Plan

Trebao sam danas popodne u Samobor na kavu, laganih 105 km u oba smjera, a ruta je takva da je vjetar većinu vremena bočni. Krenuo sam tako nadobudno, prvih 30 km odgazim za koju minutu manje od sat vremena kad u Kupinečkom Kraljevcu (ekšli Starjaku) raskopana cesta. Odem na brdo, možda je ulica od škole do Kupinečkog ok, kad i ona raskopana. Šaljem frendu Whatsappom poruku da niš od kave, detour bi bio predug da stignem u obećano vrijeme. Što sad, kuda, kako? Idem fino iskoristiti vjetar i zapalim ravno na jug, prema Pisarovini i na kraju do Kupe. Vjetar me pogurao pa je prosječna brzina do mosta kod Lasinje dosegnula 31 km/h. Stajem, pojedem jedan Bounty i krenem nakon kratke pauze za Pokupsko. Vjetar bi trebao puhati u facu, osjetim ga, ali ne smeta previše. Brda padaju kao od šale, a GPS cajger vrti i vrti kilometre.

Promjena plana

U Pokupskom u birtiji Pokupčanka srećem lika s Konom Rove punom bisaga. Nadmudruje se s lokalcima koliko ima vukova i medvjeda na ruti Glina-Dvor. Oni ga nagovaraju na rutu preko Petrinje pa do Kostajnice, ali mislim da se nije dao smesti. Uletim u priču i mladi gospon (+/- koja godina od mene) ima u planu u 14 dana pregaziti 2600 km do Atene. Gledam ga s divljenjem jer je to 14 dana gaženja brda i brda po divljinama. On na to reagira paljenjem cigarete za cigaretom i ispijanjem piva! Toliko o sportskom životu. Malo se upustili u razgovor, izmijenili iskustva o kupovini na Bike24, domaćim distributerima, cijenama, cakama itd.. Ovo mu nije prva avantura, s curom tu i tamo ode do Rijeke bajkom, a prošle godine je otišao do Nordkappa i natrag, tričavih 7200 km. Na kraju kada je smazao pivu sjeo je na bajk i otišao dalje na jug, a ja sam dovršio kavu i zapičio prema V. Gorici.

Umjesto onog vjetra u leđa sada ništa ljubav, samo karanje. Vjetar šamara u facu, stenjem na usponima, gledam ovce uz cestu i gazim vukomeričke hupsere. Unatoč svim nedaćama do Kravarskog, nakon najvećeg uspona i dalje sam imao prosjek 29 i koju decimalu. Skužim da imam priliku izgaziti 100km ispod 3.5h i uprem kao budala. Ali poslije Kravarskog iako je blagi spust cesta je više na čistini nego u šumi pa ova bura šamara li ga i šamara. “Šaltaj petu, nemoj stat, U A sto na sat” – pjevam i teram. Prosjek raste, do M. Bune dostiže 29.7. Pa ako još malo stisnem možda ću i 30 dosegnut. Probao sam, ali nestao je blagi spust i preda mnom je samo bila cesta na ravnici šibanoj vjetrom. Na kraju sam jedva uspio zadržati prosjek, izgorio sam i znojio se kao prasence.

Dolazim na 3 km od kuće i shvaćam kako ću u dvorište ući s 98.5 km na cajgeru. E pa nećeš razbojniče. Ulijećem u selo i umjesto skretanja produžujem ravno kako bih nafarmao još tih 2-3 km. Idem drito na sjever, brzina je 27-29, vjetar stišće, prosjek 29.6 i dalje. Okrećem se nakon 1.5 km tog mazohizma i krećem kući, vjetar u leđa i brzine rastu na 35km/h. Ponovno sam na križanju i cajger sada pokazuje 100 km. Do kuće je još 800 m. U dvorište ulazim pobjedonosno s 101.2 km i prosjekom 29.65. Želju sam si ispunio, 101 km je pao za 3h i 25min, kilometar više i 5 minuta brže.

Zaključak

Dobre stvari:
Northwave Blade 2 Air majica, milina kako se lijepo osjećam u njoj
Briko bib s debelim uloškom, kao da sjedim na bedrima djevica, a ne na sicu
Bounty, kokos je kokos

Loše stvari:
Kratko je trajalo, prebrz sam
Na “bez veze” vožnji sam brži nego na obje biciklijade koje sam pohodio nedavno

(Visited 22 times, 1 visits today)