2019-06-14: Jupiter i dvostruke zvijezde
Postovi na ovom blogu su postali malo rjeđi, biciklistička sezona je u punom zamahu, a u svibnju vremenski uvjeti nisu bili baš nešto. Unatoč strasti prema pedalama, nemojte pomisliti kako ne pogledam znatiželjno prema nebu. Radim to često i pokušavam izvući priliku za promatranje u gustom rasporedu.
Prvi pokušaj promatranja bio je 7. lipnja, kada je nebo bilo prekrasno vedro. Postavio sam teleskop i krenuo ubijati vrijeme dok se ne smrači. Počeo sam gledati iz dosade Mjesec, ali slika je tako kuhala da sam shvatio kako na Jupiteru neću vidjeti ništa. Nakon par stotina uboda komaraca teleskop sam pospremio i otišao kući.
Ovaj petak su stvari bile drugačije. Nebo nije bilo vedro, već ga je kvarila naoblaka. Zvijezde su mirovale, recimo Arktur je izgledao kao narančasta točka na nebu s minimalnim treperenjem. Postavio sam teleskop, iskolimirao ga i krenuo promatrati. Na jugu je blještao Mjesec, a Jupiter se skrivao u krošnjama parka pa sam krenuo lupati po dvostrukim zvijezdama. Njih inače ignoriram, ali bolje išta nego ništa. Odlučio sam provjeriti koliku rezoluciju teleskopa mogu postići. Usput, grizli su me komarci i napadale neke bube s kojima dosad nisam imao posla.
Osnovne informacije
- Broj promatranja: 2019-08
- Datum: 14.06.2019.
- Vrijeme: 23:15 – 00:50
- Lokacija: Novo Čiče
- Temperatura: 22°C
- Vlažnost:
- Tlak:
- Prozirnost: Visoka naoblaka
- Granična magnituda:
- Seeing: Dobar, vrlo dobar u zenitu
- Instrument: 300/1500 GoTo
Promatranje
Počeo sam s Double-Double u Liri, tj. Epsilon Lire. Kada sam je pogledao na 250x obje zvijezde su bile jasno razlučene. Prebacio sam na 300x i vidio kako zvijezde ne samo što su razlučene, već između njih ima crnog prostora, tj. ne preklapaju im se difrakcijski prstenovi. Potom sam malo googlao i naletio na još jednu „double-double“ zvijezdu u Liri. Struve 2470 i 2474. Oba para bila su široko razmaknuta, bez boje u zvijezdama, a razlika u sjaju komponentni je bila manja. Struve 2474 mi se učinila mrvicu svjetlijim. OK, riješio sam te dvostruke zvijezde, seeing me mazi, idemo vidjeti Antares. Koliko god gledao i blejao ništa od razlučivanja. Antares je bio narančasta čupava mrlja s jasno vidljivom atmosferskom disperzijom. Razočaran Antaresom okrećem teleskop opet prema zenitu.
Rasalhague je dvojna zvijezda s 0.6“ razmaka. Koliko god gledao nisam uspio uočiti naznake dvojnosti, samo sam vidio bijelu zvijezdu koja lagano treperi. Okrenuo sam potom na Deltu Cygni koja slovi za izazovnu zvijezdu zbog razlike u sjaju komponentni. Bez problema sam je razlučio na 300x, bilo je crnila među komponentama, a pratilja je izgledala kao krijesnica kraj žarulje. Okrećem potom na zahtjevniju zvijezdu, Mu 1 Cygni. Na 300x vidim razdvojene zvijezde, ali im se preklapaju difrakcijski prstenovi, što je očekivano jer je razmak između njih samo 1.5“. Razlika u svjetlini zvijezda je umjerena, a komponenta je bila na 5.5h. Potom okrećem na 95 Herculis, još jednu dvojnu zvijezdu koju jasno razdvajam (6“). Ono što me iznenadilo je lijep koloritet, jedna komponenta je narančasta, druga bijela ili lagano plavičasta. Na kraju, tu je i najizazovnija dvojna večeras, 40 Herculis. Razmak između komponenti je 1.2“ i to sam uspio uočiti. Vidio sam dvije jezgre, ali naravno bez crnila na njima. Razlika u sjaju zvijezda je veća.
Po završetku sam okrenuo ja Jupiter. Slika je bila mirna, ali je nedostajalo kontrasta. Vidjela se „dosadna“ strana planeta, ona bez Crvene Pjege. Najveća akcija je opet bila oko ekvatorijalnih pojaseva gdje je bilo tankih bijelih pruga, festuna, svijetlih ovala uz njih itd… Skicu sam završio u 00:22, tj. započeo sam je u 00:15 i crtao do 00:29. Po završetku s Jupiterom okrenuo sam na Mjesec i ostao slijep. Bilo je zanimljivih kratera i seeing je bio dobar, tj. vidjelo se lelujanje ali fini detalji su bili postojani.
U 00:50 krenuo sam sa spremanjem opreme i priveo sam promatranje kraju.