Lika Star Party 2024

Jednom godišnje, brda iznad Bunića okupira sekta „čudaka“, šačica ljudi koja strah od mraka zatomi kako bi uživala u nebeskom svodu. Posebna je to vrsta ljudi, stanemo svi u dva autobusa, no kako bi se reklo “malo nas je, ali nas ima”.

Lika Star Party spiritualni je nasljednik Petrova gora Star Partya, a koji je spiritualni nasljednik Japetić Star Partya. Svi ovi događaji su u organizaciji AD Beskraja i možete iz naziva događaja primijetiti kako se on iz iteraciju u iteraciju odigravaju sve dalje od Zagreba. Razlog tome je galopirajuće svjetlosno onečišćenje, gdje se pod krinkom sigurnosti osvjetljavaju i posljednji kozji putevi u praznim selima i vikend naseljima. Rasvjetna industrija mora okrenut novac, načelnici i gradonačelnici moraju reći da su nešto napravili, a naše zdravlje, prirodna staništa, ljepota noćnog neba i onu šačicu astronoma nitko ništa ne pita. Bitno je da se vrte lova i janjetina u sakrivenim kutovima lokalnih restorana, gdje svita dogovara poslove.

Kao kontrast toj pomami za novcem i moći, predivna i divlja Lika nas je ove godine počastila s dvije krasne noći. Prognoza je prvotno najavljivala potop, monsun, kraj ljeta… Sve do srijede bilo je dramatično jer nije se znalo hoće li Lika Star Partya (LSP 2024) odgađati za neki kasniji termin. Sreća nam se osmjehnula, prognoze su se naglo popravile i na kraju, izuzev visoke vlage, imali smo idealne uvjete za promatranje.

Petak

Nisam bio siguran hoću li u petak stići na LSP 2024. U četvrtak ujutro situacija s poslom je izgledala kiselo i računao sam samo u subotu doći kako bi organizirao predavanje i možda bacio pogled kroz teleskop. Sreća se osmjehnula pa mi se raspored za petak do četvrtka popodne očistio i sve je bilo spremno za avanturu.

Petak je došao i do cca 13h dan je išao po planu… a onda je sve eksplodiralo u kaosu. Testiranje aplikacije, ne radi server, port zatvoren, zovi čovjeka… umjesto u 13:30 s posla sam se na kraju iskopao u 15:00, a i to samo uspio samo zato jer sam pobjegao ugasivši laptop i mobitel. Odjurio sam do svojih, utovario teleskop i kad sam trebao krenuti prema Sanjinu u glavi misao „a tablete… faaaaaaak!“.

Natrag u V. Goricu, supruga se spušta, dodaje blister s Propiltiouracilomom i ja palim gas za Zagreb po Sanjina. Na putu do Zagreba kaos u prometu, silazim s obilaznice u sela, pičim okolo naokolo i konačno se skupljam Sanjina u 16:15. Tada je uslijedilo živčanih 45min dok s Pešćenice nismo došli na autocestu koja je pak do Jastrebarskog bila zakrčena. Kada smo te gužve prošli stisnuo sam gas i uskoro smo jurili prema vedrom nebu.

Kako je sve bilo naknap nismo niti išli u hostel, već smo se direktno iskrcali na Dragaševo brdo. Stigli smo taman kako bi ispratili zadnje zrake sunca. Odlazak u hostel ostavili smo za rane jutarnje sate.

Prva noć

Odmah sam se bacio na postavljanje teleskopa. Kako sam već ispraksiran sve je bilo na svom mjestu za pola sata. Počeli su dolaziti drugi ljudi pa se uskoro skupilo nas 10tak vizualaca s 4-5 teleskopa. Bili su tu Toni i Noa, Vlado, Lovro, Ogren, Andrea, Martina i ljudi čija imena nisam zapamtio. U međuvremenu se odigrao krasan zalazak sunca, zapadno nebo je krasio tanki Mjesec, a kroz rumenilo zalaska probijala se Venera. Oblak koji nas je dočekao sada se već, u skladu s prognozama, pomaknuo na istok i ustupao mjesto vedrini. Rosa je brzo krenula močiti opremu pa sam odmah upalio grijače kako bih esencijalne dijelove teleskopa održao toplim tj. suhim.

Sa prvim mrakom krenuli smo na promatranje. Ja sam bacio pogled na Messier 8 koja je jednostavno bila prekrasna. S OIII filterom je izgledala kao početničke fotografije objekta. Najviše me interesiralo koliko daleko se proteže maglica i koliko tamnih fleka vidim u njoj. Na 24mm okularu (103x) ona se protegnula oko 30 x 15 luč. minuta. Zvao sam Tonija i Nou da dođu bacit pogled na maglicu, ali oni su se orijentirali na M6 i M7 koji su im nedostupni s njihove lokacije, a ovdje su taman bili iznad Velebita.

