Mislim da dosad nikada nisam pisao doživljaje s tri mjeseca zakašnjenja! Ali tako je, sada imam doma posla s dvoje djece. Izazovno je. Čak uspijem i naći nešto malo vremena za sebe (čak i astronomiju), ali nemam vremena za pisanje. Za njega se ipak moram malo više „otkačiti“ od svijeta kako bih mogao neke suvisle misli staviti na ekran.
Kazalo
Hotnja 8. kolovoza 2026.
Koristim zadnje prilike prije dolaska druge prinove za promatranje. Tako je bilo ove subote, 8.8.2026. Sve je bilo super, cijeli dan sam se igrao s kćerkom, obilazili smo potoke (koji nisu presušili), parkiće, pješćanike… navečer je zaspala kao bubica, prije 21h! Pozvao sam ADI-jevce na promatranje u Hotnju, ali sezona je kiselih krastavaca (godišnjih odmora / pomrčina sunca) pa se odazvao samo Marko te me kraćim posjetom iznenadio Matija. Nas tri se pod zvijezdama nismo družili 20 godina!
Marko je kupio Lacerta Flatfield okulare i moram priznati da su iznenađujuće dobri za okulare iz cjenovnog ranga od 50€. Šišaju moj APM Zoom, koji ima šire vidno polje, ali guta puno svjetla i zvijezde pri rubu su astigmatične. Probao sam i SkyWatcherom 8-24mm, također Markov, te u kombinaciji s običnim 2x Barlowom je davao baš lijepu sliku. Epsilon Lira je bila tako lijepo razdvojena, vidjeli su se ogibni prsteni oko komponenti, a usudio bih se reći da je slika bila jednaka, ako ne i možda mrvicu bolja nego u Pentaxu 3,5mm! Opet, okular od 100€ au pair sa okularom od 350€!
Bogomoljka
Najsmješnija scena je bila kada se bogomoljka uvukla Marku u njegov 150/750. Prvo je sletjela na moj APM 140/980 bez da sam znao, onda me u mraku prepala kada je poletjela i odletjela u nepoznatom smjeru. Nepoznati smjer je ispao Marko, gdje je njega ometala dok se nije smirila. Za par minuta govori mi Marko ,,nešto mi zuji u cijevi, da nije tamo ona buba”. Pogledamo, a na zrcalu beštija od 10cm! Zajedničkim snagama smo je istjerali, bez da smo ostali bez glava.
Osjetilo se da su Perzeidi blizu, bilo je dosta meteora. Marko ih je više ulovio jer sam se ja opet bavio ribičijom na dvojne zvijezde. Iako sam došao oko 21:45, dok sam krenuo promatrati bilo je 23h, ali to nije bilo niti bitno. Društvo, ugodni razgovori, pivice, čips i povremeno bogomoljke.
Još sam umjerio Lanterfish. Moj SQM je davao 21,09 mpsas, on je mjerio 21,16! Nije to više 0,5 razlike, već smo sada unutar 0,1 mpsas.
Nisam imao plan što promatrati pa sam krenuo po dvojnima u Delfinu. Da si pomognem, ukucao sam u GoTo NGC 6934 kako bi teleskop otišao do tog dijela neba pa sam dalje ručno vozio do pojedinih dvojnih zvijezda.
Podaci o promatranju
| Broj promatranja | 2026-029 |
| Datum | 08.08.2026. |
| Vrijeme | 23:00- 01:30 |
| Lokacija | Hotnja |
| Temperatura | 19°C |
| Vlažnost | – |
| Prozirnost | Odlična |
| Granična magnituda | 21,09 mpsas |
| Seeing | Vrlo dobar |
| Instrument | APM 140/980 |
Promatranje
NGC 6934; GC; m=8,8; Del
280x: Sjajna mrljica, relativno velika, sjajnija u sredini. Pri rubu mrljice vidim krupnu granulaciju.
Kui 99; D*; m=8,3; d=0,81“; Del
280x: Jedna zvijezda, ništa od pratilje.
330x: I dalje jedna zvijezda.
Ovo je luda dvojna zvijezda, razmak joj varira od 0,05″ do 0,91″ u periodu od 38 godina. Ove godine je na 0,81″, ali do 2029. će se udaljiti na 0,91″. Kako je zvijezda narančasta, ispod teoretske granice je za 140mm.
