Nikako odraditi pravo promatranje

Ponekad stvarno planovi kao da postoje da propadnu. Cijeli tjedan je bilo vedro, od utorka do petka, ali hladno. Čak i da sam želio trpjeti hladnoću (ispod -5°C), nisam mogao zbog drugih obaveza. Na kraju mi je ostao samo petak. Kako bih iskoristio vrijeme oko mladog Mjeseca, pokrpao neke rupe na zimskom nebu i počeo se spremati za sezonu galaksija, uzeo sam godišnji odmor da mogu biti fleksibilan. Na kraju će ispasti da ću fleksibilno gledati kišu.

Petak je trebao dati OK vrijeme, neka zezancija s oblacima predvečer i vedru noć. Krenulo je sve u tom smjeru, ja sam čak uspio utovariti teleskop u auto kako bi direktno iza posla u noć. Na poslu neki ležeran dan, kakav priliči petku. Na kraju sam se u 16:30 izmigoljio i krenuo put mraka.

Iz nekog glupog razloga, samo meni shvatljivog, prema Trnovcu Glinskom sam krenuo preko Pisarovine i Vrginmosta. Valjda je to onaj biciklistički gen u meni, koji uživa u cesti i krajoliku. Požalio sam valjda 10 minuta nakon te odluke, kada sam prešao preko trećeg od ukupno 19 ležećih policajaca u 7-8km na cesti od Remetinca do Brezovice. Morao sam živjeti s tom odlukom, mijenjati rutu u sred popodnevne špice bilo bi suludo.

U Pisarovini sam stao u Konzumu (kršim bojkot), uzeo burek, coca colu, vodu i energetski napitak. U autu je već bilo prazno pakiranje 7 Days krosana, moja službena astronomska hrana. Sve u svemu, spremao sam se za ozbiljnu noć.

Prelazim Kupu u Lasinji i penjem se na brda prema Vrginmostu. Vozim praznim cestama, valjda sam se u 25 km mimoišao s 5 automobila. Na zapadu je krasan zalazak na kojem se ocrtava Petrova gora. Kada sam došao do državne ceste, gdje sam trebao skrenuti lijevo prema Glini, zastao sam na par sekundi. Nije se svijetlio toranj na Petrovoj gori… tako je blizu… mogao bih gore otići… U glavi mi je bila bujica misli, ali sam onda presjekao s razumom. Ne znam što me gore čeka i bolje ići na sigurno, posebice jer prognoza nije nešto za sljedeći tjedan. Bolje ići na pouzdano u takvim slučajevima.

Nastavio sam tako prema Glini, prošao je i nastavio prema Dvoru. Bez nekih uzbuđenja stižem na lokaciju u 18:30.

Promatranje

Postavljam teleskop, nekako sam šlampav. Tu sam fizički, na puteljku, ali ruke-noge-glava, miljama dalje. Ipak, do 19 je teleskop bio sklopljen, krenula je kolimacija koja je uskoro bila gotova. U 19:30 krenuo sam s promatranjem. SQM je mjerio 21,25 mpas, a kasnije se popravio na 21,30 mpas. Čini se kako se Sunce malo smirilo i airglow je oslabio jer je rezultat bolji za 0,1 mpas nego u prosincu 2024. Osim toga, na zapadu je bila izražena zodijačka svjetlost, a oko Venere je na nebu bio disk radijusa 5° sa lagano svjetlijom pozadinom. Sumnjam kako je u zraku bilo veoma tanke naoblake koja je raspršila svjetlost Venere, ali i smanjila prozirnost.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2025-005
Datum	21.02.2025.
Vrijeme	19:30 – 22:30
Lokacija	Trnovac Glinski
Temperatura	0°C
Vlažnost	57%
Prozirnost	prosječna, kasnije oblaci
Granična magnituda	21,30 mpas
Seeing	dobar
Instrument	B.A.T. Taurus 508/2153

Odlučio sam malo gledati po južnim predjelima zimskog Mliječnog puta, oko repa Velikog psa i Krme. Ovaj komad neba sam zadnji put promatrao konkretno prije 10 godina!

Krećem od nekog asterizma, na 84. stranici Interstellaruma.

Slotegraaf 11; AST; m=n/a; CMa

160x: Asterizam od 4 zvijezde, trapezastog oblika. Zvijezda u donjem lijevom kutu je dvojna. Razlika u sjaju među zvijezdama je umjerena. Ne bih rekao da je ovo skup, već više asterizam.

