Pišem ovo s tri tjedna odmaka pa isprike svjedocima zbog rupa u pamćenju.

Prognoza je najavila vedro kroz cijelu noć i zapravo je ovo bila posljednja prilika da u kolovozu nešto promatram. Posljednja je bila ne zbog mojih obaveza, već iz razloga što je bila noć s 30. na 31. Kolovoz. Za subotnju večer sam već imao planove.

Samo promatranje je bilo neplanirano tako da sam u mrak otišao slabo pripremljen. Imao sam želju promatrati sektor neba između zviježđa Strelica i Labuda jer sam tamo zapeo prije dva tjedna.

Na Jošavici me dočekao lagani vjetar i razmazani oblaci preko neba. Dok sam čekao društvo postavio sam teleskop i pri kolimaciji sam shvatio kako je seeing bolji do prosjeka, unatoč tome što su oblaci letjeli preko neba. Oko 45 min nakon dolaska pojavilo se društvo. Činili su ga Mario, Mislav i Tomislav. Mario je donio svoj 12,5” (310mm) Discovery Dobson, teleskop o kojem dugo čitam, a prvi put ga vidim uživo. Građen je (i težak) kao tenk! Sjećam se opisa sa hr.sci.astronomija news grupe prije 15tak godina o pogledima kroz taj teleskop i pamtim kako sam bio zavidan. Kasnije sam slinio na Discovery split tube 17,5” (445mm) teleskop, koji mi je bio dream scope jedno vrijeme. Red, rad, rad i disciplina sada su danas doveli do toga da imam veći teleskop od svih onih iz mladenačkih snova.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2024-024
Datum	30.08.2024.
Vrijeme	21:30 – 01:15
Lokacija	Jošavica
Temperatura	n/a
Vlažnost	60%
Prozirnost	povremeni oblaci
Granična magnituda	21,17 mpas
Seeing	dobar
Instrument	Taurus 508/2153 Dob “B.A.T.”

Herkul i galaksije

Kako je nebo bilo puno oblaka i rupica među oblacima, krenuo sam od M13. Ovaj kuglasti skup uvijek posluži da “zapišam teren” s BAT-om i pokažem im što teleskop može. Nakon M13, prešao sam na tamne fleke, a dečki su sastavljali teleskop.

Messier 13; GC; m=5,8; Her

160x: Standardno dobar pogled na M13, ali… ne znam zašto, ali nebo mi se čini jako zrnato oko skupa. Ne znam kako bih to opisao, kao da je u pozadini neba prosuto fino brašno koje je istovremeno nevidljivo i vidljivo. Jesu li to sitne zvjezdice oko samog skupa? To sam jednom već vidio, ali na Čavlovici, kada je nebo bilo puno bolje nego večeras.

NGC 6207; GX Sa; m=11,63; Her

160x: Sjajna, ovalna mrlja s izraženom, zvjezdolikom jezgrom.

275x: Sjajna, velika, ovalna mrlja 5:1 kada se gleda sa skrenutim pogledom. Direktnim pogledom je manja i više je oval 3:1. Iz sredine galaksije iskače zvjezdolika jezgra, poprilično naglo i bez neke izražene središnje regije.

NGC 6194; GX; m=14,6; Her

160x: Malena, mutna zvjezdica, veoma tamna.

275x: Maleni magličast disk, taman, bez drugih detalja.

NGC 6196; GX Sa; m=12,8; Her

160x: Veoma tamna, sitna, mutna zvjezdica.

310x: Tamna, okrugla mrljica. Izgleda kao magličast disk sa slabom atmosferom. Dojam galaksije je donekle sličan tamno, nerazlučenom kuglastom skupu.

NGC 6185; GX; m=14,34; Her

160x: Tamna mrljica uz zvijezdu mag 12.

310x: Tamna, blago ovalna mrljica 2:1. Kada gledam skrenutim pogledom čini mi se duguljasta.

STF 2084; D*; m=2,9; d=1,53“; Her

320x: Dvije žute zvijezde, velike razlike u sjaju. Difrakcijsko raspršenje im se preklapa i u njemu vidim dvije jasno odvojene jezgrice (zvijezde). Pratilja na 7h.

H V 38; D*; m=6,4; d=30“; Her

160x: Dvije zvijezde, velike razlike u sjaju i široko razmaknute. Pratilja na 9h. Kombinacija bijele primarne i plavičaste pratilje.

STF 2032; D*; m=5,5; d=7,2“; CrB

160x: Dvije zvijezde, žute, jasno razdvojene i veće razlike u sjaju. Pratilja na 2h.

NGC 6162; GX S0; m=14,6; Her
NGC 6163; GX Sb; m=15,2; Her
NGC 6161; GX S; m=15,6; Her

275x: Možda nešto uočavam u okularu na rubu vidljivosti.

248x: Pentax stvarno radi čuda. Umjesto „možda“ sada vidim ekstremno tamne mrljice, nejasne i bez detalja. Nisu spektakularne, ali tu su. Vidim tri mrlje (NGC 6162, NGC 6163, NGC 6161), svaka od njih je jednako blijeda i bez detalja.

