Nakon fantastičnog Lika Star Partya, na kojem me pogled kroz Takahashije oduševio (posebice TAO 130NS), svrbi me nabavka apokromata ili jako dobrog poluapokromata za ulogu srednjeg teleskopa. Kako bih vidio kolika mi je tolerancija na kromatsku aberaciju, što će direktno utjecati na odabir teleskopa, odlučio sam Yammata podvrgnuti testiranju.

Mali Yammat je super teleskop za zvjeranje po nebu, iznenadim se koliko se dobro stvari vide kroz njega. Ipak, Yammat je jeftin teleskop i to se osjeti. Mimo kromatske aberacije, koja kvari promatranje dvojnih zvijezda, najveća zamjerka je fokuser! Kako sam teleskop platio 250€, a bolji fokuser košta 200€, odlučio sam preskočiti tu nadogradnju iako svaki put se nasikiram kad koristim teleskop. Problem fokusera je što su zupci na zupčastoj letvi previše grubi i teško je pogoditi točku fokusa koja mi najbolje odgovara. Možda jednog dana kada još malo oćoravim se taj problem riješi sam od sebe.

Pogreška svjetla

Drugi problem Yammata je kromatska aberacija, tj. lažne boje zvijezda. One se javljaju jer svjetlo različitih valnih duljina ne lomi pod istim kutem na granicama između optičkih medija (staklo-zrak). Kromatska aberacija u teleskopu se manifestira kao obojan rub kod sjajnih objekata poput zvijezda, planeta i Mjeseca. Najčešće je ona crvene, žute ili plave boje, ovisi o vrsti stakla koje leća teleskopa koristi za lom svjetla. Primijetite kako reflektori poput Newtoniana (Dobsona) ne pate od kromatske aberacije jer njihovi objektivi ne lome svjetlo već ga reflektiraju.

Yammat je običan akromat, tj. njegov objektiv se sastoji od dvije leće od različitih vrsta stakla (crown i flint staklo). Akromati u fokus dovode dvije boje (npr. plavu i crvenu), a koje su to boje ovisit će o dizajnu leće. Apokromat u fokus dovodi tri boje, čime je korekcija boja znatno bolja, a superakromat u fokusu će imati četiri boje čime je postignuta vjernost boja u svim situacijama.

Osim korištenja skupih leća u objektivima, kromatskoj aberaciji može se doskočiti korištenjem dugog fokusa u odnosu na promjer objektiva (f-broj). Što je fokus duži svjetlost se manje lomi pri prelasku granica medija i greške su manje izražene. Kako bi Yammat, koji je sa 102mm objektivom od 500mm fokusa f/4,99 teleskop imao zadovoljavajuće prigušenu kromatsku aberaciju, duljina njegovog fokusa bi trebala biti 2000 mm, tj. trebao bi biti f/20 teleskop. Takav dugi fokus rezultirao bi nepraktično dugom cijevi za terensku uporabu. Problem je što kromatska aberacija raste brzo kako raste promjer objektiva i lakše ju je kontrolirati ako se zatvori otvor objektiva. Ako Yammata pritvorim na 50mm i on postane f/10 teleskop, korekcija njegove kromatske aberacije je puno bolja i ona se ne osjeti više osim u kritičnim situacijama.

Kao što sam već napisao, kako bih odgovorio sam sebi koliko sam tolerantan na kromatsku aberaciju, odlučio sam provesti mali test. Za njega sam iskoristio prvu vedru noć koju je ovaj kišan rujan ponudio i odjurio do Vukomerića, 15km od Velike Gorice, kako bih provjerio u praksi teoriju. Osim toga, veliki Mel Bartels rekao je kako oko treba vježbati stalnim promatranjem.

Vrijeme je bilo vjetrovito pa izvlačenje B.A.T.-a nije dolazilo u obzir.

Promatranje

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2024-027
Datum	27.09.2024.
Vrijeme	21:20 – 22:50
Lokacija	Vukomerić
Temperatura	21°C
Vlažnost	n/a
Prozirnost	dobra
Granična magnituda	20,66 mpas
Seeing	Loš
Instrument	Yammat 102/500 refraktor

Testiranje

Krenuo sam s testiranjem teleskopa na Vegi, koja je standardna „svijeća“ za provjeru optike. Njeno savršeno bijelo svjetlo otkriva brzo sve greške objektiva. Toliko je bijela da je postala fotometrijski standard.

