Prognoze

Kakva je prognoza? – ovo pitanje svako malo mi iskoči iz podsvijesti. Kao netko tko se bavi astronomijom i želi što više promatrati postao sam opsesivan oko prognoza. Pratim ih stalno, čitam forume, gledam na modelima što će biti 10 dana u budućnost, a sve kako bih si stvorio priliku da odem za teleskop. Unatoč tome što sam se dobro ispraksirao u čitanju rezultata modela, narav me ponekad prevari. Nisam jednom bio previše optimističan da bi na dan kada trebam promatrati ostao razočaran. Valjda u želji da budem za teleskop u glavi nesvjesno izmislim bolju prognozu nego što ona u stvari je.

Zadnji tjedan listopada me moje osjetilo za prognoze prevarilo. Totalno nepripremljen sam propustio fantastično vedar utorak i manje fantastičnu, ali opet vedru srijedu. Kako je prognoza ostala i dalje povoljna, zaključio sam kako bi u četvrtak, 31. listopada moglo biti vedro. Sve sam isplanirao, dogovorio doma obaveze i raspored te u auto utovario opremu.

Plan je bio odmah iza posla otići u brda kako bi se noć maksimalno iskoristila. Nizine su u ovo doba okupirane maglom, koja zna potrajati cijeli dan, pa je plan bio otići na što veću nadmorsku visinu. Odluka je pala posjetiti Budinjak na Žumberku, gdje sam već promatrao sa nekih 780 m visine.

Old man yells at cloud

Došao je četvrtak, prognoza povoljna, a stvarna situacija kupus. Nebo su prošarali neki cirusi koji su polagano kapali iz Mađarske. Najgori je to oblik oblaka, jer laiku ostavljaju dojam da je vedro, a u biti značajno smanje kvalitetu neba. Zakuhao sam! Otišao sam kući baš razočaran. Prognoza je rekla kako postoji neka manja šansa da u petak 1.11. bude vedro, ali nisam baš vjerovao u to.

Došao je petak i prognoza je najavljivala vedro u gorju uz na momente tanku naoblaku. Opet ista priča kao u četvrtak. Satelitska snimka nije obećavala. Nad Hrvatskom je bila oblačna pruga koja se rotirala, a centar rotacije kao da je bio iznad Zagreba. Ipak, odlučio sam ne biti cendralo pa sam se na kraju zaputio na promatranje.

Budinjak

Krenuo sam u 16:30 iz tmurne Velike Gorice. Prvih 40 min vožnje probijao sam se kroz gustu maglu pa sam u par navrata pomislio „pa di ćeš sa tim teleskopom po ovakvoj pušioni od vremena“. Pogled kroz šoferšajbu uopće nije davao dojam da se samo par stotina metara iznad magla naglo topi u prekrasan, suncem okupani dan.

Vozio sam prema Budinjaku. Čim sam se odvojio u Bregani s glavne ceste počela je magla popuštati. Oko Grdanjaca se poprilično istopila, a kad sam stigao do Divljih voda, više je nije bilo. Krenuo sam uzbrdo i nakon par trenutaka otvorio mi se pogled na prekrasno večernje nebo na kojem je Venera svjetlucala kao ukras.

U Stojdragi sam stao kako bih pogledao nazubljene siluete Kamniških alpi. Odlučio sam iskoristiti priliku pa sam izvukao fotoaparat i zabilježio prizor. Stao sam još na par trenutaka, upijao zalazak i vidike te potom krenuo dalje.

Cesta je bila super do Pokleka, koji je na 4/5 puta. Nakon sela kreće kaldrma i do Novog Sela Žumberačkog vozio sam gotovo pa u leru i izbjegavao rupe na cesti. Nakon Novog Sela cesta se popravila i mogao sam dalje normalno voziti. Ubrzo sam došao do livade s koje ću promatrati. Na zapadu sam mogao vidjeti kako zadnji tračak dana osvjetljava niz rebrastih oblaka, a na sjeveru je bilo nešto oblačnih krpica. Vedro je, ali ne potpuno.

