Pišem ovaj tekst pet dana nakon promatranja pa mi je teško se sjetiti svih detalja.
Pamtim kako su u sumrak sa zapada prijetili oblaci. Gledao sam satelitsku snimku što će biti s njima i procijenio sam kako će me brzo preletjeti. Tako je na kraju i bilo, neke krpice oblaka su se motale na nebu do 22h i nakon toga je bilo čisto. Iako je nebo bilo čisto, prozirnost je ipak mogla biti malo bolja i osjetilo se kako u zraku ima „nečeg“.
Zanimljivo je kako unatoč tome što je početak kolovoza, noć je bila friška. Kada sam došao na Jošavicu temperatura je bila 19°C s refulima slabog vjetra. Kroz noć se spustila na 16° tako da su duge hlače i majica bili dobrodošli. I na samoj Jošavici sam napravio manju promjenu, pomaknuo sam se još 500 m niz makadamski puteljak, u jednu „duplju“ između polja kukuruza. Ova lokacija bi mogla biti dobra za situacije kada vjetar orgija po brdu i kvari mi raspoloženje.
Promjenjive zvijezde
Posložio sam teleskop i dok se hladio odradio praćenje svojih promjenjivih zvijezda. T CrB sada već kasni 3 mjeseca s eksplozijom pa se praćenje njenog sjaja nastavlja. Kao i dosad, uz nju sam odradio provjeru sjaja S i R CrB, susjednih promjenjivih zvijezda. Rezultati procjene sjaja su sljedeći:
T CrB; 2024-08-03 19:58 UT; m=10,3
R CrB; 2024-08-03 20:01 UT; m=6,5
S CrB; 2024-08-03 20:06 UT; m=8,4
Sa zvijezdama R i S CrB uporno „felšam“ 0,4 magnitude od drugih procjena. Pretpostavljam kako je ta sistematska greška proizvod neadekvatnog instrumenta i prevelike razlike u sjaju zvijezda s kojima uspoređujem sjaj. Razlika je takva da ako procijenim sjaj za 1 stupanj različitom, to utječe na 0,2 do 0,4 magnitude.
Nakon procjene sjaja zvijezda priredio sam si bilježnicu, atlas i krenuo na promatranje u 22:30
Podaci o promatranju


Sektor 18h 30m +10° 00′ do 19h 00m +00° 00′
Pomalo lijeno krećem s ovim sektorom pa prvo promatram objekte na njegovom rubu. Jednostavno nema neke jasne zvijezde vodilje pa skakutanjem po tamnijim zvijezdama skupljam susjedne objekte.
STF 2140; D*; m=3,5; d=5“, Her
160x: Dvije zvijezde, veće razlike u sjaju. Primarna je zlatno žuta, nešto kao na pola puta između žute i narančaste. Pratilja se smjestila u smjeru 4h, na udaljenosti od cca 5“ i bijele boje je.
STF 2222; D*; m=8,4; d=2,3“; Her
320x: Dvije zvijezde, umjerene razlike u sjaju. Primarna je žuta. Pratilja je na 7h i gotovo dira primarnu.
Prije mjesec danas sam promatrao NGC 6572 u uvjetima lošeg seeinga pa sam večeras, kada je seeing prosječan do lošiji, odlučio provjeriti opet da li se nešto novo vidi u maglici.
NGC 6572; PNEB; m=10;8; Oph
320x: Veoma sjajan, ovalan disk 2:1, bez detalja i poprilično sitan. Oko maglice vidim veoma tamni halo koji povećava udvostručuje njene dimenzije.
495x: Na većem povećanju isti pogled kao na 320x. Dimenzije sjajnog dijela maglice procjenjujem na 9 x 5 luč. sekundi.
S 704; D*; m=8,45; d=59“, Oph
160x: Dvije zvijezde, široko razmaknute, pratilja na 10h i neznatno tamnija od primarne.
STF 2404; m=6,4; d=3,6“, Aql
225x: Dvije zvijezde, obje zlatne boje, jasno razdvojene i umjerene razlike u sjaju. Pratilja na 3h i udaljena oko 2,5“.
NGC 6709; OC; m=6;7; Aql
160x: Bogat, lako uočljiv i umjereno izdvojen skup zvijezda. Procjenjujem kako ima oko 60 članova, umjerenog raspona u sjaju. Kada gledam malo bolje formaciju zvijezde, izgleda kao spljošteno zrcalno „S“ u okularu ili jednostavnije rečeno – zmijolik. Dimenzije procjenjujem na 12 x 8 luč. minuta.
