Back to basics

Prije malo više od godinu dana sam radio prezentaciju za neko predavanje. Želio sam ljudima objasniti osnovne pojmove i tu sam naletio na zid. Dok sam pretraživao Internet za fotografijama koje bi te pojmove ilustrirale, otkrio sam da ih baš i nema. U ovom slučaju tražio sam fotografiju dvojne zvijezde Alkor i Mizar. Wikimedia Commons, za mene glavni izvor medija za prezentacije, imao je krasnih fotografija nebeskih objekata, ali nedostajalo je onih osnovnih… zviježđa, dvojne zvijezde, asterizama… Otišao sam tu večer u šetnju, jednu od dužih. Dok sam hodao gledao sam zvijezde kroz rupe u oblacima i zapitao se „A gdje su fotografije onih čuda koje su nas zainteresirale za nebo?“

I sam sam skrenuo s puta. Opremio sam se ozbiljnim instrumentima kako bih izučavao jedva vidljive, sitne, daleke, tamne, malene i ostale objekte na rubu detekcije. Na Zvjezdopisima ne nedostaje opisa takvih objekata, koji zahtijevaju najbolje uvjete, opremu i iskustvo promatrača. I opet mogu sam sebi postaviti pitanje „A gdje su osnove Vedrane?“.

Bezvezne točke na nebu

Godinu i pol kasnije eto mene na Rabu. Astroforum, društvene mreže, chatovi, svi bruje o nadolazećoj konjunkciji Venere i Jupitera. Za mene je to previše običan prizor, ništa posebno, dvije svijetle točke jedna do druge. Kako sam bio na moru, uživao sam u odmoru sa svojim curama i nisam se mislio baviti „glupostima.“ A onda mi je u glavi sinulo i javilo se pitanje „A gdje su osnove Vedrane?“.  Pitanje je bilo na mjestu, a nisam imao jasan protuodgovor na njega. Zaključio sam da neću ignorirati ovaj događaj i da idem pod nebo s minimum opreme (i tereta).

Za potrebe promatranja ustao sam se u 3:50 ujutro. Kada me (pametni) sat vibracijama probudio usred najljepšeg sna, postavio sam si i drugo pitanje „A što to tebi treba?“. Premišljao sam se minutu hoću li odustati i nastaviti spavati ili ću se ustati i otići. Rekao sam idem, kada drugi počnu dijeliti fotografije i doživljaje, opet će mi biti žao što sam propustio.

Iskrao sam se iz stana, sjeo u auto i krenuo na put prema Kamenjaku, najvišem vrhu Raba. S njegovih 408 m visine puca čist pogled na sve strane svijeta pa neće biti problema s preprekama. Do Kamenjaka imam 25 minuta vožnje, ali računao sam da u 4 ujutro nikog neće biti na cesti pa ću moći malo potegnuti i uštediti koju minutu. I bilo je tako, tri auta sam vidio na putu. Dok sam vozio u jednom trenu mi se preko brda ukazala konjunkcija i bila je baš lijep prizor. Odmah me puknuo adrenalin, to je to, pospanost je nestala istog trena.

Na Kamenjaku

Na Kamenjaku prizor kao s drugo planeta. Krajolik s jedne strane kamenit, s druge ukrašen niskim raslinjem. Preko puta mene, od sjeveroistoka do jugoistoka, golemi zid Velebita. Točno se po čudnoj perspektivi, tj. kako se tanjio u daljinu, moglo dobiti dojam da je planinski masiv ispupčen prema Rabu, a ne ravan. S druge strane, na mjesečini su se ocrtavali tamnosivi profili otoka Paga, Dolina, Lošinja, Cresa. Prekrasan prizor. Kao šlag na torti bila su dva svijetla bisera iznad Velebita – Jupiter i Venera. Povrh svega, zora je bila baš topla, bez daška vjetra.

Očekivao sam kako će razmak između njih golim okom biti prividno manji. Iznosio je 0,9°, ali da me netko pitao da procijenim, rekao bih 2 do 3°. Lijevo od njih su bili Kastor i Poluks, najsjajnije zvijezde Blizanaca, a desno je izranjao Orion iznad Velebita. Isplatilo se ustati za ovu predstavu na nebu.

