Došao je vikend za promatranje. Mjesec se sklonio i neće smetati sljedeća dva tjedna, ali imam drugog neprijatelja – vrijeme u studenom. Statistički gledano, studeni mi je najgori mjesec za promatranje, samo 3% promatranja sam odradio u njemu. Pojava vedre noći u studenom iz navedenih razloga je prvoklasna prilika koja se ne propušta.

Subota 23. studenog je prognozirana kao djelomično vedra, uz niske temperature i nešto vjetra. Prognoza je dovoljno čista da se isplati izvući teleskop, a opet nedovoljno bistra da se isplati otići negdje na lokaciju radi višesatnog promatranja. Kako voziti B.A.T. na takvo promatranje je „overkill“, dobio sam prvu pravu priliku za Apača testirati pod tamnijim (iako ne idealnim) nebom.

Oko 16h sam otišao do svojih, utovario teleskop za 5 min i već oko 16:30 sam bio na putu za brdo. Odlučio sam otići do Hotnje, gdje je nebo oko relativno tamno, a opet je dovoljno blizu. Vozeći se imao sam priliku uživati u prekrasnom, bistrom zalasku. Sunce je zašlo gotovo u plavetnilu, što odmah govori kako su padaline očistile većinu aerosola u atmosferi. Iznad zapadnog horizonta vidjeli su se neki oblaci, koji će kasnije pokvariti noć.

Kada sam došao u Hotnju otkrio sam da ulaz do vikendice, koji sam prije koristio za promatranje, je zauzet. Tragovi u snijegu vodili su do automobila i svjetla iz vikendice. Hmm, ova neočekivana promjena mi je rekla kako ništa večeras od te lokacije. Alternativu sam pronašao 250 m dalje niz cestu, gdje se prema jugu otvara velika livada ili nekadašnja oranica. Već sam bio na njoj, prije mnogo godina, ali sam odustao jer mi se nije svidio dio kada s 20 kg tereta u rukama moram preskakati jarak da bi pristupio livadi.

Niti večeras nisam bio sklon atletskim egzibicijama pa sam teleskop postavio uz rub ceste. Kao „nikog nema ovdje“ pa neću smetati prometu. Nebo je bilo prošarano rebrastim oblacima koji su efikasno reflektirali „ekološku“ rasvjetu Petrinje. Kakva je to ekološka rasvjeta kada prije par godina je ta svjetlosna refleksija bila puno slabija?

Promatranje

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2024-035
Datum	23.11.2024.
Vrijeme	18:15 – 20:30
Lokacija	Hotnja
Temperatura	-1°C
Vlažnost	80%
Prozirnost	tanka naoblaka
Granična magnituda	20,75 mpas
Seeing	Loš
Instrument	Apač APM 140/980 SD

Uvod u promatranje

Za početak promatranja okrenuo sam na Veneru. Planet je kuhao nad horizontom, slika mutna na 128x, ali i na 64x povećanju. Planet je bio pun, u fazi u kojoj je Mjesec oko 3 dana prije uštapa.

Razmuljana Venera i brzokretajući oblaci govorili su mi kako seeing nije baš nešto, a plan je za večeras bio razdvajati dvojne zvijezde i skicirati planete. Dio krivnje za muljavu sliku pripisao sam teleskopu, jer se još nije ohladio. Trebalo je nekako vrijeme ubiti metama koje ne traže veliko povećanje. Hmm, a koja bi to mogla biti?

Sjetio sam se da na nebu imamo komet Čuči pa sam odlučio njega potražiti. On se sada iz Zmijonosca preselio na pogranično područje Orla i Zmije. Kako nisam znao točan položaj kometa poslužio sam se aplikacijom na mobitelu koja me navela na lokaciju 3° od stvarne. Tražio sam komet na 64x, kružio, vozio gore-dolje, lijevo-desno (ili desno-lijevo jer mi je slika zrcalna?), a kometa nigdje. Na kraju sam rekao da je dosta zafrkancije i ubacio sam 24mm Explore Scientific kako bi vidno polje povećao s jednog na dva stupnja. Sada kada imam četiri puta veći komad neba u okularu veća je šansa da pronađem komet.

Kako bih krenuo od početka, vratio sam se malo u „rikverc“ do Tete Zmije. Da budemo jasni, nije teta zmija, već je Bayerova oznaka zvijezde θ Serpentis. Pogledao sam u okular, vidio lijepu dvojnu zvijezdu i desno od nje komet! Pa kako je već tu?! Opsovao sam aplikaciju i posvetio se pogledu u okularu.

C/2023 A3 Tsuchinshan-ATLAS

40x: Komet se jasno vidi, sjajan je, s duguljastom komom i gustom jezgrom. Dimenzije kome procjenjujem na 0,5 lučnih minuta. Pažljivi pogled otkrivao je rep koji se pružao četvrtinu vidnog polja, tj. oko 30 lučnih minuta. Imam osjećaj da tog repa ima više, ali musavo nebo nije dopuštalo izvlačenje dodatnih detalja.

