Siječanjske pustolovine

Kraj siječnja ponudio je novi period bez Mjeseca te je trebalo iskoristiti dragocjeno vedro nebo. Još tokom promatranja početkom siječnja uočio sam da iza 22h dolaze proljetna zviježđa koja su bogata galaksijama. A ako dosad niste sami ukapirali, galaksije su moja droga.

Pripreme za promatranje

Prije polaska na promatranje vikend sam iskoristio kako bih riješio neke zaostatke. Prvo, došao mi je kofer za okulare. Sada svoje fensi šmensi okulare ne moram više nositi u 5 individualnih kutija/torbica, već sam sve uredno smjestio na jedno mjesto. Kofer se na promatranju pokazao veoma praktičnim.

Druga sitnica koju sam morao riješiti je problem skliske ekvatorijalne platforme. Iz nekog razloga, od hladnoće, vlage ili meni nekog nepoznatog razloga, gornja ploha platforme je postala jako skliska. Klizavost platforme je do te mjere bila izražena da mi je u dvije situacije teleskop skliznuo s nje!!! Naravno, takve situacije nikako nisu poželjne. Platformu sam riješio na taj način da sam finog, kvarcnog pijeska umiješao u bezbojni lak i s njim namazao plohu. Prvi sloj je bio s pijeskom, a onda sam još namazao s drugim slojem kao dodatni stupanj zaštite. Mogu reći da nova, poboljšana platforma, radi kao urica. Teleskop gore je stabilan i ne kliže se ni malo. Investicija od 5 eura i sat vremena posla.

I treće, zadnje. Naručio sam novi nišan (finderscope). Ovaj od SkyWatchera me sikira, uvijek malo pobjegne kod montiranja. Zato sam naručio APM-om 50mm finder zajedno s 24mm okularom, a koji dolazi s ozbiljnijim načinom montiranja, tj. s dva prstena po tri šarafa. Sada bi finder trebao biti puno stabilniji. Dodatan bonus je što su okulari izmjenjivi, tako sada finder može poslužiti kao mali refraktorčić. Nažalost, do trenutka pisanja ovog teksta on još nije stigao jer APM je uočio grešku u okularu pa su čekali novi, onda je pao snijeg… sve u svemu, ako dođe prvi tjedna veljače, ja sam sretan.

Kada sam riješio te probleme ostalo je samo utovariti teleskop u auto i zapaliti u mrak.

Iz blata do zvijezda

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2024-004
Datum	29.01.2024.
Vrijeme	18:30 – 20:30
Lokacija	Kirini
Temperatura	-1°C
Vlažnost	niska
Prozirnost	prosječna
Granična magnituda	21.04
Seeing	prosječan
Instrument	Taurus 508/2153 Dob “B.A.T.”

U opisima vrijede sljedeće kratice:
APMZ – zoom okular APM 7.7-15.4mm (67°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
ES– okular iz serije Explore Scientific UW (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)
UHC – filter Castell UHC 2″ (50.8mm)

Prvo promatranje je uslijedilo u ponedjeljak. Utekao sam s posla i zaputio se do sela Kirin, na brdu nasuprot Čremušnice. Nisam se nadao da će tamo biti tamnije, već kako ću imati mira. Gdje god se smjestim u zadnje vrijeme ispadne da je baš taj makadam prometan u sred noći. Ne mogu objasniti taj „čudan“ promet: Bježi li se s ljubavnicom? Krade? Švercaju migranti?

Puteljak prema Kirinima bio je pun pogodak. U 2h koliko sam tamo bio nije me nitko ometao. Samo je u jednom trenu bilo jezivo slušati pse (a nadam se kako su bili psi) koji zavijaju s brda na brdo. Mana lokacije je bilo blato. Dakle, od topljenja snijega natopila se meka ilovača, zasro sam sebe, auto, platformu. Čizme su mi u jednom trenu bile betonske. Kroz noć se to blato smrznulo pa ga je barem bilo lakše otresti.