Nastavio sam po svome promatrati, krenuo sam gledati HCG 82, grupu galaksija u Herkulu koju sam promatrao 31.8., ali to promatranje još nisam iskrcao na Zvjezdopise. Na ličkom nebu dvije od tri galaksija sada su veoma tamne, tj. jasno vidljive skrenutim pogledom, dok je treća i dalje ekstremno tamna, tj. kada se gleda skrenutim pogledom pojavljuje se pa nestaje. Dok sam rješavao HCG 82, eto Ogrena pa smo otišli na M17. Opisivao sam mu da u APM Zoom okularu vrti povećanje dok se glatka tekstura labuda ne pretvori u masu sitnih oblačića. Kaže da je vidio, iako mislim da Ogrenu objekti dubokog svemira nisu forte, već vanjski (patuljasti) planeti. Iz to razloga sam Ogrena pozdravio s „Heeej bok! Nećemo večeras tražiti Pluton u sred Mliječnog puta.“

Sad su se pridružili i drugi ljudi, došli su tu Marko i Andrea, a ubrzo su se stalnim posjetiteljima pridružili Matija i Robert. Dvojac Matija i Robert bili su mi zamjena za Jasmina, s kojim sam prošle godine dočekao skoro pa zoru na Dragaševom brdu. Kada je ljudstvo bilo na okupu krenuli smo krenuli rokat po objektima: M13, M11, v Aql, M15, M2, M31, M33, M57, M27, M51, NGC7000, NGC 7331, BGC 891, Štefanov kvitentet, Veil i mnoštvo drugih objekata.

U jednom trenu zaustavio se kombi, koji je došao iz divljine prema kojoj je vodio makadamski put. Kombi se zaustavio, a vozač je pitao što radimo? Gotovo pa u glas smo odgovorili „promatramo zvijezde!“ Vozač je izašao iz auta i uskoro se pridružio našoj nebeskoj odiseji. Mladić Dario, lovac je iz Gospića i uskoro smo ga kupili pogledom na otvorene, kuglaste skupove, maglice i Saturn. Vjerojatno se planirao zaustaviti na pet minuta, a kad je otišao ugasiti kombi znao sam da je naš. Zadržao se na kraju s nama više od sat vremena. Prije nego sto je krenuo kuci, pozvali smo ga da nam se pridruži u subotu. Rekao je kako će doći s društvom. Dario je potom otišao kući sa svojim kombijem, bez da je palio svjetla na kombiju. Naučio je vrijednost tamnog neba.

Lutanje po Mliječnom putu je bilo nadrealno. Sve puno maglica. Naletimo na IC 5070 (Pelikan) i moja reakcija je bila „Ah Pelikan, ajmo dalje.“ Svakako bih izdvojio pogled na NGC 6888 (Crescent) koja je na 103x s OIII filterom izgledala fantastično. Gotovo pa se mogla vidjeti mrežasta struktura maglice, a sama maglica je na luku imala zadebljanja, zgusnuća i jasno su se vidjele „žbice“ koje je povezuju sa WR zvijezdom od koje je nastala. Najjače mi je bilo kada je Bobo pogledao Crescent jer po psovkama se znalo kako je čovjek ostao bez riječi. Pogledao je Veil i Crescent samo te je pohvalio trodimenzionalnost i plastičnost objekata u okularima, nešto što je na fotografijama nemoguće postići.

Kada sam mislio da sam vidio sve, imali smo krasan pogled na Saturn i potom pred rano jutro na Jupiter. Seeing je tada bio vrlo dobar pa smo uživali u kristalno čistoj slici Jupitera na 380x i vidjeli Ganimed kako prolazi njegovim polarnim pojasom. Sam pojas je bio boje bijele kave, a Ganimed je bio sitan žuto-bijeli disk u tom pojasu. Nešto fantastično. Prije odlaska kući provjerili smo naravno Orionovu maglicu te sam bacio pogled kroz Takahashija od 100mm na Jupiter. Kako krasne boje! Smeđe nijanse na planetu su se vidjele lakše nego u BAT-u. Baš krasne, zasićene boje, nešto što instrument sa centralnom opstrukcijom teško može postići.

Oko 4:45 spakirali smo se kući uz pogled na zodijačku svjetlost koja je činila veliki „X“ na nebu tamo negdje u Blizancima.

Subota

Subota je krenula lagano. Buđenje nakon premalo sna pa onda ispiranje pospanosti suzama dok sam čistio luk za gulaš. Skoknuo sam u podne do Korenice, napuniti zalihe te se vratio u hostel da odspavam. Zbog potrebe cimera da petlja po vrećicama dok pokušavam uloviti san od tog sna na kraju nije bilo ništa. Da ne tratim vrijeme uzalud spustio sam se na Stipino predavanje o teleskopima, posebice izradi replika malenih refraktora. Stipe se malo oznojio tokom predavanja, vjerojatno od treme, ali drago mi je da je napravio predavanje i obogatio sadržaj LSP-a.

