Upozorenje: ovo je malo duži post

Savršena livada

Kakvu sam livadu za promatranje pronašao na obroncima Papuka. Veliku, prostranu s niskom travom koju su popasle ovce. Horizont nigdje nije bio zaklonjen više od pet stupnjeva. Savršeno pregledna, otvorena prema jugu, a opet na rubovima ima šume koja ne dopušta vjetru da se baš jako raspuše. Na jugu se vidio šumoviti greben Psunja s naredanim vrhovima. Na jednom od vrhunaca vidio se veliki radio odašiljač. Zagledao sam se u njega da vidim ima li signalnu rasvjetu, nije je bilo. Čak niti on neće smetati. A svakako je viši od odašiljača s Petrove gore koji je baš morao biti osvjetljen. Kaže Wikipedija kako je visine 70 m. Iznad grebena Psunja, gotovo pa ravno na jugu, vidio se Mjesec, negdje na pola puta između mlađka i prve četvrti. Polagano je klizio prema zapadu, prateći zalazeće Sunce.

Dok sam birao mikrolokaciju na livadi vuklo me nešto da teleskop postavim  na mali briježak na njenoj sredini, pupak livade. Ipak, s tog „pupka“ prijetila je opasnost da me osvijetli lampa s terase obližnje kuće pa sam se odupro nagonu i postavio teleskop malo dalje, gdje ću biti zaklonjen od svjetla. Odlučio sam se smjestiti pokraj četiri usamljene bale sijena malo mimo središta livade. Procijenio sam kako mi s tog mjesta neće smetati svjetlo a kuće. Pretpostavio sam kako u kući živi vlasnik livade, jer do nje je bila druga livada s ovcama. Pokušao sam pitati za dopuštenje za korištenje livade, kucao sam na vrata, zvao, fućkao, ali nitko se nije odazivao.

Nakon postavljanja teleskopa zagledao sam se oko sebe. Na nebu niti oblačka. Zapad je bio rumen, iznad mene plavo nebo, a istok je već imao sivo plavi ton. Najsjajnije zvijezde, Arktur, Vega, Altair, Antares, krenule su treperiti na nebu. Biti na ovakvom mjestu uistinu samo samo po sebi doživljaj. Taj osjećaj prostora, neograničenosti. Ne shvaćam kako si netko može dati truda otići u mrak, postaviti teleskop i onda se zavući u kuću iz koje putem računala upravljaju teleskopom. To mi je tako neshvatljivo, isprazno, zašto se skrivati od onoga u čemu si došao uživati? Često volim reći kako sve što je previše lagano nije vrijedno, tako smatram da je komocija ubila doživljaj. Kao što kaže ona poslovica, gušt je u putovanju, a ne odredištu.

Kako sam došao na livadu?

Kako sam uopće završio na livadi? Plan je bio večeras odraditi hard core promatranje. Ono, do daske! Želio sam doći pod nebo prije zalaska Sunca i vratiti se kući po danu, dakle cijelu noć! Takva sam promatranja imao prije sada skoro 20 godina, kada bi se u zoru vraćao s Petrove gore. Hehe, nije valjda da me s 37 puknula kriza srednjih godina pa pokušavam ponovno proživjeti mladost?

Prvotni plan je bio otići na obronke Zrinske gore, na Čavlovicu. Odlučio sam da se ne bojim biti sam u divljini te sam se nadao u glasnu glazbu sa zvučnika kako će otjerati šumove ili meni onemogućiti da ih čujem. Kao i uvijek, vremenska prognoza je imala svoje planove. Prijetila jenešto tankom naoblakom iza ponoći. Nisam želio riskirati pa sam sjeo u auto i krenuo na istok. Na godišnjem odmoru sam, nemam obaveza i fleksibilan sam s vremenom, a ova noć je trebala biti apeks mog godišnjeg!

