Budim se ujutro u 8, opet sam malo spavao, jedva 6h. Jutros sam legao u 2, nakon vrlo dobre promatračke noći. Baš me ne ide sa zdravljem i ritmom u Namibiji. Nekako sam si već posložio plan da ću ići tik-tak ritmom, „tik“ za jaku noć, kada sam budan do duboko iza ponoći i „tak“ za noći s kratkim promatranjima, kada ću se povući u krevet prije ponoći kako bih se oporavio za sljedeći „tik“.
Lingvistika
Otišao sam na doručak, a tamo uobičajena ekipa. Indijci, Denis, Tomas, Marc i još nešto Nijemaca. Doručak smo proveli u šalama na račun jezika pa je tako Tomas objasnio kako češki ima fraze za polomiti jezik. Potom je tu bilo usporedbi između jezika, kako su neki korijeni riječi univerzalni itd… Činilo mi se da smo više lingvistički kamp nego astronomski, ali kako god, atmosfera za zajedničkim objedima je više nego ugodna. Ne znam da li se poklopio takav profil ljudi ili si astronomi iz svih dijelova svijeta jednostavno „kliknu“.
Nakon doručka uslijedio je WhatsApp poziv kući. Na video pozivu uplakana kćerkica, nedostaje joj tata. Bilo mi je teško nakon tog poziva, kao onog jutra kada sam krenuo na put. Zapitao sam se da li je sve ovo vrijedno dječjih suza.
Kako se trudim biti u korak s objavama na Zvjezdopisima ostatak jutra sam proveo tipkajući nove postove i u obradi astrofotki. Na laptopu imam Linux i da bih osposobio isti software na njemu stalno moram odraditi 2-3 radnje više. Kako u korištenju Linuxa bez GUI-a nisam previše vješt stalno sam se konzultirao s Claude AI kako i što. Bio je veoma koristan.
Sve u svemu, uspio sam osposobiti DeepSkyStacker (DSS) jer Siril ima zbunjujuć proces obrade. Previše je toga što moram u Sirilu ručno odraditi, a DSS sam prožvače bez da me išta pita. Za moj pristup astrofotografiji stakciranje u Sirilu je previše. Držim se ustaljenog procesa koji se sastoji od DSS za registraciju, kalibraciju i stackiranje. Siril je za rastezanje histograma, čišćenje pozadine, eventualne kalibracije boja, a Photoshop, tj. GIMP (na Linuxu) za finalnu obradu fotografije.
Dok sam tipkao zvjezdopise i prčkao po fotografijama brzo je došao ručak. Kada sam ga pojeo tako mi se prispavalo pa sam legao na popodnevnu ćorku. Ona se odužila i potrajala gotovo 2,5h. Prespavao sam popodnevnu kavu i kolače u 15h, već sam se probudio oko 16h, lagano zbunjen. Bilo mi je žao zbog kave, ali opet, nehotično sam napunio „baterije“ za „tak“ noć koja bi sada mogla postati „tik“.
Denis
Već treću večeru za redom sjedam kraj Denisa, Bečanina koji je došao ovdje fotografirati. Denis je tip astrofotografa koji podesi sekvencu snimanja i onda ode spavati jer teško podnosi kasne odlaske u krevet. Inače je fizičar koji se zaposlio u automobilskoj industriji i sada radi kao programer logičkih sklopova na uređajima. Ima djecu srednjoškolske dobi, ovisne o mobitelima i Play Stationu 5. Kaže da je kupovina PS5 za sina bila najveća greška koju je kao roditelj učinio jer mu se mali (14 god) navukao na Fortnite te provodi sate igrajući ga.
Za večerom, dok sam dohvaćao hranu, kapnulo mi je umaka na stol pa je Denis dobacio šalu „Ah, kao moja djeca si“. Nisam mu ostao dužan jer sam kao iz topa odgovorio „Mislio sam da sam ženu ostavio doma?“. Svi smo se nasmijali. Nekako smo ovih dana, unatoč 15 godina razlike u dobi, ostvarili dobar rapor. Možda to što sam „izoliran“ jer sam došao solo, bez ikog u pratnji, me malo opustilo. Nitko od ovih ljudi me ne zna, moje mane, osebujnosti, specifičnosti i zapravo sam dobio priliku na neki način krenuti ispočetka, bez tereta prošlosti.
Kako sam bio naspavan, Ronald me pitao za planove večeras. Rekao sam kako planiram ostati cijelu noć za teleskopom jer imam jutarnje objekte za riješiti te sam poprilično „nabrijan“.
Na večeri sam se mislio izvući ranije, ali gazdarica Doro me nagovorila da ostanem na desertu. I isplatilo se, stvarno je bio dobar. Sladoled o limuna, ali tako lijepo kremast, gust, nešto na pola puta između torte od sira (cheesecake) i sladoleda, samo s okusom limuna.
Astronomija
Kako sam bio spreman ostati budan noć izvukao sam iz auta limenku energetskog napitka koju sam kupio prije dolaska u Hakos. Tada sam se bojao kako nakon 30h na nogama neću imati budnosti za odvesti se do Hakosa pa sam uzeo „doping“. Sva sreća, nije mi trebao jer je adrenalin odradio sve.
Otvorio sam limenku, uzeo dva guca i postavio je daleko od sebe. Nisam želio da bude blizu da u svojoj lakomosti ne popijem cijelu limenku u roku odmah pa da okolo skačem kao dekoncentrirani klokan i sribam si promatranje.
U međuvremenu sam postavio fotoaparat i usmjerio ga da snima prema predjelu Mliječnog puta od Kentaura do Križa.
