Ova objava je kronološki nastavak iz serijala o Namibiji.

Spavao sam kao „klada“, jedino buđenje je bilo zbog hladnoće. U jednom trenu mi je postalo zima pa sam navukao drugi poplun na sebe. Tek sam ujutro „otkrio“ deke na polici za ovakve situacije, isto kao što sam “otkrio” čepića za uši 15 min prije kraja leta od Dohe do Johannensburga… Ah!

Ptice i šetnja

Buđenje u 7:15, a vani još mrak. Skroz čudno, zaboravio sam da je ovdje zima te da su dani kratki. Obavio sam jutarnju toaletu, uzeo fotoaparat i odlučio se malo prošetati. Ujutro su životinje najaktivnije pa sam se nadao uloviti kakvu foto poslasticu. Prošetao sam se do pojilišta gdje je bilo puno ptica. Nosim šešir kao zaštitu od sunca pa od njegovog oboda nisam vidio granu akacije koja me opalila drito po nosu i eto moje prve afričke ogrebotine. Nakon tog „unfala“ zasjeo sam pod jedno stablo akacije i sljedeći pola sata fotografirao što se događa. Bilo je zanimljivih prizora, ali ja sam nov u fotkanju ptica pa sam dobar dio tih prizora propustio. Poslije toga sam otišao na doručak, koji se servira u 8:30.

Iza doručka opet gdje ću, što ću? Krenuo sam u laganu šetnju do brda Walterova kota, oko 2km od farme. Kako sam u Windhoeku propustio kupiti bocu vode od pola litre ili litru, već samo bidone od 5 L, nisam imao pratkičan načina za ponijeti vodu sa sobom u ruksaku, kao bocu od litre ili pola litre pa sam bio oprezan da ne dehidriram u šetnji. Popio sam vode koliko mogu i krenuo, vjerojatno sam bio dovoljno hidratiziran za tako mali pothvat. Inače, kada kažem dehidracija, ovdje se usta samo suše na suhom zraku i stalno tijelo traži guc vode.

Na šetnji do Walterove kote sam se čudio krajoliku i geologiju. Uočio sam velike kremene stijene, tamne stijene koje izgledaju kao da su bile pod velikim pritiskom, pune nabora te neobične smeđe stijene, koje na mjestima gdje su pukle otkrivaju slojeve nalik godovima drveta.Pofotkat ću ih sljedećom prilikom.

Makadamski put ide gore, nema ozbiljnih uspona, dapače, samo brdo je otprilike na istoj visini kao i Hakos. Uz sam put postavljene su figurice planeta pa na startu krenete od Sunca, Merkura i tako sve do Neptuna, koji je na samom vrhu Walterove kote. Tokom pješačenja čudio sam se svjetlucavom pijesku punom kvarca. Nije mi jasno kako na tako škrtom tlu išta može uspjeti i rasti, posebice silne akacije koje se protežu u nedogled. Kada sam stigao na brdo zasjeo sam u hlad akacije, u želji da spriječim žeđ, te se divio krajoliku, surovom, ali lijepom. Samo ja, nebo, brda, pjev ptica i pokoji zapuh vjetra, predivno nešto. U izostanku građevina i drugih umjetnih tvorevina, teško mi je bilo procijeniti udaljenosti do neke lokacije, brda i planinskog lanca ispred mene. Kada bih rekao 500 m i 5 km, jednako bih pogriješio. Povratak na famru je bio dosadan, sunce je već bilo jako pa sam požurio ne obazirući se na prizore oko sebe. Po povratku sam prilegao odmoriti, ali me ubrzo preuzela popovne ćorka, i to ne na 15 min, već dobrih sat vremena. Stvarno me umor od puta dotukao.

Umor

Kada već spominjem umor, mučim cijelo vrijeme problem sa šmrkavim nosom, glavoboljom i suhim ustima. Prvo me klima u avionu dotukla, a onda su me dotukle pustinje Namibije sa suhim zrakom, vlažnost je samo 25% preko dana.

