Promatranje kakvo se pamti
-
- 104
Postoje promatranja i postoje promatranja. Ovo promatranje je bilo “the promatranje”, jedno od onih na koje ću se refencirati godinama zbog stvari koje sam vidio i nacrtao. Kada sam se kući vratio u 2:15 ujutro, izašao sam iz auta euforičan, skoro sam pjevao od sreće. Od početka promatranja mi je bilo jasno kako je noć bila posebna.
Kazalo
Petak 13.
Sve je krenulo kao po planu. Noć ranije sam se dobro naspavao, imao sam plan, ideju, energije za sve provesti. Jedino što je štekalo je bila prognoza. Umjesto vedrog petka eto nekih visokih oblaka koji su se od jutra nasadili na nebo te se nisu micali nigdje. Kao sol na ranu, popodne je krenuo konvekcijski razvoj.
U jednom trenu sam čak razmišljao odustati od promatranja. Shvatio sam da moje lokacije na Zrinskoj gori i Baniji se neće razvedriti prije 22h te da bih morao potegnuti više zapadno, prema Kordunu ili čak Gorskom kotaru. E tu već imam rezervi, zbog divljih životinja, pustih krajeva, duge vožnje itd…
U 17h mi još uvijek nije bilo jasno hoću li ići u mrak ili ne. Na kraju sam rekao supruzi “Idem, pa kud puklo da puklo”. Trebalo je smiriti crve u dupetu jer najviše bi me boljelo ako završim u situaciji u kojoj u 21h navečer pratim na satelitskim snimkama kako je vedro. Odlučio sam otići u Perjasicu, mjestu gdje sam jednom već bio prije dvije godine, ali mu se nisam više vraćao.
U 17:30 sam sjeo u autu i krenuo prema sutonu.
Perjasica
Zaboravio sam koliko ima vožnje do Perjasice. Brzo sam stigao do Karlovca, za 40min, ali onda je uslijedilo još 40 minuta po lokalnim cestama. Turanj, Velemerić, Barilovići… cesti nikad kraja, zavoj za zavojem, gore pa dolje. Na kraju sam došao do Perjasice i skinuo se na makadam i krenuo u zabit, prema izoliranim zaseocima na obroncima Perjasičke kose, 400 – 500 m visokog, izdvojenog gorskog grebena između Mrežnice i Korane. Već nakon kilometra uočio sam mjesto koje mi se sviđa – uredno pokošen voćnjak uz cestu. Najbolje od svega, radilo se o ravnom terenu, a voćke su mi do pojasa. Dakle horizont čist, ravan teren, niska strava svugdje. Bolje ne može. Auto sam parkirao na rub makadama i počeo postavljati teleskop.
Šuma šumi
Šuma ovdje ima skroz drugačije zvukove i šumove nego na Zrinskoj gori. Povremeno bi zapuhnuo vjetar, a onda bi se čulo zavijane pasa i lavež lisica. Jezivo. Brzo sam objesio zvučnik od granu voćke i opalio glazbu, da nadglasam zvukove i javim životinjama da je netko tu, u voćnjaku.
Kada sam se malo priviknuo na mrak shvatio sam da je četvrtina do petine neba pod oblacima. Oblaci su se protezali od jugoistoka do jugozapada te su pramenovi sezali do 30° nad horizontom. Bili su neobično ocrtani na nebu, djelomično su bili tamni “zvjezdožderi”, a djelomično osvjetljeni izoliranim svjetlosnim kupolama Ogulina i Slunja. Sva sreća, brzo su se micali i nisu me ometali u naumu – promatranju galaksija u Velikom Medvjedu!
Promatranje
S promatranjem sam počeo u 20:00. SQM je mjerio 21,22 mpas2, malo niže od očekivanja. Bilo je 10°C, 50% vlage i povremeno bi puhnuo vjetar, taman kako bih se zabrinuo oko moguće borbe s njim.