Postavio sam fotoaparat i krenuo fotkati. Dok sam postavljao kadar na ekranu fotoaparata sam vidio kako je prošao meteor kraj konjunkcije. As ti miša! Prva fotka je bila iznad tog razvaljenog krajolika i zida Velebita. Korektna fotografija, ali ništa posebno. Igrao sam se tako s postavkama da dobijem svjetliju, tamniju fotografiju, ali nešto mi je nedostajalo. Nekakve drame da ne bude tako plošna. Spustio sam kadar kako bih ulovio trnje u prvom planu, to je ispalo katastrofa.

U jednom trenu sam se zagledao oko sebe i vidio patuljasto stablo, polegnuto od udara bure. E to je to! Premjestio sam se desetak metara dalje i ugurao to stablo u kadar. Potom sam eksperimentirao sa položajem stabla na fotografiji sve dok nisam dobio zadovoljavajući rezultat. Snimivši fotografiju posao s konjunkcijom je bio gotov, barem sam tako mislio.

Bilo je već oko 5:15 ujutro i praskozorje je počelo prelaziti u rumenu zoru. Na krajolik je pala neobična, ljubičasta patina. Svjetlost zore je brzo napredovala i one tamnosive siluete postali su sada jasno vidljivi otoci na moru ispred mene. Prizor je bio kao s drugog planeta, nikad nisam zoru dočekao na sličnoj lokaciji. Snimio sam još par fotografija kako bih zabilježio meni strane prizore i krenuo čekati zoru. Dok sam čekao na vrhu su, pored ilegalno kampera, počeli pristizati drugi ljudi. Prvo auto pun Slovenaca, valjda u želji da vide izlazak sunca, a potom i trkači, biciklisti…

Izlazak Sunca

Vrijeme je polako prolazilo i uskoro su se iznad vrhova Velebita počele pojavljivati žute nijanse. Sunce je dakle već izašlo. Želio sam uloviti trenutak kada proviri iznad Velebita, procijenio sam kako će taman se ukazati iznad Zavižana. Pratio sam kada će vrh odašiljača pokraj mene biti obasjan Suncem jer to znači da će par sekundi kasnije i meni postati vidljivo. I uspio sam, ulovio sam kako se sunce preljeva preko Zavižana. Brzo sam snimio par fotografija i odlučim pritvoriti blendu da na fotografiji sunce bude puno zraka. Kliknem okidaj, fotoaparat krene fokusirati i sve, pardon my french, sje**. Bacio je fokus u nepoznato zbog čega sam dobio mutnu fotografiju. Ove godine imam više fotografija izlaska sunca od zalaska.

Završetak dočeka zore proveo sam uživajući u prizorima. Oko 6:30 sam rekao da je dosta i krenuo sam za drugim obvezama. Kad sam sjeo u auto zasvirala je prigodna pjesma najdražeg mi benda. Nisam to planirao, pustio sam neku kompilaciju i ona me ugodno iznenadila. Baš sam bio sretan!

I tako, dao sam si truda vidjeti bezvezne točke na nebu. Uživao sam u prizoru koristeći samo dioptrijske naočale, može se to. Podsjetilo me malo kada sam u košmaru Lika Star Partya 2024. zaustavio da bih pogledao Mliječni put koji je parao nebo iznad. Ponekad su najljepši prizori dosadno dostupni.

Prije malo više od godinu dana sam radio prezentaciju za neko predavanje. Želio sam ljudima objasniti osnovne pojmove i tu sam naletio na zid. Dok sam pretraživao Internet za fotografijama koje bi te pojmove ilustrirale, otkrio sam da ih baš i nema. U ovom slučaju tražio sam fotografiju dvojne zvijezde Alkor i Mizar. Wikimedia Commons,…

Prije malo više od godinu dana sam radio prezentaciju za neko predavanje. Želio sam ljudima objasniti osnovne pojmove i tu sam naletio na zid. Dok sam pretraživao Internet za fotografijama koje bi te pojmove ilustrirale, otkrio sam da ih baš i nema. U ovom slučaju tražio sam fotografiju dvojne zvijezde Alkor i Mizar. Wikimedia Commons,…