Nebo su okupirali sivi oblaci, u potpunosti. Sa sjeverozapada je dolazio olujni oblak, a njega je nagovijestila krpica mammatusa.

-Ideš nekam večeras? – pitala me sestra dok sam spremao teleskop u auto

-Idem!

-Zar će se razvedriti?

-Ne znam, ali bilo kakva vedrina u krugu od 100 km mi je OK.

Tako je i bilo. Prognoze su do petka ujutro crtale vedru noć, a onda su okrenule na izraženu konvekciju što rezultira nastankom lokalnih oluja. Iako su mi na prvu lađe potonule, primijetio sam kako se južno od Karlovca i dalje prognozira vedrina. Nije mi se išlo tako daleko od kuće promatrati, ali opet, crv u guzici je bio jači. U zadnji tren sam odlučio riskirati odlazak na novu lokaciju bez prethodne provjere.

Polazak

Krenuo sam oko 20:40 iz Velike Gorice. Opet, lipanjske noći su kratke i kasno počinju pa nije takva drama ako se krene kasnije. Popeo sam se na autocestu i gledao prijeteći oblak na zapadu, njegove kišne zavjese i pokoji bljesak munje. Unatoč toj prijetnji, na jugu se vidio tračak vedrine. Prošao sam naplatne kučice u Lučkom i tu su krenule prve kapi kiše. Ovaj kumulonimbus prati standardnu rutu olujnih oblaka u kojoj pregaze Samoborsko gorje i onda se niz Plješivicu sjure u nizinu pa nastave prema Pokuplju. Pogled na radar otkrio je ljubičastu fleku oko Jastrebarskog što odaje kako je oblak tučonosan. Vozio sam prema njemu i nakon 10km krenula je kišica koja se ubrzo pretvorila u pljusak. Kada sam pomislio „pa nije strašno“, pljusak je prebacio u 5. brzinu, a nebo se sastavilo sa zemljom. Već sam prije bio usporio sa 110 na 90 kmh, a kada sam čuo udarce prvih zrna tuče, odlučio sam da nema smisla juriti tuči u susret pa sam stao u zaustavnu traku i odlučio pričekati prolazak nevremena. Pljusak je potopio autocestu, nikada nisam vidio da voda leži na njoj.

Kao da ništa nije bilo

Spokoj na zaustavnoj traci prekinuo je kamion iza mene koji je vozio po njoj i blicao da se maknem. A gdje? Ne vidim u retrovizor od kiše, a ispred mene kijamet. Ipak, da mi ne završi 20 tona u guzici, krenuo sam polako voziti po zaustavnoj jer 1 km ispred je odmorište. Uvukao sam se u njega i vidio prometni kaos, svi su se htjeli ugurati pod krov benzinske. Kako je pljusak u to vrijeme popustio, progurao sam se kroz taj kaos, izašao na autocestu i nastavio prema Karlovcu. Ubrzo se ukazala vedrina na jugu, cesta posušila, a samo je blicanje s lijeva odavalo prisutnost olujnog oblaka.

Put do Karlovca je prošao bez drame, prije Turnja sam na rotoru krenuo prema Belaju i Bariloviću. Lokalci na guzici su bili nesretni što vozim samo 60, a ja ne poznam cestu pa sam poštivao propise. Na prvoj ravnici su me zaobišli i nakon toga sam dalje bio gotovo pa sam na cesti. Oko 20tak minuta kasnije došao sam do sela Siča i tu moje površno poznavanje kraja je završilo. U dva ili tri navrata sam tuda prošao biciklom, uvijek je bio razmak od najmanje godinu dana između tih vožnji. Nastavio sam prema Perjasici i kada je cesta izašla iz šume, na jednom proširenju, s lijeva i desna u mraku sjedi desetak ljudi. Ilegalni migranti! Nije mi u tom trenu bilo svejedno, razmišljao sam da se okrenem, ali prevagnula je hrabrost. Ne očekujem zlo, ali ne bih želio nikog neplanirano sresti u mraku, posebice kada postoji jezična barijera.

Sam u pustoši

Za 10min bio sam na lokaciji, malo južnije od Perjasice. Zadnja 2 kilometra su bila čudna, završio je asfalt, krenuo makadam, opet se pojavio asfalt i nakon 500m se vratio makadam. Malo sam lutao dok nisam našao mjesto za promatranje. Ono što je na aerosnimku izgledalo kao uređeni nasad uz cestu u stvarnosti je zarasla livada s metar visokom travom. Na svu sreću, tu je bio jedan voćnjak s pokošenim prilazom. Voćke su zaklanjale zapad, ali je jug bio čist do horizonta. Na sjeveru je bilo nešto pramenova cirusa, vidjelo se još blicanje iz olujnih oblaka, ali jug i jugozapad su izgledali čisti. Krenuo sam u postavljanje opreme.

