Dvije Jošavice u studenom
-
- 29
Za tri i pol sata promatranja vozio sam se četiri i pol sata.
Tako je to u studenom. Prijelazno razdoblje između jeseni i zime je muka po vremenu. Tu, na rubu Panonske nizine, to znači da se navuku magle ako je stabilno vrijeme ili je pak stalno oblačno, cmoljavo vrijeme. U takvim vremenskim prilikama čak i najmanju rupu u oblacima treba iskoristi. Zato sam otišao dvije noći za redom na Jošavicu.
Jošavica
Jošavica je sama po sebi čudna lokacija. Radi se o malenom selu, s možda 50 stanovnika, na južnom kraju Hrastovičke gore. Selo se smjestilo na dva brda, oba visina u rasponu od 350 do 370 m. Upravo je ova nadmorska visina razlog zašto sam odabrao Jošavicu jer bi u 70% slučajeva trebala biti iznad magle. Južno od sela je, duboko u dolini rijeke Sunje, selo Donja Pastuša i dalje od nje su šumoviti obronci Zrinske gore. Ovo je takva nedođija da sljedećih 10-12 km nema naseljenog mjesta. Zapravo ima, selo Lovča, s čak 10 stanovnika. Ako u tom selu ima rasvjete, onda lampi ima 5x više nego ljudi.
Na sjeveru od Jošavice je aglomeracija Sisak-Petrinja. Oba grada su udaljena 15 km i ne bi trebali previše svijetliti, ali… S grebena Hrastovičke gore, na kojem je Jošavica, puca čist pogled do Siska pa se lako vidi prekomjerna rasvjeta u industrijskoj zoni Caprag, gdje su bivša i sadašnja postrojenje. Upravo zbog te industrijske zone Sisak svijetli više nego što bi se očekivalo do grada s realno 25 tisuća stanovnika. Zajedno sa Petrinjom i okolnim naseljima, u toj aglomeraciji živi oko 45 tisuća ljudi.
Nebo i vjetar
Prema svom smještaju, Jošavicu bi trebalo krasiti nebo s 21,3 po SQM-u. Umjesto toga, nebo na njoj ludo varira. Od 20,8 do 21,45 mpas2. Ovaj raspon od 0,6 magnituda znači kako nebo može biti 170% svjetlije od najboljeg mjerenja, tj. 170% tamnije od najgoreg mjerenja. Ne znam da sam igdje sreo ovako veliki raspon u sjajnosti lokacije.
Na Jošavici je istaknuta još jedna specifičnost – vjetar! Kada okrene jugozapadnjak, Jošavica, kao zadnje selo na istaknutom grebenu, je na punom udaru vjetra. Vjetar prodire kroz dolinu Gline, koja je odvojila Petrovu od Zrinske gore. Vjetar često prati sjeverne padine Zrinske gore, sve dok na udari u okomito postavljen greben Hrastovičke gore, a sada već znate da je na njemu Jošavica. Ne znam da me ikada vjetar toliko puta otjerao s promatranja kao na Jošavici.
Problemu s vjetrom doskočio sam tako da od sad teleskopom ne postavljam uz makadam na sljemenu brda, gdje je najotvoreniji pogled, već na traktorski put koji prati rub šume. Šuma je zapadno od mene pa me štiti od većina udara vjetra, iako, niti to nije u nekim slučajevima dovoljno.
Prva noć, 13. studeni
Prva noć na Jošavici se odigrala 13. studenog. Zadnjih 5-6 dana imali smo maglu i ovo je bio prvi dan kada se sunce probilo kroz nju, makar na kratko. Dolazi južina, ali nedovoljno jaka da otjera maglu u potpunosti. Odradio sam od doma radni dan i u 16:45 zapalio u mrak. Vani se opet vratila magla nakon par sati sunca i bojao sam se da 360 m visine ipak nije dovoljno da Jošavica izviri iz magle. Dok sam radio prve kilometre kroz gustu maglu pitao sam se jel mi to treba, ali niti 3 km od Velike Gorice, izašao sam iz te magle i ugledao čisto, plavo-žuto-narančasto nebo sa zalaskom. Krasno! Stigao sam na lokaciju oko 18h, kada je već bila noć.