Bu 65; D*; m=5,6; d=1,50“; Del
280x: Dvije zvijezde s veoma velikom razlikom u sjaju. Pratilja je jako blizu primara, na ogibnom prstenu primara i oko 7h u okularu.
330x: Malena kvržica na ogibnom prstenu, PA procjenjujem na 180°.
Razmak među zvijezdama je 1,5″, ali je razlika u sjaju m=2,6 pa se zato pratilja jedva vidi.
STF 2735; D*; m=6,5; d=2,0“; Del
330x: Dvije bliske, ali jasno razdvojene zvijezde, rekao bih oko 2,5″. Razlika u sjaju među komponentama je umjerena, a pratilja je na PA 285°.
STF 2737; D*; m=5,3; d=10,6“; Del
330x: Dvije zvijezde, jasno i široko razdvojene, umjerene razlike u sjaju među komponentama. Primarna je žute boje, pratilja možda narančasta? Pozicijski kut je oko 45°.
STF 2730; D*; m=8,4; d=3,30“; Del
330x: Dvije zvijezde, bliske, manje razlike u sjaju, plavičaste. Razmak među zvijezdama je oko 5″, a pratilja je na PA 300°.
STF 2733; D*; m=8,4; d=40,2“; Del
330x: Dvije, široko razdvojene zvijezde, plavičaste, identičnog sjaja. Pratilja je na pozicijskom kutu od 315°.
STF 2690; D*; m=7,1; d=17,4“; Del
330x: Dvije zvijezde istog sjaja, široko razdvojene i plavičaste.
Bu 63; D*; m=6,2; d=0,90“; Del
330x: Dvije zvijezde s velikom razlikom u sjaju. Pratilje je bliska, jedva odvojena od primara i smjestila se na ogibnom prstenu primara. Pozicijski kut procjenjujem na oko 345°.
Bu 63 se sastoji od plavih komponenti, spektralne klase B, pa zrače u kraćim valnim duljinama što omogućava 140mm teleskopu da ih razdvoji unatoč tome što uvriježene teorije kažu kako je njegova razlučivost oko 0,97“.
Više puta smo napravili intermezzo gdje smo gledali Saturn na 280, a onda na 330x. Planet je bio kao slikama, trodimenzionalan, s lijepim sjenama na prstenu i prstena na planetu. Na disku planeta se vidjela svjetla, ekvatorijalna pruga. Zanimljivo je što planet nije nimalo plesao u okularu, samo je bio tamo, kao smrznut! Seeing za poželjeti.
Oko 01:30 proglasili smo fajrunt. Spakirali smo opremu i uz svjetlo tanašnog Mjeseca krenuli kući.
Pomrčina Sunca 12. kolovoza 2026.
Baš sam se veselio ovom događaju. Nisam mogao otputovati do totaliteta jer je termin za dolazak bebolina broj dva bio 3. rujan. Previše rizično, a dovoljno sam se kockao s Namibijom. Sve u svemu, odlučio sam izvući najbolje od događaja i podijeliti radost nebeskog spektakla s drugima. Tako sam završio na nasipu kanala Sava-Odra u društvu sadašnjih i bivših kolega s posla.
Ja sam zbog obiteljskih obaveza došao naknap, zapravo sam kasnio par minuta. Postavio sam brzo opremu, 102/500 Yammata s malim filterom preko 50mm otvora i 140/980 Apača s Baaderovim filterom preko punog otvora. Postavio sam fotić da snimim sve te događaje. A gostiju, njih je bilo petnaestak! Možda već predviđate problem koji će se dogoditi.