Lokaciju u selu Veliki Budić vrebao sam već neko vrijeme. Pristojna nadmorska visina od gotovo 500 m, rijetko naseljen kraj daleko od velikih urbanih centara. Neki modeli predviđali su kako bi nebo trebalo biti tek nešto manje loše u odnosu na Liku, uz benefit da sam samo na 2h vožnje od kuće, a Slavonija je po vremenu ipak predvidljivija od Like.

Ne samo da je noć ispunila očekivanja, već je bilo nešto pobjedonosno u činjenici da se vraćam u 6 ujutro doma. Vozio sam se po autocesti glasno pjevajući loše pjesme, gledao kako se zora pretvara u dan i zadovoljan postignutim. Negdje kod Zagreba su me i prve zrake sunca obasjale, što je odagnalo umor, taman da zadnjih 20 minuta vožnje do kuće ne napravim glupost zbog umora. Kao što su sutradan lovci na auroru borealis zaključili, ima situacija kada se ne naspavaš, ali napuniš baterije na 100 posto.

Zagrijavanje za promatranje

Kako se sumrak pretvarao u noć, a sve je bilo spremno po pitanju opreme, nisam imao što za raditi. Pogasio sam notifikacije na mobitelu da mi ne remete zen i bauljao naoko. Nisu još bila niti 22h, Mjesec je još bio poprilično visoko na nebu, a nebo nije bilo tamno, već je bilo plavičasto od zadnjih trzaja dana. Kako bih skratio vrijeme, dohvatio sam dvogled i krenuo malo gledati po još uvijek svjetlom nebu. Zavirio sam u rep Škorpiona, iznenadio se, tj. podsjetio pritom kako je M7 raskošno zvjezdano jato. Na kraju sam u tih 10 min švrljanja pogledao još i maglicu Lagunu, o kojoj pišem upravo članak za časopis Horizonti.

Messier 7; OC; m=3,3; Sco

8×45: Lako uočljiva, velika i jasno razlučena nakupina od 20tak zvijezda.

Messier 6; OC; m=4,2; Sco

8×45: U istom vidnom polju s M7, znatno manja, magličasta pojava u obliku kikirikija s tek 3-4 pojedine zvijezde vidljive.

Messier 8; NEB; m=6,0; Sgr

8×45: Okrugla maglica između dvije sjajne zvijezde, relativno sjajna.

Messier 21; OC; m=6,5; Sgr

8×45: Gotovo pa magličasta pojava iznad M8, izgleda kao mrljica oko par zvijezda.

Kad sam završio s dvogledom, pogledao sam okolo sebe i iznad sebe. Na nebu se već ukazao slabašan trag kičme noći, tj. Mliječne staze. Nigdje nisam primijetio neku svjetlosno kupolu od gradova, samo par slabašnih svjetala u poprilično udaljenoj Požeškoj kotlini. Ne sjećam se kada sam zadnji put bio na lokaciji gdje u mojoj neposrednoj blizini nije bilo rasvjetnog stupa! Neobično mi je bilo, barem nama koji živimo južno od Zagreba, što se sjever jako dobro vidi. Sjevernjača, koja je kod mene uvijek utopljena u nekakav oblik svjetlosnog onečišćenja, ovdje je bila na tamnom nebu. Veliki medvjed se vidio kao da u proljeće iznad glave, a ne 10° iznad horizonta. Stvarno lijepo iskustvo.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2024-023
Datum	11.08.2024.
Vrijeme	22:30 – 03:25
Lokacija	Veliki Budić
Temperatura	23°C
Vlažnost	60%
Prozirnost	vrlo dobra
Granična magnituda	21,38 mpas
Seeing	Dobar
Instrument	Taurus 508/2153 Dob “B.A.T.”

U 22h sam rekao da je vrijeme za krenuti s promatranjem. Mjesečina je ionako slabašna, ali dovoljna da napravi sjenu, te sam krenuo prvo sa promatranjem promjenjivih zvijezda.