Društvo na livadi

Livadu po pola dijeli cesta koja vodi do crkve Sv. Petke i groblja. Inače tu nema nikog, u valjda pet navrata koje sam bio gore, jedan ili dva automobila sam vidio. Iz tog razloga sam bahato postavio teleskop na sred ceste, jer kao nema prometa. Promet je ubrzo došao jer ipak je groblje blizu pa par automobila nervozno zaobišlo.

Jedan od automobila se zaustavio, a iz njega je došao znatiželjan upit „A što radite?“.  Krenuo sam s klasičnom pričom: predstavio se imenom i objasnio kako postavljam teleskop. Iz auta me pozdravio Marko (nisam 100% siguran u ime), koji je s djecom krenuo do obližnjeg groblja. Pozvao sam ih da bace pogled kada obave što imaju.

Oko 18:15 teleskop je bio spreman za promatranje. Krenuo sam provjeravati koliko je stabilna slika na Saturnu kad eto Marka s ekipom. Nije mogao doći u bolje vrijeme, taman prije nego se zalaufam s promatranjem. Uskoro sam ekipi pokazivao Saturn, gdje sam dobio komentar „stvarno se dobro vidi“, M13 i M57. Nakon 20tak minuta druženja, uz malo razgovora, pozdravili su me i produžili dalje. Ja sam se vratio pripremanju opreme i u 18:50 sam bio spreman za promatranje.

Večeras je cilj bilo pogledati sjeverni rub Perzeja. Ima tu nekih otvorenih skupova i maglica na rubu Mliječnog puta koje treba poskidati.

Promatranje

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2024-031
Datum	01.11.2024.
Vrijeme	18:50 – 23:10
Lokacija	Budinjak
Temperatura	11°C
Vlažnost	65%
Prozirnost	prosječna
Granična magnituda	21,15mpas
Seeing	loš
Instrument	B.A.T. 508/2153 Dobson

Sektor 03h 00m +50° 00′ do 04h 00m +60° 00′

NGC 1220; OC; m=11,8; Per

160x: Svjetla, ali malen i magličast oblačak prošaran s pola tuceta zvijezda. Relativno lako uočljiva.

320x: Nestala maglica, sada vidim gustu rijeku zvijezdu u obliku slova „T“. Kako seeing nije dobar teško mi je razaznati i prebrojati pojedine zvijezde.

King 5; OC; m=n/a; Per

160x: Veoma tamna, okrugla, magličasta nakupina zvijezda. Relativno velika u okularu.

248x: Niz tamnih zvijezda u obliku šalice za kavu. Skup se dobro ističe iz pozadine, sastoji se od cca 15tak zvijezda niskog sjaja.

STF 331; D*; d=12“; m=5,2; Per

248x: Dvije zvijezde, umjerene razlike u sjaju i široko razmaknute. Obje zvijezde su bijele boje. Pratilja se smjestila na 3h.

Czernik 15; OC; m=n/a; Per

160x: Rasuta nakupina od približno 15 zvijezda, slabije izdvojena iz pozadine. Pojedine zvijezde se umjereno razlikuju u sjaju.

NGC 1348; OC; m=n/a; Per

160x: Nisam pronašao ili prepoznao skup u okularu.

Czernik 16; OC; m=n/a; Per

320x: Rasuta, skromna i siromašna nakupina zvijezda. Slabo se izdvaja iz pozadine. Na manjem povećanju skup sam jedva detektirao kao mutnu fleku pa sam morao koristiti veće povećanje da ga pouzdano uočim.

Berkeley 9; OC; m=n/a; Per

320x: Ne prepoznajem skup u okularu.

STF 446; D*; d=8“; m=6,0; Per

160x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene, velike razlike u sjaju. Primarna je blijedožuta, pratilji ne mogu prepoznati boju. Pratilja se smjestila na 2,5h. NGC 1444 se smjestio lijevo od zvijezde.