Kaos na nasipu
Pomrčina je krenula kao najavljena, negdje oko 19:25 (pišem po pamćenju). Silueta Mjeseca je brzo nagrizala disk Sunca. Podijelio sam kartone s rupama prekrivenim astrofolijom kako bi ljudi mogli pratiti događaj bez čekanja u redu za teleskopom. A kroz teleskop se vidjelo Sunce, par pjegica i nazubljeni rub Mjeseca kako polagano napreduje. Kolega s posla je prokomentirao kako imam puno opreme, očito me previše plaćaju. Drugi je rekao da nije to sada tako spektakularno, mogao mu je Čet ĐiPiTi nacrtati to što vidi u teleskopu. Od silnih ljudi iz firme došli sami trolovi :). Kolege iz bivše firme bili su zahvalnija publika. I tako sam ja trčao, objašnjavao, pomicao teleskope da prate prizor, pokušao fotkati i… skoro sve propustio. Samo je treći kolega iz firme, kada je pomrčina bila na vrhuncu rekao: „Gle kako čudan zalazak“. I stvarno, zastao sam na 30 sekundi, gledao prizor na nebu, osjetilo se kako je temperatura pala brže od očekivanog. Ostale je pak veselilo što je Sunce zalazilo iza dalekovoda u daljini pa su u teleskopu mogli vidjeti žice preko njega. To što je Sunce bilo tanki srp, nije ih bilo briga. Na kraju bih rekao da su ljubi bili napola zadovoljni, a ja od skakutanja iscrpljen. Niti jedna fotka nije ispala kako sam zamislio. Sljedeći put dolazim s jednim teleskopom na javni događaj i to je to!
Vratio sam se kući, spremio kćerku na spavanje i pravac u mrak. Tko zna kad ću opet moći.
Večer s Perzeidima
Otišao sam u Hotnju. Nažalost, nebo je bilo mutno, prljavo, isprano. Saharska prašina je vodila kolo i utrnula sjaj zvijezda. SQM je pokazivao to mjerenjima, tek jedva oko 21,0 mpas gdje inače bi trebalo biti 21,15! Dakle, nebo je danas barem 15% svjetlije.
Bio sam umoran čim sam došao, ali u glavi je postojala želja da se nešto vidi, da se iskoriste zadnji sati pod nebom. Sporo i s teškom mukom sam postavio teleskop, APM 140. Sve mi je išlo sporije i ne pamtim da sam ikad ovako umoran započinjao promatranje. Nije bilo čak niti adrenalina koji bi me održao budnim. Na nebu je bio tu i tamo pokoji Perzeid, ali ništa spektakularno.
Podaci o promatranju
| Broj promatranja | 2026-030 |
| Datum | 12.08.2026. |
| Vrijeme | 22:30- 00:20 |
| Lokacija | Hotnja |
| Temperatura | 17°C |
| Vlažnost | – |
| Prozirnost | Loša, pjeskovito |
| Granična magnituda | 21,00 mpsas |
| Seeing | Loš |
| Instrument | APM 140/980 |
Promatranje
Krenuo sam s promatranje od dvojnih zvijezda u Strijelcu. Čudno ga je ovdje vidjeti kako gmizi uz horizont, a u Namibiji je iznad glave.
HN 125; D*; m=8,2; d=2,5“; Sgr
151x: Mršav seeing. Vidim dvije zvijezde, na momente odvojene, sličnog su sjaja, narančaste. Pratilja je na 8,5h od zapada, što je pozicijski kut od 165°.
Nešto je bljesnulo ispod Strijelca, rekao bih satelit!
BU 135; D*; m=6,6; d=2,0“; Sct
280x: Jedna mutna zvijezda!
WNO 6; D*; m=6,7; d=42,3“; Sgr
280x: Dvije mutne zvijezde, široko razdvojene, umjerene razlike u sjaju. Pratilja ima pozicijski kut od 195°. Primarna je žućkasto-narančasta, pratilja plavičasta.
Ništa od Strijelca, slika je previše mutna pa se vraćam se nazad u do Delfina kako bih nastavio potragu za dvojnim zvijezdama od 8. kolovoza.
STF 2723; D*; m=7,0; d=1,0“; Del
151x: Jedna zvijezda, bijela ili plavičasta
280x: Moguća kvržica na PA 135°-
330x: Definitivno izdužena zvijezda u smjeru 135° i to je to.
STF 2718; D*; m=8,3; d=8,5; Del
280x: Jasno razdvojene zvijezde, istog sjaja, bijele. Pratilja je na ili na 90° ili 270°.
STF 2736; D*; m=8,3; d=5,3“; Del
280x: Jasno razdvojene, dvije zvijezde, umjerene razlike u sjaju. Pratilja je na oko 210°. Obje zvijezde su bez boje, bijele?
Umoran sam, toliko da se pitam što radim na ovoj livadi i zašto si to radim. Maštam o krevetu.