Prva od njih, T CrB, kao da je nešto sjajnija nego inače. Procijenio sam njen sjaj na m=9,9. R CrB je zafrknuta za procjenu jer nema pogodnih zvijezda u blizini pa uvijek plešem u procjenama. Večeras sam je odšacao na m=6,4. S CrB, još jedna promjenjiva u Sjevernoj Kruni, također nema pogodne poredbene zvijezde. Nju sam procijenio na m=8,8. Ovdje često variram u procjenama i u prosjeku dajem 0,5 magnituda manje od drugih promatrača. Na kraju sam procijenio i najdražu si karbonsku zvijezdu, V Aql, na m=7,7.

Kad sam završio s promjenjivim zvijezdama krenuo sam na pravo promatranje. Još prilikom kolimacije sam naslutio dobar seeing i uistinu je bio dobar. Nije bio na razini kao prije dva tjedna iz dvorišta, ali je definitivno bio nadprosječno dobar. Prema mojoj skali do pet, bio je čvrsta četvorka.

Dobar seeing sam odlučio iskoristiti da naplatim neke dugove, tj. izvučem detalje iz nekih objekata.

Ponovno promatram planetarnu maglicu NGC 6751, treći put ove godine. Krećem odmah s jakim povećanjem.

NGC 6751; PNEB; m=11,9; Aql

770x: Sjajna, okrugla maglica sa jasno vidljivom središnjom zvijezdom. Unutrašnjost maglice je neznatno tamnija od oboda. Obod mi se ne čini cjelovit, već kao da je prekinut strijama koje ga dijele u tri ili četiri segmenta, ne mogu jasno reći.

Razmišljao sam o skiciranju maglice i na kraju odustao. Sektor neba na koji sam se namjerio brzo će mi zaći i svaka minuta je dragocjena.

Sektor neba RA 19h 00m, DEC -06° 00′ do RA 20h 00m, DEC -20° 00′

STF 2425; D*; m=7,9; d=30“; Aql

176x: Dvije zvijezde, široko razmaknute, manje razlike u sjaju. Primarna je žuta, pratilja bijela, smjestila se na 2h.

Crinklaw 1; OC; m/a, Aql

176x: Rasuta nakupina od 16 zvijezda u obliku slova Y, izgleda kao loša kopija Vješalice (Cr 399).

Nisam siguran kako sam identificirao skup pa ga ne unosim u katalog. Ionako ne pronalazim nikakve informacije o skupu.

Nassau 2; PNEB; m=14,0(b); Aql

176x: Ne vidim maglicu

248x: OIII: Ne vidim opet maglicu.

Provjera u SIMBAD-u otkriva kako je maglica neka zvjezdolika pojava, promjera tek 10“. U kombinaciji sa niskim sjajem nije ni čudo da je nisam uočio.

Odlazim do dviju dvojnih zvijezda, S715 i S716. Na prvu me prizor oduševio, Double Double Strijelca!

S715; D*; m=7,1; d=8,0“; Sgr

160x: Sjajniji par Double Double. Dvije zvijezde, bijele boje, manje razlike u sjaju, jasno razdvojene. Pratilja je na 6h. Malo šire razmaknuta od susjedne S716.

S716; D*; m=8,4; d=5,0“; Sgr

160x: Tamniji par u „Double Double“. Dvije zvijezde, identičnog sjaja, bijele boje i jasno razdvojene. Pratilja na 12h.

NGC 6774; OC; m=n/a; Sgr

103x: Veliko, raskošno jato, trokutasto, zauzima cca 1/3 vidnog polja (oko 16 luč. minuta) i vidim barem 60 zvijezda u njemu. Zvijezde su različitog sjaja. Skup je dobro izražen.

ESO 593-1; GX Sa; m=16,9(b); Sgr

248x: Ne vidim ništa, a baš sam si dao truda da pronađem galaksiju.

Kasnije otkrivam kako je ovo galaksija m=16,9 i to u plavom spektru. Vizualno je onda 17,5! Ne znam zašto Interstellarum atlas uopće ima ove galaksije u sebi.

