Cijeli siječanj u jednoj objavi

Ako bindžate serije, to možete raditi svaki dan. Ako vozite bicikl, to možete raditi 300 dana u godini. Ako trčite, možete se time baviti 250 dana u godini. Ako plivate… ma shvaćate poantu, samo slobodno vrijeme koje imate je ograničenje. Astronomija?! Stani majčin sine, sto faktora se mora poklopiti: vedrina, magla, vjetar, visoka vlaga, temperature, seeing, Mjesec, žmarci, komarci… Sve faktori na koje ne možete utjecati. Još sve te faktore treba uskladiti s nekim večernjim ili noćnim termin koji vas neće sutradan previše omesti u normalnom funkcioniranju u društvu i na poslu. Iz tog razloga astronomija je hobi u kojem se najviše refreshaju stranice s prognozama.

Ovaj siječanj je počeo naopako. Dok je kraj 2024. ponudio 10 dana stabilnog i većinom vedrog vremena, siječanj je škrt s vedrim noćima, daje ih na kapaljku. Četiri puta sam ovog siječnja išao za teleskop, dvaput sam se vratio kući praznog dnevnika, samo je kilometraža auta narasla.

Hladna subota

Pokušaj prvi je bio 18. siječnja. Prognoza je najavljivala vedrinu, iako nisam previše vjerovao u nju. Boris me ložio s ajmo, ajmo, ajmo i nakraju smo se odlučili otići na Žumberak, Budinjak, koji je trebao viriti iznad magle i pružiti super nebo.

Tu subotu sam odradio što sam imao kod kuće, utovario nabrzaka teleskop i oko 16h krenuo prema lokaciji. Pritom me pratio onaj čudni osjećaj da sam nešto zaboravio. Provjerio sam sve, teleskop, utezi, tražioc, okulari, napajanje, dnevnik, atlas… ma sve je tu. Do Žumberka je put bio standardan. Autocestom do Samobora pa do Bregane i tamo preko Gradnjca u brda. Boris po putu javlja da odustaje, da naoblaka ne puca prema očekivanjima. Istovremeno ja se probijam iz magle i kod Stojdrage mi se otkriva krasan, plavi sumrak sa sjajnom Venerom.

Došao sam do lokacije, livada je zatrpana s 15 cm smrznutog snijega. Vani je -5°C pa čim sam izašao iz auta odmah sam se u isti vratio i podebljao čarape, odjeću, rukavice. Kako je livada bila pod snijegom pozicionirao sam se na cesticu. Oko mene je bio neki sneni prizor. Zadnji tragovi sumraka, bijeli snijeg s izmaglicom i Venera koja je tako bliještala da je smetala. Bila je kao lampa na nebu. Temperatura nije popuštala, potonula je ispod -5°C, a vlaga je bila visokih 85%.

Dok sam postavljao teleskop postao sam svjestan što sam zaboravio. Prvo je bilo sjenilo, a potom sam shvatio da nemam grijače. To mi je odmah razbilo mojo. Imam neki uigrani protokol i kad nešto odstupi od njega, nije to više to. Ipak, nisam se dao i krenuo sam u promatranje.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2025-001
Datum	18.01.2025.
Vrijeme	18:30 – 19:30
Lokacija	Budinjak
Temperatura	-6°C
Vlažnost	85%
Prozirnost	prosječan
Granična magnituda	20,95 mpas
Seeing	prosječan
Instrument	B.A.T. Taurus 508/2153

Teta Kočijača (STT 545AB); D*; d=4,2″; m=2,6; Aur

320x: Dvije zvijezde, primarna bijele boje, pratilja bijela, jasno razdvojene i ekstremno velike razlike u sjaju. Pratilja se smjestila na 7h.

Idem dalje do susjedne duplićke.

STF 825 AB; D*; d=7,9″; m=7,9; Aur

320x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene, umjerene razlike u sjaju. Primarna bijela, pratilja se smjestila na 2h.

Tako mi je zima da po bilježnici pišem črčke, nerado vadim ruku iz džepa. Imam samo jedan grijač pa malo grijem okular, malo tražioc. Svako približavanje okular ili tražiocu izaziva magljenje.