STF 2408; D*; m=8,5; d=2,3“, Aql
160x: Vidim duguljastu zvijezdu.
320x: Dvije zvijezde, veće razlike u sjaju, gotovo se diraju. Pratilja je na 5h. Razmak zvijezda procjenjujem na oko 1,5“.
Ling 2; OC; m=n/a; Aql
160x: Slabije izdvojena nakupina od 20 zvijezda razmještena u dva konkavna luka. Dimenzije skupa oko 3 x 2 luč. minute.
NGC 6724; OC; m=n/a; Aql
160x: Nisam prepoznao skup u okularu.
O’Neal 13; OC; m=n/a; Aql
160x: Nisam prepoznao skup u okularu.
STF 2417; D*; m=4,6; d=23“; Ser
160x: Dvije zvijezde isto sjaja. Primarna blijedožuta, pratilja na 4.5h, bez boje.
STF 2375; D*; m=5,8; d=2,6“; Ser
160x: Duguljasta zvijezda.
320x: Dvije zvijezde, istog sjaja, obje bijele boje, gotovo se diraju. Pratilja na 4h.
Zvijezdu sam slučajno u dnevnik upisao kao STF 2373. Dobro da sam prilikom provjere podataka uočio grešku.
Czernik 38; OC; m=n/a; Ser
160x: Ne prepoznajem skup u okularu.
Gotovo sektor od 18h 30m +10° 00′ do 19h 00m +00° 00′.
Temperatura zraka se stabilizirala na 17°C, vlaga je oko 65%, vjetar na momente 1m/s. Prelazim na novi sektor.
Sektor 19h 00m +00° 00′ do 20h 00m -06° 00′
NGC 6760; GC; m=9,0; Aql
160x: Sjajna, okrugla mrlja, jednolikog površinskog sjaja.
381x: Sjajna, okrugla mrlja, sada na jednolikom površinskom sjaju vidim skrenutim pogledom finu, prigušenu granulaciju. Promjer skupa oko 2 luč. minute.
Zen promatranja mi kvari prolazak nekog auta. Uvijek se iznenadim koliko prometa ima na ovom prašnjavom putu.
NGC 6749; GC; m=12,4; Aql
381x: Ne vidim objekt.
Čudno da nisam vidio NGC 6749 kada sam ga ranije uspio uloviti u 300mm.
Onaj automobil koji mi je kvario zen prije par minuta, evo ga opet, vraća se iz smjera u kojem se prvi put kretao.
Sh 2-71 (PK036-01.01); PNEB; m=14,0; Aql
381x: Vidim slabašnu zvijezdu sa veoma tamnom atmosferom oko nje.
381x OIII: Sada mi je zvijezda nestala, a nisam siguran ni da vidim više njenu atmosferu.
206x OIII: Jasno vidljiv, taman, velik ovalan oblak s mogućom prstenastom strukturom. Središnja zvjezdica zapravo nije u sredini oblaka, već je odmaknuta na desno.
Na vjerujem, isti auto se ponovno vraća iz smjera u kojem je maloprije prošao. Treći put prolazi i diže prašinu. Svaki put uspori kraj mene da vidi što radim. Valjda misli da kradem kukuruz. Sva sreća, imam rubilyth naočale pa je efekt na prilagodbu na mrak minimalan.
NGC 6852; PNEB; m=12,6; AQL
160x: Taman, manji oblak sakriven među zvijezdama.
320x: Taman oblak od dva luka, na 3 i h 9h, kao da su segmenti nepotpunog prstena.
248x OIII: Malen, sjajan oblačić, okrugao s tankim, sjajnim obodom i ispunjenom unutrašnjošću.
Zanimljivo je kako je objekt promijenio izgled kada sam upotrijebio filter. Fotografije potvrđuju kako postoji u OIII spektru tanki obod, ali i dva luka, koji su segmenti nepotpunog prstena.
Moram primijetiti kako Astronomikov OIII filter uopće ne utječe na fokus kao što je bio slučaj kod Baaderovog. Zgodan feature.