Postavio sam brzo opremu, nešto petljao i u 19h sam bio spreman za promatranje. Temperatura je bila 8°C, a vlaga visokih, ali stabilnih 80%. Ja sam se obukao kao da me čeka ništica pa sam u jednom trenu morao jaknu raskopčati da se ne pregrijem.
Smjestio sam se na svoj puteljak, kraj bala sijena koje su bile prekrivene ceradom. Dotičnu ceradu je vjetar cijelo vrijeme bacakao pa nije nedostajalo šumova, klepetanja i ostalih zvukova. Kad smo već kod vjetra, on je na makadamskom putu mjerio do 4,5 m/s (15 km/h), dok na puteljku je bio tek lagani lahor, do 1 m/s.
Podaci o promatranju
| Broj promatranja | 2025-033 |
| Datum | 13.11.2025. |
| Vrijeme | 19:00- 21:30 |
| Lokacija | Jošavica |
| Temperatura | 8°C |
| Vlaga | 81% |
| Prozirnost | Prosječna |
| Granična magnituda | 21,05 mpas |
| Seeing | Loš |
| Instrument | Taurus 508/2153 |
Labud (RA 21h 00m DEC +30° 00′ do RA 22h 00m DEC +39° 00′)
Iako sam bio željan neba, nisam znao otkud krenuti s promatranjem. Na kraju sam se odlučio za sektor neba u zviježđu Labud. SQM je mjerio na početku promatranja 20,87 mpas2, ali do kraja promatranja popravio se na 21,10 mpas2.
Krenuo sam od zvijezde Zete Labuda pa prema sjeveru.
NGC 7013; GX Sb; m=11,3; Cyg
176x: Relativno velika, sjajna mrlja, ovalna 5:1. Ima umjereno izraženu središnju regiju i veoma slabu jezgru u vidu malenog diska, vidljivu samo sa skrenutim pogledom.
248x: Na većem povećanju se lakše vidi jezgra, kao maleni disk i galaksija je manje izdužena.
PK 081-14.1 (Abell 78); PNEB; m=13,3; Cyg
176x: Između dvije zvijezde, na malo manje od pola puta vidim tri zvjezdice u nizu i naznake magluštine oko njih. Nisam siguran jesu li to nerazlučene zvijezde ili stvarno maglica.
176x OIII: Sada definitivno vidim ekstremno tamnu maglicu, ali više kao atmosferu oko jedne zvijezde oko lučne minute ispod one „tri maglovite“.
248x OIII: Ekstremno tamna maglica s naznakama prstenaste strukture. Prsten ima sjajnije lukove na ekstremnim krajevima i proteže se od tri maglovite zvijezde do samotne zvijezde s atmosferom koju sam vidio na manjem povećanju.
Interesantna maglica, bilo bi je dobro jednom detaljno promatrati kada nebo bude bolje i ona bude viša na nebu.
STT 433AB; D**; d=15,2“; m=4,4; Cyg
STT 433AC; D**; d=22,1“; m=4,4; Cyg
176x: Vidim tri zvijezde, veoma sjajni, nježno blijedožuti primar i dvije, ekstremno tamnije, pratilje na 3 i 4h. Obje pratilje su same po sebi tamne zvjezdice, bez boje i ujednačenog sjaja. Jasno razdvojene s oko 10“ luč. sekundi. Fora!
Imam 14mm Explore Scientific 100° okular tek mjesec dana, a već se zapekao u fokuseru. Baš je dobra kombinacija povećanja, vidnog polja i izlazne pupile.
