Zimsko nebo u zimskim uvjetima

U subotu  (16.12.2023.) sam bio spreman izmisliti noć za promatranje ako bi se pokazala potreba za time. Od početka studenog nisam imao dobro promatranje tamnih fleka, sve neke utješne nagrade s malim Yammatom. Vrijeme nije propustilo priliku pokazati i ove godine zašto je studeni najčešće ćorak za astronomiju. Runda kiše, runda oblaka, čak i snijega, ali nikako da se poklopi vedrina kada nema Mjeseca. Zato ovaj vikend nije bilo šale, sve sam stavio sa strane da bih otišao za teleskop.

Organizacija, organizacija, organizacija

Nije bilo lako organizirati. Prvo sam prodao stari auto, Renault Fluence, koji sam od milja zvao „krstarica“. Super auto, prostran, stanu u njega i veliki teleskopi, ali došao je do 300 tisuća kilometara i počeo je zafrkavat. Vrijeme je za nešto s manje kilometara i godina. Nažalost, nisam još preuzeo novi (manje izrauban) automobil tako do motorizacije imam samo mali ženin Hyundai Getz. U njega jedva da stane 300tka, a kamoli 500tka. Moooožda bi se dalo nešto isforsirati, ali bi pritom oštetio teleskop, auto, svašta nešto. Na svu sreću, tu je sisterka s karavanom pa je izašla u susret i omogućila mi da se odem u brda smrznut. Ostale stvari koje gore: zaostaci s posla, natezanje s prodekanom oko završnog rada, to sam sve stavio sa strane.

Žumberak i Tomaševci

Još uvijek tražim dobru lokaciju, za subotnju večer sam odlučio skoknuti do jedne livade kraj sela Tomaševci, blizu Hartja. To je malo dalje od Zagreba nego što je Budinjak, ali i nekih 140 m niže po nadmorskoj visini. Kako sam vozio tuđi auto, išao sam do Tomaševaca dužim, ali boljim putem.

Za Žumberak sam se odlučio da smanjim šanse za vlagu i maglu koja bi se mogla pojaviti zbog naglog razvedravanja usred noći. Na kraju nije pomoglo, bilo je vlažno i na 630 m visine, samo što se vlaga brzo pretvorila u inje na svemu.

Nebo je bilo standardno, SQM je mjerio 21.1 do 21.15, kako je bio raspoložen. Smjestio sam se uz livadu uz cestu od Hartja do Sošica, ali od 18:40 do 00:30 niti jedan automobil nije prošao po njoj. Od svjetlosnih kupola tu je standardna na sjeveroistoku, zagrebačka, koju je moguće izbjeći u krugu od 150 km. Na jugu se Karlovac nije jako osjetio, ali jug nije bio čist zbog šume pa nisam imao pogled na horizont kako bih vidio pravo stanje stvari.

Ono što mi se učinilo je kako se zbog nadmorske visine nebo ipak čini malo čišćim. Očito je manje aerosola jer na Žumberku nema dovoljno nastanjenih kuća da bi se zbog grijanja zrak napunio smećem. Stvarno moram otići promatrati negdje na 1500m + visine, da vidim što se događa s nebom na toj visini.

Teleskop sam složio standardno brzo, unutar 20min. Potom sam upao u zečju rupu kolimacije. Okreni ovaj šaraf, pritegni, stegni, jesam li ga okrenuo u smjeru kazaljke na satu ili ne? I tako sam na kolimiranje potrošio nemalih pola sata, ali to je za f/4.2 teleskop krucijalan posao. Rekao bih da sam se večeras baš potrudio oko kolimacije.

Pohvalio bih općinu Žumberak što gase rasvjetu iza 23h!

Promatranje

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2023-33
Datum	16.12.2023.
Vrijeme	20:00 – 23:50
Lokacija	Tomaševci
Temperatura	-2°C
Vlažnost	visoka
Prozirnost	prosječna
Granična magnituda	21.15
Seeing	dobar
Instrument	Taurus 508/2153 Dob “B.A.T.”