STT 132 AB; D*; d=1,8″; m=7,2; Aur

320x: Dvije zvijezde, razdvojene, ali bliske, umjerene razlike u sjaju. Primarna je bijela, pratilja se smjestila na 6h.

Nakon sat vremena sam shvatio da mi ne ide, forsiram promatranje, a glava mi je miljama daleko. Krenuo sam pakirati teleskop kad eto Tomislava iz ADI-ja, došao taman kad je meni puknuo film. Prokomentirali smo da je je nebo OK, razmijenili par riječi i otišli kući.

Vjetrovita nedjelja

Nakon neuspješne subote 18.1., naredalo se tjedan dana dosadnog vremena. Svaki dan sivilo, temperatura gotovo u stupanj ista, baš siječanjska depresija. Konačno se to vrijeme promijenilo oko petka i to na toplu, vjetrovitu južinu. Crtale su se neke vedrine, ali sve je to bilo na dugom štapu.

I onda u nedjelju čudo! U 17h je padala kiša, a u 18h se ta naoblaka već raspadala i dalo se naslutiti kako će se pojaviti rupa. Teleskop je bio u autu u slučaju da se razvedri, a ja sam ubrzo bio na cesti.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2025-002
Datum	26.01.2025.
Vrijeme	20:00 – 20:40
Lokacija	Kozjača
Temperatura	11°C
Vlažnost	85%
Prozirnost	poluoblačno, odlična gdje nije bilo oblaka
Granična magnituda	20,85 mpas
Seeing	loš
Instrument	Apač APM 140/980 SD APO

Uvijek je čudan osjećaj dok se na promatranje voziš po cestama mokrim od netom pale kiše. Za lokaciju sam odabrao Kozjaču, koja nudi pristojnu lokaciju na samo 15-20 min vožnje od centre Velike Gorice.

Došao sam na mjesto. Bilo je vjetra, na momente do 4,5 m/s, a vlaga se dala rezati nožem. Moja prijenosna meteorološka stanica je potvrdila ono što sam doživio, 9°C i 90% vlage. Na svu sreću, vjetar je sprječavao rošenje i oprema je ostala suha.

Ono što se dalo primijetiti je da je prozirnost odlična. Kiša je isprala sve iz zraka, samo ja, tamno nebo, sjajne, trepetave zvijezde i pokoji oblak na sjeverozapadu. SQM je mjerio 20,85 mpas, što je oko 0,3 mpas bolje od prosjeka za lokaciju. Kako rupa u oblacima nije bila stabilna, odmah sam krenuo s promatranjem.

Zvijezde su kuhale od loše seeinga pa sam se posvetio proučavanju boja zvijezda. Želio sam vidjeti kako moje oko reagira na boje zvijezda u odnosu na indeks boje, tj. razliku između plave (B) i vizualne (V) magnitude.

Vizualna magnituda se mjeri u zelenom spektru s filterom čiji je centar propusnosti na 540 nm. Ove valne duljine odgovaraju limeta zelenoj nijansi.  Ako je neka boja iznimno vruća, svijetlit će više u plavom dijelu spektra (B) nego u zelenom (V) pa će njen indeks boja biti u minusu. Npr, Rigel, najsjanija zvijezda u Orionu, ima indeks boje -0,03, jer je njena B magnituda m=0,1, a V m=0,13. Kada izračunamo B-V dobijemo u ovom slučaju -0,03. Rigel ima površinsku temperaturu 12.000 K te je relativno „hladan“ div spektralnog tipa B8 (nema veze s magnitudom). Zvijezda spektralnog tipa B1, poput Spice, najsjajnije zvijezde u Djevici, ima B magnitudu m=0,74, a V m=0,97. U ovom slučaju indeks boje B-V je čak -0,23, što Spicu čini iznimno plavom. Druga krajnost su crveni divovi, zvijezde čije je zračenje u plavom dijelu spektra skromno u odnosu na ono duljih valnih duljina. U Orionu imamo Betelgez, crvenog diva koji sjaji u B m=2,35, ali je zato u V m=0,5. Iz tog razloga ovaj crveni div ima B-V od čak +1,85! Zvijezde srednje temperature, poput Sunca, imaju B-V od +0,5, narančaste zvijezde poput Arktura oko +1,23, a Vega sa svojih B-V indeksom od 0 se smatra savršeno bijelom (u fotometrijskom smislu) i kao takva je dugo vremena služila kao referenca za mjerenje sjaja i boje drugih zvijezda.