Ovaj trojac galaksija u okularu otkrio je Eduar Jean-Marie Stephan, koji je najpoznatiji po otkriću Stephanovog kvinteta. Galaksije su se smjestile na nekih 500 milijuna svjetlosnih godina od nas. Zajedno s četvrtom galaksijom, PCG 058231, koju nisam uočio vizualno jer je m=16.5, ova grupa galaksija katalogizirana je kao HCG 82 u katalog Hicksonovih kompaktnih skupova galaksija ( Hickson Compact Group).

Taman kad sam završio s HCG 82, eto oblaka koji su opet pokrili nebo. Sljedećih 45 min provodim u čakuli s društvom, a u međuvremenu je došao i Tomislav. Kada se konačno očistilo nebo, odlazim do Labuda provjeriti dvije planetarne maglice. Od promatranja sektora sam odustao jer nebo je muljavo i nikakvo, a SQM mjeri tek 20,95 (kasnije se očistilo do 21,17 mpas).

Planetarne maglice

Min 1-92; PNEB; m=11,7; Cyg

380x: Nisam uspio pronaći maglicu.

Iza ove četiri riječi u opisu promatranja krije se jedno pola sata frustracija. Naciljao sam dobar komad neba, maglica je u atlasu, gledam u okularu i ne vidim ništa. Seeing nije bio na visokoj razini tako da niti krupnije zvijezde nisu pomogle. Na kraju sam čak zavirio na mobitel, kako bih dobio bolju „zoom“ kartu i nije pomoglo. Ubacio sam OIII filter, ali prizor u okular je ostao gotovo pa identičan, sve zvijezde su izgubile sjaj, niti jedna nije iskočila. Inače ubacivanje OIII filtera često oda sitnu planetarnu maglicu jer sve ostalo potamni, a maglica gotovo pa ostane istog sjaj i taj skok u sjaju se odmah osjeti. Nakon pola sata skeniranja tih par kvadratnih stupnjeva, ponovnog skakutanja po zvijezda i slično, odustao sam. Od planetarne maglice niti traga.

Okrenuo sam drugu izazovnu metu te večeri, Campbellovu vodikovu zvijezdu (Campbell’s Hydrogen Star).

PK 064+05.01; PNEB; m=10,4; Cyg

380x: Relativno lagan objekt. Vidim zvijezda sa atmosferom i bez detalja.

780x: Jasno vidljiv, a možda i blago ovalan ili pravokutan, oblačići oko zvijezde. Ne gubi sjaj postupno prema rubu već u dva nagla koraka.

Ovo je čudo od objekta. Već na prvi pogled, na 380x, mogao sam uočiti kako ova zvijezda nije „obična“. Imala je „atmosferu“, izraz koji često koristim kada opisujem sjajno tijelo s neproporcionalno tamnijim, nejasnim i približno okruglim tamnim halom koji prema rubovima blijedi. Kao što sam napisao, pojava te „atmosfere“ bila je prvu jasna i Campbellova zvijezda bila je na prvu vidljivo „čupavija“ od ostalih. Na 780x sam bez sumnje vidio kako se radi o kompaktnom objektu uz samu zvijezdu. Definitivno ga moram ponovno provjeriti kada seeing bude bio bolji.

Campbellova vodikova zvijezda je zvijezda nalik Suncu, ali koja je na kraju svog životnog puta i počela je izbacivati atmosferu u okolni prostor. Izbacivanje atmosfere rezultirat će nastankom planetarne maglice u budućnosti. Gubitak atmosfere otkriva užarenu zvjezdanu jezgru, čija je površina zagrijana na desetke tisuća stupnjeva, zbog čega se u njenom spektru javljaju neobične emisijske linije poput ugljika. Takve zvijezde se klasificiraju kao WC, koje su podgrupa WR (Wolf-Rayet) zvijezda.

HD 184738 je zvijezda klase WC koja upravo ulazi u fazu u kojoj će izbaciti ljuske plina u okolnih prostor. Kako je proces gubitka mase na početku, ljuska plina nije imala vremena se proširiti kako bi na nebu imala velike prividne dimenzije, već je još uvijek neposredno stisnuta uz matičnu zvijezdu. Iz tog razloga za pretpostaviti je kako se radi o poprilično mladom objektu. Nisam uspio pronaći podatak, ali pretpostavimo kako se maglica širi brzinom od 40 km/s i uz stvaran promjer od 10.500 AU, ekstrapolacijom dolazimo do podatka kako je maglica stara oko 650 godina. Za svemirske pojmove ovo je poprilično mladi objekt, mlađi čak od ostatka supernove Messier 1.

Završetak

Nakon lova na planetarne maglice odustao sam od daljnjeg strukturiranog promatranja. Ostatak noći sam s dečkima proveo zvjerajući po nebu i tražeći show objekte. Od promatranog izdvojio bih poglede na Saturn i Neptun.

Saturn

380x: Lijep pogled na planet s pet vidljivih satelita. Prsten se lijepo vidi, iako iz nekog razloga kao da se više proteže s desne strane nego s lijeve. Na planetu fine nijanse u bojama pojaseva. Od satelita, s lijeva na desno, vidljiv su Rhea, Tethys, Enceladus, Dione, Titan.

Neptun

380x: Planet, plavičast i taman disk, bez detalja. Triton jasno vidljiv na 9h s nešto truda, najbolje skrenutim pogledom. Satelit je poprilično blizu u odnosu na pogled od prije dva tjedna.

Oko 1 ujutro sam završio s promatranjem i otišao kući.