Prvi put na novom terenu, u „divljem“ kraju Korduna. Reagirao sam na svaki šum pa dok sam postavljao teleskop povremeno bih sa lampicom posvijetlio okolo da uočim vukove ljudoždere, čagljeve krvopije ili bijesne lisice. Nije bilo takvih zvijeri, ali sve oko mene je bilo puno zečeva! Da, zečevi. Pasli su travu ili šta već, mljackali, proizvodili šumove. Utješio sam se da je zec lakši obrok od Vedrana za nekog predatora pa sam pustio glazbu da dam do znanja živinama kako sam tu. Onda sam nakon 15min od paranoje rekao sam sebi „A što ako nalete migranti?!“. Odlučio sam skinuti par emisija Povijesti četvrtkom, ipak u njoj ima govora pa će netko tko prilazi pomisliti kako nas je barem troje. I tako sam na kraju slagao teleskop i promatrao nebo slušajući o konceptu Mitteleuropa iz Njemačke vanjske politike.

Promatranje

Vlaga je bila visoka i brzo se oprema krenula rositi pa sam popalio sve grijače koje imam. Nebo je bilo slabije transparencije, ali je SQM oko 23:30 mjerio 21.39 mpas, otprilike 0.15 mpas bolje nego na Jošavici prije tjedan dana. Tad sam krenuo s promatranjem, a namjerio sam se na granicu Djevice i Berenikine kose.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2024-014
Datum	07.06.2024.
Vrijeme	23:30 – 01:50
Lokacija	Perjasica
Temperatura	17°C
Vlažnost	92%
Prozirnost	loša
Granična magnituda	21.30 mpas
Seeing	dobar
Instrument	Taurus 508/2153 Dob “B.A.T.”

Sektor neba od 13h 00m +10° 00′ do 13h 30m +15° 00′

Plan je bio odraditi komad neba do 14h 00m +20° 00′, ali umor i manja koncentracija nisu pomogli u traženju objekata.

Krećem od zvijezde Vindemiatrix (Epsilon Virginis) malo na sjeveroistok prema prvoj meti – UGC 8255. Našao sam asterizam od tri zvijezde malo istočno do galaksije, pomičem teleskop na lokaciju galaksije, ubacujem APM Zoom okular i pregledavam vidno polje. Na 160x ništa, zumiran na 248x, ali i dalje ništa. Galaksija je efikasno skrivena. Kasnije sam je provjerio s Pentaxom XW na 248x, ali bila je jednako nevidljiva.

UGC 8255, GX Sc, m=13.8(b), Vir

APM 248x: Nije vidljiva

Na UGC 8255 sam potrošio dobrih 10 minuta dok se nisam uvjerio da je ne vidim. Nakon toga konačno odlazim na sljedeću galaksiju – NGC 4992 smještenu oko stupanj zapadnije.

NGC 4992, GX Sa, m=14.3, Vir

APM 225x: Tamna, umjereno velika mrlja. Svjetlina joj blago raste prema središtu. Lijevo je asterizam trapezasti asterizam.

Za NGC 4880 se vraćam na Vindemiatrix pa se penjem gotovo 3 stupnja sjeverno do trokutaste formacije od 4 zvijezde.

NGC 4880, GX, m=n/a, Vir

APM 225x: Tamna, umjereno velika i nejasna mrlja. Svjetlina joj blago raste prema središtu.

Prebacujem se na Pentaxa XW 10mm, slika je odmah primjetno svjetlija u okularu. Isti asterizam koje me doveo do NGC 4880 sada služi kao osnovica za potražiti NGC 4866. Ona se smjestila pola stupnja sjevernije.

NGC 4866, GX Sa, m=11.2, Vir

Pentax XW 248x: Sjajna, duguljasta galaksija koja na polovici krije malenu, veoma sjajnu središnju regiju. Procjenjujem kako se središnja regija pruža oko 1/8 dužine galaksije. Tekstura galaksije mi se na momente čini „musava“. Zvijezda na lijevom rubu galaksije, na oko ½ puta od sjajnog središta do gornjeg vrha galaksije. Definitivno zanimljiv objekt, za skicirati!

Trebao sam skicirati galaksiju, sad mi je baš žao. Stupanj istočnije je NGC 4935. Usmjeravam teleskop prema njoj.