Oko ponoći me iznenadila sjajna zvijezda ispod Pegaza. Već sam se ponadao da je nešto grunulo (pod utjecajem T CrB), ali mi je nakon par sekundi sinulo da se radi o Saturnu!
NGC 6778; PNEB; m=11,9; Aql
248x OIII: Sjajna, pravokutna maglica, bez detalja!
381x OIII: Veće povećanje nije otkrilo nikakve nove detalje.
NGC 6772; PNEB; m=12,7; Aql
248x OIII: Tamniji, okrugao oblak bez detalja.
Abell 55 (PK033-05.01); PNEB; m=13,1; Aql
248x OIII: Veoma tamna, nejasan, manji oblak bez detalja.
NGC 6751; PNEB; m=11,9; Aql
248x OIII: Veoma sjajan, maleni oblak, možda prstenaste strukture.
381x OIII: Veoma sjajan, maleni oblak, blago ovalan, skrenuti pogled definitivno otkriva prstenastu strukturu.
NGC 6735; OC; m=n/a; Aql
160x: Nakupina od 30 sitnih zvijezda, manjeg raspona u sjaju. Skup je lepezaste forme, a smjestio se iznad sjajne zvijezde. Dimenzije procjenjujem na 7 x 3,5 luč. minuta.
Berk 81; OC; m=n/a; Aql
160x: Ne prepoznajem skup
PK 032-02.01; PNEB; m=13,1, Aql
248x OIII: Ne prepoznajem maglicu
Završavam sektor. Već je 01:00 ujutro i sljedećih sat i pol vremena, do kraja promatranja, trošim na skiciranje NGC 6960 i Messiera 2.
Za finale
Messier 2; GC; m=6,3; Aqr
103x: Veoma sjajan skup, velik, pruža se oko 5 luč. minuta. Sastoji se od tri regije, a svaka zauzima oko 1/3 radijusa skupa. Vanjska regija je od rijetkih, sitnih zvjezdica. Središnja regija se sastoji od gušćih sitnih zvjezdica, ali s lagano mliječnom pozadinom. Središnja regija je mliječna, bez zvjezdica, veoma sjajna i blago ovalna.
248x: Prekrasan skup, prošaran je barem stotinu pojedinih zvjezdica. Skup se proteže 6 luč. minuta. Skrenuti pogled otkriva mnoštvo sitnih zvjezdica u vanjskim dijelovima skupa. Skiciranje.
Skiciranje je bilo avantura samo za sebe. Oko 50tak zvijezda, onih najlakše uočljivih, ucrtao sam jednu po jednu. Prema onome što sam vidio na Cartes du Ciel, to su zvjezdice do m=14,5. Na skici se vide kao one koje su mrvicu više svijetle jer su ucrtane crnim markerom. Ostale sam “zvjezdice” aproksimirao grafitnom olovkom B, prema osjećaju. Naravno, nisu skroz nasumično nabacane, već sam tokom dodatnog promatranja “mapirao” skup i podijelio ga u 4 regije:
nema mliječnosti, rijetke zvjezdice
slaba mliječnost, rijetke zvjezdice
jaka mliječnost, guste zvjezdice
jaka mliječnost, guste, krupne zvjezdice (jezgra)
Inače, krenuo sam skicu raditi na 380x, ali sam prepao od straha kada sam vidio stotine pojedinih zvjezdica. Da si olakšam život smanjio sam povećanje na 250x. I ovako je bilo puno posla (1h 3./4.8.2024. i pola sata 6./7.8.2024.). Prva verzija skice je imala previše fine grafitne zvjezdice, izgubile bi se u skeniranju pa sam ih morao pojačavati.

Skica kuglastog skupa Messier 2 u Vodenjaku nastala kroz 508mm teleskop pri 248x povećanju.
Nakon završetka skiciranja odlazim do karbonske zvijezde T Lyr. Na 248x uočavam njenu bakrenu boju, baš iskače u odnosu na okolne zvijezde. Odmah teleskop okrećem do V Aql te zaključujem kako je ona ljepša jer je svjetlija.
U 02:30 proglašavam kraj promatranja. Prilikom spremanja opreme uočio sam Plejade, Jupiter i dva Aldebarana… ček, kako dvije crvene zvijezde u Hijadama!? Opet sam pomislio da je nešto dobrano eksplodiralo, tek je pogled u planetarij na mobitelu otkrio da se radi o Marsu!

(Visited 1 times, 1 visits today)