Slomilo me! Pao sam na sitne zvijezde koje refraktor nudi.

Zanimljivo je da u 20 godina bavljenja astronomijom do ovog ljeta nisam si dao truda pošteno pogledati kroz apokromatski refraktor. A nije da nisam imao prilike no jednostavno se nisam interesirao. Vlasnici refraktora se kunu u njihova svojstva, uživaju u malim teleskopima i kao da slijede filozofiju suprotnu od moje – manje je više. Nije mi bilo jasno što to apokromati nude, a da ne može ponuditi dobar reflektor.

Apokromati su teleskopi s lećama koji uspijevaju fokusirati tri ili četiri primarne boje u astronomiji. Objektivi takvih teleskopa su kompleksniji, sadrže više leća od egzotičnih stakala pa su ogledni primjer teleskopa s „astronomskim cijenama“. Akromati su teleskopi s lećama (refraktori) koji uspijevaju fokusirati dvije od četiri primarne boje u astronomiji (plava, zelene, žuta, crvena). U slučaju Yammata dobro su fokusirane zelena i žuta, a loše plava i crvena. Greška lošeg fokusiranja boja zove se kromatska aberacija.

Prošle godine sam kupio mali refraktor, akromat, Yammat. Kupljen je da bude teleskop jednostavan za transport, postavljanje i korištenje. Sva ta tri zahtjeva teleskop je bez problema ispunio, ali su me zato razočarala mehanika teleskopa i optika. Kao da gruba mehanika fokusera ne dopušta da izoštrim sliku do kraja ili je optika toliko u banani da su zvijezde uvijek blizu fokusa, ali nikad u njemu. Ja bih čak rekao da je fokuser problem. S druge strane, inherentni problem akromata – kromatska aberacija, ne mogu je ne vidjeti. Čim je u vidnom polju neki svjetliji objekt taj žuti i ljubičasti halo oko zvijezda ubija mi doživljaj. Ipak, počeo sam tu i tamo razmišljati kako bi bilo lijepo imati apokromat.

Uz sve osobne razloge tu su i javna promatranja. Uočio sam da je ljudima svejedno kroz kakav teleskop gledaju dokle god im se lijepo objasni što gledaju. Shvatio sam kako nema smisla postavljati 500mm teleskop osim za show. Nepotrebno riskiram vrijedan instrument, a jednako dobar posao bi odradio manji i robusniji teleskopi.

U svom tom kontempliranju je došao Lika Star Party. Na bojnom polju su bila dva Takahašija, vrhunski apokromati kod kojih nema kompromisa. Prvu večer manji Takahaši, promjera samo 100mm, pokazao je manje detalja na Jupiteru od moćne 500tke, ali je zato estetski dojam bio vrhunski. Jupiter je bio krasan, kontrastan, pun zasićenih, jarkih boja. Ostao sam zapanjen. Nisam vjerovao da mali teleskop može tako lijepo prikazati planet.

Druga večer je bila knock-out runda za mene. Došao je Saša sa Takahašijem 130mm. Sjećam se kad sam pogledao Double Double (Epsilon Lire) i vidio u okularu par dvostrukih zvijezda. Lijepo su izgledale, jasni mali diskovi. Prokomentirao sam Saši „Nije loše, lijepo se vide!“, a on mi je odgovorio „A jesi izoštrio do kraja?“ Onda mi je kliknulo u glavi, okrenuo sam fokuser i mali, sitni diskovi su postali točkice. Zvijezde su postale dvostruko manje, savršene i svijetle točke. Uz sve to, bez ikakve primjese kromatske aberacije. Saša je do kraja zakucao moju odluku kada sam kasnije te večeri vidio Saturn u Takahašiju. Majko moja, kako lijep pogled na planet. Savršeno miran, oštar u okularu, pun nijansi u boji bijele kave. To je bio najbolji pogled na Saturn koji sam dosad imao.

Nakon Lika Star Partya postavilo se pitanje: Koji teleskop kupiti?

Srednji teleskop

O konceptu „srednjeg teleskopa“, onog većeg od malog Yammata, a manjeg od B.A.T.-a, počeo sam razmišljati još prilikom kupnje Taurusa prije dvije godine. Znao sam da će B.A.T. biti overkill za neke situacije i da mi treba manji, lako prenosiv teleskop. Prvotni plan je bio sklopivi Dobson 250/1200 od Explore Scientifica. Nakon toga sam počeo razmišljati da želim nešto s više vidnog polja, kraćim fokusom pa sam pomislio da bi 200/800 reflektor na kakvoj AZ montaži bio idealan. To bi bio malen, lagan, prenosiv teleskop, a Paracorr bi popeglao sve optičke nedostatke takvog teleskopa. Onda sam se početkom godine zainteresira za dvojne zvijezde pa sam počeo razmišljati o Maksutovu 150/1800. Super je to teleskop, ali s tako velikim fokusom je „one trick pony“, previše specijaliziran. Teleskop s kraćim fokusom uvijek je lakše natjerati na veliki fokus nego obrnuto.