Nebo je tako, kao u većini Pokuplja. Mjerilo je 21.05 mpas po SQM-u.

Promatranje

Večer sam započeo s M42. Proučavao sam njene južne regije, gdje je maglica puno tamnija i manje vizualno spektakularna. U 508ici čak i tamo ima detalja. Vjerujem da kada bi se Trepez ugasio kako maglica ne bi postala ništa manje zanimljiva. Jednostavno je spektakularna.

Nakon što sam završio s bilježenjem detalja u M42, prebacio sam se na promatranje objekata. Prvo sam skočio od IC 426, refleksijske maglice koja je prije 2 tjedna u Tomaševcima bila nevidljiva.

160x: Slaba, prozračna, ovalna maglica među zvijezdama, bez jasne forme ili rubova. Najizraženija je desno od zvijezde mag 8.5. Kasnija provjera otkriva kako moj opis samo djelomično odgovara objektu. Uistinu je najsjajniji desno od zvijezde mag 8.5, ali ne postoji ili je veoma slab „ovalan“ dio na DSS fotografijama. Smatram kako nisam vidio objekt.

Skočio sam do otvorenog skupa Collinder 74.

160x: Trokutasta grupacija od 15 sitnih zvjezdica. Raspon sjaja pojedinih zvjezdica je umjeren.

248x: Na većem povećanju samo lakše vidim sitne zvjezdice. Njihov broj je ostao identičan. Skup slabo odskače od pozadine. Promjer skupa oko 2 luč. minute.

Nije me impresionirao, a tako je bilo i s NGC 2023. Nisam uspio na 160x prepoznati skup u okularu.

Planetarne maglice

Sljedeća na redu je bila planetarna maglica NGC 2022. Nju sam već promatrao, ali zadnji put gotovo točno prije 12 godina, 26.01.2012. U tih 12 godina sam zaboravio kako maglica izgleda, a vjerojatno je nisam promatrao u međuvremenu jer nije ništa posebno.

160x: Maleni, magličasti disk bez detalja, svijetao.

320: Magličasti disk, jasnih rubova, direktnim pogledom bez detalja, skrenutim pogledom možda je prstenaste strukture zbog moguće ovalne šupljine u sredini. Bez središnje zvijezde.

Na putu do sljedećeg objekta sam se zaustavio na dvostrukoj zvijezdi STF 738.

320x: Jasno razdvojen par bijelih ili blijedih zvijezda s velikom razlikom u sjaju. Razmak zvijezda je između 5 i 10 luč. sekundi, a pratilja se u okularu smjestila na cca 5.5h.

Sljedeći objekt imao je u atlasu kriptičnu oznaku H3-75. Kasnije se pokazalo kako je ta oznaka previše kriptična za Deepskylog i otkrio sam kako je alternativna oznaka PK 193-09.01.

160x: Ništa u vidnom polju. Sve puno zvijezda, ali nigdje maglice. Kada sam već mislio odustati krajičkom oka sam ulovio tamnu mrljicu oko jedne zvijezde. Eto je!

320x: Vidim sjajnu „atmosferu“ oko sitne zvjezdice u sredini. Atmosfera ima nejasne rubove. Podsjeća na eliptične galaksije sa zvjezdolikom jezgrom.

Treća planetarka za večeras skrila se kraj zvijezde Mu Oriona, a poznata je kao Abell 12 ili PK 198-06.01

320x: Sjajna zvijezda, već mi se od hladnoće lagano magli okular pa je uočavanje potencijalnih fleka još teže.

Bez filtera se ništa nije vidjelo pa sam skoro odustao od daljnjeg promatranja. Ipak, neki glas u glavi mi je rekao „Vedrane, ne budi lijen, ubaci OIII filter“. Poslušao sam taj glas.