98x: Veće povećanje iskoristio sam kako bih procijenio sjaj kometa na m=8.

Teta Zmije je dvojna zvijezda pa sam odmah i nju upisao u dnevnik.

STF 2417; D*; d=22,4; m=4,3; Ser

40x: Dvije zvijezde bijele boje, jasno razdvojene te identičnog sjaja. Pratilja se smjestila na 4h. Pozicijski kut sam procijenio na 120°.

Kada sam završio s kometom okrenuo sam na Saturn. Koristim novi 9×50 tražioc s uspravnom slikom i dojmovi su tako-tako. Zgodan je za pogledati kroz okular, ali da bih usmjerio teleskop opet moram pogledati „niz cijev“.

Na putu do Saturna stao sam kod π Orla kako bih na njoj provjerio seeing. Ona je sa svojih 1,4“ razmaka i komponentama veoma sličnog sjaja idealan test. Nisam na 98x uspio primijetiti da je zvijezda razlučena pa čak ni da je duguljasta.

Saturn

Saturn je bio lijep, ali mutan. Teško mi je bilo pogoditi fokus, uvijek sam bio blizu, ali nikako u fokusu. Planet je bio sitan, krem boje sa bijelim pojasom iznad prstena i tankom tamnijom prugom koja je ta pojas dijelila od jednobojnog ostatka planeta. Polutka ispod prstena je bila tamnije krem boje (ili boje bijele kave). Prsten je pokazivao Cassinijevu pukotinu samo u ekstremima. Čak i tada ne mogu reći da sam vidio samu pukotinu već pad sjaja u prstenu koji je davao do znanja kako tu nečeg ima. Ono što ne Saturnu uvijek lijepo je 3D osjećaj koji stvaraju prstenovi. On se večeras jasno očitavao kao sjena na prstenu desno od planeta. Zanimljivo je kako mi je prsten ispred planeta bio tamniji od površine planeta, a lijevo i desno je bio sjajniji. Pretpostavljam da je ta „tamnost“ posljedica toga što vidim sjenu prstena na disku planetu.

Tri satelita su bila vidljiva, Titan je bio lijevo i daleko od planeta. Dva manja satelita su bila desno od planeta.

Za promatranje sam koristio binoviewer na 156x povećanju.

Kada sam završio sa Saturno otišao sam do Ovna kako bih provjerio višestruke zvijezde. Pavlovo promatranje sa foruma me inspiriralo da provjerim što se događa.

Skoknuo sam na putu do Ovna do kuglastog skupa Messier 15.

Messier 15; GC; m=6,2; Per

98x: Sjajna, velika, fino granulirana mrlja. Sjajnija u sredini, svjetlina pada prema rubu gdje se vidi oko 20tak pojedinih zvijezda skrenutim pogledom.

Dvojne zvijezde u Ovnu

H V 12; D*; d=37,3“; m=4,7; Ari

98x: Dvije zvijezde, blijedožute, veće razlike u sjaju. Pratilja na 2h. Pozicijski kut pratilje je oko 80°.

H V 12 je poznata još pod Bayerovom oznakom λ Ovna.

STF 194; D*; d=1,3“; m=7,5; Ari

98x: Jedna zvijezda, bijela ili blijedožuta.

306x: I dalje vidi jednu zvijezdu, sada je bijela.

Ovu zvijezdu nisam uspio razlučiti. Očito je ispod već postavljene granice seeinga za večeras.

STF 208; D*; d=2,0“; m=5,8; Ari

98x: Jedna zvijezda, narančasta, možda je duguljasta u smjeru 1 – 7h.

306x: Možda dvojna zvijezda, kao da vidim sitnu kvržicu iznad primarne zvijezde. Kvržica je na pozicijskom kutu od cca 20°.

Ovu zvijezdu bih nazvao kao marginalno razlučenom. Kada bih imao praćenje vjerujem da bi promatranje bilo puno lakše.

Inače, u sat i 15 minuta promatranja na cesti su me zaobišla dosad 2 automobila. Malo veći promet od očekivanja, ali ništa ometajuće. Rebrasti oblaci su se povukli na istok i nebo se malo očistilo. Temperatura je -1,2°C, vlažnost oko 80%, a SQM mjeri oko 20,70 mpas. Grijem okulare jer se brzo magle. U jednom trenu sam morao obaviti piš pauzu pa kako je promet nikakav, stao sam kako mi je najviše odgovaralo. Naravno da je baš tada auto naletio pa sam morao prekinuti radnju!

STF 174; D*; d=2,8“; m=6,2; Ari

306x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene i umjerene razlike u sjaju. Zanimljiv mi je kontrast boja, gdje je primarna narančasta, a sekundarna bijela ili lagano plavičasta. Pratilja je na 6h, a pozicijski kut procjenjujem na cca 160°.

Ovo je definitivno najljepša dvojna zvijezda večeras. Zbog lijepog koloriteta i jednostavnog (praznog) vidnog polja, odlučio sam je skicirati.