U opisima vrijede sljedeće kratice:
APMZ – zoom okular APM 7.7-15.4mm (67°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
ES– okular iz serije Explore Scientific UW (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)
UHC – filter Castell UHC 2″ (50.8mm)

Priprema teleskopa

Odmah sam se uvjerio kako je kolimacija dobra kada sam za zagrijavanje ubacio binoviwer i na 390x pogledao Jupiter. U okularu je bio ogroman disk planeta, velik kao Mjesec na 20x povećanju. Disk je bio miran, rub je bio oštar kao britva, ali nedostajali su detalji finog kontrasta na planetu. Ili je neki sloj atmosfere bio raskupusan, ili je teleskop bio previše topao za maksimalni kontrast, nije mi bilo jasno. Unatoč tome, ovo je bio baš lijep pogled na Jupiter i svakako si moram dati truda tokom godišnjeg baciti koji put pogled na planet iz dvorišta, a i napraviti pokoju skicu ne bi bilo loše.

Dok sam promatrao Jupiter, u 19:09:16 (UT) od Aldebara pa desno od Rigela prolazi sjajan meteor, magnitude -3 i sjajniji, rekao bih prije -4.

Nakon zagrijavanja na Jupiteru prebacio sam se na lov objekte po Kasiopeji. Testirao sam novi atlas koji mi je Mario poklonio. Pun je detalja, na momente se teško snaći u odnosu na minimalistički atlas koji sam dosad koristio. Možda bih samo prigovorio što nisu naglašene linije RA od svakog punog sata i okrugle deklinacije (svakih 5° npr). Ovako imam list karte s mrežom koordinata pa moram loviti što je gdje i kako kreće. Sve ostalo je super, stvarno ima masa detalja i objekte je lako pronalaziti.

Kasiopeja i sektor neba od 02h 00m +60° 00′ do 03h 00m +65° 00′

Krenuo sam planetarnom maglicom IC 1747.

IC 1747, PNEB, m=12, Cas

APMZ 160x: Sitan, okrugao i sjajan disk bez detalja.

APMZ 320x: Disk je sada jasniji, veći, okrugao. Zadržao je prividan sjaj, tj. povećanje nije uzrokovalo pad sjaja objekta. Moguće kako je disk omeđen tamnim obodom. Malo od centra u smjeru 2h kao da na momente mi se priviđa kvržica ili sitna zvijezda. Bez boje, siva.

Atlas me vodi do sljedećeg objekta, otvorenog skupa Stock 5.

Stock 5, OC, m=n/a, Cas

APMZ 160x: Slabo izražena, prstenasta nakupina od otprilike 15 zvijezda veoma različitog sjaja.

Ovo je jedan od razloga zašto mi otvoreni skupovi nisu miljenici. Onako, vidno polje puno zvijezda, netko je uspio spektroskopijom prepoznati da dio zvijezda dijele svojstva i čine skup, ali to nama vizualcima je jako teško prepoznati.

Idem do sljedećeg objekta, Abell 3, planetarne maglice.

Abell 3, PNEB, m=n/a, Cas

APMZ 160x: Ne vidim maglicu u okularu.

Probao sam razne trikove za vidjeti maglicu. Stavljao sam OIII i UHC filtere ispred leće okulara, kako bih „blinkao“ sliku i lakše uočio promjenu ako se radi o zvjezdolikoj planetarnoj maglici. Nisam uspio ništa neobično uočiti. Kasnije sam saznao da je magnituda maglice 18.2! To je 25x tamnije nego što mogu uloviti s obim teleskopom. Ništa, idemo dalje.

NGC 743, OC,  m=7.5, Cas

APMZ 160x: Trokutasta, gusta formacija zvijezda, jasno uočljiva na prvu u okularu. Sastoji se od 16 zvijezda podjednakog sjaja. Na vrhovima pravokutnog trokuta su zvijezde malo sjajnije od ostalih zvijezda u skupu.

Baš zanimljivih skup, izgleda kao jedro broda.

NGC 886, OC, m=n/a, Cas

APMZ 160x: Umjereno lako uočljiva nakupina od 20 zvijezda sličnog sjaja. U skupu se ističu se dva paralelna niza zvijezda. Promjer skupa je oko 4 lučne minute.

Idem dalje od „Heart Nebula“, inače popularan objekt kod astrofotografa. Krećem od IC 1795, poznate i kao „Fishhead Nebula“. Sve romantični nazivi.