Zaključak eksperimenta je da vidim češće žućkaste nijanse od plavih. Nakon jedno tridesetak zvijezda čije sam boje gledao, mogu reći da su meni plave zvijezde bijele, bijele su blijedožute, a žute su žute i tako dalje.

Da ne bi ispalo da sam samo palamudio tu večer, pokušao sam u tom lošem seeingu uloviti koju dvojnu zvijezdu.

STF 1082 AB; D*; d=20,0“; m=8.38; CMi

151x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene, bijele boje i umjerene razlike u sjaju. Pratilja se smjestila na 0h, pozicijski kut (PA) procjenjujem na 330°.

STT 170 AB; D*; d=0,7“; m=7,37; CMi

151x: Ništa, jedna zvijezda.

Kasnije kad sam vidio da je razmak zvijezda 0,7“, jasno je zašto je nisam vidio.

Oko 20:00 se naoblačilo. Crtala se druga rupa u oblacima na satelitskoj snimci koju sam čekao do 21 h, ali rupa nikako da dođe. Na kraju sam se krenuo pakirati. Naravno da se tada razvedrilo, ali imam previše utakmica u nogama da nasjedne na takve fore te sam nastavio sa spremanjem i otišao kući.

Poslije kiše

Za utorak 28.1. prognoza je najavila vedro. Ne samo da me po povratku s posla nije dočekala vedrina, već je krenula kiša. Kao divlja zvijer u kavezu, letio sam po stanu i svako malo gledao kroz prozor kako pada kiša pa satelitsku pa prozor pa satelitsku i tako u krug. A ona, kao nekim čudom, kiša je stala i naoblaka je počela pucati. Pogledao sam satelitsku snimku, s jugozapada je dolazila vedrina!

Teleskop je bio u autu od nedjelje, samo sam se trebao spremiti i krenuti na put. Za mjesto sam opet odabrao Kozjaču i opet deja vu na nedjelju, kiša jedva da je stala, a ja po mokrom krajoliku šibam na promatranje. Negdje oko Kravarskog sam uočio prve zvijezde, a dok sam došao na lokaciju nebo je bilo otvoreno tek u malim rupicama. U 10 minuta, koliko traje postavljanje opreme, rupice u oblacima su se stopile u veliku vedrinu koja je uskoro okupirala cijelo nebo. SQM je mjerio 20,55 mpas, što se kasnije popravila do 20,64 mpas.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2025-003
Datum	28.01.2025.
Vrijeme	21:00 – 23:00
Lokacija	Kozjača
Temperatura	9°C
Vlažnost	83%
Prozirnost	dobra
Granična magnituda	20,60 mpas
Seeing	loš
Instrument	Apač APM 140/980 SD APO

Promatranje sam krenuo iz zviježđa Zec (Lepus). Nisam imao nekakav plan pa sam dosta skakutao po zimskom nebu.

NGC 2017; OC; m=n/a; Lep

98x: Četiri zvijezde ujednačenog sjaja koje odlično iskaču iz pozadine. Uz sjajne zvijezde tu su i dvije tamnije zvjezdice oko kojih se treba potruditi da se vide. Skupina zvijezda je poprilično malena. Izgleda više kao asterizam nego kao skup.

NGC 1993; GX; m=12,4; Lep

98x: Ne vidi se.

NGC 1979; GX E; m=11,9; Lep

98x: Ekstremno tamna mrlja, jedva se vidi lijevo od zvjezdice.

STF 649AB; D*; d=21,3“; m=5,8; Eri

98x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene i veće razlike u sjaju. Primarna je bijele boje, pratilja je na 2h, a PA je ~65°.