320x OIII: Nisam htio odustati pa sam iz zeze ubacio OIII filter. Odmah sam uočio da je refleksija sjajne zvijezde unutar okulara nepravilna, tj. da ima neku izraslinu na desno. Kada sam malo prebrisao okular i smanjio utjecaj magljenja, mogao sam jasno vidjeti okrugli disk na možda 1 lučnu minutu u smjeru 9h. Kada bih se zagledao u stranu, disk je pokazivao naznake skoro prstenaste strukture, tj. prsten kojem je malo falilo da bude cijel pa je izgledao kao slovo „C“. S filterom promatranje maglice uopće nije zahtjevno.

Za kraj je ostala još jedna galaksija, NGC 2119. Galaksije ne očekujem u sred Mliječne staze pa me iznenadila.

160x: Ništa ne vidim u vidnom polju, samo mnoštvo zvijezda Mliječnog puta.

206x: S većim povećanjem jedna od zvjezdica se pretvorila u mutni disk. Malena, tamna, okrugla mrljica s gotovo pa zvjezdolikom jezgricom, ali utrnulog sjaja.

Već je bilo cca 20:30. Nakon 2h blato na čizmama se smrznulo i ohladilo mi stopala pa sam odlučio završiti s promatranjem.

Avanturistički utorak

U utorak sam se probudio u 5 i kusur. Umjesto da se naspavam mene je interni sat sribao i digao iz kreveta nakon niti 6h sna. Cijeli dan sam bio „drven“ u glavi te sam čak dvojio da odustanem od izleta u mrak. Na kraju sam zaključio kako bi mi bilo previše žao da ne odem pa sam se nakrkao kavom i krenuo u mrak.

Begovići

Želio sam istražiti potencijalnu novu lokaciju južno od sela Begovići. Put do tamo vodio je preko Jabukovca, gdje sam se odvojio prema Tremušnjaku. Početak puta je bio asfaltiran, uska cesta, ali ugodna za voziti. Onda je asfalt iščeznuo i zadnji kilometar sam se vozio po grubom makadamu. Na kraju me u samom selu Begovići opet dočekao otok asfalta.

Nažalost, pristup lokaciji nije bio moguć. Lokalac mi je rekao da je blato takvo da nije prohodno za ništa osim traktor. Inače je bio stava „široko ti polje, metni teleskop gdje hoćeš“. Čak mi je ponudio svoj voćnjak u selu, ali baš po njemu je udaralo svjetlo lampe pa sam se zahvalio i objasnio mu da sam do Begovića potegnuo upravo zbog mraka.

Kako su Begovići otpali, odlučio sam otići do Jošavice, koja je bila na 2 km zračne udaljenosti, ali do nje sam vozio po valjda 5 km grubog makadama. Truckao sam se 15 minuta po grubom kamenju, uspješno izbjegavajući blatne kolotrage, vododerine i ostale prepreke. Auto je stalno javljao temperature od -3 do -4°C, dakle bit će hladno.

Ipak Jošavica

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2024-005
Datum	30.01.2024.
Vrijeme	18:45 – 21:45
Lokacija	Jošavica
Temperatura	-2°C
Vlažnost	niska
Prozirnost	prosječna
Granična magnituda	21.09
Seeing	dobar
Instrument	Taurus 508/2153 Dob “B.A.T.”

U opisima vrijede sljedeće kratice:
APMZ – zoom okular APM 7.7-15.4mm (67°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
ES– okular iz serije Explore Scientific UW (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)
UHC – filter Castell UHC 2″ (50.8mm)

Kada sam nakon avanture stigao na poznatu mi Jošavicu, osjetio sam zapuh vjetra na obrazu. Zar opet? Odlučio sam se smjestiti 50m dalje od uobičajene lokacije, gdje sam barem od sjevernog vjetra zaštićen grmljem. Vjetar nije radio probleme i na kraju se smirio.

Postavljanje teleskopa je prošlo bezbolno, a kako sam imao vremena do astronomskom mraka ekstra pažnje sam posvetio kolimaciji. Kada sam završio s pripremama, krenuo sam sa skiciranjem PK 198-06.10, planetarne maglice koju sam večer prije „otkrio“. Završetkom skiciranja prebacio sam se na sektor neba.