IC 1795, NEB, m=n/a, Cas

ES 103x, UHC: Vidim samotnu zvijezdu i maglicu odmah na desno od nje. Maglica je sjajna i lako uočljiva. Ispod se nalazi još jedan maleni, diskretan oblačić.

ES 139x OIII: Zanimljivo je kako je s OIII filterom manji oblačić sada znatno izraženiji i sjajniji.

Već iz promatranja s ova dva filtera i kako različiti dijelovi objekta reagiraju na njih, mogu zaključiti kako je ovaj manji oblačić na fotografijama više plavkast od ostatka maglice. Možda ne vidim boje u okularu, ali to ne znači da ih ne mogu detektirati.

Nastavljam dalje po onome što će ispasti veoma kaotičan komad neba.

NGC 896, OC, m=n/a, Cas

ES 103x: Ma nema tu ništa što bi ličilo na skup.

Mellote 15, OC, m=6.6, Cas

ES 103x: Veliki, rasuta nakupina zvijezda koja zauzima 2/3 vidnog polja, tj. oko pola stupnja. U sredini te nakupine je podnakupina zvijezda u obliku ovalnog prstena.

IC 1805, NEB, m=n/a, Cas

ES 103x UHC: Na otprilike 30 luč. minuta iznad Mel 15 vidim taman magličasti luk. Luk je ispupčen u smjeru od skupa i proteže se gotovo cijelo vidno polje. Ne vidim jasne granice luka, već su one mekane, kao da se radi o sjajnijoj pozadini neba. Približna lokacija luka bi bila na 02h 30m +60° 57′.

Uspio sam vidjeti barem segment onoga što sam dosad smatrao isključivo astrofotografskim objektom.

NGC 1027, OC, m=6.7, Cas

ES 103x: Bogat skup, dobro izdvojen iz pozadine, dimenzija 12 x 8 luč. minuta. Sastoji se od otprilike 50 zvijezda koje se dijele u dvije populacije. Prva je populacija od sjajnih zvijezda, a druga je od sitnih, tamnih zvijezda. Između njih je velika razlika u sjaju, možda čak i 5 magnituda. Gustoća zvijezda raste prema sredini.

U atlasu je neka „Embryo Nebula“. Pokušavam je vidjeti, ali se vlaga urotila protiv mene. Ostavio sam na otvorenom filtere i sada su se narosili. Prelazim na otvoreni skup Collinder 32.

Collinder 32, OC, m=6.5, Cas

ES 103x: Oko dvije sjajne zvijezde vidim nakupinu sitnih zvijezda. Ne mogu reći da li je samo to skup, jer cijelo vidno polje bogato je zvijezdama i mogao bih reći da je sve skup.

Pokušavam još naći maglicu Abell 6, ali bez uspjeha. Iz zena promatranja me budi rika s livade do. Glasna rika i to neke velike životinje. Zatvaram lijevo, promatračko oko i palim u strahu lampicu da s desnim okom pogledam što se događa. U daljini, na stotinjak metara od mene su dva svjetla. Palim i gasim lampicu da vidim jesu li to neka svjetla u daljini na drugom brdu. Kada sam ugasio lampicu nestala su i „svjetla“. Ok, očito se to radi o očima neke zvjeri. U tom trenu se zvjer pokrenula. Radilo se o jelenu velikom kao omanji auto. Pretrčao je livadu ričući i dalje te nestao u šumi.

Završavam s ovim dijelom neba. 2h sam pretraživao ovaj maleni komad neba, mijenjajući filtere, okulare, a sve kako bi što više vidio. Okolo mene je sve puno inja, smrzavaju se okulari, krepavaju baterije u lampicama. Meni je dobro, oblačim deblje čarape, a nove zimske hlače iz Decathlona pokazuju kako vrijede svaki cent. Održavanju tjelesne temperature pomaže moje stalno penjanje i silaženje s ljestvi kako bih provjerio situaciju u atlasu ili upisao nešto u bilježnicu. Kaže pametni sat kako sam napravio u 2.500 koraka za vrijeme promatranja, a sve to unutar par metara od teleskopa. Bojim se kako nakon mene neće niti trava rasti više na ovoj livadi.

Selim se na Orion.