Nakon Stipe uslijedio je Howard Banich, maher za vizualno promatranje i skiciranje. Howard je održao predavanje o ATM-u i kako je napravio svoj 30“ f/2.7 teleskop. Iako je predavanje bilo dobro, a skice M8 i M33 fascinantne, rekao bih nismo iz Howarda izvukli maksimum. Morat ću ga nagovoriti na još jedno predavanje :).

Po završetku predavanja prebacili smo se na gulaš, a nakon gulaša smo otišli na promatralište. Vrijeme u subotu je bilo naklonjenije astronomima jer već od kasnog podneva je bilo vedro.

Druga noć

Druga noć LSP 2024 bila je za pamćenje! Livada na Dragaševom brdu popunila se automobilima, ljudima, teleskopima. Ima nešto nadrealno u tome kada se na nekom brdu, bogu iza nogu, pojavi možda i stotinu ljudi kako bi uživalo u nebu.

Livada je vrvjela od života, a uskoro se na njoj pojavio jedan poseban posjetitelj – Radan iz Skopskog astronomskog društva. Svoj posjet Hrvatskoj uskladio je s održavanjem LSP 2024.

Uz Radana na vizualnom dijelu livade su bili Saša s novim Takahashijem 130, Zlatko s još jednim Taurusom od 508mm, Tanja s mojim (nije više tvoj Vedrane!) ex Tristačem, Dražen, Toni, Ogren, Jaša te Robert i Matija.

Promatranje smo započeli s M8, potom smo tražili stupove stvaranja u M16 i provjerili M17. Zlatko je donio fantastičan 17mm Explore Scientific 92° okular. Prekrasna slika u njemu, jasna, s velikim eye reliefom koji vidno polje čini lako dostupnim, a promatranje ugodnim. Najbolji pogled mi je kroz okular bio na M17. S OIII filterom pogled na maglicu otkrivao je formu labuda, koja je izgledala razmazano kao da je raspuhuje vjetar, a od labuda se pružao krivudavi zavinut rep. Prekrasan pogled!!!

Provjerili smo potom M22, M33, M15, M2, M57, M27. Radan je bio izuven iz cipela, Saša je bio oduševljen, malo tko je ostao ravnodušan. Bilo je lijepo večeras imati ravnopravne sugovornike u vizuali. Zanimljivo kako je Zlatko opisao NGC 7000 kao crvenilo u pozadini. Potaknut tim riječima maknuo sam OIII filter s okulara i prošao na 103x preko maglice. Moram priznati da od tog crvenila nisam ništa vidio, samo maglicu niskog kontrasta. Ovo je samo dokaz kako je vizuala specifična, svaki pogled svakog promatrača je jedinstven. Dok smo gledali M15, Tomislav me upozorio na NGC 7094, obližnju planetarnu maglicu. Potražili smo je i pogledali te smo zaključili kako je vizualno poprilično skromna. NGC 7094 ću naknadno dodatno pogledati kako bi je evidentirao u svoje dnevnike. Zanimljivo je da je dosad nisam pogledao, vjerojatno niti nije bila u prošlom atlasu.

U jednom trenu smo otišli do Saše pogledati kroz Taka 130. Pogled na dvojnu zvijezdu Double-double (Epsilon Lire) otkrio je kakva je zvijer teleskop. Zvjezdice su bile malene, jasno razdvojene sa slabim difrakcijskim prstenovima. Prokomentirao sam Saši pogled, kako su zvijezde na desno bolje razlučene a on me tad upitao „Jesi fokusirao?“ Faaaak, nisam! Okrenuo sam fokuser i zvijezde su u jednom trenu skočile u fokus instant i pretvorile se iz sitnih diskova u nevjerojatno sitne točkice. Double-double je sada bila još bolje razdvojena. Sitne zvijezde pokazale su se na još na Joti Kasiopeje, prekrasnom sustavu tri zvijezde. Opet, zvijezde u Taku su sitne za pokuditi. Kao da je netko tankom iglom izbušio foliju i potom pustio svjetlo kroz njih. Najbolji pogled koji je te večeri Tak dao je definitivno bio na Saturn s binoviewerom. Planet je izgledao kao glineni model nadohvat ruke, živ, s prekrasnim, nježnim i kremastim bojama. Ne samo to, već sam mogao vidjeti Cassinijevu pukotinu unatoč lošoj geometriji pogleda na prstenove.