Podaci o promatranju
| Broj promatranja | 2026-012 |
| Datum | 13.03.2026. |
| Vrijeme | 20:00 – 00:00 |
| Lokacija | Perjasica |
| Temperatura | 5°C |
| Vlažnost | 75% |
| Prozirnost | Vrlo dobra |
| Granična magnituda | 21.45 mpas2 |
| Seeing | Loš |
| Instrument | Taurus 508/2153 “BAT” |
Sektor neba RA 12h 10m DEC + 52° 00′ do RA 11h 40m DEC + 47° 00′
Krećem od dijela neba koji se pruža uz „zadnju nogu“ Velikog medvjeda pa prema Malom lavu. Ovaj komad neba sam djelomično promatrao prije dvije godine i želim ga dovršiti. Nažalost, nisam si zapisao točan obuhvat pa nagađam i tako slučajno lovim već promatrane dijelove neba. Nema veze, ponavljanje je majka znanja.
NGC 3877; GX Sa; m=11,0; UMa
176x: Sjajna, duga, uska mrlja, 10 puta duža nego šira. Ima umjereno izraženu središnju regiju u kojoj se krije mutan, slabo izraženi disk jezgre.
248x: Ništa novo ne vidim u galaksiji. Procjenjujem njene dimenzije na 4 x 0,5 luč. min.
NGC 3893; GX Sb; m=10,6; UMa
248x: Sjajna, blago ovalna mrlja, relativno velika. Ima dobro izraženu središnju regiju u kojoj ne uočavam nikakvu jezgru. Središnja regija je nepravilnog oblika te mi se čini sa skrenutim pogledom kao da mogu vidjeti zdepaste začetke spiralnih krakova. Zvijezda na 7h od centra mrlje. Malo gore je druga mrlja, NGC 3896. Na desno, u smjeru sjajnije zvijezde, uočavam potencijalnu mrljicu ili mutnu zvijezdu.
Provjera je otkrila kako je ta mrljica PGC 36913.
NGC 3896; GX Sb; m=13,6; UMa
248x: Tamna, duguljasta mrlja sa izduženom, dobro istaknutom središnjom regijom. Zvijezda na desnom rubu mrlje ometa pogled.
PGC 36913; GX S; m=n/a; UMa
248x: Veoma tamna, sitna i mutna mrljica. Na prvu izgleda kao mutna zvijezda.
NGC 3906; GX S; m=n/a; UMa
248x: Veoma tamna, okrugla i malena mrlja bez detalja.
NGC 3928; GX Sb; m=12,6; UMa
248x: Sjajna, okrugla, malena mrlja s istaknutom i neproporcionalno velikom središnjom regijom.
NGC 3895; GX Sb; m=13,1; UMa
248x: Sjajna, blago ovalna mrlja, istaknute središnje regije i jedva uočljive jezgre u formi mutne zvijezde.
NGC 3949; GX Sb; m=11,1; UMa
248x: Veoma sjajna, ovalna mrlja, tri puta duža nego šira. Ima visoki površinski sjaja i slabo istaknutu središnju regiju, gotovo skrivenu od visokog površinskog sjaja. U sredini je teže uočljiva zvjezdolika jezgra. Dimenzija 1,5 x 0,5 luč. minuta.
NGC 4010; GX; m=13,2; UMa
248x: Veoma tamna, duga, uska i magličasta mrlja. Jednolikog je površinskog sjaja i bez drugih detalja.
NGC 4096; GX Sb; m=10,9; UMa
248x: Sjajna, velika mrlja, duga i uska mrlja koja se pruža trećinu vidnog polja, tj. oko 5 luč. minuta. Ima umjereno istaknutu središnju regiju koja se pruža preko 1/3 galaksije. Ima veću, slabo vidljivu i difuznu jezgru.
NGC 4047; GX Sb; m=13,0; UMa
248x: Sjajna, blago ovalna mrlja, višeg površinskog sjaj kojoj sjaj ravnomjerno raste sjaj prema sredini.
NGC 4100; GX Sb; m=11,2; UMa
248x: Sjajna, duguljasta i ovalna mrlja kojoj sjaj raste naglo prema sredini. Skrenuti pogled otkriva maleni disk jezgre i još jednu flekicu ispod njega.
Uzimam kraću pauzu. U 20:40 SQM mjeri 21,25 mpas2. Temperatura je 10,5°C, a vlaga 55%. Po jugozapadu, uz sami horizont ima još uvijek nešto oblaka. Dosad me samo jedan auto uznemirio prolaskom po cesti. Kroz promatranje proći će još dva automobila.