Sjeverni Orion, RA 05h 30m, DEC +15° 00′ do RA 06h 30m, DEC +20° 00′

Krenuo sam s NGC 2141, otvorenim skupom magnitude 9.4 u Orionu.

160x: Tamni, magličasti sjaj među zvijezdama.

248x: Nakupina od tuceta tamnih zvijezda. Nemam dojam da se radi o skupu već kao da imam posla s više diskretnih grupacija zvijezda. Slabo je izražen. Promjera oko 3.2 lučne minute.

NGC 2026, otvoreni skup u Biku

160x: Nakupina od 16 zvijezda umjerenog raspona u sjaju. Slabije je izražen, peterokutne forme i jednolike gustoće zvijezda. Promjer skupa je oko 6 luč. minuta.

Czernik 24, otvoreni skup u Orionu

160x: 19 zvijezda u formaciji u obliku škara ili naopakog slova „V“. Zvijezde unutar skupa su poprilično sličnog sjaja, varijacija u njihovoj svjetlini je manja. Dimenzije skupa su 5.6 x 4.6 luč. minuta.

Nakon tri skupa, na red je došla prva maglica za večeras.

NGC 2174, emisijska maglica u Orionu, mag 7

160x: Velika, tamna maglica koja se pruža gotovo cijelo vidno polje. Maglica izgleda kao veliki spljošteni prsten ili bolje rečeno trapez. Šira je u smjeru gornjeg desno dijela vidnog polja, gdje se nalazi sjajna samotna zvijezda koja dominira vidnim poljem. Sama maglica pokazuje slabe varijacije u sjaju. Najzanimljivija pojava je u smjeru 7h od dominantne zvijezde, udaljena oko 12 luč. minuta. Tu se smjestio okrugao, diskretan oblačić, svjetliji od ostatka maglice.

140x OIII: Maglica je sada puno kontrastnija i izgleda sjajnija. Dimenzija je oko 25 x 12 lučnih minuta. Izgled maglice je s OIII filterom znatno drugačiji. I dalje je trapezasta, ali sada u sebi ima dvije ovalne šupljine odvojene središnjom „prečkom“. Sjajna, dominantna zvijezda je u sredini gornjeg korijena te središnje prečke. Iz maglice se na njenom vrhu, u smjeru 11h, pruža još jedan kraći izdanak. Diskretan oblačić je nevidljiv s OIII filterom.

NGC 2174 me baš oduševila, morat ću je skicirati, šteta da ostane zaboravljena među vizualnim promatračima.

Dio maglice je otvoreni skup NGC 2175 pa sam i njega pogledao.

103x: Jato od 16 zvijezda manjeg raspona u sjaju, prosječno dobro izdvojen uz pozadine i jednolike gustoće. Promjera oko 8 lučne minute.

Nakon NGC 2175 prebacio sam se na maglice i skupove zvijezda. Iz nekog razloga, ovaj dio Mliječne staze ima neki poseban štimung, nije kao u Labudu ili Strijelcu, gdje je više objekata i pojedinačno su objekti raskošniji. Nastavljam dalje po sljedećim objektima:

NGC 2163, maglica

160x: Ništa tu ne vidim, kao trebala bi biti neka maglica.

IC 2162, maglica

103x UHC: Ništa u vidnom polju.

Sh2-261, maglica

103x UHC: Ne vidim ništa od maglice. Ono što mogu uočiti su tri „šupljine“ među zvijezdama koje izgledaju kao da kriju tamnu maglicu. DSS snimka u plavom spektru otkriva kako tu nema ničeg nalik onome što sam vidio.

STF 867, dvostruka zvijezda u Orionu

160x: Vidim dvije zvijezde, gornju primarnu, bijelu i tamniju sekundarnu u smjeru 6h oko 2 lučne minute dalje. Kada se seeing smiri na trenutne uočavam da je primarna sama dvostruka!