NGC 4935, GX Sb, m=13.8, Com

Pentax XW 248x: Tamna, malena mrlja s mogućom dvostrukom jezgrom.

Proučavanje kasnijih DSS snimaka ne otkriva zbog čega sam vidio moguću dvostruku jezgru. Moguće kako sam u iščekivanju promatranja NGC 4969 mentalno „proširio“ stvarnost u okularu. Sve su ovo lekcije kako je vizualno promatranje težak sport i uvijek treba biti samokritičan.

Kako u zadnje vrijeme se trudim više pažnje posvetiti dvojnim zvijezdama, zaustavljam se na STF 1722, koju lako pronalazim ako dvije zvijezde lijevo iznad NGC 4935 produžim cca 4x.

STF 1722, D*, m=7.8, d=2.7“, Com

Pentax XW 248x: Dvije zvijezde, malo im nedostaje da se diraju. Razlika u sjaju je manja, blijedožute.

Konačno odlazim do NGC 4969, koja je u atlasu ucrtana kao dvojni objekt.

NGC 4969-1, GX, m= 14.9, Vir

Pentax XW 248x: Dvije veoma tamna fleke. Desna fleka je nešto sjajnija, a onda desno teže uočljiva.

Za traženje NGC 5020 vraćam se na Vindemiatrix. Od nje krećem na istok prema asterizmu gdje je UGC 8255 i potom se penjem 1° sjeverno.

NGC 5020, GX Sb, m=12.5, Vir

Pentax XW 248x: Tamna, malena, blago ovalna mrlja. Skrenuti pogled otkriva prostranu, okruglu, veoma tamnu atmosferu oko mrljice.

DSS snimak otkriva kako je NGC 5020 raskošna spiralna galaksija. Pomičem teleskop stupanj u lijevo, do NGC 5058.

NGC 5058, GX, m=14.6, Vir

Pentax XW 248x: Tamna, okrugla, malena mutna mrlja s nejasnim rubovima. Svjetlina joj raste prema sredini.

Sljedeći objekt na redu je MCG+3-34-12, a koji u atlasu još nosi oznaku Arp 57. Arp je katalog neobičnih galaksija koji je kreirao Halton Apr. U ovom slučaju, MCG+3-34-12 je stvarno neobična galaksija jer na DSS snimku izgleda kao da je netko drhtavom rukom pokušao napisati „S“.

MCG +3-34-12, GX,m=15.5, Com

Pentax XW 248x: Ekstremno tamna mrlja, smjestila se na 1.5h od relativno sjajne zvijezde.

Za sljedeću galaksiju se vraćam na Vindemiatrix, odlazim do asterizma kraj nesretne UGC 8255 i pronalazim zvijezdu 59 Virginis. Od nje, preko tri zvijezde u pravcu koje su se smjestile malo istočnije, pronalazim NGC 5125.

NGC 5125, GX Sb, m=13.2, Vir

Pentax XW 248x: Tamna, okrugla mrlja, malena. Sjajnija je u sredini gdje se krije sitna jezgra.

Malo istočnije je STF 1746 pa odlazim nju provjeriti.

STF 1746, D*, m=7.6, d=38“, Vir

Pentax XW 248x: Dvije zvijezde, primarna žuta, pratilja plavičasta. Jasno razdvojene, oko 45“.

Nakon STF 1746 penjem se sjeverno do 71 Virginis, gdje se smjestilo nekoliko galaksija unutar stupanj-dva.

NGC 5174, GX Sc, m=13.7, Vir

Pentax XW 248x: Veoma tamna, nejasna mrlja, sitna. Nešto je svjetlija u sredini. Zvjezdica na lijevo.

NGC 5165, GX, m=14.6, Vir

Pentax XW 248x: Malena, tamna, ovalna mrljica. Nešto je sjajnija prema sredini.

U atlasu imam ucrtane dvije galaksije u neposrednoj blizini. Pronalazim ih pomoću dvije sjajnije zvijezde stupanj sjeverno od 71 Virginis. Kada sam pogledao u okular, iznenadilo me što vidim tri galaksije.

NGC 5171, GX S0, m=13.7, Vir

Pentax XW 248x: Vidim tri mrlje u okular u trokutastoj formaciji: NGC 5171, NGC 5179 i NGC 5176. NGC 5171 je u gornjem vrhu trokuta. Izgleda kao tamna, okrugla mrlja, sjajnija u sredini. Kao da ima dvije jezgre ili čvor na 10h od centra.

NGC 5179, GX E, m=14.9, Vir

Pentax XW 248x: Malena, tamna mrljica, izgleda kao mutna zvijezda.