Teleskop smo okrenuli smo na Helix, NGC 253 i NGC 246. Helix se lijepo vidio, toliko da Radan, koji je mislio oko ponoći ići kući, odlučio još ostati. NGC 253 patila je od previše svijetlog neba uz horizont, a NGC 246 (Skull nebula) lijepo se vidjela s OIII filterom. Provjerili smo potom Neptun i Uran. Kraj Neptuna se jasno vidio Triton, kao sitna zvjezdica. Oko Urana pak druga priča, jasno smo vidjeli planet kao sitan disk i čak četiri satelita – Oberon, Titaniu, Umbriel i Ariel. Nakon izleta do vanjskih planeta Radan je pošao kući, a mi smo nastavili dalje s promatranjem.

U jednom trenu mi je netko donio (isprike na zaboravljenom imenu) 30mm APM okular sa 70° vidnog polja. Okular tako dugog fokusa nije primjeren za BAT zbog velike izlazne pupile od 6,2mm. Velika izlazna pupila smanjuje kontrast i može dovesti do gubitka svjetla ako je veća od maksimalnog promjera zjenice. Sve u svemu, pogledao sam okularom NGC 7000 kako bih uočio tu „crvenkastu“ boju i opet ništa, siva maglica niskog kontrasta. Vlasnik okulara imao je želju pogledati Pledaje u BAT-u iako sam mu rekao da je vidno polje teleskopa premaleno. Tako je i bilo, kada smo okrenuli na Plejade vidjeli smo možda pola skupa. Ono što me iznenadilo je maglica oko Plejada! Ne samo da se vidjela, već se vidjela na mjestima na kojima nisam očekivao. Desno od Merope i Electre pružao se ovalan, svijetao oblak bez jasnih granica. Na rubovima je izblijedio u regiju svjetlijeg fona neba koja je opasavala Plejade s desna i od dolje. Samo zvjezdano jato, u prostoru među zvijezdama, imalo je vidno tamniju pozadinu neba. Provozao sam teleskop oko Plejada kako bi uočio postoje li kakve varijacije u sjaju maglice, ali nisam ih uočio. Moja teorije za objašnjenje ovog promatranja su sljedeće: sjajni oblak desno od Merope je definitivnu tu, a svjetla pozadina (fon) neba posljedica je velike pupile. Tamniju pozadinu u skupu objasnio bih kao posljedicu kontrasta zbog prisustva sjajnih zvijezda.

Vratili smo se normalnim okularima pa smo pogledali još jednom M33. Za pogled smo iskoristili Stipin 20mm 100° okular koji je dao poprilično kontrastnu sliku. Iznenadilo me to pa sam kasnijim njuškanjem detalja o okularu saznao kako propušta manje plavog svjetla, što očito efektivno ubija fon neba. Nakon M33 provjerili smo M77 i krenuli ka M1. Već je bilo oko tri ujutro i bio sam poprilično umoran. Pamtim da sam od umora u okularu stalno viđao maglice, kao da sam počeo halucinirati. Nakon M1 i obavezne Orionove maglice, prebacili smo se na Jupiter. Pritom smo se uvjerili kako seeing nije na razini od prošle noći i s tu sam odlučio završiti s promatranjem.

U te rane nedjeljne sate odlučio sam završiti s promatranjem. Umor me jednostavno dotukao. Vratili smo se u hostel i na ćorku. U nedjeljnim popodnevnim satima vratili smo se kući.

Završne misli

Ovo je definitivno bio jedan od masovnijih Lika Star Partya. Pamtim kako je prva iteracija LSP-a 2020. imala velik broj posjetitelja, ali ovogodišnji mi se ipak čini veći (ili su sjećanja novija pa su dojmovi jači?). Lijepo je vidjeti da jedan ovakav događaj može u ličku zabit namamiti tolike ljude. Vjerujem da je dodatni poticaj za dolazak bila dobra prognoza. Ona je krenula katastrofalno da bi se sredinom tjedna popravila i na kraju smo uživali u obje noći vedre s prekrasnim ličkim nebo.

Osvrnuo bih se na još jednu sitnicu. Tokom star partya sam znao zastati na par trenutaka kako bih usmjerio pogled gore. Nije to bio onaj pogled da bih ocijenio kvalitetu neba ili provjerio vidljivost nekog objekta, već onaj besciljni pogled s ciljem uživanja. Tih 10tak sekundi divio bih se Mliječnom putu koji se poprečno prostirao s jednog kraja neba na drugi. Prekrasno nešto, osjećaj prostora, malenkosti ispod zvijezda i podsjetnik kako najprostiji pogled može ostaviti najjači dojam. Mislim da je narod San najbolje opisao prekrasan srebrnasti trag Mliječnog puta na nebu nazvavši ga “kičmom noći“. Svi bi trebali barem jednom odvojiti tokom noći par sekundi kako bi uživali u prizoru, tj. pomirisati „nebeske ruže“.

Hvala svima koji su mi omogućili odlazak na LSP. Vidimo se sljedeće godine.