NGC 7037; OC; m=n/a; Cyg
176x: Umjereno izdvojeno, pravokutno jato od otprilike 30 zvijezda manjeg raspona u sjaju, od veoma tamnih do umjereno tamnih. Skup je nešto širi na lijevom kraju. Skrenuti pogled otkriva kako se u jatu nazire još zvijezda na rubu detekcije. Dimenzije skupa su oko 7 x 3 luč. minute.
NGC 7063; OC; m=7,6; Cyg
176x: Veoma veliko, bogato jato zvijezda širokog raspona u sjaju. Preveliko je za teleskop i bolje bi ga bilo pogledati s 140/980. Skup zauzima polovicu vidnog polja, tj. dimenzija je oko 15 x 15 luč. minuta. Sastoji se dvije podgrupe zvijezda, „štapićaste“ na lijevo, koja je traka zvijezda položena pod 60° u okularu i trbušaste grupe na desno, koja je ispupčena prema lijevo. Između ove dvije grupe je uska regija s manjim brojem zvijezda.
Patchick 65; OC; m=n/a; Cyg
176x: Maleno, umjereno istaknut skup zvijezda smješten desno na dolje od jedne malo izraženije samotne zvijezde. Skup se sastoji od 16 zvijezda sličnog sjaja. Dimenzije skupa su 3,5 x 3 luč. minute.
LBN 289
Ovo su dosad bili sve regularni objekti, na sljedećem, LBN 289, provodim 15 minuta pokušavajući odgonetnuti što (ne) vidim. Raspisat ću se o promatranju malo više kako bih istaknuo lakoću upadanja u zamku „lažno pozitivnih“ promatranja.
Prvo sam uočio dvije paralelne, nježne maglice odmah iznad Tau Labuda. Te dvije nježne maglice su išle u paraleli jedno pola stupnja dok nisu skrenule naglo pod 90 u lijevo u vijugavu prugu. Sva promatranja proveo sam s 24mm Explore Scientific okularom s 82° prividnog vidnog polja, tj. oko 45 luč. minuta stvarnog vidnog polja. Ovaj okular mi daje najmanje povećanje i izlaznu pupilu od gotovo 5 mm pa je slika svjetla. Naravno, za izvući dodatni kontrast koristio sam H-beta filter od Astronomika.
Kada sam pogledao opet u atlas shvatio sam kako sam se krivo orijentirao. Naime, iznad Tau Labuda se nalazi relativno sjajna zvijezda HD 202349 (m=7,3). Ove dvije zvijezde služile su mi kao orijentir. Problem je da sam ja tražio maglicu u lijevo, okomito od orijentira, umjesto paralelno lijevo iznad orijentira, kako je u atlasu nacrtana. Sve orijentacije su relativne, kako su mi bile u okularu oko 20:00 CET.
Kada sam shvatio svoju grešku ponovno sam usmjerio teleskop i odjednom mi se među zvijezdama ukazao slabašan oblak, prava maglica LBN 289. Ona lažna maglica, opet me varao raspi svjetla na optici ili želja da nešto vidim. 80% vlage u zraku nije pomoglo. Poanta priče je da uvijek treba biti samokritičan kada su igri ovakva rubna promatranja. Usput, bojao sam se da će H-beta filter biti beskoristan, a zapravo s 20“ ima dovoljno egzotičnih objekata kako bi filter našao svoju svrhu.
Dok sam pisao ovaj tekst i provjeravao fotografije, shvatio sam kako je u Interstellarum Atlasu objekt krivo označen. Nije LBN 289, već se radi o LBN 316. LBN 289 je u stvarnosti oko 5 stupnjeva zapadnije!
LBN 316; NEB; m=n/a; Cyg
103x H-β: Blago svjetlija pozadina neba, kao nježni, ovalni oblak koji se pruža preko cijelog vidnog polja. Smjer pružanja je paralelan sa zvijezdama Tau Cyg i HD202349.
Na kraju maglice se nalazi otvoren skup Do 45 pa odlazim do njega.