STF 180; D*; d=7,6“; m=3,9; Ari

196x: Dvije zvijezde, bijele, male razlike u sjaju i jasno razdvojene. Pratilja je na 8h. Pozicijski kut procjenjujem na 135°.

STF 180 nosi Bayerovu oznaku γ Ovna.

NGC 772; GX Sa; m=10,3; Ari

98x: Tamna, ovalna mrlja, relativno velika u okularu i blago svjetlija u sredini.

Iznenadilo me koliko je galaksija velika u okularu!

STF 221; D*; d=8,4“; m=7,8; Ari

98x: Dvije zvijezde, tamnije i veće međusobne razlike u sjaju. Pratilja je na 5h, a pozicijski kut procjenjujem na cca 135°.

STF 291; D*; d=3,3“; m=7,0; Ari

98x: Na prvi mah vidim dvije široko razmaknute zvijezde, a kada sam se zagledao uočio sam da je desna, sjajnija zvijezda, u biti dvostruka. Obje zvijezde se skoro diraju, bijele su boje i umjerene razlike u sjaju. Pratilja se smjestila na 4h, a pozicijski kut procjenjujem na 100°.

Zanimljivo je da sam ovu zvijezdu promatrao početkom godine kroz B.A.T. te sam se i tada pitao radi li se o trojnoj zvijezdi. Washingont Double Star katalog kaže kako je ovo trojna zvijezda, kombinacija STF 291AB (bliski par) i STF 291BC za širi par, koji uključuje tu treću zvijezdu.

STF 305; D*; d=3,6; m=6,9; Ari

98x: Dvije zvijezde, umjerene razlike u sjaju i bijele boje. Jasno su razdvojene, ali su bliske. Pratilja se smjestila na 11h. Pozicijski kut procjenjujem na 120°.

Nakon gotovo dva sata za teleskopom zima me već toliko ugrizla da sam počeo fušati. Nije mi se više dalo mijenjati povećanja. APM Zoom okular nisam koristio jer se na očnoj leći pojavilo inje.

STF 311; D*; d=3,3; m=5,3; Ari

98x: Vidim jednu zvijezdu

196x: Dvije zvijezde, velike razlike u sjaju i široko razmaknute. Primarna je blijedožute boje. Pratilja se smjestila na 5h i lagano je plavičasta. Pozicijski kut oko 90°.

Moram priznati da su dvojne zvijezde u Ovnu baš taman. Ima ih dosta koje su između 2 i 5 lučnih sekundi razmaka, taman da budu bliske, atraktivne, a opet ne odviše teške za razlučiti čak i kada je lošiji seeing.

Jupiter

Planet je bio bledunjav, vidjeli su se jasno pojasevi, ali bez detalja u njima. Seeing je svoj danak uzeo za večeras. Ono što mi je bilo zanimljivo je kako je jedan satelit bio na gornjem desnom rubu planetu, tik uz limb. Izgledao je kao „prišt“! Nisam zbog hladnoće imao volje više promatrati tako da sam propustio otkriti da li izranja iza ili ispred planeta. Promatranje sam izvršio na 156x kroz binoviewer.

U 20:30 sam proglasio kraj promatranja. Bilo je -1°C i dalje uz povremene lagane zapuhe vjetra. Nebo se očistilo, s tek pokojom krpicom, a SQM je mjerio 20,75 mpas. Još uvijek je bilo nešto naoblake na istoku. Imao sam nekako osjećaj da zabava tek počinje, ali meni se više sviđala ideja toplog stana.

Život s refraktorom

Moj prvi teleskop bio je Newton reflektor. Tko ne zna, to je onaj „čudni“ teleskop gdje se gleda pri vrhu, a ne pri kraju. U proteklih 20 godina navikao sam na takav tip teleskopa i ergonomiju korištenja.

Kod refraktora, a tko ne zna to je onaj „normalni“ teleskop gdje se gleda na kraju, sve je malo drugačije. Okular mi puno više šeta po visini i nađem se u položaju da moram čučnuti da bih promatrao nešto u zenitu. Uz sve to, položaj tražioca na refraktorima (a i ostalim teleskopima gdje se gleda „na kraju“) je kriminalan. Svako malo zapnem glavom za njega jer je tražioc u neposrednoj blizini fokusera. Zašto nije 10cm više na cijevi? Ne znam. Ovo vrijedi za Apača i za Yammata, samo kako je potonji mali teleskop, ovi „ergonomski“ problemi nisu toliko izraženi.

Sve u svemu, navikavam se na refraktor. Kao što sam već napisao, shvaćam privlačnost takvog tipa teleskopa, ali su me malo iznenadili nedostaci vezani uz položaj promatranja. Jako mi nedostaje praćenje i sada je plan napraviti dodatnu platformu za ekvatorijalnu platformu. To će podići teleskop za desetak cm od tla pa će biti nešto ugodnije kada se gleda u zenit. Za rješavanje tih problema s pogledom u zenitu u planu je nabavka „stupa“ za montažu kako bi se teleskop dodatno podignuo.

Sve u svemu, moram se malo naviknuti, a i dodatna gimnastika nije na odmet.