Pri proputovanju do mora zapeo mi je Karlovački kraj kao interesantno mjesto za bicikliranje. Tako se stvorila ideja u glavi da ga opet posjetim i obiđem malo bolje.
Dakle, g-flash (nadalje u tekstu će biti oslovljen s G.) i moja malenkost smo se zaputili put četiri karlovačke rijeke. Krenuo sam u 7:15 ujutro kako bi se našao s njim kraj birtije čije me ime uvijek podsjeti na groblje – Tihi gaj u Starjaku. Došao sam na vrijeme a za par minuta je došao i G na svom poprilično oldtimer biciklu. KTM specka bez indeksiranih brzina, godina proizvodnje 1976.
Lagao bih kada bih rekao da nisam posumnjao u sposobnosti tog bajka da izdrži vožnju. No G je stvarno guslao junački i pokazao kako sumnjama nema mjesta. Čak sam se i na grdi zvuk grebanja kranca pri prebacivanju navikao do kraja dana.

I tako, upoznali se mi i krenuli put Lasinje na jutarnju kavu. Dva hupsera i eto nas pred Pisarovinom koju smo ignorirali i produžili dalje prema Kupi. Na mostu, nakon 45 km vožnje nastaje ova krasna fotka novog i starog bicikla.

Nakon kave pičimo dalje južno od Kupe prema Kablaru. Cesta krasna, malo gore, malo dolje, puno hlada a auto manje nego kuna u našim džepovima. Negdje pred Kablarom trebamo skrenuti pa stajemo kako bi provjerili gdje točno. Dok smo se tako navigirali čujemo nekakvo zujanje, tutnjavu kako se približava uzbrdo. Pogledamo a kad ono peloton od cca 30tak biciklista, vjerojatno Fumići ili ŠBZ. Sjeli smo na bicikle, krenuli ih pratiti ali soli na rep, peloton je majka i uvijek su bili dva tri okreta pedale pred nama.
I tako mi došli do našeg skretanja a kad ono cesta u brdo, direkt, nagib prosječnih 12%, na mjestima i 15%. Ova sreća od ceste je trajala samo 200-300 m, potom se izravnala pa su nam se otkucaji srca vratili iz crvenog u normalu. Nakon tog uspona idemo pustim krajevima, prometa nigdje, sela s 80% praznih kuća ali cesta zadivljujuće dobra. Naravno, stalno je tu neki blagi hupseraj, gore-dolje, taman da ne bude monotono. Nakon jedno 15 tak kilometara izbili smo na Vukmanićki Cerovac i D1, tu smo se sjurili po D1 do prvog mosta preko Korane, prema Ladvenjaku. Nakon fotosešna na mostu stali smo na osvježenje u restoran Karan. Radleri s 22 kn po boci u rupčagi od birtije imali su cijenu kao na Cvjetnom placu u sred Zagreba. Platili smo porez na budale po stopi od 100%. Prisjelo nam.

 

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Nakon skupog osvježenja krenuli smo prema Dugoj Resi i odatle je plan bio uz Mrežnicu do Donjeg Zvečaja. Na jednom stajanju, gdje je nastala ova krasna panorama, ja opet imam probleme s SPD-om. Iskopčao sam se ali je trebalo još okrenuti pedalu jedanput kako bi se popeo na rinzol. I prilikom tog okreta pedale, prih 7-8km/h na sat sam se slučajnu ukopčao, izgubio brzinu i pao na asfalt. Bicikl bez ogrebotine, ali se poderao sic na jednom mjestu i koža ispod koljena. Stvarno sam šlampo. Sljedeći most je bio kod kampa Slapić. Priroda prekrasna, Mrežnica čista i bistra. G je pustio slinu diveći se prizoru. Mislim da će on na ljeto pohoditi kamp kako bi se okupao. Ubrzo smo izbili na D23 i krenuli put Donjeg Zvečaja kako bi se ubili u hrani. To nam je i uspjelo, naručili smo nekakve ogromne pljeskavice punjene sirom i kulenom, pa brat bratu to čudo ima valjda pola kile. Morali smo je smazati na rate kolika je, a ne samo da sam obnovio zalihe energije već sam od nje vozio skroz do Pisarovine. Nakon predaha krenuli smo do Dobre. Ideja je bila direktno preko brda izbiti na Novigrad na Dobri, ali cesta u nekom selu prestaje pa smo se vratili na D3 i spustili u Jarče Polje. Na jednom preljevu G se spustio skroz do rijeke kako bi vidio jeli za kupanje. Zaključak je bio kako je voda još ledena. Sljedećih 10tak kilometara vijugali smo uz Dobru sve do Gornjih Stativa. Cesta pusta, dobra, krajolik predivan. Biciklistički raj! Kod G. Stativa smo prešli ponovno Dobru i krenuli put Karlovca. Uspon je bio malo duži iako ne i strm, ali već se 120. km brojao u nogama pa je cijeli trud bio malo teži. S brda smo se pustili u Karlovac, prešli Kupu i nakon malo traženja se našli s To3cutterom. Dalje do Pisarovine smo vozili neki pelotončić kako bi smanjili utjecaj sjevernog vjetra koji je na goloj ravnici i izloženoj cesti šibao i bio dosadan. Stali smo na još jednu okrjepu u Pisarovini i nakon toga krenuli preko Vukomeričkih hupseraja do Starjaka.
Nakon pola sata vožnje došli smo do Starjaka i spustili se skroz do ulaza u K. Kraljevec. Tu smo se oprostili s G-flashem koji je krenuo prema Zagrebu a mi prema Gorici. Kada sam došao pred Goricu i nakon što me To3cutter ostavio, vidio sam kako ću u dvorište ući s valjda 199.99 km. Kako sam htio pregaziti 200 km + u jednom danu, tako sam malo okružio oko sela i na kraju ušao u dvorište s 203.6 km.

Noge čak nisu bile niti umorne previše, više me pred kraj ubila monotonija jer sam bio 7.5h u sedlu i 12h na cesti. Divim se onima koji ovakve rute odguslaju u solo brijačini.