200/800 označava teleskop promjera 200 mm i s 800mm fokusa. 125/910 je istom logikom teleskop promjera 125 mm i fokusa 910 mm. APO je kratica za apokromata ED je kratica za poluakromata

Nakon svih tih razmatranja dogodila se Lika Star Party i preobražaj koji sam iskusio. Sljedeći teleskop mora biti apokromat.

Koji apokromat kupiti? Nakačio sam se na tri opcije, nekako po redu (financijske) izvedivost: TecnoSky 125/975 ED, TS 130/910 APO, APM 140/980. Zbog cijene je najizgledniji bio TecnoSky, a preostala dva su bila u domeni maštanja. Dok sam proučavao teleskope po forumima, uporno sam vidio da je kolega astronom iz Hrvatske postavljao pitanja i kasnije pisao iskustva. Poslao sam mu poruku i dobio odgovor koji bi se dao sumirati u „Teleskop je super i prodajem ga jer se ne koristi.“ Kada sam pitao za cijenu, dobio sam odgovor kojem je bilo teško odoljeti.

Oči u oči sa zvjeri

Početkom studenog došao je u ergelu APM 140/980 s 3,7“ (94mm!) fokuserom. Kada sam uzeo teleskop u ruke bio sam oduševljen kvalitetom izrade i završnom obradom. Imam osjećaj da je svaki šaraf predimenzioniran i napravljen kako bi trajao. Kraj današnjih konfekcijskih teleskopa neobično je vidjeti kako je sve na svom mjestu iz prve.

Teleskop sam imao prilike testirati prve večeri. Montirao sam na ga na TecnoSky T-Sky montažu (u biti kopiju SkyWatcher SkyTee 2 montaže) koja ga nosi bez problema. Postavljanje teleskopa je pjesma: postavim tronožac, našarafim glavu montaže, objesim protuutege, umetnem teleskop u šinu i to je to. Svaka od ovih aktivnosti traje do minute i pol, tako da je cijeli teleskop sprema za promatranje u manje od 10 minuta. Bio sam oduševljen!

Kakvi su pogledi?

Odlični! Moram se naučiti izoštriti sliku do kraja. Izoštrim dok zvijezde nisu jednako velike kao u reflektoru, a onda se moram svjesno podsjetiti kako mogu biti sitnije. U fokusu jasno mogu vidjeti difrakcijske prstenove, nema onog rasutog svjetla između zvijezda. Isto tako, u kritičnim situacijama se da naslutiti jako malo crvene kromatske aberacije. Uspio sam je vidjeti na 306x povećanju, što je više od maksimalnog preporučenog povećanja od 280x.

Osim sitnih zvijezda moram se naviknuti na manje svjetla. Zvijezde su tu, prekrasne su, kao biseri, ali su manje briljantne. Razmazili su me teleskopi velikog promjera gdje svjetla ima na izvoz. Da bih dobro ocijenio koliko svjetla imam nadam se novi teleskop izvesti pod mračno nebo da mu bolje uzmem mjeru.

Dvojne zvijezde su lijepe, Double Double je gotovo dobar kao u Sašinom Takahašiju. Gama Andromede je prekrasna, definitivno meni najljepša dvojna zvijezda ne nebu.

Jupiter, a posebice Saturn su bili prekrasni. Pojasevi puni finih nijansi na Jupiteru, između njih nježni svijetli i plavičasti jezičci, ma krasno nešto. Saturn, rub prstena oštar kao britva, sjena na planetu jasno vidljiva, kao i svijetli pojas odmah iznad sjenke. Stvarno apokromatski refraktori ubijaju na planetima.

Dojmovi

Montaža suvereno nosi teleskop. Ima nešto vibracija prilikom fokusiranja, ali to je reda do sekunde i nije kritično. Mučim se samo s visinom okulara, ako je objekt promatranja visoko na nebu okular je tako nisko da moram kleknuti da bih promatrao. Zato mi je na listi investicija „stup“ za montažu, da podignem teleskop i tako izbjegnem klečanje i završim eventualno na „grbavljanju“.

Osim stupa za montažu na putu je RACI  tražioc (s uspravnom slikom pod 90°). Iako volim ravne tražioce, korištenje istog na refraktoru je mazohizam koji uključuje klečanje, čučanje te iskrivljenje kičme. Iako su mi RACI tražioci neintuitivni morat ću se naviknuti da izbjegnem posjete fizioterapeutu.

Ono što me iznenadilo je da teleskopu treba cca 30 minuta da se ohladi. Nisam to očekivao od refraktora. Kada sam krenuo promatrati prvo sam imao astigmatizam. Zvijezde su bile kao pješčani satovi, a ne sitne, briljantne točke. Kada su se mehanika i optika teleskopa ohladili na temperaturu okoliša, nestala su termička naprezanja u leći i slika je od loše postala odlična!

U meni gori želja da ovaj teleskop dobro isprobam i vidim što stvarno može pokazati. Dosad sam imao tri „ćelava“ promatranja. Prvo iz dvorišta kroz maglu, drugo pod mjesečinom i maglom i treće pod maglom. Takav je studeni u Panonskoj nizini.

Novi teleskop nosit će ime „Apač“, izvedenica od „apokromat“.