Ubacio sam u fokuser 6,5mm Morpheus za 76x i usmjerio ga prema zvijezdi. Odmah po izoštravanju sam uočio bijelu zvijezdu i plavu aureolu oko nje, otprilike 4x većeg radijusa od samog diska zvijezde. Moj Yammat očito u fokus dovodi zelenu i žutu, a bježe mu plava i crvena. Za nastavak testiranja ubacio sam 3,2mm Planetary okular i iznenadio se. Vega je umjesto bijele sada žuta sa bakrenim odsjajem pri rubu. Sada više ne vidim plavu aureolu, ali je to rasuto, crveno svjetlo bacilo žutu patinu na savršeno bijelu zvijezdu. Kromatska aberacija se definitivno vidi i kvari dojam objekta.

Stavio sam na teleskop poklopac s 50mm otvorom, kako bi se Yammat iz f/4,99 pretvorio u f/10 teleskop. Dvostruko manji objektiv rezultirao je s gotovo 4x manje kromatske aberacije. Vega je sada bila blijedožuta, a oko nje je slabašna plavičasta aureola, slabije uočljiva nego pri punom otvoru na 76x povećanju.

Koristeći formulu za računanje kromatske aberacije Yammat pri puno otvoru ima rasap plavog svjetla (CB) od 8,2. Kada ga zatvorim na 50mm onda je CB 2,0. Poluapokromatski objektivi su oni s CB od 1 do 3, dok (super)apokromati imaju CB ispod 1,0. Moj budući teleskop bi trebao imati CB od oko 1,3 pa ću ovaj test morati ponoviti pritvaranjem objektiva na Yammatu na cca 40mm.

Promatranje

Završivši testiranje teleskopa prebacio sam se na promatranje. Objekti koje sam promatrao vezani uz novi članak koji pišem za časopis Horizonti.

NGC 7331; GX S; m=9,5; Peg

28x: Jasno vidljiva, malena magličasta tufna, premala da bude disk, a prevelika da bude točkasta.

76x: Tamna, okrugla mrlja, sitna utopljena u veoma tamni, jedva vidljivi, duguljasti i ovalni halo.

50x: Na 50x slika je bila kompromis, galaksija je bila sitna, ali svjetlija iako se veoma tamni halo sada slabije uočavao. Pripisujem to padu kontrasta.

Za test pritvorio sam Yammata na 50mm i pogledao galaksiju.

28x: Veoma tamna, mutna zvijezda, vidljiva samo sa skrenutim pogledom.

Eto, galaksije je moguće promatrati s 50mm teleskopom.

NGC 7217; GX S; m=10,1; Peg

50x: Tamna, okrugla mrlja, srednje velika tj. definitivno veća od NGC 7331. Središte mrlje se blago ističe svjetlinom.

Renou 14; OC; m=6,0; Peg

28x: Slabo izražena grupa od cca 30 zvijezda manjeg raspona u sjaju. Skup ima oblik slova „T“ ili malja. Zvijezde nisu grupirane u lance ili zgusnute u nekom dijelu skupa već su nasumično razbacane po skupu. Dimenzije skupa sam procijenio na 50 x 40 luč. minuta.

IC 5258; GX E, m=12,8; Peg

50x: Ništa nisam uočio, atlas me krivo naveo.

NGC 7457; GX E; m=11,2; Peg

50x: Veoma tamna, nejasna mrlja skrivena sjajem okolnih zvijezda. Bez ikakvih detalja.

Saturn

156x: Planet se dobro vidi. Na disku nema detalja, vidim slabi crveni halo iznad planeta. Prsten se jasno vidi kao horizontalna crta koja presijeca planet, a čak se i preko diska planeta vidi kao svjetla nit. Vidim tri satelita, dva s lijeva i jedan s desna. Taj s desna je najsjajniji pa se vjerojatno radi o Titanu.

Messier 15; GC, m=6,2; Peg

28x: Veoma sjajna, malena, okrugla mrlja sa sitnom, veoma izraženom jezgrom. Ono što me ugodno iznenadilo je da u halou oko jezgre vidim sitnu granulaciju.

76x: Veoma sjajna, sitna jezgrica skupa utopljena je u sjajnu središnju regiju kojoj naglo pada sjaja u veoma taman halo. U tom halou pak se uočava gruba i rijetka granulacija. Zanimljivo je vidjeti skup u drugom kontekstu.

STF 2765; D*; d=2,7; m=8,4

156x: Dvije zvijezde, široko razmaknute u vidnom polju. Lijeva zvijezda kao da iznad sebe ima mrljicu.

Moj opis uopće ne odgovara stvarnom stanju pa ovo ne smatram uspješnim promatranjem.

Na kraju, sa STF 2765 sam završio promatranje i otišao kući. Bilo je neuobičajeno toplo, 20°C.