UGC 6930; GX Sb; m=12,1; UMa
248x: Veća, veoma tamna, nejasna mrlja žive teksture, bez jasnih detalja.
NGC 4085; GX Sb; m=12,4; UMa
248x: Sjajna, ovalna, nešto izduženija mrlja, jednolikog površinskog sjaja.
NGC 4088; GX Sb; m=10,6; UMa
248x: Veoma sjajna, velika, ovalna mrlja u obliku sjemenke. Ima malenu jezgru, odmaknutu od centra prema dolje. Iznad jezgre kao da vidim paralelne tamne pruge kako se pružaju.
NGC 4026; GX S0; m=10,8; UMa
248x: Sjajna, duga i uska galaksija, klasična bridom okrenuta spiralna galaksija. Malena, veoma sjajna i istaknuta središnja regija koja se pruža oko 1/7 dužine galaksije. Jezgra je zvjezdolika i teže uočljiva, smjestila se u središtu sjajne regije.
Odjedanput došao nekakav zapuh vjetra. Temperatura naglo pada na 7°C, a vlaga raste na 67%. Nisam ponio kapu „jer neće biti hladno“, a sada mi vjetar šiba po ušima na friško ošišanoj glavi. Snalazim se i grijač vrata koji imam u džepu koristim kao zaštitnu navlaku oko glave.
NGC 3922; GX S0; m=13,8; UMa
248x: Tamna, ovalna mrlja. Ima uski, tamni obrub oko velike središnje regije, jednolikog površinskog sjaja. Ispod galaksije kao da vidim još jednu malenu, mrljicu, tamnu, sitnu i okruglu.
Provjera otkriva kako je mrlja ispod u biti zvijezda m=14,8 razmuljana zbog seeinga, a nikako galaksija.
NGC 3870; GX S0; m=13,0; UMa
248x: Sjajna, malena, ovalna mrlja visokog površinskog sjaja, bez drugih detalja.
NGC 3917; GX Sa; m=11,8; UMa
248x: Tamna, velika, duguljasta mrlja jednolikog površinskog sjaja.
NGC 3811; GX Sb; m=13,2; UMa
248x: Sjajna, ovalna mrlja bez detalja te zvjezdolike jezgre.
Sektor RA 11h 40m DEC +52° 00′ do RA 11h 20m DEC +46° 00′
NGC 3782; GX Sb; m=13,1; UMa
248x: Tamna, duguljasta mrlja, skrivena zbog sjaja obližnjih zvijezda. Ima blago istaknutu središnju regiju.
NGC 3726; GX Sb; m=10,4; UMa
248x: Sjajna, velika, ovalna mrlja s omjerom stranica 2:1. Ima nejasne rubove od galaksiji sjaj blago raste prema sredini gdje se nalazi slabo uočljiva, minijaturna središnja regija s mogućom zvjezdolikom jezgrom. Dimenzija 3 x 1,5 luč. minuta.
NGC 3677; GX Sa; m=13,3; UMa
248x: Tamna, okrugla mrlja, svjetlijeg središta i bez drugih detalja. Na desno uočavam još jednu mrljicu ili mutnu zvijezdu (PGC 35195).
PGC 35195; GX S0; m=15,5(b); UMa
248x: Mutna mrlja kraj NGC 3677. Veoma tamna.
AGC 1314
Dolazim do jata galaksija oko IC 712. U atlasu su ih ucrtane četiri na malom prostoru, a jato nosi oznaku Abell Galaxy Cluster (AGC) 1314. Jato se sastoji od 44 galaksija u krugu promjera 28 luč. minuta.
IC 712; GX S; m=14,7; UMa
248x: Tamna, malena, okrugla mrlja.
IC 711; GX E; m=15,1; UMa
248x: Veoma tamna, malena mrlja, bez detalja.
IC 709; GX S; m=14,9; UMa
248x: Veoma tamna mrlja, bez detalja. Odmah lijevo je jedna dvostruka mrlja za koju su provjere pokazale da je u biti m=14,9 zvijezda.
IC 708; GX E; m=14,0; UMa
248x: Tamna, malena, blago ovalna mrlja.