STF 668ABC; D*; d=9,4“; m=0,3; Ori

98x: Jasno vidljiva sitna zvjezdica kraj jarke primarne.

STF 668 je naravno Rigel, Beta Oriona.

STF 661; D*; d=2,2“; m=4,4; Lep

151x: Jedna zvijezda, bez pratilje. Probao sam i druga povećanja, ali bez uspjeha.

Nije mi jasno kako STF 661 (Kapu Zeca) nisam razlučio, pretpostavljam da je razlika u sjaju kumovala tome što nisam vidio pratilju.

STF 655AB; D*; d=11,9“; m=4,5; Lep

151x: Dvije zvijezde, primarna bijela, pratilja ekstremno tamna, vidljiva samo sa skrenutim pogledom. Pratilja se smjestila na 10h i jasno je odvojena od primarne. PA ~ 350°.

STF 667; D*; d=4,2; m=7,2; Ori

151x: Dvije zvijezde, poprilično bliske. Primarna je narančasta ili crvenkasta. Pratilja mi se čini slične boje, smjestila se na 10h, a PA procjenjujem na ~345°. Razlika u sjaju između komponenti je velika. Lijep prizor!

Messier 42; NEB; m=4,0; Ori
Messier 43; NEB; m=8,0; Ori

151x: Jasno vidim 5 zvijezda u Trapezu, s tim da je 5. zvjezdica poprilično tamna i jedva je uočio. Inače sama maglica se vidi sjajno, baš iskače iz pozadine neba unatoč tome što je nebo osrednje kvalitete. Čak se vidjela tamna pruga koja „izvire“ iz Trapeza i odvaja M43 od ostatka Orionove maglice. Iznenadio sam kako se lijepo vidi maglica u samo 140 mm primjera. Dodatan bonus je uvrnuti pogled tj. zrcalan je zbog korištenja dijagonalnog ogledala.

Sirius; D*; d=11,2“; m=-1,47; CMa

151x: Gledao sam i gledao, ali pratilje nema. Sjaj Siriusa izvlači najgore iz teleskopa te su rasuti difrakcijski prstenovi (stopljeni u „čušpajz“) obojani žuto-zelenom zbog kromatskeABeracije. Ako malo podesim fokus, onda vidim kako je gornji rub zvijezde crven, a donji plav zbog atmosferske difrakcije.

306x: Veće povećanje nije pomoglo, a atmosferska disperzija je sada preuzela kolo i ofarbala zvijezdu u disko kuglu.

Baš sam se namjerio na Sirius i potrošio sam valjda 10 minuta proučavajući zvijezdu.

Messier 41; OC; m=4,5; CMa

98x: Well, hello there beautiful. Jasno izražen, boga skup od približno 80 zvijezda šireg raspona sjaja. Izgleda kao glava životinje s velikim ušima ili debelo slovo „Y“. Čak bih mogao reći da u glavi vidim dvije nakupine zvijezda koje podsjećaju na oči i ispod njih manje istaknutu nakupina koja bi mogla biti usta. Skup zauzima cijelo vidno polje. Ono što me iznenadilo kod pogleda je nevjerojatna 3D perspektiva u okularu. Sjajnije zvijezda kao da su bile mrvicu „bliže“ od tamnijih zvijezda. Imao sam osjećaj kao da gledam smrznute perle u bari. Baš lijep prizor!

NGC 2362; OC; m=3,8; CMa

98x: Ovaj Tau Canis Majoris Cluster je stvarno jedna od najluđih pojava na nebu. Vidim trokutastu nakupinu zvijezda oko jedne (Tau CMa) istaknute bijele zvijezde. Oko sam istaknute zvijezde nema članova skupa, već su oni odmaknuti od nje na sigurnoj udaljenosti. Zvijezde u skupu su malog raspona u sjaju, guste i baš čine skup izraženim i odvojenim od pozadine. Skup se proteže oko 5,5 luč. minuta.

