Astronomska hiperaktivnost

Prije par postova sam kukao kako je zima bila oblačna, kišna, vlažna i duga te kako nisam imao o čemu pisati. Sad imam problem druge prirode, imam o previše toga za pisati. Toliko puno da ne znam od kud krenuti…

Zadnji tjedan veljače proveo sam na balkonu s teleskopu. Uspio sam odraditi tri promatranja, primarno Jupiter i višestrukih zvijezda. Prva od te tri noći je bila najviše produktivna.

Noć prva

Prve noći, 21. veljače, promatrao sam višestruke zvijezde u Raku. Stabilnost atmosfere je bila, tako-tako, prosječna, ali APM 140 je uspješno razlučivao zvijezde i vraćao krasne slike.

Promatrao sam tu večer dvojne zvijezde u Raku, zviježđu koje većina poznaje samo zbog otvorenog jata M44, tj. Jaslica.

Promatranja sam započeo sa 151x (6,5mm Baader Morpheus okular), ali na kraju sam se prebacio na 280x (3,5mm Pentax XW) i nastavio s tim okularom do kraja promatranja.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2026-006
Datum	21.02.2026.
Vrijeme	18:40 – 19:30 i 21:10 – 22:00
Lokacija	Velika Gorica
Temperatura	2°C
Vlažnost	80%
Prozirnost	Djelomično oblačno
Granična magnituda	n/a
Seeing	Vrlo dobar
Instrument	APM 140/980 “Apač”

Promatranje sam odradio u dvije etape, prva sa startom u 18:40 koja je trajala do 19:30 i drugom, kada sam nastavio s promatranjem nakon 21:00.

Kastor (STF 1110AB); D**; d=5,38“; m=1,9; Gem

151x: Dvije zvijezda, jasno razdvojene, manje razlike u sjaju. Obje boje su blijedožute boje. Pratilja je na 3,5h u okularu. Zanimljivo je da vidim naznake difrakcijskog uzorka iako mi se seeing činio lošim.

STT 171; D*; d=1,14“; m=7,4; Gem

151x: Jedna zvijezda, možda duguljasta.
280x: Blago izdužena zvijezda u smjeru 1, tj. 7h.

Prekidam promatranje zbog oblaka i obaveza. Nastavljam u 21:10

STT 171; D*; d=1,14“; m=7,4; Gem

280x: Dvije zvijezde, bliske, ali jasno razdvojene. Između zvijezda je veća razlika u sjaju. Primar je bijel, pratilja previše tamna za detekciju bode. Pratilja se smjestila na 12h.

STT 179; D*; d=7,0“; m=3,7; Gem

280x: Dvije zvijezde, primarna sjajna, žute boje. Pratilja jasno razdvojena, veoma tamna, na 8,5h i bez boje.

STF 1268; D*; d=31“; m=4,1; Cnc

280x: Dvije zvijezde, sjajne, široko razmaknute, umjerene razlike u sjaju. Primarna je žuto-narančasta, pratilja je plavičasta i na 11h. Baš lijepa dvojna zvijezda, toliko lijepa da je skiciram.

STF 1291AB; D**; d=1,54“; m=6,1; Cnc

280x: Dvije zvijezde, istog sjaja, žutonarančaste boje. Zanimljivost je što se zvijezde gotovo diraju. Pratilja je na 11,5h.

Kako su zvijezde lijepe, skiciram ih!

STF 1223; D*; d=5,2“; m=6,2; Cnc

280x: Dvije zvijezde, istog sjaja, bijele ili plave te jasno razdvojene. Pratilja se smjestila na 8h.

STF 1196AB; D**; d=1,11“; m=5,3; Cnc
STF 1196AC; D**; d=6,23“; m=5,3; Cnc

280x: Auuu. Na prvi pogled dvije zvijezde, ali primar je duguljast. Bolji pogled i primar je u biti dvije kvržice koje su taman, jedva odvojene jedna od druge. Tamni prostor između njih je jedva uočljiv. AB zvijezde su u smjeru 11,5h, a AC je dosta dalje, široko razmaknuta i na 3h. Sve tri zvijezde su blijedožute. Baš lijep prizor pa ga skiciram.

STT 191; D*; d=37“; m=7,4; Cnc

280x: Dvije zvijezde, veoma široko razdvojene, manje razlike u sjaju i plavičaste boje. Pratilja na 7,5h.

STF 1273ABC; D**M d=2,93“; m=3,5; Hya

280x: Dvije zvijezde, ekstremne razlike u sjaju i zvijezde se gotovo diraju. Žut primar i pratilja toliko tamna da je bez boje. Pratilja je na 10,5h.

STF 1245AB; D*; d=10,1“; m=6,0; Hya

280x: Dvije zvijezde, jasno i široko razdvojene. Pratilja je bez boje, na 1h. Primar je blijedožut.

Oko 22h sam dovršio promatranje i povukao se u stan. Ipak je radni dan.

