C/2025 A6 (Lemmon) – pokušaj četvrti

U petak se vrijeme izmijenilo valjda deset puta. Ujutro sramežljivo sunce kroz oblake, popodne sunčana, rano poslijepodne pljusak i onda vedro predvečerje. Nisu ovakvi dani neobični u proljeće, ali danas je 24. listopad!

Imao sam želju otići za teleskopom, uloviti priliku za zabilježiti još koji objekt prije nego dođe tmurni studeni i početak prosinca. Problem je sa željama da se ne ostvare baš svaki put. I dok sam bezidejno sjedio u stolcu i gledao kroz prozor, žena mi je rekla „Odi van, istrči se, na bicikl, nešto. Vidim da imaš crve u guzici.“

Kamo sad?

Nekako mi se teško motivirati za bicikl, pokušao sam ove godine voziti, ali poberem bolest od kćerke iz vrtića pa s gotovo 38 godina opet proživljavam hunjavice, gripe, upale sinusa. Nikako uloviti kontinuitet pa sam zaključio negdje u srpnju da od ove sezone ništa. Probat ću sljedeće godine više biciklirati. Ako već nemam volje za bicikliranje, onda imam za teleskop. Pogled na satelitsku snimku otkrivao je da me čeka vedrina, iako oblaci na sjeveru nisu ulijevali povjerenje. Rekao sam ženi „Idem fotkati, a uzet ću sa sobom i teleskop“. Imao sam stvarno želju snimiti koju fotografiju šume s raskošnim lišćem u boji, ali dok sam svoje lijeno i tromo tijelo pokrenuo i utovario opremu, već je bilo 18h. Sunce se počelo skrivati i dnevno svjetlo je nestajalo. A ništa, probat ću barem komet uloviti. Kako sam bio neki njonjav, na početku puta sam stao u dućan i kupio si čokoladu, da se utješim.

Nisam znao di ću postaviti teleskop. Strah me tih oblaka sa sjevera, a opet trebam čist pogled na zapad. Znam samo da moram krenuti prema Vukomeričkim goricama. Upalio sam auto i krenuo na vožnju bez odredišta. Negdje nakon 7-8 km palo mi je na pamet – pa idem na Lakovicu, gdje sam prije 10tak dana snimao komet! Kad sam već bio pred Kravarskim, odbacio sam taj plan. Idem do Hotnje, na Detičkovac. Hotnja je južnije, dalje od prijetećih oblaka, a brdo Detičkovac ima otvoren pogled od jugoistoka preko zapada pa do sjevera. Idealno mjesto.

Na putu sam uživao u dihotomiji neba. Sjever, oblačan, s kumulonimbusima čiji su vrhovi bili obasjani rozom bojom od zadnjih zraka svjetlosti sunca, naspram toga je stajao jug, čist, sa krasnim, zasićenim bojama zalaska. Pljuskovi su isprali aerosole iz zraka i on je bio fantastično transparentan. Mogao sam vidjeti siluete brda u Gorskom kotaru, a među njima sam prepoznao „nos“ 75 km udaljenog Kleka. Zašto imam dojam da nas samo nekolicina primjećuje ovakve prizore i uživa u njima, a ostalima je samo “zalazak sunca”?

Detičkovac

Na Detičkovcu me dočekao predivan zalazak sunca, mokra trava i vjetar. Kako sam imao vremena, prvo sam izvadio fotoaparat i krenuo tražiti kadar. I spazio sam ga! U daljini se vidio obris Petrove gore, sa spomenikom, a malo desno iznad nje, u narančastom zalasku, smjestio se tanašni srp Mjeseca. Krasno! Za fotografiju sam čak otišao do vikendice podno vrha brda, kako bi s njene terase čišći pogled ulovio. Kada sam se vratio na brdo, još sam par fotografija snimio. Baš lijep, prikladan prizor. Petrova gora je 15 godina bila plamen koji je u svima nama „potpirivao“ žar za bavljenje astronomijom.

Poslije fotografiranja posvetio sam se postavljanju opreme, Star Adventurera i fotoaparata. Ovaj put ništa nisam zaboravio. Stalak, kuglastu glavu, dvije pločice stativa, dva powerbanka, set kablova. Sve je bilo na mjestu, niti jedan dio nije nedostajao. Postavio sam sve, okrenuo prema kometu C/2025 A6 (Lemmon) i probao s prvom ekspozicijom. Fotoaparat sam postavio da snima na ISO 1000, a 105mm Sigmin macro objektiv na f/2.8. Već na prvoj ekspoziciji od 2 sekunde vidio se jasno komet! Na 5 s ekspozicije izgledao je kao prije 10 dana na 30 sekundi ekspozicije. Opa, komet je baš narastao i postao raskošniji. Kada sam podesio kadar i parametre snimanja, a bilo je to oko 19:13, upalio sam autoklicker aplikaciju, prebacio fotić u bulb mod i pustio automatiku da odradi svoj posao. Fotoaparat je sljedeće 54 minute proveo snimajući komet.