NGC 1444; OC; m=6,6; Per

160x: Lako uočljiva nakupina od cca 20tak zvijezda, a koje su podijeljene u dvije podgrupe. Pojedine zvijezde se umjereno razlikuju u sjaju.

King 7; OC; m=n/a; Per

160x: Ne prepoznajem skup u okularu.

NGC 1491; NEB; Per

160x: Vidim maglicu veoma niskog površinskog sjaja u obliku slova „U“. Maglica više izgleda kao promjena fona neba nego kao konkretan objekt.

103x OIII: S filterom se maglica vidi kao vijugava regija povišenog pozadinskog sjaja, ekstremno tamna. Jedan dio maglice je pravokutan, veoma sjaja i jasno vidljiv.

FSR 667; OC; m=n/a; Per

160x: Dobro izražena, relativno velika formacija zvijezda u obliku slova „Y“. U skupu mogu prebrojati 16 zvijezda koje se međusobno umjereno razlikuju po sjaju.

Outters 1; PNEB; m=19,0; Per

160x: Vidim sjajnu, malo mutnu zvijezdu.

320x: Sjajna, blago ovalna zvijezda, bez detalja i sitna.

380x: Dvije zvijezde identičnog sjaja, bez maglice!!!

160x OIII: Ne vidim maglicu.

Zaključuje kako maglicu nisam vidio, a nisam zabilježio položaj dvojne zvijezde kako bih je kasnije identificirao.

NGC 1496; OC; m=9,6; Per

160x: Nakupina od 25 zvijezda, gusta, dobro izražena i okrugla. Pojedine zvijezde se umjereno razlikuju u sjaju.

Alicante 1; OC; m=n/a; Per

160x: Nakupina od 20tak tamnijih zvijezda u ovalnoj, dobro izraženoj formaciji. Umjerena razlika u sjaju među članicama skupa.

Provjera DSS snimaka otkrila je kako sam promašio skup i naletio na neku nasumičnu grupu zvijezda. Alicante 1 je niz tamnijih zvijezda između dvije sjajnije.

S 436; D*; d=54“; m=6.5; Cam

160x: Dvije zvijezde, široko razmaknute, manje razlike u sjaju. Boja zvijezda je slaba blijedo žuta, pratilja na 2.5h.

Juchert 9; OC; m=n/a; Cam

160x: Nisam prepoznao skup u okularu.

Tombaugh 5; OC; m=8,4; Cam

160x: Bogata, velika nakupina zvijezda, jasno izdvojena, dimenzija cca 15 x 10 lučnih minuta. U skupu se ističu dvije populacije zvijezda: malobrojne sjajne zvijezde i poprilično tamne, ali mnogobrojne sitne zvijezde.

King 6; OC; m=n/a; Cam

160x: Trokutasta, dobro izražena formacija zvijezda. Ostavlja „neuredan“ dojam jer su zvijezde u podgrupama pa se skup čini kao aglomeracija manjih grupa. U skupu sam prebrojao 25 zvijezda, međusobno većih razlika u sjaju, a na sredini gornjeg ruba skupa se ističe tamna dvojna zvijezda.

STF 384AB; D*; d=2,0“; m=7,8; Cam

380x: Duguljasta crvenkasta zvijezda, na momente, mogu vidjeti dvije jezgre. Definitivno nije razlučena.

Zanimljiva je STF384. Prema WDS katalogu primarna je F spektralnog tipa, a za pratilju ne pronalazim detalje. Drugi promatrači javljaju kako je primarna narančasta, crvena, žuta, a pratilja plava. Nisam uočio plavu boju u pratilji jer sam pratilju jedva uočio. Inicijalno sam mislio STF 384 otpisati, tj. navesti da je nisam vidio, upravo zbog F spektralnog tipa primarne što rezultira blijedožutom bojom. Kada sam pročitao promatranja drugih promatrača zaključio sam ipak kako sam vidio zvijezdu.