Orion i sektor neba od 05h 00m +00° 00′ do 06h 00m +05° 00′

Orion je žalosno zviježđe. Svi ga znaju po maglici i nitko ne ferma druge objekte u njemu. Zato sam i krenuo u ovo sistematično promatranje neba, upravom da ispravim te nepravde.

Prva na redu je galaksija NGC 1762, tik ispod Orionovog štita.

NGC 1762, GX SA, m=12.6, Ori

APMZ 160x: Malena, tamna mrljica sa zvijezdom na desnom rubu.

APMZ 275x: Tamna, vidi se kao oblak kraj zvijezde na desno. Nisam uočio nikakve dodatne detalje.

Nastavljam dalje do sljedeće galaksije.

UGC 3258, GX SB, m=12.96, Ori

APMZ 160x: Tamna mrljica, izgleda kao rep zvijezde.

APMZ  320x: Na većem povećanju jasno vidim da je mrljica, tamna. Duguljasta je sa tamnom zvijezdom u donjem rubu i odmah ispod nje, ali van mrljice, još jednom sjajnijom zvijezdom.

Nakon promatranja provjeravam objekte koje sam promatrao i ova galaksija UGC 3258 je nešto najneobičnije na što sam naletio. Nekakva trokutasta galaksija sa sjajnim središtem i onda sakrivena iza zvijezde. Brzo guglanje nije otkrilo niti jednu fotografiju ovog neobičnog objekta. Koja nepravda. Jedino što imam za utjehu su skenirane fotografske ploče s Palomara (Digitized Sky Survey).

Na putu do sljedeće galaksije u atlasu, CGCG 395-16, naletio sam na dvojnu zvijezdu Ro Oriona. Čitam po astroforumu o dvostrukim zvijezdama, ali nekako ih uvijek zanemarim. Odlučio sam im posvetiti malo pažnje ako naletim na koju na putu do kakve tamne fleke.

Ro Oriona je na 160x izgledala kao kombinacija sjajne, žute zvijezde s puno tamnijom bijelom ili čak plavičastom pratiljom. Razmak između zvijezda je bio čist, jasan i velik. Procijenio bih na oko 10 lučnih sekundi, ako ne i više. Kada sam kasnije vidio da je razmak samo 7 lučnih sekundi, iznenadilo me kako je tako malen.

CGCG 395-16, GX S, m=14.6, Ori

APMZ 275x Veoma tamna, nejasna mrlja koja se dade vidjeti samo sa skrenutim pogledom.

NGC 1819, GX SBO, m=13.4, Ori

APMZ 250x: Tamna, sitna mrljica oko koje sa skrenutim pogledom vidim još i veoma tamnu atmosferu. Na 5 luč. minuta u smjeru 1h vidim neobično dvostruku zvijezdu.

MCG +0-14-20, GX, m=n/a, Ori

APMZ 250x: Nije vidljiva

Ima i u ovom atlasu ćoraka. Odlazim do IC 413. U okularu me iznenadio pogled na dvostruku mrlju!

IC 413, GX, m=14.6, Ori
IC 412, GX, m=14.5, Ori

APMZ 275x: Povrh samotne zvjezdice su dvije mrlje, jedna na 10h, a druga na 1h. Mrljica na 10h je tamna, svjetliji član para iako malena. Identificirana je kao IC 413. Mrljica na 1h je veoma tamna te identificirana kao IC 412.

IC 409, GX, m=15, Ori

APMZ 160x: Gotovo da sam preskočio objekt na ovom povećanju. Sreća je da sam dobro pogledao i uočio veoma tamnu mrlju.

APMZ 275x: Malena, tamna mrlja bez detalja.

Sljedeće na redu je jato galaksija Arp 52. Okrećem teleskop prema njemu i u okularu uočavam na prvu tri mrljice pri 275x. Prebacujem na 320x, sada vidim 4 mrlje, a uskoro se javljaju 5. i 6. mrlja. Popisujem sve mrljice, ali tu počinje problem. Naknadno ih ne mogu jasno identificirati i pronaći na kartama. Problem je što se većina galaksija činila kao mutne zvjezdice pa me sada muči jesu li to uopće bile galaksije ili stvarno je seeing zamutio zvjezdice. Svakako ću morati ponoviti ovaj dio neba.

S ovim jatom galaksija završavam sektor neba. Ostali su mi neki široki, otvoreni skupovi, ali njih mogu s Yammatom poloviti bez problema.

