Vrijeme me ne mazi zadnja dva mjeseca. Nakon fantastične serije promatranja u ožujku i travnju, svibanj i lipanj nude prilike za promatranje samo na kapaljku. U svibnju sam izvukao samo jedno promatranje, a čini se kako će u istom tonu proći i lipanj.

Prošli vikend se razvedrilo u nedjelju, ali jednostavno nisam imao snage za otići pod teleskop. Onda sam u utorak popodne osjetio ukočenost vrata koja je do večeri postala nepodnošljiva bol. Čudno je kada te boli vrat toliko da ti je žao što imaš glavu na njemu. OK, ukočenost vrata sam primirio kombinacijom lijekova, a onda sam pred spavanje osjetio povišenu temperaturu… super. I tako su mi prošla tri dana u komadu, povišena temperatura je prešla u upaljenog grlo, a onda od upaljenog grla ka prištićima po tijelu. Posjetim doktoricu u petak ujutro i dijagnoza je bolest usta, šaka i stopala. Virus. Ništa drugo ne mogu nego leći i odmarati.

Došla subota i crta se vedrina, prva nakon dugo vremena. Kako nisam imao snage i energije za cukati 500tku u mraku, a i zaželio sam se jednostavnosti, odluka je pala kako ću na promatranje uzeti Apača. Na kraju se još nisam niti uspio naspavati prethodnu noć. Osim vedrog neba, sve drugo se urotilo protiv mene!

Na kraju skujem plan, kada ću uspavljivati kćerku rekao sam ženi da me pusti da zaspim i neka me probudi malo prije 21h. Tako je na kraju i bilo, ulovio sam nekih pola sata dremuckanja, taman da se resetiram. Ipak, nakon buđenja bio sam tako grogi, umoran, slab… Čak sam sjeo na par minuta i razmišljao hoću li uopće ići za teleskop. Na kraju sam presjekao kako idem. Čak i tokom vožnje na promatranje sam mislio kako bi bilo pametnije da se okrenem, ostanem kod kuće i odmorim. Ali zov mraka je bio jači, nedostajalo mi je vremena pod nebom.

Došao sam do Hotnje. Bio sam željan širokih vidika pa sam otišao na brdo Detičkovac. Smjestio sam se malo dalje od kućice gdje sam zadnji put morao kameri objašnjavati tko sam i što sam. Ali iznenađenje, kućica do je živa, došli ljudi u vikendicu. Nakon kratkog razgovora ugasili su rasvjetu na terasi i miran suživot je mogao početi. Bilo je vedro osim na jugu, gdje su 5° uz horizont okupirali oblaci negdje iznad Zrinske gore. Dolaskom na teren otkrivam kako nisam ponio stativ za fotić! Grrr…

Nisam imao nekakav plan za promatranje pa sam krenuo po osjećaju. Za početak sam usmjerio Apača prema Škorpionu, svom najdražem zviježđu.

Podaci o promatranju

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2026-019
Datum	13.06.2026.
Vrijeme	23:00- 01:40
Lokacija	Hotnja
Temperatura	17°C
Vlažnost	67%
Prozirnost	Prosječna
Granična magnituda	20.98 mpas2
Seeing	Prosječan
Instrument	APM 140/980 ED “Apač”

Promatranje

Messsier 4; GC; m=5,9; Sco

49x: Sjajan, lako uočljiv oblačak koji se proteže 1/12 vidnog polja, tj. oko 7 lučnih minuta. Vidim otprilike tucet pojedinačnih zvijezda, najviše na donjoj strani skupa (lijevo u okularu). Sredinom oblačka dominira mliječnost, duguljasta, ne odviše istaknuta. Mliječnost je duguljasta po vertikali i dimenzija je oko 2,0 x 1,5 luč. minuta. Uvijek se iznenadim koliko se dobro vidi skup u ovako malenom teleskopu.