Ovaj skup je toliko ludo dobar da ga moram skicirati. U tom trenu sam otkrio kako nisam ponio predloške za skiciranje. Ništa, skiciranje će pričekati drugu priliku.

STF 795; D*; d=0,96“; m=6,0; Ori

151x: Duguljasta zvijezda u smjeru 7h, tj. PA ~ oko 250°.

Pozicijski kut STF 795 (52 Oriona) se poklapa sa podacima iz kataloga tako da se mogu utješiti da sam barem „nanjušio“ prirodu zvijezdu.

STF 816; D*; d=4,0“; m=6,9; Ori

151x: Dvije zvijezde, bliske, velike razlike u sjaju! Primarna je bijela, pratilja je veoma tamna i smjestila se na 8,5h, što bi bio PA ~ 290°.

STF 815AB; D*; d=13,1“; m=8,4; Ori

151x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene i velike razlike u sjaju. Primarna je možda crvenkasta? Pratilja se smjestila na 4h, što bi bio PA ~ 150°.

STF 797; D*; d=7,3“; m=7,4; Ori

151x: Dvije zvijezde, bliske i veoma velike razlike u sjaju. Pratilja je veoma tamna, smjestila se na 11h (PA~15°). Primarna je bijela, možda čak i plavičasta.

STF 728; D*; d=1,3“; m=4,4; Ori

151x: Vidim samo jednu zvijezdu.

NGC 2237; NEB; m=6,0; Mon

41x OIII: Velika, tamna maglica, izgleda kao potkova s otvorom u smjeru 4 h. Najizraženiji dio maglice je luk od 9 do 1h, dok je ostatak maglice poprilično taman. Unutar potkove je skup od 6 zvijezda sličnog sjaja. Maglica zauzima 1/3 vidnog polja, tj. oko 40 x 40 luč. minuta.

Kad već imam filter, vraćam se do M42 i susjedstva.

Messier 42; NEB; m=4,0; Ori
Messier 43; NEB; m=8,0; Ori

41x OIII: Maglica se lijepo vidi, zatvara cijelu „petlju“ ispod Trapeza, ali je nestalo finih nijansi u njenoj teksturi. Izgleda previše „ispeglano“, kao da su se detalji izgubili. M43 je zbog filtera postala veoma tamna i jasno se vidi samo sa skrenutim pogledom. S druge strane, iznenadilo me kako se vidi NGC 1973 kroz OIII filter!

Za kraj promatranja sam pogledao Algiebu (STF  1424) u Lavu.

STF 1424AB; D*; d=4,7“; m=2,4; Leo

151x: Dvije zvijezde, bliske, umjerene razlike u sjaju. Obje su svjetlo-zlatne boje. Pratilja je na 5h, tj. PA ~ 135°.

Pogled na sat me šokirao, bilo je već 23:00! Vrijeme mi je proletjelo, a za teleskopom mi je bilo baš zabavno.

Normalna noć

Ovo je valjda bila jedina noć u siječnju s normalnim uvjetima za promatranje. Došao sam kući s posla i vidio da naoblaka puca. Hmmm, ići ili ne ići? Ići naravno. Ovaj put nije bilo kiše, vjetra, niti drugih vanrednih okolnosti. Kako sam čuvao dijete, mogao sam tek oko 20:30 krenuti, ali sam zato odlučio ostati duže i sutradan iskoristiti fleksibilnost radnog vremena.

Lokacija je opet Kozjača. Večeras je bilo manje blata, nije bilo oblaka, već samo vedrina. SQM je mjerio 20,57 mpas kad sam došao (oko 21h) i popravio se donekle do 20,64 mpas u 23:20. Temperatura je bila stabilna i kretala se oko 8°C, povremeno se osjetio lahor vjetra, a vlaga se kretala oko 65%. Milina.

Seeing je bio bolji, tako da je umjesto lošeg bio prosječan. Odmah sam se namjerio na Sirius u nadi da ću vidjeti pratilju jednako lijepo kao kroz Taurusa prije mjesec dana.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2025-004
Datum	28.01.2025.
Vrijeme	21:10 – 23:20
Lokacija	Kozjača
Temperatura	9°C
Vlažnost	83%
Prozirnost	prosječan
Granična magnituda	20,62 mpas
Seeing	prosječan
Instrument	Apač APM 140/980 SD APO

Sirius; D*; d=11,2“; m=-1,47; CMa

306x: Opet ništa od pratilje, a proveo sam valjda 15 minuta zureći u zvijezdu.

