prognoza nije pouzdano govorila kako će biti vedro. Na kraju sam iskoristio jutarnje sunce kako bih posušio opremu i oko 13h sam krenuo kući.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Lika Star Party 2023 je kao i svi prethodni dosad, uspio! Ljudi su kvocali zbog prognoze, odustajali i na kraju se zeznuli, ako se mene pita. Isto tako bih istaknuo da je bitno da se ljude okupe i kada vrijeme nije idealno, jer to je ono što astronomska društva drži na okupu – druženje. Ne mora vedra noći i neka specifična pojava biti jedini razlog za okupljanje. Zato, svi oni koji se ponekad požale kako u svojoj okolini ne mogu okupiti društvo za astronomiju neka razmisle o široj slici – nije astronomija samo zvjeranje po nebu u idealnim uvjetima, njome se treba baviti i kada je oblačno, maglovito i kišovito. U konačnici, astronomija bi trebala biti samo izgovor za stvaranje novih prijateljstava, a to je nešto što u AD Beskraju odlično funkcionira.

Nadao sam se kako ću kroz tjedan uloviti još koje promatranje, ali u ponedjeljak me lupila neka viroza i onesposobila do petka. Šteta, sad moram čekati sljedeći mladi mjesec za lov na tamne fleke, a imam velike planove za skiciranja i traženje opskurnih stvari na nebu.