PGC 35702; GX; m=n/a; UMa
248x: Veoma tamna, ovalna mrlja sa zvjezdolikom jezgrom ili zvijezdom ispred sebe.
Steve Gotlieb identificirao je četiri galaksije u jatu, IC 708 do IC 712. Ja sam na tom dijelu neba vidio pet galaksija, ali nisam siguran da li je peta galaksija (PGC 35702) dio jata ili se samo tu našla. Provjerio sam udaljenosti galaksija na NED-u i došao da zaključka kako su IC galaksije u jatu udaljene između 120 i 160 Mpc, tj. između 390 i 520 milijuna sg. Za petu galaksiju, PGC 35702 nema podataka o udaljenosti, ali njena brzina u odnosu na pozadinsko mikrovalno zračenje (CMB) je oko 10400 km/s. Ostale galaksije u jatu imaju brzine između 9600 i 10200 km/s, tako da postoji dobra vjerojatnost kako je PGC 35702 fizički dio jata, a ne samo slučajna galaksija u pozadini.
Provjeravanjem DSS snimaka vidim da sam preskočio još par potencijalnih galaksija koje se mogu vidjeti u jatu pa bi ga svakako trebalo još jednom obići.
PGC 35463; GX; m=14,7; UMa
248x: Veoma tamna mrlja, ovalna, bez detalja. Moguće kako postoji još jedna mrlja na desno.
381x: Mislim da je dodatna mrljica na desno ipak tamna zvijezda.
Završavam sa sektorom i uzimam pauzu od ganjanja mrljica. Sada je 21:40, SQM se malo popravio na 21,32 mpas2.
Pauza za skiciranje
Za početak, odlazim skicirati NGC 3079. Ova galaksija me impresionirala svojim izgledom tokom prošlog, krnjeg promatranja. Večeras nisam ništa novo i posebno vidio u njoj, tj. barem nisam radio opis koji bi to zabilježio, već sam je promatrao na 248x i 381x kako bih zabilježio što više detalja.
Nakon NGC 3079 odlazim do druge galaksije koju pokušavam već godinu dana staviti na papir i kvalitetno zabilježiti pogled na nju kroz 508 mm teleskop.
Messier 81; GX S; m=7,0; UMa
176x: Galaksija je velika i sjajna, ali zbog boljeg kadriranja pri skiciranju se prebacujem na povećanje od 103x. Dodatan benefit je što ću lakše uočiti tamnije dijelove galaksije zbog veće izlazne pupile.
103x. Velika, ekstremno sjajna galaksija. Procjenjujem joj dimenzije na 17 x 11 luč. minuta. Vidim veoma sjajnu, malenu, okruglu jezgru oko koje je ovalna i poprilično sjajna središnja regija. Prema desno se ta središnja regija širi, kao da je raspiruje vjetar i blijedi prema rubu. Na lijevo je središnja regija manje raširena, uska i višeg sjaja te prelazi u spiralni krak, koji izvire kraj dvije sjajnije zvijezde i skreće prema gore, u smjeru 1h i lagano zakreće prema 4h i pruža se cca 120° gledano od jezgre, s lijeva na desno. Na početku spiralnog kraka vidim svjetliju regiju, kao i na njegovoj polovici i samom kraju. Iznad kraka je nepravilan trapez tamnijih zvijezda. Krak je odvojen tamnom regijom od središta galaksije. Kada se bolje zagledam na „izvorištu“ kraka vidim kako se odvaja još jedan, kraći, tanji unutarnji krak. On se pruža u smjeru 2h i možda nekih 20° stupnjeva gledano od jezgre, s lijeva na desno. Na lijevom kraju galaksije izvire jedan rašireni, slabo istaknuti krak koji se najbolje vidi skrenutim pogledom. Krak kreće u smjeru 6h i brzo se lomi u smjeru 8,5h, gdje završava u blago svjetlijoj kvrgi iznad dvije, okomito postavljene zvijezde. Gledano od jezgre, pruža se 90°. Krak se znatno teže uočava od gornje kraka. Iz samog desnog kraja galaksije, gotovo u pravcu, pruža se u smjeru 7h jedan veoma dug, širok magličasti krak. Iznad galaksije, na 1,5h od jezgre i cca 15 luč. minuta od središta uočavam komad neba koji je nešto sjajniji od ostatka. Skiciram galaksiju.
