Malo ljubavi za otvorene skupove

Otvoreni skupovi su objekti koji su „ozbiljnim“ astronomima amaterima u drugom planu. Mene ne interesiraju toliko kao galaksije, a astrofotografi su uglavnom orijentirani na maglice. Ako i snime kakav zvjezdani skup, onda se radi o kuglastom. Malo je to ironično, jer često su otvoreni skupovi oni „WOW“ objekti koji laike oduševe u teleskopu i iniciraju ih u astronomiju.

Kako bih ispravio nepravdu, a i natjerao sebe da budem stalno aktivan, ovaj tjedan sam dvije večeri posvetio otvorenim skupovima. Za takve situacije tu je mali Yammat, kojeg postavim u 10 minuta.

Plejade

U srijedu (15.11.2023.) sam otišao do svojih u Novo Čiče i postavio teleskop na vrt, kao u dobra stara vremena kada sam prije 20 godina kretao u amatersku astronomiju. Nažalost, napredak u vidu rasipanja energije kroz svjetlo onečišćenje, došao je davno i do mog sela. SQM sada mjeri 19.55, a prije 10 godina mjerio je 19.80. Možda se tih 0.25 mpas čini kao malena razlika, ali to znači kako je nebo postalo 25% svjetlije! Unatoč svjetlosnim nedaćama, našao sam mjesto na vrtu gdje ne smetaju lampe i krenuo u skiciranje Plejada.

Plejade su lako uočljiv otvoreni skup na kasnojesenskom i zimskom nebu. Oštrooki promatrač uočit će 7 zvjezdica u njima koje čine minijaturno Velikog Medvjeda. Moj vid više nije tako oštar pa s naočalama uočavam 6 zvjezdica. Sve one smjestile na oko 440 svjetlosnih godina od nas, a nastale su prije 100 milijuna godina. Oko zvijezda se nalazi plavičasta refleksijska maglica, ostatak oblaka iz kojeg su nastale. Maglicu sam u više navrata uočio, ali uvijek je takve prirode da se čovjek pita radi li se o refleksiji unutar okulara, orošenoj leći okulara, rasipanju svjetla zbog loše optike ili se tu stvarno nešto vidi. Najjasnije sam maglicu vidio jesenas na Lika Star Partyju, kada se jasno isticala maglica oko Merope, 5. po sjaju od 7 zvjezdica.

Za skicu mi je trebalo pola sata. Kada sam je dovršio i prenio s papira na računalo bio sam jako zadovoljan rezultatima. Usudio bih se reći da je to najbolja skica otvorenog skupa koju sam ikad napravio. Malo sam u Photoshopu pri obradi naglasio najsvjetlije zvijezde, jer nekako se u mojoj tehnici skiciranja uvijek izgubi njihova briljantnost.

Skica otvorenog skupa Plejade

Dok sam precrtavao skicu sjetio sam se da sam kroz Markov 150/750 reflektor još davno prije skicirao Plejade. Kada sam zavirio u arhivu, pronašao sam skicu nastalu 01.11.2007. pri povećanju od 23x, ali uz puno manje vidno polje. Danas imam puno bolje okulare sa širim vidnim poljem od skromnog Plossla.

Ne mogu reći ni da je ta skica iz 2007. loša, lijepo je ulovila središte Plejada. Ipak, vidi se kako mi je tehnika skiciranja napredovala od tad. Kada bi bilo drugačije zapitao bi se što ne valja sa mnom. Danas ipak lakše izlazim na kraj sa zvjezdanim skupovima iako mi nisu forte.

Skica otvorenog skupa Plejade kroz 150/750 Newton

Pretražujući arhivu naletio sam na još stariju skicu, od 27.10.2006. Ona je nastala kroz 200mm teleskop pri povećanju. Na toj skici vide se naznake maglica oko zvijezda. Danas sumnjam da sam ih stvarno vidio jer me iskustvo naučilo kako se lako prevariti.