PK 242-11.01; PNEB; m=12,7; CMa

160x OIII: Moguća, mutna zvijezda. Teško je razaznati zbog razmazanih zvijezda na ovim visinama nad horizontom.
275x OIII: Mutna zvijezda, sjajna, sitna, okrugla i bez detalja. Ispod maglice je sjajna zvijezda.
275x: Tamna mrljica, ali vidljiva.

Odlazim do nekih galaksija u blizini. Muči me što moram skoro pa čučati u blatu, ali onda sam se sjetio kako su sa stolom iz Decathlona došli i stolčići. Izvlačim jedan, sastavljam i podižem komfor promatranja za 100%.

IC 456; GX SB; m=12,95(b); CMa

248x: Veoma tamna, nejasna mrlja, malena. Sjajna zvijezda na 4h.

Iznenadilo me kako sam IC 456 već promatrao 2019.

PGC 20049; GX S0; m=13,38(b); CMa

205x: Veoma tamna, nejasna mrlja.

ESO 427-32; OC; m=n/a; CMa

190x: Rasuta nakupina od 30tak zvijezda, slabo izražen, nisam siguran da je ovo uopće skup.

Bilježim kako skup nisam vidio. Seeing je na ovim visinama loš pa je okular pun napuhanih zvijezda. Izgledaju kao grumeni vate.

NGC 2325; GX E; m=12,81; CMa

160x: Tamna, duguljasto ovalna mrlja.

225x: Tamna, duguljasta mrlja bez detalja. Skrenutim pogledom kao da vidim zrnatu teksturu po galaksiji. Veoma tamna zvjezdica na donjem desnom vrhu.

PGC 20363; GX SAB; m=12,97(b); CMa

160x: Ekstremno tamna mrlja među zvijezdama.

225x: Ekstremno tamna, nejasna mrlja, potkovastog oblika.

NGC 2439; OC; m=6,9; Pup

225x: Dobro izražen skup koji zauzima oko ½ vidnog polja (9 luč. minuta). Sastoji se od 30tak zvijezda većeg raspona u sjaju. Skup se sastoji od unutarnje, pravokutne nakupine zvijezda i „petlje“ od tamniji zvijezda s gornje lijeve strane.

Ruprecth 35; OC; m=n/a; Pup

248x: Neka trozuba, rasuta nakupina od 15 zvijezda manjeg sjaja. Slabo izražena. Nisam siguran da sam vidio skup.

Kako nisam siguran ne bilježim da sam vidio ovaj objekt.

Haffner 15; OC; m=n/a; Pup

160x: Nisam vidio skup, samo neki asterizam u obliku broj „5“.

Naravno, asterizam nema veze sa skupom.

NGC 2467; NEB+OC; m=n/a; Pup

103x OIII: Veoma sjajna, okrugao oblak koji izgleda kao čahura sa zvijezdom u sredini. Podsjeća me malo na Rozetu. Na oko 1/3 vidnog polja u smjeru 4h je trbušasta, veoma tamna maglica. U vidnom polju je više zvjezdanih skupova.

Ovaj objekt me baš iznenadio, morat ću mu se vratiti i posvetiti pažnju. Zanimljivo je kako sam ga već promatrao, ali samo jednom. S 200mm teleskop ulovio sam ga prije 17 godina, 24. veljače 2008.

Donosim tadašnji opis objekta iz svjetlosno onečišćenog dvorišta, pri 70x povećanju. Zar nisu dnevnici krasna stvar?!

70x: Veoma siromašan skup, sastoji se od tamnih zvijezda, dimenzije skupa su 10 x 8 minuta. Cijeli skup je umotan u veoma tamnu maglicu. Malo W od skupa nalazi se samotna zvijezda mag 9 također okružena maglicom. Malo južnije od skupa nalazi se također nakupina od 10 zvijezda koja je dio NGC 2467. Istih je dimenzija kao i sjeverni dio skupa i također je umotan u veoma tamnu maglicu. Između dijelova skupa nalazi se šupljina u kojoj nema maglice.

Nekako me u ovom trenu napustio mojo za promatranje. Bilo je oko 20:30 i već sam izgubi fokus. Ne znam jesam li prevelika očekivanja postavio pred sebe ili što, ali nije išlo. Iskreno, više me vuklo ka skiciranju večeras nego skidanju objekata. Zato sam okrenuo na Eskima, NGC 2392.

Grenland Eskimima

NGC 2392 je planetarna maglica u Blizancima, poznata u astronomskom puku kao Eskim zbog svog specifičnog izgleda. Na fotografijama se mogu uočiti detalji koji podsjećaju na lice čovjeka unutar debele, tople parke, baš onakve kakve nose arktički domoroci Inuiti. Eskim je dosta neprecizan izraz koji pokriva sve arktičke narode, uključujući i one u Sibiru, koji ne nose parke.