275x: Primarna je definitivno dvostruka. Na momente je ovalna zvijezda, a kada se seeing smiri jasno vidim dvije razdvojene zvijezde. Obje su bijele boje. Pratilja se smjestila u smjeru 2h i oko 1.5 magnitudu je tamnija od primarne. Treća zvijezda je oko 3 magnitude tamnija.

FSR 923, otvoreni skup u Orionu

160x: Mala, a neću lagat, bezvezna nakupina 7 zvijezda u nekoj trokutastoj formi. Izgleda kao skup samo zato jer je ostatak vidnog polja siromašan zvijezdama pa se donekle ističe.

Skiff 5, otvoreni skup u Orionu

160x: Iznenađujuće lijep i bogat skup s obzirom na ludu oznaku. Izgleda kao slovo „M“ položeno na bok s „otvorom“ na lijevo. Dimenzije skupa su 20 x 15 lučnih minuta, a sastoji se od barem 60 tak zvijezda umjerenog raspona u sjaju. Sam skup se dobro izdvaja iz pozadine.

STFA 75, dvostruka zvijezda

160x: Široko razmaknuta dvostruka zvijezda, oko 1.5 lučna minute razmaka u smjeru 3h. Zvijezda je par žute primarne i plavičaste pratilje. Razlika u sjaju oko 1.5 magnitude.

FSR 927, otvoreni skup u Blizancima

160x: Nakupina od 20 zvijezda u formaciji šiljastog, jednakokračnog trokuta. Dobro je izražen, ravnomjerno gust. Zvijezde su manjeg raspona u sjaju.

FSR 929, otvoreni skup u Blizancima

160x: Velik, bogat roj zvijezda, veći je od vidnog polja okulara. Vidim desetke zvijezda umjerenog raspona u sjaju, gust je, a da se nazrijeti i veoma slaba magličasta pozadina. Definitivno treba skup provjeriti u manjem teleskopu.

NGC 2218, asterizam u Blizancima

160x: Malena, tamna mrljica.

248x: Vidim nekoliko tamnih zvijezda u sred „praznine“ gdje nema pozadinskih zvijezda. Nisam impresioniran.

Završio sam sa sektorom neba oko 20:30. SQM je tada mjerio 21.09mpas i -2°C. Za kraj sam bacio pogled na središte Orionove maglice i Trapez. Vidi se 6. zvjezdica u njemu na 320x. Sam doživljaj Trapeza na ovom povećanju je ludilo, zvijezde su kao svjetla na kraju maglovite pećine.

Galaktički zvjerinjak u Velikom medvjedu (sektor RA 10h 30m, DEC +60°00′ do RA 12h 00m, DEC +66°00′)

Kada sam se zagledao oko sebe skužio sam da je Veliki medvjed već dosta visoko. Odlučio sam se odraditi jedan sektor neba u njemu. Kako nisam imao neki jasan cilj, krenuo sam od RA 10h 30m, DEC +60° 00′ pa gdje završim.

Naciljao sam BAT-a prema zvijezdi Dubhe, alfi Velikom medvjeda i krenuo u lov.

NGC 3471, spiralna galaksija, m=12.5

206x: Umjereno velika, sjajna mrlja, ovalna u omjeru 1:3. Sredina joj je svjetlija, a sama središnja regija je duguljasta.

NGC 3435, spiralna prečkasta galaksija, m=14.0

206x: Tamna, ovalna mrlja, malena. Sjajnija je u sredini. Rubovi su joj nejasni.

Vrtim zoom okular, nikako se odlučiti za najbolje povećanje. Na kraju sam završio na 11mm što u kombinaciji s Paracorrom rezultira 225x povećanjem, tj. izlaznom pupilom od 2.25mm.

NGC 3394, spiralna galaksija, m=13.1

225x: Veća, nejasna mrlja, veoma tamna, mutnih rubova. Neznatno je svjetlija u sredini. Još jedna mrljica na 3h, znatno svjetlija od ove.