Provjera DSS snimaka u plavom spektru otkriva kako diskretna mrlja na 1,5h i cca 15 luč. minuta od jezgre ne postoji, nešto je musavija pozadina, ali to je to. Nema čak niti tamnih zvijezda koje bi objasnile moje promatranje. Mislio sam čak da se radi o UGC 5336, nepravilnoj galaksiji koja je vidljiva u neposrednoj blizini M81 na fotografijama.
Druga neobična pojava je ovaj veoma tamni, prozračan magličasti krak koji se od desnog ruba galaksije (sve su orijentacije relativne tj. onakve kakvu su okularu) u smjeru 7h. Opet, na DSS snimkama u plavom spektru nema ničeg što bi objasnilo to promatranje. Snimke u crvenom spektru niti ne gledam jer je oko slijepo na njih.
Tek sam pogledao fotografiju M81 i M82 koju je snimio Matija Cecelja sam shvatio kako sam vidio pramen Integrated Flux Nebulae (IFN). Radi se tamnim oblacima prašine i plina izvan naše galaksije koji slabašno reflektiraju svjetlost Mliječnog puta! Za mrlju na 1,5h od jezgre sam siguran kako je IFN, dok za ovaj misteriozan krak galaksije sam poprilično uvjeren, ali ne 100% siguran kako je pramen IFN!
Išao sam tražiti po skicama Mela Bartelsa što sam vidio. Na kraju sam i dalje poprilično uvjeren kako je dodatni krak galaksije pramen IFN, ali sam ga krivo ucrtao, tj. nisam pazio na točan položaj sjaja kada sam ga ucrtavao na skicu.
Skiciranja sam završio u 22:40. SQM je ostao isti, s vrijednosti od 21,32 mpas2, ali je temperatura pala na 5,1°C uz 75% vlage. Osjeti se po papiru da je počelo vlažiti, više ne šuška kao inače pod prstima. Nebo se u potpunosti očistilo.
Sektor RA 11h 45m DEC +47° 00′ do RA 12h 15m DEC +40° 00′
Nastavljam dalje po mečkinoj stražnjoj nozi u smjeru juga. Odabrao sam ovaj nastavak jer ima manje galaksija u atlasu, a mene već malo popušta entuzijazam.
PGC 37148; GX; m=15,0; UMa
248x: Veoma tamna, mrlja, mutna, blago svjetlija prema sredini.
NGC 4144; GX Sb; m=11,6; UMa
248x: Sjajna, duga, ovalna mrlja sa zadebljanjem u sredini. Na desnom rubu kao da se mrlja račva u dva kratka „repića“. U zadebljanju se nalazi istaknuta središnja regija.
NGC 4051; GX Sb; m=10,2; UMa
248x: Sjajna, velika, ovalna mrlja dimenzija 2 x 1 luč. minutu. Galaksija ima nizak površinski sjaj, bez središnje regije, ali istaknute zvjezdolike jezgre. Površina galaksije na ekstremima pokazuje naznake zdepastih početaka spiralnih krakova. Galaksija izgleda kao spljošteno „S“.
NGC 4138; GX Sa; m=11,3; CVn
248x: Sjajna, manja, ovalna mrlja sa visokim površinskim sjajem. Sjaj joj raste progresivno prema sredini, ima zvjezdoliku jezgru. Skrenuti pogled otkriva veoma tamne izdanke u smjeru duže osi.
NGC 4183; GX Sa; m=12,3; CVn
248x: Tamna, duga, uska mrlja sa slabo istaknutom, difuznom jezgrom. Na gornjoj polovici, uz desni rub, krije se zvijezda.
NGC 4111; GX Sa; m=10,7; CVn
248x: Sjajna, duga, uska galaksija sa oštrim krajevima. Prema izgledu rekao bih da se radi o klasičnoj, bridom okrenutoj galaksiji. Ima istaknutu središnju regiju, relativno veliku u odnosu na cijelu galaksiju. Dužina galaksije je oko 1,5 luč. minuta. Desno od galaksije je dvojna zvijezda, primar je žute boje.