M45 Pleiades sketch 2006

Dvostruki skup

Dvostruki skup, taj nejasni oblačak u Perzeju po mom sudu je jedan od top 10 objekata na noćnom nebu. Dvogled, tražioc, mali teleskop, veliki teleskop, ogroman teleskop… nije bitno, ovaj dvojac zvjezdanih skupova uvijek izuva iz cipela.

Dvostruki skup su NGC 869 i 884, dva prividno i u naravi bliska otvorena skupa. Smjestili su se na 7.500 svjetlosnih godina od nas i čine centar Persus OB1 asocijacije zvijezda. Asocijacija je regija Mliječne staze koja ima povećani udio plavih divova, zvijezda O i B spektralne klase. Kako plavi divovi žive kratko, do 30 milijuna godina, njihovo grupiranje sugerira kako su nastali približno u isto vrijeme kao posljedica istog procesa. Iz tog razloga se OB asocijacije može smatrati kao veoma rasute zvjezdane skupove.

Dvostruki skup je veoma teško skicirati. Zbog moje tehnike i bogatstva zvijezda oko njih potrebno je puno truda i spretnosti da skupovi na skici liče na nešto. Najnovijom skicom, koju sam nacrtao 18.11.2023., nisam previše zadovoljan. Nekako se taj efekt „skupa“ izgubio. Ovako na skici NGC 869 i 884 izgleda tek kao dvije blago zgusnute zvjezdane regije. Šteta, jer ne patim kad sam toliko zvjezdica nakucao na papiru. Za potrebe ove skice čak sam se više potrudio pa sam otišao do Kozjače, samo 15min vožnje od stana. Nebo je mjerilo SQM-om 20.55 mpas, dakle 2.5x je tamnije nego u Novom Čiču. Dok sam skicirao, za što mi je trebalo sat vremena, osjetio sam sve čari zimskih promatranja – niske temperature (između -1 i 2°C) i blage refule sjevernog vjetra. Vjetar me preplašio pa nisam išao s BAT-om u akciju, ali on se do 21:30 smirio i bila je bonaca, a nebo prekrasno! A šta čovjek može tu.

Skica NGC 869 i 884 kroz 102/500 refraktor pri povećanju do 42x.

Kao i s Plejadama, ovdje je zavirivanje u arhivu otkrilo pokušaje skiciranja. Imam jednu skicu Dvostrukog skupa iz rujna 2005., nedovršenu nažalost. Možda mi je to čak i prva skica nekog objekta dubokog Svemira. Njena nedovršenost govori kako je kompleksnost zadatka uspjela nadjačati moj beskonačni entuzijazam iz tog vremena.

Jedina donekle uspjela skica je ona od NGC 869 nastala 20.09.2006. Skidam kapu samom sebi na volji za takvom gnjavažom.

NGC 869 sketch 2006

Nakon skiciranja Dvostrukog skupa prebacio sam se na kratko promatranje M 37.

Messier 37, OC, m=5.6, Aur

APMZ  42x: Malena, gusta, jasno vidljiva nakupina sitnih zvijezda. Kada se bolje zagledam shvaćam kako se na prvu vidi samo gusta jezgra skupa te da oko nje ima još rasutih zvijezdica koje pripadaju skupu. Promjer skupa procjenjujem na oko 1/10 vidnog polja.

APMZ 63x: Na većem povećanju lakše vidim pojedine zvijezde i razlike u njihovoj svjetlini. U sredini skupa se svojim sjajem ističe jedna zvijezda, moguće da je narančasta. Gusto središte skupa omeđeno je nizom zvijezda s lijeve i desne strane, a koji tangentno diraju središte i smješteni su pod 45°. Promjer skupa je 2/9 vidnog polja.

S promatranjem M37, kratkim pogledom na M45 i M42 završio sam promatranje. Po putu doma sam iskoristio priliku da snimim par lokacija sa SQM-om i unesem u kartu na Lightpollutionmap. Plan je i dalje koristiti kratke vremenske prozore i lošije uvijete za promatranje za proučavanje zvjezdanih skupova. Dobre noći i slobodno vrijeme koristit ću i dalje za lov na mutne fleke diljem neba.