STF 400; D*; d=1,6“; m=6,7; Cam

380x: Duguljasta zvijezda, nije razlučena.

Stock 23; OC; m=n/a; Cam

160x: Vidim 25 zvijezda od čega su četiri iznimno sjajne. Ostale zvijezdu su bitno tamnije. Skup se dobro ističe i sastoji se od tri podgrupe. Na lijevo dolje je grupa u obliku položenog slova „V“. Na dolje desno je podgrupa u obliku uglate zagrade i gore lijevo okrugla podgrupa. Sve to izgleda kao neki piktogram, kao da Svemir šalje poruku.

Czernik 14; OC; m=n/a; Cam

160x: Nisam prepoznao skup

Berkeley 66; OC; m=n/a; Cas

160x: Nisam prepoznao skup

Oko 20:30 sam završio sa sektorom. Nekako mi je bilo baš iscrpljujuće tražiti otvorene skupove u bogatoj pozadini Mliječnog puta. Mislim da su otvoreni skupovi najslabije definirani objekti te da je teško procijeniti što je skup, a što samo regija s gušćim zvijezdama. Galaksije su tamne i skromne, ali su barem jasni i diskretni objekti.

Zanimljiva su bila očitanja SQM večeras. Krenula su s loših 20,71 mpas oko 18:08, popravila se na 20,96 mpas oko 18:30 i onda su praktički ostala nepromijenjena sve do 21:30, kada sam izmjerio 21,11 mpas. Oko 22:40 su dosegnula 21,17 mpas i potom pala oko 23:00h na 21,15 mpas. Pretpostavljam kako se tanka naoblaka minglala po nebu do 21h i onda se konačno izbistrilo. Zbog guste magle se nisu dala uočiti svjetla gradova, a svjetla Zagreba su se na sjeveroistoku jedva kužila do 20° visine, umjesto uobičajenih 45°.

M33 pa nasumično po nebu

Na Cloudynights forumu sam vidio skicu NGC 278 pa sam odlučio malo nju obići. Kako je bila gotovo pa u zenitu, traženje galaksije je bilo zahtjevno i uzelo mi je 10 minuta.

NGC 278; GX Sa; m=10,83; Cas

248x: Veoma sjajna, 2:1 ovalna mrlja. Ima sitnu i dobro izraženu središnju regiju koja se pruža oko ¼ promjera galaksije. Na momente vidim zvjezdoliku jezgru u središnjoj regiji. Skrenuti pogled daje naznake „musave“ teksture galaksije.

Pregledavajući atlas vidio sam još dvije galaksije u produžetku M31 pa sam i njih odlučio provjeriti. Opet, traženje je bilo zahtjevno zbog položaja galaksije na nebu. Izokrene se slika pa ono što je gore više nije gore u okularu već je dolje itd… sve u svemu, nakon 3-4 iteracije traženja uspio sam ih pronaći.

NGC 317; GX; m=13,8; And

248x: Vidim dvije mrlje u okularu, NGC 317 i NGC317A. Veoma su tamne, vidim dvije jezgre, a NGC 317 je donja, nešto sjajnija, okrugla i konkretnija jezgra.

NGC 317A; GX S; m=14,9; And

248x: Vidim dvije mrlje u okularu, NGC 317 i NGC317A. Veoma su tamne, vidim dvije jezgre, a NGC 317A je gornja, nejasna i tamnija.

Odlučio sam se sada prebaciti na M33 kako bih nastavio projekt skiciranja započet na Čavlovici prije tri tjedna. Plan je kroz više noći skupljati detalje u galaksiji i onda ih objediniti u jednu skicu, kao što sam zimus napravio s Orionovom maglicom. Iako je M33 objekt s manje detalja od Orionke, problem je niski sjaj objekta. Iz tog razloga je jako osjetljiv na kvalitetu neba, a i kada se promatra detalji uporno „plešu“ položajno. Kroz par promatranja se nadam utvrditi što se stvarno vidi i to zabilježiti na skici. Večeras me najviše mučilo što sam na 248x neke detalje u isprekidanom spiralnom kraku zabilježio desno od sjajne zvijezde, a na 140x sam vidio spiralni krak lijevo od zvijezde! Kako je to moguće?