ESO 592-9; GX; m=n/a; Sgr

248x: Ništa, opet nebuloze u Interstellarumu.

NGC 6737; OC; m=n/a; Sgr

160x: Veće, rasuto i slabije izraženo jato od 20 zvijezda većeg raspona sjaja.

PK 017-10.01; PNEB; m=15,0; Sgr

160x: Ne vidim maglicu.

ESO 592-10; GX; m=n/a; Sgr

225x: Ne vidim galaksiju

ESO 593-5; GX; m=n/a; Sgr

225x: Još jedna galaksija koja se ne vidi.

PK 019-13.01 (Deht 3); PNEB; m=15,6; Sgr

160x: Ne vidim ništa u vidnom polju.

160x OIII: Opa, evo mali, tamni disk šćućuren između zvijezda.

248x OIII: Veoma taman magličasti disk, bez detalja. Zvijezda na 30“ i 5h od diska.

ESO 594-5; GX Sa; m=n/a; Sgr

248x: Opet ništa od galaksije. Pitam se na što gubim vrijeme večeras.

ESO 594-4; GX Ir; m=13,8; Sgr

248x: Ništa ne vidim od galaksije.

S 722; D*; m=7,2; d=10“; Sgr

248x: Dvije zvijezde, bijele, identičnog sjaja. Pratilja se smjestila na 11h.

NGC 6818; PNEB; m=7,2; Sgr

248x: Veoma sjajan magličasti disk, na prvi pogled jednoliko površinskog sjaja. Detaljniji pogled otkriva kako je maglica blago tamnija u sredini.

495x: Veoma sjajan, ovalni magličasti disk 4:3. Vidljiva je slabo izražena prstenasta struktura koja dira rub maglice samo u vrhovima. Središnja zvijezda vidljiva. Skiciranje.

NGC 6822; GX Ir; m=10,63; Sgr

103x: Razočaravajuće tamna galaksija na svemu osim najtamnije i bistrijem nebu. Galaksija izgleda kao regija povišenog pozadinskog fona i ništa više. Vidim dvije mrljice na donjem lijevom vrhu galaksije, svjetliju NGC 6882-2 i tamniju NGC 6822-1.

248x: Mrljice su definitivno tu, veoma tamne, ali vidljive. NGC 6882-2 je svjetlija i malo veća od para mrljica.

U dnevnik bilježim promatranja NGC 6822 1 i NGC 6822 2. Barnardova galaksija s druge strane uopće ne otkriva svoje tajne.

U jednom trenu se iz šume začuo lavež lisica, a uskoro sam čuo i pse kako su se zatrčali prema toj šumi. Nije mi bilo svejedno pa stavljam svoje rubilyth naočale o žmirim na lijevo okom (s njim promatram). Palim lampu i desnim okom provjeravam ima li što oko mene. Nema ničeg!

Kron 56; PNEB; m=n/a; Sgr

248x OIII: Ne vidim ništa od maglice.

Ne pronalazim nikakve podatke o ovoj maglici, čak ni u svemogućem SIMBAD-u. Nalazi se na 19h 37m 44s -13° 51′ 17”.

NGC 6835; GX; m=n/a; Sgr

248x: Sjajna, duguljasta, uska mrljica sa špičastim vrhovima. Središnja regija galaksije dominira sjajem, ovalna je, ne pokazuje jezgru.

NGC 6836; GX Sb; m=12,92; Sgr

248x: U istom vidnom polju s NGC 6835. Tamna, ovalna mrlja, svjetlija u gornjem lijevom vrhu. U smjeru 5h kao da se pruža repić maglice do susjedne, sjajnije zvjezdice.

NGC 6814; GX Sb; m=11,22; Aql

248x: Velika, sjajna mrlja, blago ovalna s nejasnim rubovima. Središte galaksije je izraženo, sitno, naglo izranja iz galaksije, a sama jezgra galaksije je sitan disk, na rubu toga da bude zvjezdolik.