NGC 3392, eliptična galaksija, m=14.7

225x: Malena, tamna, ovalna mrljica. Skrenutim pogledom kao da vidim produžetke okomite na dužu os mrljice.

U okularu mi se na momente ukazivala još jedna mrljica u smjeru cca 11h. Provjera na DSS snimkama otkriva kako na tom mjestu nema ničeg, ali blizu je UGC 5907. S ukupnim sjajem od magnitude 16.7 ta galaksija je van domašaja mog teleskopa. Šansa da sam je vidio je nikakva, vjerojatno su me zvijezde na rubu vidljivosti cimale i zavarale. NGC 3392 i 3394 su prividno na nebu blizu jedna druge, ali ako je vjerovati podacima s NED-a, NGC 3394 je zapravo 100 milijuna svjetlosnih godina dalje.

Nastavljam dalje.

NGC 3259, spiralna prečkasta galaksija, m=12.7

225x: Sjajna, umjereno velika mrljica, ovalna. Sjajnija je u sredini.

NGC 3266, spiralna prečkasta galaksija, m=13.4

225x: Sitna, veoma sjajna mrljica s veoma tamnom atmosferom, umjereno velikom. Rubovi mrljice su nejasni.

NGC 3668, spiralna prečkasta galaksija, m=13.1

225x: Sjajna, ovalna, umjereno velika mrljica sa nešto sjajnijim središtem. Skrenuti pogled otkriva kvržicu ispod središta.

310x: Ispod jezgre je definitivno diskretna mrljica, skoro pa pri rubu galaksije. Možda se radi o tamnijoj zvijezdi koju je seeing zamutio.

DSS snimak potvrđuje radnu teoriju kako se radi o zvjezdici.

Detektivski posao u NGC 3668

Par dana kasnije krenuo sam provjeravati kolike je magnitude zvjezdica ispred ove galaksije, čisto iz vlastite znatiželje. Na SIMBADU-u sam našao kako je objekt klasificiran kao galaksija pod imenom LEDA 213830. Provjerio sam na NED-u, galaksija i tamo postoji. Na tren sam pomislio kako u listu promatranih objekata trebam dodati novi objekti, a Deepskylogu opet prigovoriti kako nemaju sve objekte u bazi.

No nešto mi je bilo čudno u cijeloj priči, na SDSS snimkama „galaksija“ je bila previše plava. Kako je NGC 3668 udaljena nekih 200 milijuna svjetlosnih godina od nas, LEDA 213830 bi trebala biti još dalja. Zbog pomaka prema crvenom, a koji uzrokuje širenje Svemira, LEDA 213830 bi trebala biti još crvenija od NGC 3668. Da bi bila plava, trebalo bi se raditi o snažnom izvoru UV svjetla koje je pomaknuto u plavi dio spektra. Snažan UV izvor bi bila crna rupa ili zbijeno jato mladih zvijezda O spektralnog tipa. U oba slučaja, ti objekti ne bi bili tako diskretni, već bi bili popraćeni „ostatkom galaksije“.

Dodatan argument su dimenzije. LEDA 213830 ima prividne dimenzije od 7.2 lučnih sekundi. Na 200 milijuna svjetlosnih godina to je linearni promjer od cca 7000 svjetlosnih godina. Kada bi to bila prosječna galaksija promjera 50.000 svjetlosnih godina, morala bi biti 7x dalja, tj. 2.1 milijardu svjetlosnih godina. Galaksija na toj udaljenosti, osim ako nije kvazar, nema šanse biti plava!

Zaključak moje amaterske analize je kako se ovdje najvjerojatnije radi o zvjezdici iz naše galaksija koja se našla u krivo vrijeme na krivom mjestu. Po mojoj procijeni, zvjezdica je prividnog sjaja od 16. magnitude.