Vizualni izgled maglice je također unikatan. Teleskop će pokazati sjajan, magličasti disk i unutrašnju, sjajnu regiju u kojoj se krije centralna zvijezda. Na manjim povećanjima ove centralna zvijezda zna biti dosadna pa je za promatranje preporuka ići na veća povećanja kako bi maglica dobila na prividno veličini, a sjaj zvijezde se donekle utrnuo.

Veći promjeri teleskopa mogu otkriti kako unutrašnjost maglice nije samo svijetli disk, već ima i strukturu unutar sebe. U 300mm teleskopu je moguće uočiti da je unutrašnjost maglice zapravo poligonalne strukture. U slučaju da ste sretnik koji na raspolaganju ima jako veliki teleskop, otkrit ćete kako poligonalna struktura ima detalje u sebi, izdanke prema središnjoj zvijezdi, a i da sama parka nije jednolika.

Mene je večeras pomazio seeing pa sam iskoristio Powermate 2,5x, koji imam na posudbi od Borisa. Teoretski, kombinacija Powermate i Paracorra mogla bi potjerati teleskop do 1930x povećanja, ali me više interesiralo kako se kvalitetan okular ponaša na velikom povećanju. Testirao sam zato Pentaxa i Morpheusa, jesu li bolji od relativno bazičnih SkyWatcher planetarnih okulara. Pri jednom takvom kombiniranju povećanju, gdje sam Morpheusa 6,5mm upario s Powermateom, sletio sam na povećanje od 950x. Pogled na NGC 2392 me iznenadio, maglica se baš lijepo vidjela. Na manjem povećanju stranice poligona oko središnje zvijezde bile su tanke kao oštrica noža, ali na 950x imale su jasnu dimenziju i slabe varijacije u sjaju. Odlučio sam skicirati maglicu kako bih iskoristio moment, ali i nešto dokazao…

Astronomija za sve

Naime, Boris mi je uz Powermate posudio i kameru kako bih probao snimiti neki od planeta dostupni na zimskom nebu i tako pokazati što 500mm teleskop može. U jednoj noći, kada mi snimanje planeta nije baš išlo, okrenuo sam teleskop prema maglici NGC 2392 i snimio 1000 pojedinačnih slika od 0,3 sekunde ekspozicije, kao eksperiment. Već se na pojedinačnim snimkama dalo naslutiti kako će biti nešto od fotografije. Na kraju sam njih 750 najboljih stopio u jednu fotografiju. Kako bih izvukao maksimum iz maglice, poslao sam samo stack fotografije Saši, koje je provukao softwaresku magiju te podebljao detalje u maglici. Konačni rezultat je poprilično dobar, neću biti lažno skroman. Veliki promjer teleskopa u kombinaciji s pristojnim seeingom rezultirao je detaljnom snimkom, unatoč kratkoj ukupnoj ekspoziciji od samo 225 sekundi. Naravno, odmah su krenule već ofucane fore „sad će Vedran u astrofotografe“ i slično. Ne znam zašto eksperimentiranje s astrofotografijom automatski znači kako ću izaći iz mraka i otkriti kako je ona „bolja“ od vizualne astrofotografije. Ne znam zašto bavljenje vizualom isključuje astrofografiju, ili zašto bi astrofotografija isključivala vizualu. Dodatan faktor iritacije je kad to kvazi podbadanje krenu od pojedinaca koji nikad nisu pošteno kroz teleskop pogledali. No dosta hejtanja.

Kako bih dokazao da vizuala nije „ćorava“ odlučio sam napraviti skicu na 950x. Ne samo da dokažem kako vizuala nije ćorava, nego da i u njoj ima ozbiljnih detalja. Usudio bih se reći da je rezultat skica koja je detaljnija od najdetaljnije fotografije NGC 2392, a koja nije snimljena kroz Taurusa. Mogu se pohvaliti da istovremeno u Hrvatskoj imam najdetaljniju fotku i skicu NGC 2392.