Kroz teleskop

U međuvremenu, dok sam čekao da se smrači, ja sam postavio malo dalje Apača za vizualno promatranje. Star Adventurer sam postavio iza automobila, da ga zakloni od vjetra, a teleskop sam postavio iza neke kućice na vrhu brda, da me zaštiti od udara. Plan je bio pogledati komet, skicirati ga i guštati dok fotoaparat radi svoje. S jednim okom sam pratio oblake na sjeveru, iz njih bi povremeno bljesnule munje. Trebao sam biti spreman na to da će to nevrijeme iz daljine u svakom trenu dojuriti do mene.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2025-031
Datum	24.10.2025.
Vrijeme	19:20- 20:10
Lokacija	Hotnja
Temperatura	9°C
Vlaga	Visoka
Prozirnost	Dobra, naoblaka na sjeveru
Granična magnituda	20,73 mpas
Seeing	Prosječan
Instrument	APM 140/980 SD

Komet

Teleskop sam prvo usmjerio prema kometu. Već u Pentaxu 20mm se lijepo vidio, ali za steći pravi dojam o veličini kometa prebacio sam se na 24mm Explore Scientific, koji mi daje ravno 2° vidnog polja. Lijepo se vidjela polukružna glava kometa, sa veoma sjajnim diskom na mjestu jezgru. Iz glave kometa pružala se kičma repa, tanka i možda lagano nazubljena, a koju sam mogao pratiti 2,5 vidna polja, tj. oko 5°. Oko te kičme repa se vidio veoma taman oblak, jednako širok kao i glava kometa. U samom korijenu repa, gdje se odvaja od glave, mogao sam u pozadini nazrijeti niti materijala. Nisu bile jasno vidljive, ali su bile tu, kao da je netko blago olovkom povukao poteze.

Prebacio sam na novi okular, 14mm Explore Scientific 100°, kako bih vidio njegovo ponašanje u Apaču. Moram priznati da me malo iznenadilo zatamnjenje slike, koje se povremeno javljalo, nisam to uočio na Taurusu. Sve u svemu, komet je bio i dalje lijep i ona kičma repa je sada bila u laganom luku, ispupčenom prema gore.

Vratio sam 24mm okular i primio se skiciranja, koje je potrajalo jedno 20tak minuta.

Završivši sa skicom, ubacio sam opet 14mm okular u teleskop i krenuo obići par objekata. Skroz sam zaboravio na komet C/2025 R2 (SWAN) iako sam teleskop usmjerio u komad neba gdje je bio komet.

Duboki svemir

Messier 11; OC; m=5,80; Sgr

70x: Baš lijep prizor u okularu. Skup se, naravno, jasno ističe, veoma je gust i sastoji se od nekoliko desetaka zvijezda istog sjaja i jedne sjajnije, žućkaste, centralne zvijezde. Kada se zagledam shvaćam otkud nadimak „divlje patke“ za skup. Središte skupa ima kvadratastu formaciju zvijezda iz kojeg se odmataju dva niza zvijezda koje stvarno izgledaju kao patke u „V“ formaciji tokom leta. Zanimljivo je da mi fon neba oko skupa izgleda izuzetno zrnat.

Messier 31; GX Sa; m=3,44; And

70x: Vidi se trojac naravno, ali opisujem samo M31. Sjajna, velika, jasno vidljiva prva pruga prašine, ali tu priča staje. Nije tako jasna kao prije mjesec dana iz Hotnje. Galaksija se pružila kroz cijelo vidno polje okulara (1,4°). Potražio sam NGC 206, ali ga nisam spazio.

NGC 457; OC; m=6,40; Cas

70x: Ken je neki dan snimio skup pa sam ga išao vizualno provjeriti. Lijep skup, izgleda kao ptica sa raširenim, debelim krilima. Dvije sjajnije zvijezde, nejednakog sjaja, izgledaju kao oči te ptice (sove).

Ovaj okular je baš sjajan za surfanje po nebu. Odlučio sam probati par izazovnijih objekata.

NGC 404; GX S; m=10,27; And

70x: Malena, iznenađujuće lako uočljiva mrljica kraj Miracha. Vidim kako je ovalna. Sama zvijezda Mirach ima zlatnožutu boju.

NGC 529; GX S0; m=12,14; And

70x: Nisam vidio galaksiju.

NGC 536; GX Sb; m=12,35; And

70x: Niti ovu galaksiju nisam vidio.

NGC 7479; GX Sb; m=10,85; Peg

70x: Veoma tamna prugica svjetla, relativno široka (omjera 1:6) i na desnom kraju niza od tri zvijezde.

Kada sam vidio kako je NGC 7479 tamna, bilo mi je jasno da od galaksija ništa večeras. Već se tada bilo počelo naoblačivati, a iz oblaka na sjeveru je sve više bljeskalo pa sam promatranje priveo kraju.

 

U petak se vrijeme izmijenilo valjda deset puta. Ujutro sramežljivo sunce kroz oblake, popodne sunčana, rano poslijepodne pljusak i onda vedro predvečerje. Nisu ovakvi dani neobični u proljeće, ali danas je 24. listopad! Imao sam želju otići za teleskopom, uloviti priliku za zabilježiti još koji objekt prije nego dođe tmurni studeni i početak prosinca. Problem…

U petak se vrijeme izmijenilo valjda deset puta. Ujutro sramežljivo sunce kroz oblake, popodne sunčana, rano poslijepodne pljusak i onda vedro predvečerje. Nisu ovakvi dani neobični u proljeće, ali danas je 24. listopad! Imao sam želju otići za teleskopom, uloviti priliku za zabilježiti još koji objekt prije nego dođe tmurni studeni i početak prosinca. Problem…