Palomar 11; GC; m=11,4; Aql

248x: Veoma tamna, relativno velika, magličasta nakupina od nekoliko zvjezdica. Ovalna u obliku. Mrlja se smjestila na 1/6 vidnog polja, u smjeru 2,5h od sjajne zvijezde.

381x: Definitivno vidim objekt, ali zbog malo svjetla dojam je bolji na 248x.

NGC 6821; GX Sb; m=13,07; Aql

248x: Veoma tamna, ovalna, nejasna mrlja bez detalja i jednolikog površinskog sjaja.

PGC 90334; GX; m=15,4; Aql

248x: Sjajna, malena, okrugla mrljica. Sjajnija je u sredini, izgleda kao sitna planetarna maglica. Iznenađen sam da neki IRAS objekt se tako dobro vidi.

STF 2597; D*; m=6,5; d=0,8“; Aql

770x: Duguljasta zvijezda, izdužena u smjeru 5h.

U pauzi između sektora provjeravam stanje mobitela. Od žene dolazi poruka „Doria mi je pala, idemo na hitnu, nazovi me“. Vidim propušten poziv od nje. Presjeklo me. Zovem, ne javlja se. Spuštam mobitel, gledam okolo, pa što ću sad. Još je kod mene sjedalica u autu. Na svu sreću, eto povratnog poziva nazad. Mala vragolanka je u 30 sekundi, dok je žena otišla oprati dudu, napravila par okreta i pala s kreveta na pod. Bila je na hitnoj jer se prepala i jako je plakala, ali doktor je rekao da je sve OK i da dijete ima samo čvrgu. Tješim ženu kako sigurno s 4 mjeseca mala nije skočila s kreveta, već da je vjerojatno kliznula, a i da je sam krevet nizak pa je udarac bio blag.

Ujutro me žena dočekala s informacijom da je krevet visok samo 46 cm!

Malo „zresetiran“ nastavljam dalje. Mjerim u 00:21 SQM-om 21,31 mpas. Lošije nebo od očekivanja, nadao sam se kako će biti oko 21,50. Velika je razlika u kvaliteti neba, iako su samo dvije decimale u igri.

Sektor RA 19h 30m DEC +20° 00′ do RA 20h 00m DEC +30° 00′

PK 052+07.01 (K4-10); PNEB; m=13,8; Sge

320x OIII: Ne vidim maglicu. Detaljno sam pretražio vidno polje oko zvijezde HD 176254, ali od maglice ni traga.

Kasnija pretraga u SIMBAD-u otkriva kako je maglica gotovo zvjezdolika, m=16,9 i dimenzija 30“. DeepSkyLog tvrdi kako je maglica m=13,8 i također dimenzija 30“. Pregled POSS2 snimaka u plavom svjetlu otkriva kako je planetarna maglica sitan disk, moguće da je m=13,8, ali nikako 30 luč. sekundi u promjeru. Stvarni promjer na POSS2 joj je oko 5 luč. sekundi. Pri tako niskom sjaju to je gotovo pa nerazlučivo od zvijezda. Ono što me čudi je da DeepSkyLog ima promatranja maglice s 280mm teleskopom! Kako je to moguće?

PK 055+06.01 (Abell 54); PNEB; m=17,1; Vul

248x OIII: Ništa ne vidim.

Krenem dalje s promatranjem kad eto automobila, zaustavlja se kraj mog. Spuštam se do auta, unutra vlasnik livade. Kaže da nema ništa protiv toga da sam na livadi, ali da nije bilo pametno se tu smjestiti zbog ovčara koji su raspušteni i nemaju milosti. Čuo sam pse kako naganjaju lisice, komentiram to, a vlasnik odgovara kako budem svjestan opasnosti.

NGC 6793; OC; m=n/a; Vul

160x: Veće, rasuto jato zvijezda, slabije izraženo. Vidim oko 20 zvijezda različitog sjaja poredanih u obliku „banane“!