STF 795; D*; d=0,96“; m=6,0; Ori

306x: Večeras je seeing malo bolji pa jasno vidim duguljastu zvijezdu. Ako se zagledam mogu vidjeti oblik „8“ i na momente, ali jako kratke momente, kao da se ukaže tanka crna crtica među zvijezdama. Imam osjećaj da mi malo nedostaje da razlučim ovu zvijezdu.

Nakon što su mi Sirius i 52 Oriona (STF 795) „Hvala, ali ne“, okrenuo sam s prema NGC 2362, tj. Tau Canis Majoris Jatu. Večeras sam imao predloške za skiciranje i od 21:20  do 21:50 proveo sam bilježeći zvijezde i njihov sjaj. Baš je fora skup. Jedino mi praćenje nedostaje da skiciranje bude lakše, ali i to ću riješiti valjda u budućnosti.

Nakon skiciranja skupa idem dalje po dvojnim zvijezdama na zimskom nebu. Opet, bez plana i ideje nastupam, već onako nasumično, kako mi se svidi. Teleskop sam okrenuo prema zviježđu Jednorog.

STF 950AB; D*; d=2,9“; m=4.7; Mon

306x: Dvije zvijezde, velike razlike u sjaju, veoma bliske. Primarna je bijele boje. Pratilja se smjestila na 7h, tj. PA ~220°.

151x: Na manjem povećanju čini mi se da pratilja dira primar.

STF 950 je najsijanija zvijezda u skupu NGC 2264 iliti ga „Božićnom drvcetu“. Osim oznake STF 950, koju nosi kao višestruka zvijezda, njene druge oznake su S Monocerotis (u katalogu promjenjivih zvijezda) i 15 Monocerotis prema Flamsteedovom katalogu iz 17. stoljeća. Zanimljivo je kako je indeks boje za 15 Monocerotis B-V = -0,25, što bi je trebalo učiniti izrazito plavom. U okularu ja opet vidim samo bijelu boju.

U blizini je još nekolicina višestrukih zvijezda pa obilazim njih, ali se zaustavljam i kraj jedne od najluđih maglica na nebu – NGC 2261.

STF 953; D*; d=7,3“; m=7,1; Mon

151x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene, umjerene razlike u sjaju. Primar je bijele boje. Pratilja se smjestila na 10h, tj. PA ~ 320°.

NGC 2261; NEB; m=11,8; Mon

151x: Sjajna, trokutasta maglica, nepogrešivo podsjeća na komet manjeg sjaja. Trokut maglice je lagano zavinut u lijevo. Desni rub (brid) maglice je nešto svjetliji i bolje izražen od lijevog, koji je malo više rasplinut. U špici maglice se krije zvijezda.

STH 1; D*; d=0,74“; m=8.4; Mon

151x: Zvijezda, možda lagano izdužena u smjeru 3h.

306x: Ipak jedna zvijezda.

Moram se pohvaliti da se smjer izduženosti zvijezde se poklapa s pozicijskim kutom od 283°. Prema mojoj procjeni od 3h, pozicijski kut bi bio oko 110°, ali 283° je gotovo 180° razlike pa se generalni smjer izduženosti poklapa.

Nakon jednoroga odlazim malo lijevo, prema zviježđu Raka.

NGC 2672; GX; m=11,7; Cnc
NGC 2673; GX; m=13,5; Cnc

151x: Mrlja, veoma tamna i s dvije kvrge u sebi.

Zanimljivo je kako NGC 2673 nisam uočio u Tristaču prije par godina, ali sam večeras detektirao ovu galaksiju kao jednu od kvrga u mrlji.

Malo južnije je glava Vodene Zmije (Hydra) gdje ima nekih dvojih zvijezda pa odlazim do njih.