Nastavak po galaktičkom zvjerinjaku

UGC 6534, spiralna galaksija, m=13.4

225x: Veoma tamna pruga svjetla, bez dodatnih detalja.

MCG+11-14-33, spiralna galaksija, m=14.6

225x: Tamna, umjereno malena mrljica, ovalna. Blago je svjetlija u sredini. Zvijezda na 8h od galaksije.

UGC 6520, spiralna galaksija, m=13.8

225x: Malena, sjajna, okrugla mrljica. Središte joj je znatno sjajnije od ostatka mrljice.

NGC 3725, spiralna galaksija, m=13.8

225x: Malena, tamna i okrugla mrljica. Površinski sjaj mrljice je nejednolik, a središte joj je blago svjetlije od ostatka galaksije.

UGC 6528, spiralna galaksija, m=14.1

225x: Veoma tamna, nejasna i blago ovalna mrlja.

NGC 3796, spiralna galaksija, m=12.9

225x: Sjajna, malena, okrugla mrljica. Znatno je sjajnija u sredini.

NGC 3835, spiralna prečkasta galaksija, m=13.1

225x: Sjajna, ovalna, duguljasta mrljica. Skrenuti pogled čini mrljicu još dužom. Sjajnog je i velikog središta.

NGC 3835A, spiralna galaksija, m=13.9

225x: Tamna, okrugla mrlja, znatno je svjetlija u sredini.

NGC 3978, spiralna prečkasta galaksija, m=12.7

225x: Tamna, okrugla mrlja, sjajnija u sredini. Malena.

NGC 3945, spiralna prečkasta galaksija, m=10.9

225x: Veoma sjajna, okrugla galaksija. Središte galaksije je znatno svjetlije od ostatka. Zvijezde na 10 i 11h.

320x: Veoma sjajno središte galaksije je blago ovalno i kao da nazirem sitnu, zvjezdoliku jezgru u njemu.

MCG+10-17-64, eliptična galaksija, m=14.4

225x: Veoma tamna, malena mrljica. Izgleda kao mutna zvijezda.

S MCG galaksijom sam završio sektor. Bilo je već 21:30 i ostalo je još 15 minuta do izlaska Mjeseca. Već sam 4h na temperaturama ispod ništice pa je i to počelo uzimati danak.

Vidim kako je Lav već visoko nad horizontom pa okrećem prema NGC 2903.

Galaksija večeri

Pišem ovaj post 5 dana kasnije, a još sam pod dojmom što sam uspio vidjeti.

NGC 2903, spiralna galaksija, m=9.0

160x: Velika, veoma sjajna galaksija sitnog i još sjajnije središta. Površina galaksije je nejednoliko sjaja, kao da se sastoji od paralelnih pruga koje se pružaju iz središta prema rubu. Središte galaksije s gornje desne strane kao da je odrezano tamnom prugom.

248x: Ovalna galaksija, dimenzija 3.8 x 1.3 lučne minute. Galaksiju krasi maleno, veoma sjajno središte iz koje se u smjeru 5h i 11h pružaju ruke koje nakon 1.5 lučne minute zakreću pod 90°. Krak na 5h zakreće 90° u desno (prema dolje), a krak također pod 90° na desno (u okularu prema gore). Na mjestima gdje ruke zakreću (laktovima) su zadebljanja u galaksiji koji izgledaju kao svjetlije kvrge. Iz same jezgre, malo odmaknuto u lijevo i u smjeru 1h pruža se jedan kratak „pipac“, jedva uočljiv. Cijela galaksije ima nejednoliko površinski sjaj, detalji „kuhaju“ na rubu vidljivosti te izgleda kao spljošteno slovo „S“. Stvarno fantastičan pogled, ovo čudo od galaksije moram skicirati.

Dodao bih samo kako je onaj čvor na 5h, gdje se donji spiralni krak lomi pod 90° ima vlastitu oznaku NGC 2905.

Pod dojmom NGC 2903 u 21:45 završio sam promatranje i krenuo se spremati za povratak kući.