STT 424; D*; m=8,9; d=10,0“; Del
280x: Jedna zvijezda. Slika titra i teško je reći što vidim kad zvijezda stalno mijenja oblik.
STF 2727AB; D**; m=4,4; d=8,8“; Del
280x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene, umjerene razlike u sjaju. Primar je toplo žut, kao biskvit ili zlevanka, pratilja je nježno ljubičasta i smjestila se na pozicijskom kutu od 270°.
STF 2725AB; D**; m=7,5; d=6,2“; Del
280x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene. Primar bijel, pratilja plavičasta i smjestila se na kutu od 0°.
STF 2703AB; D**; m=8,4; d=25,1“; Del
280x: Tri zvijezde! Sve su široko razdvojene, primarna je nešto sjajnija od pratilja koje su identičnog sjaja. Pratilja jedan je na pozicijskom kutu od 45°, a pratilja dva na PA od 60°. Sve su bez boje, tj. bijele.
Blizu sam NGC 6891, planetarne maglica, pa usmjeravam teleskop prema njoj.
NGC 6891; PNEB; m=12,5; Del
49x: Ne vidim maglicu.
151x: Malena, sjajna i mutna zvijezda.
280x: Sjajan, blago ovalan disk koji izgleda kao sjemenka. Čini mi se da je unutar maglice upisana nešto sjajnija, jajolika regija oko koje je blago tamniji obod.
Pa kad već lupam po maglicama odlazim do još jedne koja je blizu.
NGC 6905; PNEB; M=10,9; Del
280x: Tamna, veća, pravokutna maglica sa živom teksturom, kao da se sastoji od tankih valova. Ugurala se u trokut koji čine tri istaknutije zvijezde.
STF 2679; D*; m=7,9; d=24,7“; Del
280x: Široko razdvojene zvijezde, bijele, umjerene razlike u sjaju. Pratilja je na PA 120°.
Lira
Odlazim do zviježđa Lire provjeriti maglicu M1-64 koju je vidio Pavle i nedavno opisao na Astroforumu.
Min 1-64 (PK 064+15.01); PNEB; m=n/a; Lyr
151x: Skrenutim pogledom vidim nešto na odgovarajućoj poziciji, kao duguljastu ekstremno tamnu mrlju.
280x: U jednom momentu mi se ukazala jasna, ovalna mrlja, kao sjemenka suncokreta i onda je nestala. Skrenutim pogledom se i dalje dalo nazrijeti da tu ima nečeg.
Zadivljen sam što s ovako malenim teleskopom mogu tako egzotične objekte vidjeti.
STF 2390; D*; m=7,4; d=4,2“; Lyr
151x: Dvije tamnije zvijezda, jasno razdvojene. Pratilja je na 345°. Obje zvijezde su plavičaste.
NGC 6692; GX; m=n/a; Lyr
151x: Ništa ne vidim.
Proglašavam promatranje gotovim. Odlazim do sredine livade i liježem na tlo. Dok sam dolazio do sredine livade vidio sam tri sjajna perzeida, jedan za drugim. Ležao sam sljedećih 15min i tokom tog perioda sam ih još jedva tri vidio. Rekao bih da sam na momente čak i zaspao, na 10tak sekundi. Ovo mi se prvi put dogodilo na promatranju. Odlučio sam prije nego nego utonem u san na sred livade spakirati se i otići kući.
Fotografiranje Perzeida
Dok sam promatrao dvojne zvijezde fotoaparat je marljivo snimao nebo. Ulovio sam nekih 40tak meteora na fotografiji u 2,5h snimanja. Za obraditi tu fotografiju, na kojoj će se vidjeti meteori, trebalo mi je valjda 5h! Sada vidim da sam pri snimanju pogriješio s postavkama. Snimao sam 30s duge ekspozicije pri ISO 1600. Nakon obrade fotografija jasnije mi je da bih bolje prošao s 15s ekspozicije pri ISO 3200 ili čak 6400. Kraća ekspozicija ne bi utjecala na vidljivost meteora jer oni ionako traju kratko, oko pola do jedne sekunde, ali viši ISO svakako bi. Šuma na fotografiji bi bilo više, ali velika količina pojedinačnih fotografija stopljenih (stackiran) u konačnu verziju bi smanjila šum na prihvatljivu razinu. Čovjek se uči dok je živ.