Nisam ovaj skup promatrao od 2007.

NGC 6802; OC; m=8,8; Vul

160x: Magličasta nakupina zvijezda.

275x: Gusta nakupina zvijezda, njih otprilike 30 u jatu u obliku leptir mašne. Pojedine zvijezde se su sličnog sjaja. Dobro izražen. Baš fora skup.

Czernik 40; OC; m=n/a; Vul

160x: Niz od 4 zvijezde manje razlike u sjaju. Ne vjerujem da je to u stvari skup!

Ispada kako ovo stvarno nije skup. On se smjestio 15 luč. minuta zapadnije od mjesta gdje sam promatrao. Ne samo to, već sam tražio otvoreni skup French 3 u neposrednoj blizini i nisam ga našao. Kasnije sam procjenjivao sjaj V0615 Vul, promjenjive zvijezde u neposrednoj blizini i opet nisam uočio skup.

French 3; OC; m=n/a; Vul

160x: Nisam ga uočio

NGC 6827; OC; m=n/a; Vul

160x: Ne prepoznajem skup u vidnom polju!

Roslund 3; OC; m=9,5; Sge

160x: Nakupina od 25 zvijezda, gust, pojedine zvijezde umjerenog raspona u sjaju. Skup izgleda kao mala ribica. Prosječno je dobro izražen u odnosu na pozadinu. Dimenzija 6,3 x 2,5 luč. minuta.

Raymond 6; OC; m=n/a; Sge

160x: Ovalna prstenasta formacija zvijezda, njih tek 6 i sve sličnog sjaja. Slabije izražen skup u odnosu na pozadinu.

Leiter 4; OC; m=6,4; Sge

160x: 18 zvijezda u formaciju u obliku slova „L“ ili možda čak „C“, a možda najbolji opis bi bila „udica“. Skup je prosječno dobro izražen. Pokriva regiju između 7 i 8h od sjajne zvijezde.

Odlazim do M27. Da, nagledao sam je se u životu, ali večeras sam odlučio probati nešto novo. Ubacujem u fokuser Morpheusa 6,5mm!

Messier 27; PNEB; m=7,5; Vul

380x: Dumbeluša na 380x izgleda fantastično. Zauzima 2/3 vidnog polja (8 x 4 luč. minute), što je nadrealno. Na ovom povećanju sjaj maglice je iako sjajna, malo prigušena te se vidi da je prošarana mnoštvom zvijezda. Sama „jabuka“, jezgra maglice, puna je finih promjena nijansi. Ono što mi je najinteresantnije je crni zarez, pukotina, na 9h (lijevom gornjem) pri rubu jabuke. Definitivno ovaj pogled nudi novu perspektivu na dobro poznatu maglicu.

Smanjujem povećanje na 160x kako bih nastavio dalje i uočavam nešto neobično. Prostor oko M27 nije taman već s donje desne strane vidim segment prstena! Ubacujem OIII filter i 18mm okular.

140x OIII: Oko maglice, od 3 do 9h vidim diskretan, ekstremno taman, širok magličasti luk. Između njega i ruba maglice je oko 4 luč. minute prostora.

Definitivno na Lika Star Party planiram orgijanje po M27 s velikim povećanjem.

STF 2599; D*; m=8,2; d=3,8“; Vul

160x: Dvije zvijezde, velike razlike u sjaju, bijele i jasno razdvojene.

310x: Dvije zvijezde, obje bijele, pratilja na 7.5h, jasno razdvojena.

Koristim priliku kad sam u blizini da procijenim sjaj nove V0615 Vul. Ova skromna zvjezdica tokom eksplozije skoči s m=20 na m=9,6. Večeras sam je procijenio na cca m=13,5. Kasnije otkrivam da sam uzeo krive poredbene zvijezde pa sam procjenu ispravio na tu da je tamnija od m=12,5.

