Vallis Rheita
Naravno da je vedro kada Mjesec bliješti na nebu. Odlučio sam iskoristiti tu vedrinu i najavljenu mirnu atmosferu (seeing) kako bih skicirao pokoji detalj na Mjesecu i tako izoštrio promatračko-crtačke vještine. Večeras se tako na tapeti našla Vallis Rheita, rasjedna dolina duga par stotina kilometara.
Postavio sam teleskop u dvorište, brzinski ga kolimirao i ubacio 10.5mm Hyperion. Mjesec je bio možda 30% pun, ali je već nepodnošljivo bliještao, kao da stojim ispod stupa javne rasvjete i gledam direktno u lampu. Odmah sam prebacio na binoviewer i podesio povećanje na 240x. Skeniranje kratera uz terminator je sada bilo puno ugodnije i tražio sam metu za skiciranje. Splet sjena, kratera, brda i dolina koji su bili na raspolaganju me obuzeo jezom. Kako je takve stvari uopće moguće adekvatno skicirati?
Pregledavao sam Mjesec otprilike 10 minuta dok se nisu tri mete iskristalizirale. Prvo je bio jedan svjetlom okupan krater, daleko od labirinta svjetla i sjena uz terminator. Bio je to krater Taruntius. Nekako mi se nije činio pretjerano atraktivan pa sam ga nakon kratkog razmišljanja eliminirao. Sva sreća da jesam jer sam ga već skicirao. Sljedeća meta su bile dvije paralelne crte na dnu Mora tišina. Dvije paralelne, tamne crte s kraterčićem i nekim varijacijama u svjetlini na okolnom terenu – Rupes i Rima Cauchy. Prizor mi se učinio prelaganim za skiciranjem, bilo bi to skoro pa varanje, te sam odlučio eliminirati i ovu metu. Sljedeći na listi za skiciranje je bio ogroman tamni zaljev na južnom rubu Mora nektara, gotovo nalik na Sinus Iridium. Bio je to krater Fracturius, 110 km širok ožiljak nekog pradavnog udara koji je tek prije nekoliko sati izronio iz mraka. Fractorius mi se učinio previše kompleksnim za moje crtačke sposobnosti pa sam na kraju i od njega odustao. Dosjetio sam se da potražim jednu mjesečevu dolinu – Vallis Rheitu. Spustio sam malo teleskop i centrirao pogled na nju. Učinilo mi se kao nešto što bi se dalo relativno lako prenijeti na papir, a opet je atraktivno. Ništa, nju ću crtati.
Skica Vallis Rheita-e
Sljedećih 45 minuta borio sam se s hladnoćom. Došao sam direktno s posla tj. nisam bio u zimskoj opremi. Ucrtavao sam detalje, ali nakon sat vremena u relativno lakoj odjeći na -3°C popustio sam i predao se nakon što je skica bila na 70%. Rezultatom skiciranja sam zadovoljan tako, tako. Bolje izgleda na papiru nego nakon skeniranja. Ipak, odlučio sam se natjerati da barem jednom mjesečno napravim skicu Mjeseca, kako bih izbjegao velike pauze između promatranja, a i posvetio malo više pažnje tom kolutu sira.