Slatkiši za oči

Već je 23h, vani je oko -1 do -2, iako SQM mjeri čak -4. Lampice moram držati u džepu da bi radile. Odlučio sam večer završiti sa popularnim objektima.

Messier 1, SNR, m=8.4, Tau

APMZ 275x: Velika, sjajna mrlja. Površinska tekstura maglice je puna komešanja, kao da mi pred očima plešu tamnije i svjetlije regije u njoj. Od tog plesa kao da mi se priviđaju strije u maglici. Kada gledam skrenutim pogledom površinski sjaj maglice znatno naraste i komešanje nestane.

NGC 2261, NEB, m=9.0, Mon

APMZ 160x: Ovo je stvarno top 10 objekata na nebu. Kako je prije nisam otkrio? Na 160x izgleda kao rep kometa sa sjajnom zvjezdolikom jezgrom na vrhu. Rep je čak i blago zavinut čime se pojačava privid kako se radi o kometu.

APMZ 320x: Na 320x maglica i dalje izgleda super. Rep je sada jasno podijeljen na dva dijela: lijevi, kraći, ali svjetliji i širi te desni, dužni, tanji i znatno bljeđi. Između dva repa, ali bliže onom lijevom, kao da se ugurao tamni prstić, vidljiv tek na tren ili dva.

Ozbiljan sam sa svojim komentarom! Svakako si dajte truda pronaći i pogledati NGC 2261 ako ste u prilici. Vjerujem da već u 200mm teleskopu bude super izgledala.

Selim se do Eskima.

NGC 2392, PNEB, m=10.1, Gem

APMZ 160x: Ekstremno sjajna maglica, jasna kao dan, velika, okrugla. Vidim središnju zvijezdu i sjajan unutrašnji disk oko nje.

APMZ 320x: Na 320x kao da je isparila razlika u sjaju između sjajnoj unutrašnjeg diska i vanjštine maglice. Sada se ispod središnje zvijezde nazire poligonalna forma unutrašnjeg diska maglice.

PL 773x: Ne štedim večeras maglicu, na 770x je i dalje sjajna i ogromna, sada zauzima 1/6 vidnog polja okulara, što je oko 45 lučnih sekundi. Nema novih detalja, osim što se sada oko središnje zvijezde jasno vidi poligonalna šesterokutna forma, šira iznad zvijezde i zašiljena ispod nje.

Stvarno moram pohvaliti TMS Astro ekvatorijalnu platformu. Prati finije i jednako dobro, ako ne i bolje od SkyWatcher GoTo rješenja na Dobson teleskopima. Nema trzanja, samo fino praćenje i u tih minutu-dvije koliko sam gledao Eskima na 773x nisam primijetio neko značajno bježanje objekta. Platforma svakako vrijedi sve i do jednog centa.

Za kraj je tu lov na boje u Orionovoj maglici.

Messier 42, NEB, m=4.0, Ori

ES 103x: Tražio sam boju u maglici ali nisam je uspio vidjeti. Maglica je ekstremno sjajna, ali siva, čak ni oko Trapeza ne vidim boju. Čak bi se usudio reći da na ovom niskom povećanju pod ovim nebom ne vidim ništa više u maglici nego što bih mogao s 300mm teleskopom.

Odlučio sam provesti trik pa sam si oči posvijetlio jakom, bijelom lampom. Ideja je da aktiviram ponovno čunjiće kako bi postao osjetljiv na boju. Kada sam ponovno pogledao maglicu sada sam mogao desno od Trapeza, kraj 3 sjajne zvijezde u pravcu, vidjeti veoma nježnu nijansu smeđe. Bila je toliko suptilna da je jedino ovakvi eksperimenti s „pogledom prije“ i „pogledom poslije“ mogu otkriti.

S blijedim nijansama smeđe/roze/crvene završavam večer. Bilo je već 23:50 i odradio sa 4 h sata dobrog promatranja. Dok sam spremio svu opremu potrajalo je još 40tak minuta tako da sam kući krenuo tek u 00:30.

Vrlo vjerojatno je ovo bila zadnja prilika za lov na tamne fleke u 2023., nova prilika je tek u 2024. za koju već sad imam velike planove.