NGC 6830; OC; m=7,9; Vul

160x: Gusto, dobro izraženo jato od 20tak zvijezda. Pojedine zvijezde se umjereno razlikuju u sjaju. Skup izgleda kao petokraka kojoj su otkinuta 2 kraka. Na desno od skupa je aglomeracija zvijezda, a skup kao da je najsvjetliji i manji dio nje. Dimenzije procjenjujem na 3 x 3 luč. minute.

Renou 5; OC; m=8,4; Vul

160x: Slabije izraženo jato od 40 zvijezda umjerene razlike u sjaju. Skup se sastoji od dva zmijolika niza zvijezda niza zvijezda koja se isprepliću međusobno.

U 01:58 SQM mjeri 21,38 mpas. Opet slab rezultat za ono što bi trebala biti ova lokacija, a to je nedođija usred ničeg. Nisam niti svjestan da mi se iza leđa događa ples aurore borealis, koju bih vjerojatno spazio golim okom jer sam već nekoliko sati u mraku. Zemlju je taj dan pogodila sunčeva oluja i nabijene čestice su izazvale airglow, rast svjetline neba koji se događa zbog rekombinacije atoma koje su ionizirale čestice. Dok se atomi vraćaju u nepobuđeno stanje emitiraju fotone, što diže pozadinski sjaj (fon) neba.

NGC 6823; OC; m=7,1; Vul

160x: Vidim cca 45 zvijezda gusto raspoređenih u pravokutnoj formaciji dimenzija 6 x 2 luč. minute. Formacija kao da se sastoji od dvije podgrupe. Pojedine zvijezde su manjeg raspona u sjaju.

Nakon NGC 6823 pokušao sam potražiti maglicu NGC 6820, koja je dio veće maglice Sh 2-86. Ubacio sam 24mm okular, OIII i krenuo surfati. Možda sam uočio da je blago svjetlija pozadina neba oko skupa i neki kompleks crnih pruga u obliku slova „T“ dolje lijevo od skupa, koji je meni u okularu stajao naopako. I to je to. Ne mogu reći da sam jasno vidio ikakav objekt.

Analizom POSS2 snimaka u plavom svjetlu možda bi se ovo „obrnuto T“ dalo upariti s „stupom stvaranja“ iz maglice Sh 2-86, ali opet, nedovoljno za detekciju. Svakako moram opet probati ovaj objekt.

Bauljanje po Labudu

Nekako me cijeli ovaj komad neba „nasikirao“ pa odustajem od daljnjeg promatranja sektora. Prvo sam početkom promatranja otupio zube na ESO galaksijama, a sada tu pokušavam iz bogatstva Mliječnog puta iščupati jata zvijezda. BAT je skroz krivi teleskop za to, potrebno je ovaj komad neba proći s manji, prikladnijim instrumentom.

Sljedećih 15 minuta pokušavam malo sjevernije od Albirea uloviti Sh 2-91, ali bez uspjeha. Pritom samo uočavam slabe varijacije u gustoći zvijezda, ali kasnija provjera otkriva da tu ni nema nekih tamnih maglica. Na kraju sam odustao od cijelog Labuda i odlučio potražiti sreću drugdje. U 02:16:44 mir na livadi remeti sjajan perzeid, koji je bljesnuo zelenim svjetlom i ostavio iza sebe trag koji se vidio 2 sekunde.

Kako bih odmorio dušu, bacam pogled na Saturn. Onaj krasan seeing malo se pokvario i planet na 380x je dosta često mijenjao fokus. Taman ga ulovim i on ispliva van njega. Kada bi se smirio, čak sam mogao uočiti sjenu prstena na planetu. Nadao sam se vidjeti koji satelit, uspio sam vidjeti Titan, Tetis, Reu i Dionu.

Okrećem potom teleskop ka Neptunu. Planet je blijedi plav, sitan, bez detalja na 380x, u skladu s očekivanjima. Iznad njega vidim sitnu zvjezdicu, dosta udaljenu – Triton!