Dolidze 45; OC; m=n/a; Cyg
103x: Dobro izražena, sjajna nakupina od oko 30 zvijezda. Zvijezde su šireg raspona u sjaju, a one najsjajnije čine čunjastu formu položenu pod 45 u okularu sa špicom prema lijevo. Čunjasta forma donekle podsjeća na božićno drvce, a čak ima i sjajnu, žućkastu zvijezdu na dnu. Oko tog čunja je oblak tamnijih zvijezda. Dimenzija oko 12 x 12 luč. minuta.
PK 080-06.1 (CRL 2688); PNEB; m=n/a; Cyg
176x: Vidim tri zvijezde u nizu, jedna do druge, diraju se i čine magličast niz. Zvijezda na lijevom kraju niza je najsjajnija i pomalo mutna.
176x OIII: I dalje vidim jasno magličast niz zvijezda, nije se ništa značajno promijenilo u pogledu. Zvjezdice su jednako sjajne.
248x OIII: Sada vidim dvije kvrgice u nizu, sitne. Ona lijevo je veća i dominira
Malo više o ovom objektu. Radi se „Egg nebula“, protoplanetarnoj maglici koju je snimio teleskop Hubble. Maglice je otkrio Fritz Zwicky pretpostavio je kako se radi o paru galaksija pa zato nose oznake PGC 3099128 i PGC 3097220. Tek su snimanja u IC dijelu spektra otkrila kako su galaksije „neobične“, što je na kraju rezultiralo otkrićem da se radi o protoplanetarnim maglicama.
Kako me objekt zainteresirao, vratio sam mu se druge noći.
Na kraju su mi ostale još dvije galaksije kako bih završio sektor, tj. list atlasa. Galaksije su UGC 11781 i IC 1392. Koliko god se trudio, nisam ih uspio vidjeti i tu sam izgubio neko vrijeme. Tek kada sam mijenjao okular shvatio sam da mi je ostao OIII filter ušarafljen pa sam pokušao opet bez njega.
UGC 11781; GX Sab; m=13,1; Cyg
176x: Veoma tamna, malena, okrugla mrljica. Okolne zvijezde je sakrivaju od jasnijeg pogleda.
IC 1392; GX S0; m=13,0; Cyg
176x: Tamna, malena prugica svjetla među zvijezdama. Tik na desno od galaksije je niz od tri zvjezdice, okomit.
S ove dvije galaksije završio sam sektor promatranja, od RA 21h 00m +30° 00′ do RA 22h 00m +39° 00′.
Ostatak promatranja
Nakon Labuda sam se okrenuo malo prema Kefeju, ali taj interes nije dugo potrajao jer mi se nije dalo penjati stalno na ljestve. Naime, put na koji sam smjestio teleskop je grbav pa su se dosta ljuljale.
NGC 7076; PNEB; m=n/a; Cep
176x: Veoma tamna, okrugla mrlja oko veoma tamne zvijezde.
176x OIII: Tamna, nejasna mrlja, blago svjetlija u sredini i bez detalja. Zvjezdica je nastala.
NGC 7139; PNEB; m=n/a; Cep
176x OIII: Okrugli oblak, taman i jednolikog površinskog sjaja. Bez drugih detalja.
Sjetio sam se da bi bilo dobro pogledati NGC 247 i NGC 253. NGC 247 je bila jedva vidljiva, prozirnost nije bila najbolja pa sam produžio do NGC 253.