NGC 5176, GX E, m=15.4, Vir

Pentax XW 248x: Veoma tamna, nejasna mrljica.

Nastavljam u istom smjeru prema sjeveru do zvijezde 70 Virginis, skupljajući po putu još dvije galaksije.

NGC 5167, GX, m=14.7, Vir

Pentax XW 248x: Malena, nejasna, veoma tamna mrljica bez detalja.

NGC 5181, GX, m=14.7, Vir

Pentax XW 248x: Malena, tamna, okrugla mrljica, svjetlija u sredini.

Konačno stižem do 70 Virginis i odlazim stupanj zapadno do NGC 5129 sa susjedama. Ovaj dio neba je mrvicu siromašniji zvijezdama pa sam posvetio minutu-dvije više dok se nisam uvjerio kako gledam NGC 5129.

NGC 5129, GX E, m=12.1, Vir

Pentax XW 248x: Sjajna, okrugla mrlja, znatno svjetlija prema sredini. Pogled na galaksiju je malo prigušen obližnjim sjajnim zvijezdama.

Zvijezde koje smetaju i skrivaju NGC 5129 su otprilike 10. magnitude. Nisam vjerovao kako zvijezde tog sjaja mogu toliko smetati.

NGC 5132, GX Sb, m=13.3, Vir

Pentax XW 248x: Malena, tamnija i okrugla mrlja s nejasnim rubovima. Blago svjetlija u sredini.

NGC 5136, GX, m=14.7, Vir

Pentax XW 248x: Malena, tamna, manja mrlja. Sjaj joj raste prema sredini i skrenutim pogledom možda vidim zvjezdoliku jezgru.

U 01:15 završavam sektor neba. Oduzeo mi je puno više vremena od očekivanja. Sve oko mene je mokro, teleskop se još nekako drži zahvaljuju grijačima. U tom trenu grijem sekundar, finder i okulare. Mjerim 17°C uz 92% vlage, a večer je krenula sa sparnih 22°C i 70% vlage. SQM kaže kako se nebo pokvarilo te je sad 21.29 mpas.

Završetak promatranja

Odlazim malo proučit već poznate objekte kako bi se pripremio za moguće skiciranje.

M17 i M16 su večeras izgledali lošije nego prije tjedan dana, očito je vlaga prigušila dojam. Bacio sam pogled na M107 da njega skiciram, ali i on je nekako bio „utrnut“. Odlučio sam provjeriti neke druge objekte.

Messier 22, GC, m=5.1, Sgr

Pentax XW 248x: Veoma sjajan oblak zvijezda, u potpunosti razluče, nešto slabe mliječnosti samo u sredini. Dimenzija je 5.7 x 3.5 luč. minute. Na desno od jezgre je nešto poput procjepa ili regija siromašnija zvijezdama. Procjep se pruža u smjeru 1-7h. Brzinsko brojanje govori kako je više od 100 pojedinih zvjezdica vidljivo.

U atlasu vidim da je zvijezda Xi Scorpii dvojna.

STF 1998 (Xi Sco), D*, m=4.8, d=7.4“

Pentax XW 248x: Dvije zvijezde razdvojene oko 5“, veće razlike u sjaju, smještene u smjeru sjever-jug. STF 1999 na 2h i ½ vidnog polja dalje.

STF 1999, D*, m=7.4, d=11.8“

Pentax XW 248x: Dvije zvijezde identičnog sjaja, razmaknute oko 15“.

Na kraju je Xi Scorpii ispala čisto zanimljiva dvojna zvijezda. Double-double Škorpiona! Kako mi se seeing čini dobar, otišao sam do svojeg najdražeg repera – Pi Aql.

STF 2583 (Pi Aql), m=6.4, d=1.4“

Morpheus 381x: Jasno razdvojene dvije zvjezdice, difrakcijski „kupus“ im se gotovo dira, ali ipak se da primijetiti razmak između njih.

Seeing je definitivno dobar, odlazim do M57 kako bih vidio mogu li vidjeti središnju zvijezdu.

Messier 57, PNEB, m=8.8, Lyr

Morpheus 381x: Velika, veoma sjajna maglica i ovalna. Prsten jasan kao dan s prekidom na donjem vrhu (na cca 5h). Kada se zagledam u sredini vidim magličastu kvrgu koja se na tren skrenutim pogledom ukaže kao zvjezdica.

Kada sam završio s M57 odlučio sam da je to za večeras. Nisam bio tako efikasan kao inače, očito je umor kumovao sporijem traženju objekata. Niti vlaga, koja je ugušila nebo, nije popravila dojam, a i do doma me čeka 1.5h vožnje.