STF 1273ABC; D*; d=2,93; m=3,5; Hya

151x: Primarna zlatne boje, pratilja je puno tamnija, bliske, ali razdvojene. Pratilja se smjestila na 11h, PA~ 315°.

STF 1255AB; D*; d=26,1“; m=7,3; Hya

151x: Dvije zvijezde, široko razmaknute, umjerene razlike u sjaju među komponentama. Primarna je blijeda žuta,  pratilja narančasta te se smjestila na 1,5h, PA~10°.

STF 1245AB; D*; d=10,1“; m=6,0; Cnc

151x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene i umjerene razlike u sjaju. Primarna je bijela, pratilja žućkasta te se smjestila na 1,5h, PA~15°.

Sjetio sam se kako je kolega rekao da mu je Teta Kočijaša (STT 545AB) mjerilo dobro seeing pa okrećem teleskop ravno u zenit da vidim kako izgleda.

STT 545AB; D*; d=4,2“; m=2,6; Aur

151x: Dvije zvijezde, bliske, velike razlike u sjaju. Primarna je blijedožute boje, a pratilja se smjestila na 7h, PA ~ 315°.

Kada sam se uvjerio da je atmosfera mirna, a Teta Auriga je baš bila nepomična u okularu, bez treperenja, vratio sam do Siriusa da vidim tu prokletu pratilju. Sirius je znatno više kuhao, a od pratilje niti traga. Tu i tamo su se ukazivale neke flekice sa svih strana oko zvijezde, ali to doslovno ne znam da li je do treperenja zvijezde ili mog oka. Naime, koristio sam povećanje od 306x pa je izlazna pupila jako malena (0,45 mm) i to potencira greške unutar oka, prvenstveno plutajuća vlakna mrtvih stanica u očnoj staklovini.

Kako ništa od Siriusa nastavljam okolo njega po dvojnim zvijezdama.

AC 4; D*; d=0,19“; m=5,6; CMa

151x: Samo jedna zvijezda.

STF 972ABC; D*; d=12,5“; m=8,3; CMa

151x: Dvije zvijezde, umjerene razlike u sjaju, jasno razdvojene. Pratilja se smjestila na 4,5h, PA~ 190°. Obje zvijezde bez boja.

BU 20; D*; d=3,3“; m=7,8; CMa

151x: Dvije zvijezde, bliske, veoma velike razlike u sjaju, pratilja se vidi samo sa skrenutim pogledom. Primarna je bakrene boje. Pratilja na 0h, PA~40°.

BU 19; D*; d=3,8“; m=7,1; CMa

151x: Dvije zvijezde, bliske, ekstremne razlike u sjaju. Pratilja je vidljiva sa skrenutim pogledom te se smjestila na 5h, tj. PA ~ 180°.

STF 997AB; D*; d=2,9“; m=5,3; CMa

151x: Dvije zvijezde, bliske, velike razlike u sjaju. Primarna je zlatna, pratilja bez boje, smjestila se na 11h, što bi dalo PA od približno 340°.

HU 112AB; D*; d=0,64“; m=7,0; CMa

151x: Jedna zvijezda.

Pri kraju promatranja odlazim do Kastora u Blizancima. Dvije zvijezde, jasno razdvojene, žute, ma krasan prizor. Htio sam pogledom na Kastor stvoriti si mentalnu skalu koliko je u okular 4 luč. sekunde razmaka. Nakon toga sam otišao opet do Siriusa, baš sam uporan, i tražio pratilju na većoj udaljenosti nego inače. Naime, ona je na 11 luč. sekundi od Siriusa pa bi trebala biti puno dalje, a ne tik uz zvijezdu. Vozio sam Sirius po rubu okulara, gore-dolje-lijevo-desno i ništa. Ludilo!

Za kraj sam pogledao još Mars i Jupiter, lijepi prizori. U 23:20 sam proglasio kraj promatranja i krenuo se spremati za povratak kući. Na kraju sam se u zadnjem tjednu siječnja namirio astronomijom dovoljno da se izgura sljedeći period punog Mjeseca.