NGC 253; GX Sb; m=8,0; Scl
176x: Sjajna, velika galaksija, pruža se preko cijelog vidnog polja. Središte galaksije omeđuje spljošteni romb od četiri zvijezde. Središte galaksije je puno finih nijansi i moguće je uočiti tamnu prugu kako dijeli izdanak galaksije prema lijevo. Tamna pruga počinje odmah od središta i pruža se na lijevo, lagano meandrirajući i prateći dužu os. Prema kraju galaksije definicija te tamne pruge nije više tako jasna i ona se stapa sa galaksijom. Središte je jajasto, ali odrezano s donje strane, unutar tog jajastog središta je malen, mutan i disk jezgre. Odrezanost s donje strane je rezultat još jedne tamne pruge koja odvaja središnju regiju od sjajnog ruba galaksije s donje strane. Taj sjajni rub galaksije je pak s vanjske strane opet odrezan, tako da sumnjam da ga je odrezala neka, meni nevidljiva, tamna pruga. Sa gornje strane, galaksija je mirnija i s manje drame blijedi prema rubu. Desni izdanak galaksije je manje dramatičan od lijevog, malo mi se čini svjetliji s donje desne strane i to je to. Sve u svemu, iznenađujuće detaljna galaksija. Skicirao sam je.
Tad mi je sinulo da nisam nešto na poslu poklikao, a rok je bio do kraja dana. To me izbacilo iz zena pa sam spakirao opremu i otišao kući. Promatranje je tako trajalo od 19:00 do 21:30.
Obavio sam što sam trebao za posao i otišao spavati.
Druga noć, 14.11.2025.
Nisam baš nešto dobro dobro spavao. Neka vrućina me stalno budila tako da je san bio isprekidan. Ipak, prognoza je ujutro pokazivala kako bi moglo biti vedro pa sam skovao plan da opet odem na Jošavicu i nastavim gdje sam stao.
U međuvremenu sam proučio PK 080-06.1 i shvatio o kakvom se unikatnom objektu radi. Odlučio sam ga skicirati, posebice zato jer su prognoze za mlaznu struju davale niske brzine vjetra u višim slojevima atmosfere pa je stabilnost slike trebala biti bolja.
Danas sam mogao ranije krenuti pa sam na putu za Jošavicu bio već u 16:15. Na lokaciju sam došao oko 17:30 i krenuo s postavljanjem opreme. Nebo je pokazivalo kod zalaska ciruse kako gmižu sa zapada pa se osjetilo da nije dobro kao večer prije. SQM je to potvrdio, jer večeras nije mjeri bolje od 20,9 mpas2.
Večeras je Jošavica bila veoma vjetrovita. Na makadamu udari vjetra su bili do 6,5 m/s, značajno jači nego večer prije. Zbog toplog jugozapadnjaka nije bilo vlage, tek 71%, a temperature su se držale oko 10°C. Sakrio sam se na svoj puteljak, ovaj put malo pažljivije odabravši lokaciju kako bi teren bio ravniji. Iako je mlazna struja bila prigušena, prizemni vjetar je pokvario stabilnost slike tako da je ona bila razmazana, ali mirna. Čudan efekt.
Podaci o promatranju
| Broj promatranja | 2025-034 |
| Datum | 14.11.2025. |
| Vrijeme | 18:30- 19:45 |
| Lokacija | Jošavica |
| Temperatura | 10°C |
| Vlaga | 71% |
| Prozirnost | Loša, tanka naoblaka |
| Granična magnituda | 20,85 mpas |
| Seeing | Prosječan |
| Instrument | Taurus 508/2153 |
Za večeras sam u planu odmah imao napraviti skicu PK 080-06.1 i nakon toga nastaviti po sektoru neba kojeg sam jučer otvorio. Već se na 381x ukazao neobičan oblik maglice, ali sam odmah prebacio na 707x.
PK 080-06.1 (CRL 2688); PNEB; m=n/a; Cyg
707x: Sjajna maglica, duguljasta trakica svjetla od dva segmenta. Lijevi segment je veći, sjajniji, dominira maglicom i izgleda kao kapljica vode. Desni segment je manji, pravokutne forme. Skiciranje.
Sektor neba RA 21h 00m DEC +39° 00′ do RA 22h 00m DEC +45° 00′
Nakon maglice nastavio po sektoru od RA 21h 00m DEC +39° 00′. Prva na redu se našla poznata dvojna zvijezda 61 Labuda. Ovo je prva zvijezda kojoj je pouzdano procijenjena udaljenost korištenjem trigonometrije, tj. mjerenjem paralakse.
