COVID-19 nas je natjerao na izolaciju pa sam odlučio potražiti druge načine bavljenja astronomijom. Kako ne smijemo napustiti mjesto prebivališta, a moja lokalnobrdska lokacija je dvije općine dalje, ostala je opcija bavit se „običnim“ promatranjima, Mjeseca i sličnih lako dostupnih objekata.
Grizlo me da riskiram odlazak u brda u subotu, jer najavljeno je prekrasno vedro vrijeme i još sam k tome na godišnjem pa bi mogao cijelu noć promatrati. Viša sila se umiješala u moje skrivene planove da unatoč blokadi odem pod zvijezde. Vjetar je donio pijesak iz srednje Azije pokvario je prozirnost do te mjere da nisam vidio Sljeme, a nebo je obojao u boju vanilije. Zalazak sunca je bio izrazito zlatan.

Skica kratera. Prilikom precrtavanja asm malo se omjerima zaigrao pa je bilo “Photoshopa”.

Zbog blokade mi za lokaciju promatranja ostaje dvorište na selu kod mojih, gdje je teleskop inače uskladišten. Nije za lov na tamne fleke, ali za planete posluži dobro. Večeras sam se odlučio baviti malo skiciranjem Mjeseca jer mi to baš nikada nije išlo. Treba iz ove neprilike izvući najviše što se može.

Postavio sam teleskop i kako sam odlučio „cijepati“ fotone na velikim povećanjima, kolimaciju sam dodatno popravio na defokusiranoj zvijezdi. Teleskop sam poravnao po Siriusu, koji se u suton jedva nazirao i po Capelli, koju je teleskop uspio sam pronaći, tj. smjestiti u vidno polje tražioca. Po uspješnom upucavanju GoTo-a usmjerio sam teleskop prema Mjesecu. On je bio tanak srp par stupnjeva od blještave Venere.

Krater Taruntius snimljen tokom misije Apolla 15. Izvor: NASA, Lunar and Planetary Institute, Apollo Image Atlas

Pogledao sam Mjesec i na 215x je izgledao dobro. Inače je seeing teška katastrofa u sumrak jer tlo i objekti krenu predavati toplinu skupljenu kroz dan zraku, koji onda titra za poluditi. Večeras to nije bio slučaj, možda je ova prašina smanjila zagrijavanje tla i primirila zračne struje. Svako zlo za neko dobro. Iz fore sam ubacio drugi okular i pogledao Mjesec na 465x. Za divno čudo slika je bila upotrebljiva. Izgubila je na kontrastru i bistroći, ali daleko od toga da je bila loša. Kasnije je seeing oslabio, ali i dalje je bio prihvatljiv. Opalio sam par fotki mobitelom, tek toliko za pohvaliti se na Facebooku.
Ubacio sam potom binoviewer i pogledao Mjesec na 190x. Izgledao je prekrasno, slika mirna, krateri oštri, jasni. Odlučio sam cijeli setup malo brijati pa sam ubacio 12.5mm Plossl okulare i dogurao binoviewerom do 300x. Ovi Plosslići su bitno neugodniji za promatranje i bio bi red da nabavim par dobrih okulara, koji ne koštaju kao Svetog Petra kajgana, a dat će mi dati povećanje od 250-300x.

Karta okolice kratera Tarantius koju su izradile US Air Force
Copyright © 2019 – Lunar and Planetary Institute

Lunjao sam po Mjesecu i gledao kratere, brda, doline, sjene, valove na morima. Nisam znao što krenuti skicirati. Umjesto nejasnih detalja na objektima dubokog svemira, ovdje ih je bilo toliko da se ne daju ucrtati. Možda desetak minuta sam tako skakutao po Mjesecu dok se nisam odlučio namjeriti na krater Taruntius, rupčagu promjera 56 km. Krater je dobio ime po rimskom filozofu i matematičaru (+ astrologu) Luciju Taruciju Firmaniju (Lucius Tarutius Firmanus) iz prvog stoljeća stare ere. Primijetite kako se Giovanni Battista Riccioli malo zeznuo prilikom imenovanja kratera pa ime kratera ima slovo viška: TaruNtius vs Tarutius. Zanimljivost je terasasto tlo u krateru, a granice terasa koncentrično prate rubove. Ono što sam vizualno primijetio je kako se tlo oko središnjeg uzdignuća udubljeno zbog promjene svjetline, tj. vidjelo se kako svjetlost pada na koso tlo pa je ono tamnije. Samo centralno uzdignuće je izgledalo poprilično solidno. Radi se planini dugoj 12 km i širokoj 7 km koja se uzdiže 700 m iznad središta kratera. Kako bi se to stavilo u neka nama poznata mjerila, glavni masiv planine Ivanšćice je dug 15 km i širok 8 km te se uzdiže 800 m iznad okolice.

Na sam krater Taruntius naslonio se krater Cameron (prije poznat i kao Taruntius C) promjera 11 km. Potonji je nastao udarom nakon što je već krater Taruntius postojao, jer je nagrdio njegov rub.

Skica, a nisam zadovoljan, dalo bi se puno tome prigovoriti. Teško je tu plastičnost mjesečeve površine prenesti na papir. Vježbat ću u narednom periodu dodatnim skiciranjem. Problem je što ću uskoro ostati bez papira za skiciranje jer nisam računao na zatvaranje svega osim neophodnog.

(Visited 39 times, 1 visits today)