98x: Sada vidim nekoliko desetaka sitnih zvjezdica, uglavnom su jako tamne. Skup je sada prividno veći, oko 8,5 luč. minuta u promjeru. U središtu skupa ne uočavam neke bitne promjene, ali nova pojava koju uočavam je uski, magličasti oblačak blizu lijevog ruba skupa, paralelan sa središnjom, duguljastom mliječnošću. Pogled na skup je iznenađujuće dobar.

Atlas pokazuje neku planetarnu maglicu relativno blizu, idem vidjeti mogu li je možda uloviti.

NGC 6026; PNEB; m=12,9; Lup

98x: Vidim samotnu zvijezdu i to je to.

98x OIII: Gledam, gledam, gledam i ništa. Čak mi se na tren pojavilo „nešto“ na desno od zvijezde, ali ne mogu razlučiti da li je to „šum“ u oku ili stvarno neka pojava.

Naknadna provjera u Cartes du Cielu otkriva da taj „šum“ nije odgovarao nikakvoj stvarnoj pojavi.

PZ 4 (Xi Lup); D*; d=10,2“; m=5,1; Lup

98x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene, sličnog sjaja i bijele boje. Pratilja se smjestila na 1,5h od smjera „gore“ u okularu.

1,5h bi bio pozicijski kut od 45°? Nikako da probijem procjenjivanje pozicijskih kutova u okularu. Stelledopie kaže kako nisam jako puno promašio te da je PA 49°.

Gledam što i kako dalje, lijepo se vidi Vaga pa idem pogledati što ima u njoj. Vrijeme leti, već je prošlo pola sata a samo sam 3 objekta promatrao ili pokušao promatrati. Na refraktoru mi je sve nekako „usporeno“, ne žalim se, samo primjećujem.

NGC 5897; GC; m=8,5; Lib

98x: Taman, velik oblačak, promjera oko 4,5 luč. minute. Oblačak je fino granuliran, što se jasno vidi skrenutim pogledom, ali ta granulacija je prigušenog dojma zbog niskog sjaja. Ipak, jasno se vidi da nije samo oblačak. Desno od skupa se smjestilo 7-8 sjajnijih zvijezda koje ukrašavaju vidnog polje.

U atlasu vidim galaksije pa rekoh, idem vidjeti što mogu sa 140 mm. Moguće da ih nisam dosad uopće promatrao.

NGC 5885; GX Sa; m=11,8; Lib

98x: Ovalna mrljica na lijevo od zvijezde pa izgleda kao refleksija u okularu. Ekstremno je tamna pa se vidi samo na momente skrenutim pogledom.

151x: Objekt sada blijedi i upitno je da li se uopće može vidjeti.

Crtam skicu rasporeda zvijezda i kasnije potvrđujem da je to stvarno galaksija, a neki optički defekt.

NGC 5861; GX Sab; m=11,6; Lib

98x: Ekstremno tamna mrljica koju vidim kada pogledam u okular i onda nestane. Kasnije je uočim tek na momente skrenutim pogledom. Kada pogledam van okulara, udahnem zraka i pogledam opet u okular, tu je na sekundu ili dvije i onda ispari. Mrljica se smjestila u produžetku tri zvjezdice.

NGC 5858; GX E; m=14,1(b); Lib

98x: Ekstremno tamna, duguljasta mrlja. Čak bih rekao da vidim i zvjezdoliku jezgru. Jednom kada se uoči lakše ju vidim nego NGC 5861 koja je malo dolje u vidnom polju.

23:53 je i SQM mjeri 20,95 mpsas.

NGC 5812; GX E; m=11,2; Lib

98x: Taman, maleni, magličast disk, bez detalja. Lako se uočava, ali ne bode u oči. Sa skrenutim pogledom uočavam da sjajnija zvijezda oko 5 luč. minuta u desno ima tri veoma tamne pratilje.

151x: Taman, maleni, mutni disk oko kojeg su naznake veoma tamnog haloa. Položen je okomito u okularu.

Ove tri tamnije zvijezde stvarno su tu te su oko m=12,5.

Blizu je zvijezda Zubenelgenubi, nije u atlasu označena kao dvojna, ali je dvojna jer su dvije zvijezde u atlasu nacrtane jedna do druge.