NGC 4109; GX Sa; m=14,8; CVn
248x: Veoma tamna, okrugla, malena mrlja sa zvijezdom na rubu galaksije.
NGC 4117; GX S0; m=14,0; CVn
248x: Tamna, malena, ovalna mrlja s jednolikim površinskim sjajem. Smjestila se desno od dvojne, žute zvijezde kraj NGC 4111. Malo desno, iznad galaksije, kao da vidim još dvije veoma tamne mrlje. Jedna mrlja je NGC 4118, druga ne postoji.
NGC 4118; GX S0; m=15,6(b); CVn
248x: Veoma tamna mrlja kraj NGC 4117.
NGC 4143; GX Sa; m=11,0; CVn
248x: Veoma sjajna, manja, ovalna mrlja s omjerom stranica 4:1. Ima visoki površinski sjaj i gotovo zvjezdoliku jezgru.
UGC 7129; GX Sb; m=14,3; CVn
PGC 38616; GX; m=15,2; CVn
248x: Vidim dvije mrlje. Obje su veoma tamne i malene. UGC 7129 je blago ovalna. Susjedna mrlja je PGC 38616, koja je za razliku od UGC 7129 okrugla i bez detalja.
U 23:03 temperatura i vlaga su se zaustavili na 5,3°C i 73%.
IC 750; GX Sb; m=11,9; UMa
248x: Sjajna, duguljasta mrlja, višeg površinsko sjaja. Bez drugih detalja. IC 749 u neposrednoj blizini.
IC 749; GX Sb; m=12,4; UMa
248x: Tamna, ovalna mrlja, omjera stranica 3:1. Ima jednolik površinski sjaj. U istom vidnom polju s IC 750.
IC 752; GX Sc; m=15,2; UMa
248x: Nisam uspio vidjeti ili pronaći galaksiju.
NGC 4013; GX Sb; m=11,2; UMa
248x: Sjajna, duga, uska i bridom okrenuta spiralna galaksija. Ima blago istaknuto središnju regiju, tj. zadebljanje u kojoj je intenzivno sjajna zvjezdolika jezgra.
NGC 3938; GX Sa; m=10,4; UMa
248x: Velika, lako uočljiva, tamna mrlja, okrugla. Ima niski površinski sjaj koji blago raste prema sredini zbog čega izgleda kao nerazlučeni kuglasti skup u manjem teleskopu.
UGC 6865; GX S; m=14,7; UMa
248x: Veoma tamna, duguljasta mrlja bez detalja.
UGC 6901; GX S; m=14,4; UMa
248x: Veoma tamna, duguljasta mrlja u ekstremno tamnom halou. Malena, bez drugih detalja.
Gotov sektor, prebacujem se na okolicu M81.
Okolica M81
Oko M81 je masa galaksija koje si nikako nisam dao truda promatrati pa večeras idem popraviti tu nepravdu.
NGC 3077; GX Ir; m=9,9; UMa
248x. Veoma sjajna, ovalna mrlja, progresivno joj raste sjaj prema sredini sve dok ne završi u difuznoj, dobro istaknutoj jezgri. Velika je.
NGC 2959; GX Sb; m=13,6; UMa
NGC 2961; GX Sb; m=15,6(b); UMa
248x: Vidim dvije mrlje, jednu ispod druge. NGC 2959 je donja mrlja, veoma tamna, okrugla sa zvjezdolikom jezgrom i veća od gornje mrlje – NGC 2961. Gornja mrlja je veoma tamna, sitna i bez suvišnih detalja.
NGC 2976; GX Sa; m=10,2; UMa
248x: Sjajna, velika, ovalna mrlja s omjerom stranica 4:1. Zatupljenih je vrhova pa prije izgleda kao zaobljeni pravokutnik nego oval. Ima jednolik površinski sjaj i kao da joj je tekstura zrnata, ne mogu jasno razaznati.
NGC 2892; GX cD; m=14,0; UMa
248x: Malena, tamna, okrugla mrlja kojoj sjaj raste progresivno prema središtu. Bez drugih detalja.