Popodne sam obrađivao fotke, kucao jučerašnje doživljaje i brzo je došlo vrijeme večere. Večera je glavni obrok, ali ja sam propustio ručak (prespavao) pa sam se najeo tako-tako. Tek sam sutradan otkrio kako nisu stavili kvačicu „puni pansion“ pa me nitko nije zvao na ručak.

Za ovu večer sam bio nabrijan. Postavio sam fotoaparat 200 m dalje kako bi snimao Mliječni put, a ja sam sve na vrijeme pripremio oko svog dobsona. Iznenađenje je došlo kada sam nakon večere upalio teleskop, a on ne reagira. Požalio sam se Jurgenu, provjerili smo skupa par kablova za napajanje, a teleskop i dalje ne reagira. Kad nema drugih opcija, večeras ću ga ručno. Inače, Jurgen je donio i pravi astronomski stolac, podesiv po visini.

Za teleskopom

S promatranjem sam krenuo u 20h i za početak sam pogledao jedan poznati objekt. Večeras nije bilo vjetra što je odmah popravilo dojam promatranja.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2026-021
Datum	09.07.2026.
Vrijeme	20:00- 22:45
Lokacija	Hakos
Temperatura	14°C
Vlažnost	27%
Prozirnost	Prosječna
Granična magnituda	21.55 mpas2
Seeing	Prosječan
Instrument	SkyWatcher 406/1800 GoTo

Promatranje

Messier 4; GC; m=5,6; Sco

135x: Veoma sjajan, velik, zauzima oko 1/5 vidnog polja (6 luč. minuta) i vidim oko stotinjak zvjezdica u skupu. Nisam uočio mliječnost u sredini. Kontrast je krasan, pozadina neba je tamna i pojedine zvjezdice su kao dijamanti. Ovakav kontrast nije moguće postići u Europi.

230x: Veoma sjajan, velik skup, zauzima većinu vidnog polja. Nema niti traga mliječnosti u skupu već je razbijen u potpunosti na pojedine zvjezdice. Zanimljivo je kako sam ispod prečke uočio dva koncentrična luka zvijezda.

Inače, kasnije, kada sam samo gledao Mliječni put golim oko, mogao sam skrenutim pogledom spaziti M4 kako se skriva u sjaju Antaresa.

NGC 6231; OC; m=2,6; Sco

148x: Dobro istaknuto, sjajno jato zvijezda. U njemu se ističe 7 zvijezda većeg sjaja ispod kojih su desetine tamnijih zvjezdica. Skup je bogat, baš lijep prizor. Njegov generalni oblik je sličan nakovnju jer je skup podijeljene u dvije podgrupe zvijezda, gornju siromašniju i donju, bogatiju, koje su povezane uskim „vratom“. Dimenzije skupa procjenjujem na oko 9 x 7 luč. minuta. Nije mi jasno zašto ga zovu „Mali škorpion“.

Odlazim do Omege Kentaura koji će mi poslužiti kao orijentir za objekte na tom dijelu neba.

NGC 5139; GC; m=3,9; Cen

270x: Ponovno se vraćam skup. Na velikom povećanju je ogromna masa jednolikih zvijezda. Zahvaljujući toj „homogenosti“ vidnog polja, točno mogu vidjeti gdje okularu puca kvaliteta slike pri rubovima. Zvjezdice jednostavno polude. Isto tako, u središtu uočavam dvije praznine u obliku jajeta, jednu do druge.

Provjerio sam ove „rupe“, vidi se i na Štefovoj fotografiji Omege Kentaura nastaloj mjesec dana ranije.

U blizinu su bile neke galaksije pa sam otišao do njih.

ESO 269-80; GX; m=13,8; Cen

207x: Sjajna, malena mrljica sa istaknutom središnjom regijom. Okrugla je i bez detalja. Skrenutim pogledom kao da vidim kvržicu pri gornjem rubu galaksije.