Nakon gotovo sat vremena druženja s M33 uzeo sam pauzu. Bilo je skoro 22h i trebalo je nešto pojesti i uzeti koju minutu za predahnuti.

Nakon pauze bio sam malo bezidejan što promatrati pa sam ostatak večeri lutao po nebu, najviše u predjelu zviježđa Riba, Trokut i Andromede. Pokušao sam vidjeti NGC 247 i 253. Mogao sam ih vidjeti, ali su bile jadne u odnosu na pogled iz Like. Unatoč tome što je bilo vedro, nije bio zrak baš potpuno bistar pa su objekti niske svjetline platili ceh.

IC 115; GX S0; m=14,1; Psc

248x: Veoma tamna, malena mrlja, skrivena sjajem obližnje zvijezde.

IC 410; NEB; m=n/a; Aur

103x OIII: Velika, veoma tamna maglica koja zauzima oko jedan stupanj u promjeru. Oblik maglice je u obliku banane. Teško mi ju je opisati kao objekt jer više izgleda kao regija povećanog pozadinskog sjaja.

PGC 7111; GX Sb; m=13,3; And

248x: Tamna, malena, okrugla galaksija sa izraženom središnjom regijom.

PGC 7123; GX S; m=14,7; And

248x: Ekstremno tamna, nejasna mrlja vidljiva na mahove sa skrenutim pogledom.

PGC 7122; GX; m=14,8; And

248x: Veoma tamna mrljica, ovalna i blago svjetlija prema sredini.

Ima neka čudna šuma…

Krenuo sam gledati komad neba u Kočijašu. Usmjerio sam teleskop prema Capeli i krenuo malo zapadnije od nje. Dok sam tražio prvu otvoreni skup iz šume na rubu livade čule se neko „eeeerrrrrrrrrggggg“. Niti režanje, niti brundanje, niti roktanje, već nešto između. Kako sam to čuo unatoč glazbi koja je svirala nije mi bilo svejedno. Zastao sam na pola minute da procijenim situacije i znatiželja je prevladavala. Otišao sam po jaku lampicu koju imam (skinutu s bicikla) i osvijetlio šumarak. Odmah sam spazio dva para očiju kako me gledaju. Hmmmm… pomislih i dohvatio sam 8×45 dvogled i usmjerio ga prema šumarku. Ponovno sam upalio svjetlo, ali osim što sam opet vidio oči, nisam mogao vidjeti koja je to životinja. Kad sam opet usmjerio svjetlo, očiju više nije bilo. Nastavio sam s promatranjem.

Berkeley 14; OC; m=n/a; Aur

160x: Nisam prepoznao ili nisam vidio skup u okularu.

Berkeley 15; OC; m=n/a; Aur

160x: Nakupina od 10tak zvijezda, slabije izražena, tamnija. Zvijezde su manjeg raspona sjaja. Donja i desna granica skupa su pravci pod pravim kutom.

Razmišljao sam kako svaki put kad krenem nešto zapisivati u dnevnik čučnem kraj stola i životinjama se odmah činim kao manja meta. Još sam prilikom zapisivanja u dnevnik okrenuo leđa šumarku s očima. Prestalo mi je biti svejedno, već me obuzeo neki iracionalan strah. Odmah mi je otišla koncentracija i zaključio sam kako je vrijeme za privesti promatranje kraju. Još sam jednom SQM-om u 23:10 izmjerio 21,15 mpas i počeo spremati opremu.

PS: Budala, nisam se sjetio pogledati komet C/2023 A3 kroz Taurusa.