U 23:42 završavam grupu galaksija. Fokus mi je skroz pobjegao s promatranja i više nisam dovoljno koncentriram. Ono što me iznenađuje je SQM, koji sada mjeri 21,45 mpas2! Ovo je najviše mjerenje koje sam napravio od Mljeta 2023!!!
Sva čuda na nebu
Okrećem malo na poznate galaksije, M51 izgleda fantastično, ali nemam volje je opet promatrati. Nije da ne volim galaksiju, dapače, posvećujem joj previše pažnje i ne želim opet ignorirati druge objekte zbog M51. Odlazim malo dalje i zaustavljam se kod M106, koja izgleda tako dobro da je skiciram na 248x. U početku mi se činilo kako M106 u 508 mm ne pokazuje znatno više detalja nego kroz 300 mm. Tek kada sam kasnije usporedio skice sam shvatio koliko je velika razlika. Ono što me čudi je da nisam ulovio ili nisam pazio na tamnu, vanjsku spiralu tj. halo oko galaksije. Moram se podsjetiti da u ovakvim situacijama promijenim povećanje na razinu nižu ili više, kako bih provjerio postoje li možda drugi detalji koji su dostupni, a da se ne vide na 248x. Previše se zacementiram na jedno povećanje i onda vozim po njemu.
Na kraju, malo sam bacio pogled na nebo i uočio kako je dio neba ispod repa Lava svjetliji. Hmm, da nije to kontrasjaj (gegenschein)? Radim golooku skicu repa Lava, ucrtavam gdje je mrlja i radim fotografije sa fisheye objektivom kako bih naknadno provjerio što sam vidio. Zbog nesavršene dioprtije i kombinacije blago žutih naočala za ispravak kratkovidnosti lovim samo zvijezde do m=6,0. Samo potencijalno uočavanje kontrasjaja me baš razveselilo jer bi to bilo prvi put nakon legendarnog promatranja iz kolovoza 2013., kada sam s Mazina vidio ne samo zodijačku svjetlost, već i prugu prašine uz ravninu ekliptike od Plejada do Vodenjaka!
Kontrasjaj je relativno sjajna regija na nebu, u antisolarnoj točki (lokaciji na nebeskoj sferi suprotna od Sunca), a nastaje kao posljedica povratnog raspršenja od međuplanetarne prašine u ravnini ekliptike. Sjaj prašine u antisolarnoj točki pojačan je zbog efekta opozicije te se zbog toga ističe u odnosu na blijedi zodijački pojas svjetla koji je uzrokovan običnim raspršenjem svjetla od međuplanetarnu prašinu.
Ravno u ponoć SQM mjeri 21,48 mpas2, opet rekordno mjerenje. Čini se kako je sunčeva aktivnost dovoljno pala kako bi se nebeski žar (airglow) smirio do te mjere da ne utječe značajno na fon neba. Temperatura je pala na 4°C, vlaga porasla na 80% i ja donosim odluku kako je dosta. Treba se još sat i pol voziti do doma i bolje to učiniti dok sam još priseban.
Radim još par fotografija, spremam se i u 00:40 krećem za Veliku Goricu. Na fotografijama se vide jasno definirane pruge nebeskog žara uz horizont, baš onako kako treba biti. Shvaćam pomalo kako je ovo bilo super promatranje, jedna od onih noći zbog kojih se vrijedi baviti astronomijom. Od mnoštva promatranih galaksija pa sve do detalja u M81 i IFN oko galaksije, kao i kontrasjaj. Jedva čekam sljedeću priliku za ponoviti iskustvo.
Postoje promatranja i postoje promatranja. Ovo promatranje je bilo “the promatranje”, jedno od onih na koje ću se refencirati godinama zbog stvari koje sam vidio i nacrtao. Kada sam se kući vratio u 2:15 ujutro, izašao sam iz auta euforičan, skoro sam pjevao od sreće. Od početka promatranja mi je bilo jasno kako je noć…
Postoje promatranja i postoje promatranja. Ovo promatranje je bilo “the promatranje”, jedno od onih na koje ću se refencirati godinama zbog stvari koje sam vidio i nacrtao. Kada sam se kući vratio u 2:15 ujutro, izašao sam iz auta euforičan, skoro sam pjevao od sreće. Od početka promatranja mi je bilo jasno kako je noć…