Došao sam na Petrovu goru ravno u 20h. Našao sam gore Lovru, Boskija, Marka, još dva Marka i Jasnu (u daljnjem tekstu turisti). Ovo zadnje troje nisu bili astronomi pa su uzrokovali kasnije određeno komešanje s lampama. Ali ono bitno, nebo, je bilo pod krpastim oblacima. Čas se razvedrilo pa opet naoblačilo. Ipak, postavio sam teleskop, kolimirao ga i odradio kalibraciju montaže. Potom sam ga parkirao u „home position“ i odlučio pričekati bolje uvjete. U međuvremenu sam se motao s ekipom.

Na kraju se donekle razvedrilo oko 21:30 pa sam „turistima“ pokazao Saturn, M13, M57, M27 i M51. Dečkima se svidjelo gledati kroz teleskop pa smo malo komentirali o supernovama, bijelim patuljcima, nastanku planetarnih maglica, brzini svjetlosti itd… Kada sam im odlučio pokazati NGC 6960, dio Veil maglice, došli su oblaci i maglica se jedva nazirala. A ništa, opet parkiranje teleskopa u „home position“ i čekanje vedrog neba.

Boski nas je obavijestio da se neće razvedriti prije 23h i tako je bilo. Grijali smo se uz vatru sljedećih sat vremena i tek je 22:30 počela naoblaka definitivno pucati. Dok smo dangubili, Marko je bio pravi radoholičar pa je radio kalibraciju, fokusiranje i ostale bitne stvari dok smo se mi zafrkavali. Kada sam uočio da vedro nebo misli ozbiljno i ja sam se preselio za svog dobsona. Odlučio sam prvo skicira pa sam se namjerio na M15, ali ne znam, započeo sam skicu i odustao jer slika nije bila nešto. Zvijezde su bile bolje definirane par dana ranije, dok sam promatrao iz dvorišta. Odlučio sam se prebaciti na M57 koja je neku večer lijepo izgledala iz dvorišta. Poskicirao sam je ali kao da su detalji u maglici u bili bolji prije par večeri. Pozitivna stvar je što sam na skicu ucrtao hrpu zvijezda između 14. i 15. magnitude, od kojih su one 15. magnitude bile na rubu vidljivosti dok su ove od 14. magnitude bile lako uočljive. Koristio sam povećanje od 375x.

Kada sam dovršio s M57 odlučio sam pregledati jedan sektor neba koji sam se predvidio. E tu kreću problemi. Prvo sam usmjerio teleskop prema otvorenom skupu NGC 6774. On je bio tako velik i tako rasut da je nadmašio vidno polje 10.5mm Hyperiona pri 143x (cca 28′). Prešao sam na 24mm Hyperiona (64x, 65′ FOV) i skup je i dalje izgledao kao hrpa zvijezda koja se ničim ne izdvaja iz pozadine. Sljedeća je bila planetarka IC 4846. Na 64x nisam ništa uočio. Na 143x jedna zvijezda mi se učinila malo „mutnjikava“. Ubacujem 7mm okular (214x) i uočavam kako je mutnjikava zvjezdica u biti 3 zvijezde u nizu i središnja je „mutnjikava“. Na 375x potvrđujem mrljoliku narav središnje zvijezde. Problem nastaje jutro poslije, kada provjera u Cartes du Cielu i na fotografijama otkriva kako ta PNEB uopće ne bi smjela biti u takvo okruženju. Što sam li ja to promatrao? Istovremeno, Boski, Marko i Lovro se bore s vlagom kakvu Petrova gora još nije vidjela.

Misleći kako je priča s IC 4846 prelazim na NGC 6751, još jednu planetarku. U sredini vidnog polja uočavam jedva vidljivu mutnu zvijezdu. Odlučujem se prebaciti na OIII filter kako bih potvrdio pronalazak maglice. Ali OIII uklanja mutnu zvijezdu. Gdje je? Vozim teleskop lijevo-desno, gore dolje i uočavam na kraju magli okrugli disk. Bio je lijevo, van vidnog polja.

Prelazim na sljedeću planetarku, NGC 6741. Na 143x s OIII filterom na mjestu maglice uz puno truda uočavam nepravilnu mrlju, jedva vidljivu skrenutim pogledom. Znam iz prijašnjih promatranja da u Orlu ima velika potkovasta planetarna maglica pa sam pomislio da je to ona. Ali umjesto potkove ova maglica je imala više oblik slova „Y“. Mičem OIII filter i maglica iščezava ali uz natazanja skrenutog pogleda postaje vidljiva. Provjera u CdC-u i na fotografijama jutro poslije otkriva kako ta maglica ne izgleda ni približno kako sam je opisao. Očito je želja da se vidi nešto u kombinaciji s veoma lošim seeingom kumovala „skrenutoj mašti“.

Sljedeći objekt je NGC 6772, na 143x bez filtera ne uočavam ništa. Stavljam filter i uočavam nepravilnu maglica koja je toliko tamna da joj je oblik u stalnom komešanju. Kasnija provjera otkriva kako bi ova maglica uistinu mogla takva. Zadnja na redu je NGC 6778. Na 143x s OIII uočavam potkovastu maglicu, malo nejasnih rubova i prošarana sa zvijezdama. Na lijevoj strani, na obrubu maglice je neka sjajna mrlja! Kasnija provjera opet baca sumnju na ono što sam promatrao. Maglica nema oblik potkove, niti ima zvijezde po sebi niti specifične sjajne fleke.

Probao sam vidjeti Uran i Neptun, ali seeing je toliko otišao kvragu da su se jedva od zvijezda razlikovali.

Kako me „mojo“ napustio, a sumnjam da sam ga uopće imao sinoć, oko 1 sam odlučio krenuti kući. Umjesto 10 minuta spremanja s Tristačem, sada imam 20 minuta, ali polako se uigravam.

Čekam sljedeću priliku za promatranje.