Zubenelgenubi (α Librae); D*; d=230“; m=2,7; Lib

49x: Veoma široko razdvojena zvijezda, veće razlike u sjaje. Obje komponentu su veoma sjajne i lako vidljive. Primarna zvijezda je blijedo žuta, pratilja bijela ili bez boje. Pratilja se smjestila na 10h, što bi bio PA od oko 300°.

Za uočiti boju malo sam defokusirao sliku. PA sam dobro pogodio jer u stvarnosti oko 315°. Zanimljivo je da je primar bijel, a pratilja bijelo-žuta, dok sam ja vidio obrnuto.

Bu 106; D*; d=1,96“; m=5,6; Lib

98x: Jedna, ali definitivno duguljasta zvijezda u smjeru 12h (PA oko 30°).

151x: Dvije kvržice koje se diraju, nedostaje im malo da se razdvoje u zasebne objekte. Manje su razlike u sjaju s tim da je pratilja na 12h. Rekao bih da žućkaste, ali tu sad smeta ono malo kromatske aberacije koju ima teleskop.

280x: Dvije kvržice, jasno, ali minimalno odvojene. Između njih je „dlaka“ crnog prostora. Sada vidim bolje da pratilja nije točno na 12h, već na otprilike 11,5h što bi dao PA od oko 15°.

Naknadna provjera je otkrila je da je razmak između zvijezda samo 1,96“ uz PA od 8°. S obzirom na gnjavažu oko razlučivanja očekivao sam da je razmak manji, oko 1,5“. Provjerio sam nakon toga i Antares, ohrabren ovim razdvajanjem, ali ništa, zvijezda je bila narančasta fleka koja se ne da izoštriti u potpunosti. Seeing večeras nije surađivao.

Dok sam bio na tom dijelu neba, okrenuo sam na neke veoma južne objekte, kao što su M83. Od sumaglice uz horizont se ništa nije vidjelo. Onda sam okrenuo na NGC 6231, koji je bio samo stupanj iznad horizonta, smetalo mi je drvo. Probao sam još sa NGC 6322, ali u okularu se ništa nije vidjelo.

Laguna i okolica

Kako sam umoran i bez nekog plana, gledam na nebu što vidjeti. Vidim da je već strijelac visoko i dostupan za promatranje. Idemo konačno, pola godine nakon nabavke, isprobati Pentax 40mm XW okular. Zašto je taj okular? Jer nudi najveće moguće vidno polje u 2“ formatu okulara. Na 140/980 to je 2,8°, tj. dovoljno da u vidno polje uguram Orionov pojas.

Okrećem na objekt koji sigurno neće razočarati.

Messier 8; NEB; m=6,0; Sgr
NGC 6530; OC; m= 4,6; Sgr

25x: Svjetla maglica, niskog kontrasta. Sastoji se od tri oblaka koje dijeli tamna pruga u obliku „Y“. Usudio bih se reći da na ovako malom povećanju izgleda kao M20 u većem teleskopu. NGC 6530 je jasno vidljiv s tucetom zvijezda.

Messier 20; NEB; m=6,3; Sgr

25x: Vidim dvije tamne atmosfere oko dvije zvijezde, okrugle. Između njih je još jedna zvijezda. Bez drugih detalja.

Messier 21; OC; m=6,5; Sgr

25x: Dobro istaknuto, dobro istaknuto jato od 25 zvijezda umjerenog raspona u sjaju. Skup postaje gušći prema sredini.

Osim M-ova, u vidnom polju vidim dvije mrljice.

NGC 6544; GC; m=9,9; Sgr

25x: Taman, maleni, gotovo zrnati magličasti oblak.

NGC 6553; GC; m=9,1; Sgr

25x: Tamna mrlja, malo tamnija od NGC 6544. Bez detalja, magličasta tufna.

Ovo je uvijek zanimljiva regija. Ubacujem OIII filter pa se vraćam na M8.