61 Cyg (STF 2758); D*; d=32,1“; m=5,4; Cyg
176x: Dvije zvijezde, sjajne, blijedo zlatne boje i široko razmaknute. Između zvijezda je manja razlika u sjaju. Pratilja se smjestila na 5h.
NGC 7044; OC; m=n/a; Cyg
176x: Magličast, tamna oblak od tamnih zvijezda. Direktnim pogledom ih vidim tek nekoliko, ali sa skrenutim pogledom se nazire oko dva tuceta zvijezda. Ovalan.
248x: Na većem povećanju je bolje razlučen oblak, izgleda kao mrlja sa pet zdepastih krakova. Zauzima oko 1/6 vidnog polja, tj. oko 2,5 luč. minute u promjeru.
NGC 7027; PNEB; m=10,0; Cyg
248x: Ekstremno sjajan, pravokutni oblačić.
381x: Ekstremno sjajan, pravokutni oblačić sa tamnim “zaljevom” koji se na momente vidi na polovici desnog brida maglice. Zaljev dijeli maglicu na dva dijela, sjajniji, gornji dio i tamniji, donji dio.
NGC 7024; OC; m=9,0; Cyg
176x: Nakupina od 20 zvijezda širokog raspona u sjaju, od tamnih do sjajnih. Skup je neobičnog oblika, kao spljošteni trokut i dimenzija oko 7 x 3,5 luč. minuta. Na lijevo je diskretan prsten od 6 tamnih zvijezda.
U jednom trenu mi udar vjetra skida sjenilo s teleskopa. Čak niti zavjetrina od šumarka nije dovoljna da me zaštiti.
FSR 273; OC; m=n/a; Cyg
176x: Slabo izražena nakupina od 30tak zvijezda sličnog sjaja. Oblik skupa je neobičan, kao trokraki propeler s kratkim, zavinutim elisama kakav imaju brodovi. Skup je zbog niskog sjaj zvijezda sakriven u pozadini. U vidnom polje se vidi rub NGC 7000. Skup je relativno velik, promjera 8 luč. minuta.
Vjetar opet skida sjenila sa teleskopa!
Basel 14; OC; m=7,5; Cyg
103x: Velika, slabo izražen oblak zvijezda. Izgleda kao daska za surfanje, duga oko 4/5 vidnog polja tj. 35 i širok 5 luč. minuta. Na polovici skupa je istaknut niz od tri sjajne, identične zvijezde u pravcu.
Pogledao sam Saturn, ali kao što sam već naveo, slika je bila mirna i mutna. Bolje je izgledao u refraktoru prije 10 dana.
Nastavak promatranja je postao upitan. Vjetar me počeo živcirati, bio sam umoran, a ako nastavim, upetljat ću se u dio neba gdje su u atlasu objekti iscrtani jedan preko drugog. Loša prozirnost i sve osjetljivija prisutnost cirusa nisu pomogli pa sam nakon samo sat i 15 minuta prekinuo promatranje. Bolje otići se doma naspavati nego živcirati na nekom brdu.
Jošavica Nebo i vjetar Prva noć, 13. studeni Podaci o promatranju Labud (RA 21h 00m DEC +30° 00′ do RA 22h 00m DEC +39° 00′) LBN 289 (LBN 316) Ostatak promatranja Druga noć, 14. studeni Podaci o promatranju Sektor RA 21h 00m DEC +39° 00′ do RA 22h 00m DEC +45° 00′ Za tri i…
Jošavica Nebo i vjetar Prva noć, 13. studeni Podaci o promatranju Labud (RA 21h 00m DEC +30° 00′ do RA 22h 00m DEC +39° 00′) LBN 289 (LBN 316) Ostatak promatranja Druga noć, 14. studeni Podaci o promatranju Sektor RA 21h 00m DEC +39° 00′ do RA 22h 00m DEC +45° 00′ Za tri i…