ESO 269-85; GX; m=12,8; Cen

207x: Velika, tamna mrlja, nepravilnog oblika i nejasnih rubova. Jasan pogled na mrlju je onemogućen zvjezdicama koje je prekrivaju. Kada gledam skrenutim pogledom nazirem zrnatu teksturu galaksije.

ESO 269-90; GX; m=13,8; Cen

207x: Malen, veoma sjajan disk u produžetku niza zvijezda na desno. Bez detalja.

NGC 5064; GX; m=11,6; Cen

207x: Maleni, duguljasti i magličasti oval, sjajna. Ima istaknutu središnju regiju u zvjezdoliku jezgru u njoj.

NGC 4945; GX S; m=9,3; Cen

207x: Velika, sjajna, duguljasta galaksija. Zauzima 3/4 vidnog polja, tj. mjeri oko 15 luč. minuta u dužinu i oko 1 do 1,5 u širinu. Tekstura galaksije pokazuje varijacije u sjaju, ne vidim središnju regiju ili jezgru. Ono što se može uočiti da je na lijevoj polovici galaksije gornji rub svjetliji, jasno definiran, a na desnoj polovici je donji rub jasan i definiran. Na lijevom i desnom kraju galaksije su „kuke“ otvorene prema galaksiji, a ispod geometrijskog središta galaksije je blago ispupčenje.

Ovo je spektakularna galaksija, poput NGC 253. Ima mnoštvo detalja, velika je, sjajna i stavljam je na listu za skiciranje.

NGC 4976; GX; m=10,2; Cen

207x: Malena, ovalna, veoma sjajna galaksija sa istaknutom i okruglom središnjom regijom u kojoj je malen disk koji predstavlja jezgru galaksije.

NGC 4940; GX; m=13,8; Cen

207x: Malena, sjajna mrljica, bez detalja.

Ne želim vrijeme u Namibiji trošiti na fleke pa se selim malo dalje, do kuglastog skupa NGC 5286.

NGC 5286; GC; m=7,5; Cen

207x: Sjajan, velik, okrugao i lijep kuglasti skup. Vidim tek tucet zvjezdica pri rubu, dok je ostatak skupa granuliran s veoma lijepom, istaknutom i sjajnom središnjom regijom koja je nerazlučena mliječnost. Dodatnu ljepotu prizoru daje sjajna zvijezda na desno.

NGC 5307; PNEB; m=11,7; Cen

207x: Malen, veoma sjajan, ovalan i sitan disk.

650x: I dalje sjajan disk, malen, ali sada u njemu vidim formu u obliku položenog slova „S“ ili pješčanog sata. Na momente kao da uočavam i središnju zvjezdicu.

Gledam listu od sto objekata za promatrati, skinuo sam s nje tek nekolicinu pa se referenciram na nju što gledati. Odluka pada na M83, a čuo sam i susjede kako pričaju o njoj.

Messier 83; GX S; m=7,3; Hya

207x: Ajmeee, kakav prizor! Prekrasna, veoma sjajna, velika galaksija s mnoštvom detalja. Vidim sjajnu, veliku, magličastu jezgru koja leži na horizontalnoj prečki. Prečka je opisana ovalnim prstenom, čineći tako formu poput zrna kave. Ali još bolje je što iz desnog i lijevog kraja tog ovalnog prstena se pružaju magličasti krakovi, prema gore, tj. prema dolje na lijevom rubu. Svakako je moram skicirati!

M83 me oduševila, nevjerojatno sjajna, nevjerojatno detaljna. Do mene sjedi neki astrofotograf koji naravno, mora gledati u svoj ASI Air na tabletu. Zamolio sam ga barem okrene ekran od mene, što je čuo Jurgen. Jurgen je ponovio moju molbu, ispričao se što je astrofotograf među vizualcima i obećao kako će ga ujutro preseliti na drugu platformu.