Laguna i okolica u OIII filteru

Messier 8; NEB; m=6,0; Sgr

25x OIII: Ajme, kako lijep prizor. Zgranut sam pogledom na M8. Maglica je veoma sjajna, blago ovalna, nježne teksture. Ima u sebi varijacije u sjaju, ali su prijelazi između njih blagi i nježni, za razliku od recimo M42. Maglicu i dalje presijeca „Y“ tamna pruga, ali sada je ona blaže izražena. Samo je ona koja dijeli NGC 6530 od ostatka maglice kontrastna te izražena. Kada gledam skrenutim pogledom vidim kako je maglica znatno veća, ima rep, posebice na desno od NGC 6530. Dimenzije maglice su oko 50 x 20 luč. minuta u okularu.

U okularu uočavam još jednu maglicu. Pratim prema kontroleru, maglica bi bila otprilike na RA 18h 09m, DEC -24° 57′. Rekao bih da je to IC 1274.

IC 1274; NEB; m=n/a; Sgr

25x OIII: Tamna, nejasna maglica s jednim sjajnijim čvorićem na vrhu. Cijela regija neba je „musava“ i daje naznake da se nešto krije u pozadini, na rubu vidljivosti.

Ima još jedna maglica, kontroler montaže javlja da je na koordinatama RA 18h 11m DEC -23° 59′. Identificiram taj objekt kao NGC 6559.

NGC 6559; NEB; m=n/a; Sgr

25x OIII: Ekstremno tamna maglica koja se smjestila uz niz zvjezdica umjerenog sjaja. Bubrežasta oblikom.

Messier 20; NEB; m=6,3; Sgr

25x OIII: Sada se jasno vidi „Trifid“ forma maglice. Ona je sjajna, vidim tri pruge u njoj koje konvergiraju prema središnjoj zvijezdi. Drugi dio maglice je veoma taman, uočljiv samo kada se uloži trud.

Završio sam sken regije s OIII filterom, idem sada proći opet regiju s H-β filterom.

Laguna i okolica u H-β filteru

H-β filter je kao mačak u vreći, upitno koristan. E pa ja ne odustajem od namjere u dokazivanju kako nije beskoristan.

Messier 20; NEB; m=6,3; Sgr

25x H-β: Sada opet vidim opet okruglu atmosferu bez jasnih detalja i pruga. Drugi dio maglice je nešto svjetliji, ali i dalje veoma taman. Definitivno nije maglica za OIII filter.

Messier 8; NEB; m=6,0; Sgr
IC 4678; NEB; m=n/a; Sgr

25x H-β: Maglica je sada sjajna, ali nije spektakularna kao s OIII filterom. Rekao bih da je sada ujednačena svjetlina između svjetlih i tamnijih dijelova maglice. Tamniji su sada svjetliji, a svjetliji tamniji. Sjajni dio maglice izgleda slično, uz manje promjene u kontrastima. Ono što se izmijenilo najviše je „rep“ koji sam vidio s OIII filterom. Sada u tom repu vidim dva „otoka“, tj. svjetlije regije, jedna oko zvijezde HD 165052, a druga HD 165246. Zanimljivo je da sada vidim dodatnu ekstenziju maglice pa su njene dimenzije oko 60 x 20 luč. minuta.

Čini mi se da ova ekstenzija M8 ima svoju oznaku, IC 4678.

Idem prema M20, ali po putu uočavam nekakav objekt. Mislim kako se radi o Sh 2-28

Sh 2-28; NEB; m=n/a; Sgr

25x H-β: Ekstremno tamna maglica koja ima oblik malog i naopakog slova „h“. Maglica sjajem prati zvijezde, njih jedno 6-7, pa se pitam da nije nekakav rasap svjetla.

Prilikom opisa maglice kao slovo „h“, treba uzeti u da je meni u okularu sjever na dolje, istok na lijevo, zapad na desno i jug, naravno prema gore. Naime, za udobnost promatranja sam okrenuo dijagonalno zrcalo u fokuseru pa moj pogled u okular nije više usmjeren s osima teleskopa. Provjera fotografija na Astrobinu otkriva kako ta maglica uistinu izgleda kao slovo „h“, ali je baš blijeda i crvena, što znači da dominira H-α u maglici. Generalno je H-β oko 3x slabijeg intenziteta od H-α.