Noć druga

Druga noć se odigrala 25. veljače, kada je već Mjesec znatno smetao na nebu. Odlučio sam promatrati Jupiter i nisam požalio. Planet je bio okrenut zanimljivom stranom, tj. vidjela se Crvena pjega. Bio je toliko lijep da sam ga skicirao, valjda prva skica ovog planeta nakon 2 godine. Planet je baš bio lijep, oštar, miran i zvao je na promatranje.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2026-007
Datum	25.02.2026.
Vrijeme	21:15 – 22:30
Lokacija	Velika Gorica
Temperatura	8°C
Vlažnost	n/a
Prozirnost	Djelomično oblačno
Granična magnituda	n/a
Seeing	Vrlo dobar
Instrument	APM 140/980 “Apač”

 

Uz skiciranje Jupitera isprobavao sam opet SVbony SV135 zoom okulare. Konačno sam se nakon početnog uigravanja našao na nekoj valnoj duljini s njima. Naime, eye relief (očište) slike okular je maleno i guma, koja predstavlja sjenilo od neželjenog svjetla, je smetala kod promatranja. Kada sam gumu presavio, tj. maknuo je da ne smeta, tako su okulari postali bolji uz jedan nedostatak – sada su smetale provale neželjenog svjetla. Inače, fora je što mogu podešavati povećanje ovisno o uvjetima pa tako na APM 140/980 s ovim okularima, koji pokrivaju od 7 do 21mm, mogu imati povećanja od 47 do 140x, tj. 155x do 476x kada koristim barlow leću prije binoviewera. Ovih 476x je definitivno previše za teleskop od 140mm promjera, ali uspio sam večeras bez problema promatrati na 208x pa čak probati 275x, ali bez uspjeha.

Uz pimplanje s okularima probao sam razlučiti 52 Oriona (STF 752), nikako, vidjelo se da je duguljasta zvijezda i to je to.

Noć treća

Večeras su najavili bolji seeing nego sinoć (25. veljače) pa sam opet postavio teleskop kako bih iz Jupitera izvukao maksimum. Veoma sjajan trofrtaljni Mjesec isključivao je mogućnost kvalitetnog promatranja objekata dubokog Svemira ili tamnijih dvojnih zvijezda.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2026-008
Datum	26.02.2026.
Vrijeme	20:15 – 22:30
Lokacija	Velika Gorica
Temperatura	8°C
Vlažnost	n/a
Prozirnost	Djelomično oblačno
Granična magnituda	n/a
Seeing	Vrlo dobar
Instrument	APM 140/980 “Apač”

Dakle, Jupiter… pa bio je lošiji nego 25. Koristio sam binoviewer s ovim SVbony 135 zoom okularima. Počeo sam se navikavati na njih, ali sami okulari daju kromatske, imaju unutarnje refleksije, rasip svjetla. Onda još binoviewer u nekim položajima planeta u vidnom polju reflektira parazitsko svjetlo. Malo me to živcira, a opet mi se ne daje ozbiljne pare za neki iskorak u promatranju planeta jer ih rijetko promatram.

Sve u svemu, Jupiter, planet je bio miran u okularu, rub diska oštar, ali nedostajalo je onog kontrasta na površini zbog kojeg detalji iskaču. Prvo sam krenuo pratiti što tranzitira kroz meridijan u kojem periodu, a onda sam na kraju prebacio na regularno skiciranje.

52 Oriona

Nakon Jupitera vratio sam se svojoj (ne)prijateljici, 52 Oriona. Gledao sam je, gledao, popravljao fokus, kvario fokus, zvijezda cijelo vrijeme izdužena, pravokutna pločica svjetla. Promatrao sam je na 280x kroz Pentax XW 3,5mm. Okular ima odličnu kvalitete slike i znatno mi je popravio promatranja na velikim povećanjima. U tih 10-15min zurenja u zvijezdu, na momente, kada bi seeing bio između faza „udahni/izdahni“, pločica bi se razbila u dvije kvrgice. Taj moment je trajao dovoljno kratko da se čovjek zapita jel mu nešto u oku ili se stvarno to dogodilo. Ali tokom promatranja zvijezde taj efekt sam, identičan u pojavio, vidio u više navrata i zaključio sam na kraju kako sam 52 Ori ipak razlučio.

Messier 67

Nakon toga sam se prebacio na M67, iako večer nije pogodna za takav tip objekata.

Prvo promatranje sam odradio na 49x s Pentax XW 20mm. Ovaj okular je nesavršen, razvaljenih rubova zbog zakrivljene ravnine fokusa, ali ima neki šmek u slici, teško je to opisati. Vidio sam 30tak zvijezda u jatu sličnog sjaja, uglavnom tamne, s tri sjajnije na lijevom donjem vrhu i jednom crvenkastom, istaknutom, u desnoj polovici skupa. Dimenzije skupa sam procijenio na 17 x 12 luč. minuta. Nekakvog je krumpirastog oblika.