Inače, pogled na M83 komentirao sam sa susjedom vizualcem Norbertom iz Njemačke. On je došao sa svojim putnim, 10“ teleskopom koji je težak točno 8 kg! Sam je napravio optiku i mehaniku kako bi stala u kabinsku prtljagu aviona, kako dimenzijama, tako težinom.

Odlazim do Strijelca riješiti druge objekte s liste.

Messier 20; NEB; m=6,3; Sgr

115x: Trifid je krasan, sjajan, velik, kao na fotografiji. Lijevi dio je okrugao, dubokih i jasno izraženih tamnih pruga koje imaju oštre rubove. Dojam je izrazito trodimenzionalan. Središnja zvjezdica jasno pokazuje trostruku narav. Desni dio maglice je manje, ali i dalje veoma sjajan. Vidi se kao krug sa zadebljanjima na gornjem i donjem kraju, a u sredini je istaknuta žuta zvijezda. Kada gledam oko maglice, vidim u pozadini još tamniju maglicu zbog kojeg cijeli M20 izgleda kao „razmazan“ na nekom platnu ili staklu. Prekrasno!

M20 je definitivno bila jedan od vrhunaca večeri.

Messier 8; NEB; m=5,2; Sgr

86x: Sjajna, velika, lako vidljiva. Ne mogu reći da vidim neke dodatne detalje u maglici, jedino što mi se na tren učinilo da na donjem desnom rubu vidi natruhe smeđe boje.

Nisam sortirao listu na smislen način već abecedno, što je ispalo frustrirajuće, pa skačem po nebu.

NGC 4755; OC; m=4,2; Cru

86x: Lijep, bogat, dobro istaknut skup u kojem se ističe 7 sjajnijih zvijezda. Od tih sjajnih zvijezda, 3 čine raznobojan niz, s lijeva je izrazito bakrena zvijezda, u sredini tamnija plava i desno sjajnija i bijela. U pozadini skupa je mnoštvo tamnijih zvjezdica. Dimenzije skupa procjenjujem na oko 7 luč. minuta u promjeru.

NGC 6334; NEB; m=n/a; Sco

86x: Oko dvije zvijezde vidim maglicu. Dolje desno je istaknuta, lepezasta maglica ispod zvijezde. Gore na lijevo je zvijezda utopljena u ovalnu i tamniju maglicu. Pozadina mi je „musava“ pa se prebacujem na H-β filter.

86x H-β: Auuu, kako se lijepo vidi maglica. Imam u vidnom polju tri istaknuta, sjajna oblačka, već spomenuta dva bez filtera i treći na lijevo dolje. Osim ta tri oblačka imam i tri tamnija, slabije istaknuta, ali jasno vidljiva. Jedan je skroz na lijevo, jedan u sredini između drugog i trećeg istaknutog oblačka i treći je desnom rubu, između prvog i drugog istaknutog oblačka. Jako lijep prizor pa ga stavljam na listu za skicirati.

Bilo je sada 22:45. Nebo je opet mjerilo SQM 21,50 – 21,55. Venera, koja dominira na zapadu, bacala je jasnu svjetlost na zidove objekata i opet sam imao dojam kao da smo pod mjesečinom 4-5 dana starog Mjeseca. Kada je ona zašla, okoliš je postao vidno tamniji.

Nakon završetka promatranja otišao sam do fotoaparata. Nisam znao koliko je snimio fotografija pa sam legao na tlo kraj njega i sljedećih 20tak minuta gledao u nebo. M4 se vidio uz malo truda, M22 je bila jasna mutnost u vrhu Strijelca. M6 je bio naporno svijetao, gotovo pa je smetao. Samo središte Mliječnog puta bilo je puno tamnih pruga i svjetlih oblačaka, „Tamni konj“ se jasno vidio, a skrenutim pogledom kao da sam mogao naslutiti tamne pruge koje se pruža iz galaksije prema Antaresu. Na južnom dijelu Mliječnog puta bilo je još mrlja koje nisam znao identificirati. Negdje oko 23:15 sam se pokupio u svoju sobu. Opet sam dugo spavao, gotovo 9h!