Opet, kada sam prespavao shvatio sam da ovo nije Sh 2-28, već neka bezimena nakupina slabe maglice i gustog polja zvijezda. Ova dva efekta su se spojila i privid objekta.

NGC 6559; NEB; m=n/a; Sgr

25x H-β: S ovim filterom je maglica sada „življa“, više je trokutaste forme umjesto bubrežaste, a i okolne zvijezde su sada utopljene u veoma tamnu maglicu.

IC 1274; NEB; m=n/a; Sgr

25x H-β: Maglica se jasno i dobro vidi, ali radi se o diskretnom magličastom otočiću iznad (južno) kojeg je velika, veoma tamna, velika trokutasta maglica koja se širi prema gore, a vrhom pokazuje na diskretni oblačić. Sjaj te maglice najbolje bih opisao kao regiju neba s višim pozadinski sjajem (fonom).

B 86; DNEB; m=n/a; Sgr

25x H-β: Surfajući uokolo uočavam još jedan objekt, tamnu maglicu koja radi „klin“ u svjetlu pozadinu neba, ili bolje rečeno zaljev.

Koordinate koje daje kontroler su RA 18h 05m DEC -27° 20′, a moja najbolja identifikacija je kako se radi o maglici Barnard 86.

Nakon što sam prespavao i ponovno provjerio promatranje, shvatio sam da ne znam koji objekt sam uočio. Pretpostavljam kako se uopće ne radi o objektu, već o igri svjetlijih i tamnijih regija u Mliječnom putu. Treba biti iskren i priznat si da nešto nisi vidio.

S ovim mi je dojadilo zujati oko M8, a već je 01:20 ujutro i energija mi je na minimumu. Vraćam OIII filter i odlazim samo baciti pogled na NGC 6992 i NGC 7000

Uživanje u poznatim objektima

NGC 6992; SNR; m=7,0; Cyg

25x OIII: Ajme, tamna pogled na maglicu da se vide naznake filamenata, a opet nije toliko detaljan da me plaši za skiciranje. Svakako ću ovaj prizor morati staviti na papir.

Simeis 229; SNR; m=n/a; Cyg

25x OIII: Brzi pogled, ali jasno se vidi trokut „Pickeringovo trokuta“ i špaget koji visi iz njega.

NGC 6960; SNR; m=7,0; Cyg

25x OIII: Opet, lako vidljiva maglica uz sjaju zvijezdu, izgleda kao spljoštena sinusoida.

NGC 7000; NEB; m=4,0; Cyg

25x OIII: Dakle, Meksički (ili Američki po novom) zaljev izgleda fantastično, jasan je, kontrastan, a kontinent iznad njega je kao nekakvo nadgrađe koje se širi i širi i širi. Prekrasan pogled, šiša po estetici T500.

Na kratko odlazim do NGC 6888, ali jedva se vidjela u okularu. Kako sam umoran za kraj idem u obilazak M24, njega rijetko gledam.

Messier 24; SC; m=3,1; Sgr

25x: Velika, ovalan oblak, 4:1 stranica. Pruža se kroz cijelo vidno polje dijagonalno, s jedne strane je odrezan velikom i jednoličnom tamnom regijom, a s lijeve (gornje) strane vidim tri zasebna tamna oblačića koja oblaku udaraju među. Sam oblak se sastoji od 20tak sjajnih zvijezda, 50 tak zvijezda umjerenog sjaja i onda mnoštva sitnih, tamnih zvjezdica koje se ne daju prebrojati. U sred oblaka je magličasta tufna.

S M24 bio sam spreman završiti promatranje. Još sam otišao do fotoaparata i snimio par fotografija neba. Dok sam s njim završio, bilo je 2:20 ujutro. Dovukao sam se doma malo iza 3h, vidjevši po putu 3 srne (jednu na sred ceste) i 2 lisice. Od promatranja objekata dubokog Svemira to je to za lipanj, sljedeće tamne fleke lovim iz Namibije!