Pokušao sam i s 14mm Explore Scientificom. Bolji pogled, one tamne zvijezde sada su se jasno vidjele. Na kraju sam konačno isprobao Pentax XW 40 mm na skupu. Ostala je samo istaknuta zvijezda ne desno u okularu i one tri sjajnije na donjem lijevom vrhu. Preostale su se pretvorile u zrnatu maglicu i tek sam skrenutim pogledom mogao vidjeti kako se radi o zvjezdicama.

Selim se na M44 s Pentax XW40mm.

Messier 44

Košnica stane jasno u vidno polje, zauzima nešto više od trećine, a nešto manje od polovice vidnog polja. Na kraju procjenjujem kako se skup proteže 2/5 vidnog polja ili cca 65 lučnih minuta. Vidim nekih 70tak zvijezda raspodijeljene u tri populacije: Otprilike 11 veoma sjajnih zvijezda, 30 umjerenog sjaja i 30 tamnijih zvijezda. Najsjajnije zvijezde skupa čine trokutaste formacije u sredini. Inače, Pentax XW 40 nije savršen okular, razvaljen je pri rubu, ali… primijetio sam kako se taj astigmatizam s ruba djelomično seli kako ja usmjeravam pogled. Pri izlaznoj pupili od skoro 6 mm faktor u promatranju postaje i moja nesavršena očna leća i njeni nesavršeni rubovi. Inače nemam dijagnosticiran astigmatizam u oku, samo kratkovidnost (-1,5 lijevo i -0,5 desno oko).

Let iznad Mjeseca

Na kraju sam otišao do Mjeseca. Vratio sam binoviewer i naciljao Apenine, negdje oko Mons Huygens i Mons Ampere. Mislio sam da je tu Haldey Rille, ali fulao sam cca 250 km :zubo:

Promatrao sam kako ovi vrhunci bacaju kratke sjene na ravnicu Mora Kiša. Baš onako, lijep prizor. Slika je bila mirna i osjećao sam se kao na panoramskom letu. Spustio sam dolje, do Kopernika. Krater je bio jasan, s tri terase ili stepenice na unutrašnjem rubu. Središnji vrh je također bio trostruk, dva veća vrhunca omeđivala su manji u sredini. Teren oko kratera bio je gladak, ali na momente bi se smirio i na vanjskim padinama kratera bi se pojavilo mnoštvo grba i finih kratera. Pogled sam spustio preko „dvostrukog“ kratera do Reinholda, kraj kojeg je bio jedan plići krater i onda po pravcu dalje do dubokog kratera Lansberga, čije je dno bilo u sjeni i vidio se samo vrh obruba.

Otišao sam do Mora Oblaka i vidio da je Rupes Recta još vidljiva, taman baca sjenu, ne crnu, nego tamno sivu. Iako izgleda kao litica, u naravi je padina od 15-20%.

Putujući prema jugu završio sam kod Claviusa, velikog, starog kratera u kojem sam uočio 5 manjih kratera. Zanimljivo je kako su ti krateri poredani od manjeg prema većeg. Između 3. i 4. kratera po veličini je nekakav ostatak središnjeg masiva.

Otišao sam potom skroz na sjever, do Platona i Alpes Vallis. Platon je bio velika, tamnosiva palačinka uglavljena među brdima. Niti jedan krater u njemu nisam uočio. Alpes Vallis je pak na sredini, gdje prolazi kroz klanac između dvije planine, pokazivala tri malena, na momente vidljiva kratera. Fora! Kasnije sam otkrio da su ti krateri oko 2,5 km u promjeru.

Za kraj sam još zujao prema Moru Kriza, gledao kako More Tišine ima neku smeđu boju u odnosu na okolna mora. Na kraju sam se divio iznimno svijetlim kraterima Censorinus, Messierima s zrakom i na kraju Proclusu. S Morem Kriza završio sam promatranje.

Hiperaktivnosti tu nije bio kraj pa smo 28. Marko i ja održali javno promatranje za Velikogoričane. Lijepo vrijeme i želja za pogledom kroz teleskop namamili su 50tak sugrađana i na kraju smo od 18:30 do 22:30 pokazivali i objašnjavali što sve postoji na nebu. Baš šećer na kraju veljače. Nažalost, iste večeri mi je kćer dobila temperatura, što će imati reperkusije na sljedeći tjedan.

Prije par postova sam kukao kako je zima bila oblačna, kišna, vlažna i duga te kako nisam imao o čemu pisati. Sad imam problem druge prirode, imam o previše toga za pisati. Toliko puno da ne znam od kud krenuti… Zadnji tjedan veljače proveo sam na balkonu s teleskopu. Uspio sam odraditi tri promatranja, primarno…

Prije par postova sam kukao kako je zima bila oblačna, kišna, vlažna i duga te kako nisam imao o čemu pisati. Sad imam problem druge prirode, imam o previše toga za pisati. Toliko puno da ne znam od kud krenuti… Zadnji tjedan veljače proveo sam na balkonu s teleskopu. Uspio sam odraditi tri promatranja, primarno…