Nakon proučavanja planeta odlazim do Sadra, Game Labuda, kako bih bezveze prosurfao Mliječnim putem oko nje. Stavljam 24mm Explore Scientific okular i UHC filter te krećem u surfanje. U jednom trenu, otprilike dolje lijevo od Sadra (gledam sliku zakrenutu za 180°), uočio sam duguljast oblak, nalik kapljici, kako se skriva među zvijezdama. Nažalost, nisam bilježio niti približan položaj tog oblaka pa ne mogu reći što sam vidio u okularu.

Vozim malo sjevernije po Mliječnom putu i dolazim do NGC 7000, Sjeverne Amerike. Maglica se prekrasno vidi već u UHC filteru. Ubacujem OIII koji iz maglice izvlači više kontrasta te gledam tzv. „Cygnus Wall“ ilitiga „Meksiko“. Toliko mi se svidio prizor da sam odlučio skicirati prizor. Nisam skicirao cijelu maglicu jer je to projekt sam po sebi.

Oko 2:50 završavam sa NGC 7000 i odlučujem provjeriti što ima oko Sjevernjače.

Sektor RA 22h 00m DEC +70° 00′ do RA 24h 00m DEC +90° 00′

Krećem od Sjevernjače, dvoje zvijezde na kojoj sam stotinu puta kolimirao teleskop, a nikada je nisam službeno „opisao“.

STF 93 (Polaris); D*; m=2,0; d=17,8“; Umi

248x: Dvije zvijezde, primarna žuta, pratilja bijela, jasno razdvojene. Velika razlika u sjaju među komponentama. Pratilja je na 8h.

NGC 3172; GX; m=14,9; UMi

248x: Tamna mrljica, ovalna, nejasnih rubova i malena. Imam sjajnije središte.

IC 1454; PNEB; m=14,0; Cep

248x: Tamna, blago ovalna, veća mrljica. U smjeru 11h iz mrljice kao da se pruža repić koji sadrži dvije zvijezde.

PK 120+18.01 (Sh 2-174); PNEB; m=n/a; Cep

248x: Ne vidim maglicu.

STF 13; D*; m=7,0; d=1,0; Cep

248x: Seeing se pokvario. Vidim žutobijelu zvijezdu koja izgleda kao „8“ kako lagano pleše u okularu.

NGC 40; PNEB; m=10,7; Cep

248x: Sjajna, okrugla, prstenasta maglica, središnja zvijezda je sjajna i jasno vidljiva. Iz prstena vidim izdanke koji se pružaju u smjeru 2h i 8h. Izdanak iz smjera 2h zakreće prema dolje desno u smjeru 5h. Izdanak iz 8h zakreće gore lijevo, u smjeru 11h. Ovi izdanci ostavljaju dojam „spiralne“ strukture maglice.

248x OIII: Filter nije od velike koristi. Poništava kontrasta između prstena i unutrašnjosti maglice, a središnja zvijezda je skoro pa nevidljiva. Preferiram pogled bez filtera.

PK 118+08.02 (Abell 86); PNEB; m=n/a; Cep

248x OIII: Ne vidim maglicu

PK 116+08.01 (M2-55); PNEB; m=14,3; Cep

248x OIII: Taman, okrugli oblačić bez detalja.

PK 111+11.01 (DeHT 5); WD; m=15,5; Cep

248x OIII: Ne vidim ništa.

Čini se kako ovaj objekt uopće nije planetarna maglica, već je bijeli patuljak.

Sa ovom maglicom završavam sektor. Bacam još brzi pogled na Jupiter i Mars, koji su bez nekih detalja i u 03:25 proglašavam kraj promatranja. SQM tada mjeri najbolji rezultat, 21,46 mpas. Očito je do tada aurora prošla. Temperatura se nakon zalaska sunca ustalila na 23°C uz 60% vlage. Idealni uvjeti za promatranje.