I što se vidi vizualno? Poprilično toga. Naravno, fotografija je detaljnija, ali nije niti skica daleko. Ono gdje oko gubi je razlučivanje detalja u crvenom dijelu spektra, koje jednostavno vizualno ne  možemo vidjeti zbog fizionomije ljudskog oka. U zelenom dijelu spektra detalji su tu negdje. Naravno, osim ograničenog odaziva oka na spektar u mraku, prednost fotografije je što se statističkim metodama (stackiranjem) detalji koji su zabilježeni na tren lakše „pamte“ i kasnije prikazuju. Kroz okular ipak gledam u realnom vremenu i takvih fini detalji jednostavno prođu ispod granice detekcije tj. pamćenja. Ipak, reći ću da je moj pogled u okular s „ekspozicijom“ od 1/20 sekunde daleko detaljniji od fotografije snimljene s istim trajanjem ekspozicije, tako da vizuala pobjeđuje.

Gromovnika kaciga

U zviježđu Veliki Pas, koje iz naših krajeva uvijek gmiže blizu horizonta, nalazi se Sirius, najsjajnija zvijezda na noćnom nebu. Nekako tu stane interes prosječnog astronoma amatera, ali ovo zviježđe nudi više.

Nedavno sam se iznova oduševio skupom NGC 2362, skupom oko zvijezde Tau Canis Majoris. Baš lijep skup. Osim tog otvorenog skupa, zviježđe nudi još jednu poslasticu – NGC 2359, maglicu koja liči na kacigu i to Thorovu!

NGC 2359 prvi put sam promatrao 2012., kada sam se jedne noći posvetio zviježđu Velikog Psa. Tada sam u 300mm teleskop i agresivnom Baaderovom OIII filteru uočio sjajnu maglicu u obliku žlice. Prizor je bio toliko dobar da sam ga iste noći odlučio skicirati na povećanju od 89x. Skicom nikad nisam bio zadovoljan.

Sljedeći put sam se maglici posvetio 14.02.2023. kada sam sam opet s 300mm teleskopom promatrao maglicu. Opisao sam maglicu kao oblak koji liči na grčko slovo σ (sigma). Promatranje sam podebljao godinu dana kasnije, kada sam 13.01.2024. s 500tkom bacio pogled na maglicu. Tada sam jasno naveo kako vidim „rogove“ na kacigi.

Večeras sam odlučio ispraviti 13 godina nepravde i napraviti novu skicu maglicu. Opet nisam u potpunosti zadovoljan s njom, ali barem vjernije prikazuje detalje od skice iz 2012. Malo me preuzela lijenost prilikom skiciranja pa si nisam dao truda upotrijebiti veće povećanje kako bih iz maglice izvukao više detalja. Osim toga, samo sam dio zvijezda sa skice ucrtao ručno na terenu i to one koje su bile važne za dimenzioniranje maglice. Ostale sam preuzeo iz Cartes du Ciela. Jednostavno nisam vidio svrhu da na terenu gubim vrijeme pikajući stotinu zvijezda na skici. Da skiciram otvoreni ili kuglasti skup, priča bi bila drugačija jer su tamo zvijezde u fokusu, u slučaju NGC 2359 naglasak je bio na maglici.

Detalji u samoj kacigi su mi ispali malo nespretno. Dobro predočavaju stvarno, ali su ispali previše jasno definirani. Vjerojatno ću jednom u budućnosti ponoviti skicu, nadam se u boljim uvjetima.

Eto oblaka

Dok sam skicirao NGC 2359, prvo sa zapada, a potom sa istoka, krenuli su oblaci. Na kraju se jedan oblak spičio drito sa sjevera i do 22:00 pokrio cijelo nebo. Skicu NGC 2359 završio sam oko 21:30 pa sam pola sata posvetio M81, kako bih nju adekvatno skicirao kao što sam susjednu M82 prije dva mjeseca. Na kraju je slika bila niskog kontrasta i detalji galaksije su bili nejasni. Mogao sam spaziti kako ima spiralnih krakova u igri, ali to je bilo to. Nisam mogao reći jasno gdje počinju, završavaju, postoje li prekidi u njima. Kako se prozirnost rušila tako je padao kontrast i ja sam sve više počeo fantazirati oko onoga što vidim u okularu.

U 22:00 sam presjekao i rekao da nema smisla skicirati nepouzdane detalje. Nebo je bilo u tom trenu gotovo cijelo zaklonjeno oblacima. S dolaskom oblaka porasla je temperatura s -1°C na 2°C, a krenuo je i lagnai vjetar. Probao sam kroz tanke oblake vidjeti Siriusa B, nisam uspio, a onda sam na povećanju od 1240x probao uloviti pratioca Prokiona. To sam još manje uspio. Oko 22:30 sam se pomirio da od legendarnog promatranja ništa. Mojo me napustio, nebo puno oblaka. Spremio sam se i oko 23:15 krenuo kući.

Dok sam stigao kući, oko 00:40, razvedrilo se!