Podaci o promatranju
| Broj promatranja | 2026-025 |
| Datum | 13.07.2026. |
| Vrijeme | 20:30- 04:00 |
| Lokacija | Hakos |
| Temperatura | 14°C |
| Vlažnost | 25% |
| Prozirnost | Dobra |
| Granična magnituda | 21.70 mpas2 |
| Seeing | Prosječan |
| Instrument | SkyWatcher 406/1800 GoTo |
Za početak, krenuo sam sa skiciranjem maglice Homonculus oko zvijezde Eta Carinae. Općinio me taj prizor još prve noći i ne vidim smisao u tome da se kući vratim bez skice. Skiciranje sam odradio na 650x, iako seeing nije podržavao takvo promatranje.
Kako čekam objekte iza ponoći, krenuo sam sa sektorom neba u Škorpionu.
Sektor RA 17h 00m DEC -30° 00′ do RA 17h 30m DEC -37° 00′
Krećem od kuglastog skupa koji je zbog južne deklinacije od -30° uvijek u nemilosti seeinga kada se gleda iz Hrvatske.
Messier 62; GC; m=6,5; Oph
207x: Veoma sjajan oblak, ovalan, dimenzija 3,5 x 2,5 luč. minute. Jezgra skupa je odmaknuta prema gore u odnosu na geometrijsko središte skupa. Sam skup s donje strane, u smjeru duže osi skupa koja je u okularu vertikalna, ima više rasut halo sitnih zvjezdica. Sam skup je pri rubu razlučen u more sitnih zvjezdica, ali u sredini je granuliran i mliječan, bez pojedinih zvjezdica.
NGC 6281; OC; m=5,4; Sco
207x: Nakupina od tridesetak zvijezda višeg sjaja u deltoidnoj formaciji koja je u okularu položena vertikalno. Među sjajnim zvijezdama u pozadini se krije još desetak tamnijih zvijezda.Sama nakupina je dobro izražena i odvojena od bogate pozadine Mliječnog puta. Dimenzije skupa su oko 5 x 5 luč. minuta.
ESO 332-20; OC; m=n/a; Sco
207x: Pritajena nakupina do petnaestak zvjezdica niskog sjaja. Pritajena je jer se nakupina slabo ističe u odnosu na pozadinu Mliječnog puta koja je puna zvijezda sličnog sjaja. Posebnost skupa je što se smjestio između dva niza nešto sjajnijih zvijezda.
NGC 6337; PNEB; m=12,0; Sco
207x: Taman, relativno velik i tanki prsten sa gotovo praznom unutrašnjošću. Na dnu prstena je jedna sjajnija zvijezda, a na gornjem vrhu prstena jedna veoma tamna zvjezdica.
207x OIII: Maglica se sada puno lakše uočava, nestale su obje zvijezde vidljive u prstenu. Prsten je tanak, a prostor unutar njega jasno prazan.
320x OIII: Ponovno vidim naznake sjajnije zvijezde u donjem dijelu prstena. Na ovom povećanju kao da je prsten malo svjetliji u luku od 4 do 8h kada se gleda u okularu.
Izlazim malo iz okvira sektora i odlazim do maglice NGC 6563.
NGC 6563; PNEB; m=10,0; Sgr
442x OIII: Veoma sjajna, jajolika maglica s naznakom varijacije u sjaju teksture.
442x: Slaba naznaka prstenaste strukture. Sama šupljina koju zatvara prsten nije centrirana već je odmaknuta u desno u odnosu na geometrijsko središte.
Ruprecth 123; OC; m=n/a; Sco
207x: Dobro izražen, veliki skup, dimenzija 10 x 3 luč. Minute. Sastoji se od 50tak zvijezda umjerene razlike u sjaju, od onih prosječnog sjaja pa do veoma tamnog. Ima oblik znaka ε.
NGC 6357; NEB; m=n/a; Sco
207x: Tamni oblak, maglica, malena, smjestila se ispod niza sitnih zvjezdica.
115x OIII: Sjajan oblak, sad je baš lako uočljiv, ali relativno malen. Iznad njega je niz zvjezdica, a iznad tog niza zvjezdica sada vidim veoma velik, duguljasti oblak u obliku blagog luka.
Blizu je planetarna maglica CRL 6815 pa pokušavam.
CRL 6815; PNEB; m=n/a; Sco
320x OIII: Ma ništa ne vidim od maglice.
Sh 2-12 (RCW 132); NEB; m=n/a; Sco
115x OIII: Veoma taman magličasti oblak, vertikalno smješten u okularu. U gornjem vrhu ima zvijezdu oko koje je otvoreni skup od sitnih zvjezdica.
115x H-β: Veoma tamna maglica, tamnija nego s OIII, ali sada je veća i prostranija. Na desno se širi sve dok je ne omeđi prugasta, tamna maglica.
NGC 6383; OC; m=n/a; Sco
207x: Skup od 15 tamnijih zvijezda u dva niza koja se sijeku „X“, a u centru tog „X“ je veoma sjajna zvijezda.
vdB-Ha 231; OC; m=n/a; Sco
207x: Slabo istaknuta grupa od dvadesetak zvijezda malog sjaja. Grupa zvijezda je trokutastog oblika.
Terzan 4; GC; m=n/a; Sco
207x: Ne vidim skup.
Terzan 2; GC; m=n/a; Sco
207x: Ne vidim skup.
HP-1; GC; m=n/a; Oph
207x: Taman, lagano zrnati oblak i nepravilnog oblika. Oblak je utopljen u okolne zvijezde.
Gotovo sektor. Idem dalje po objektima.
Hydra i Microscopium
Sjetio sam se kako kraj M83 ima mnoštvo galaksija pa odlazim na taj komad neba. Okrećem na NGC 5150 i uočavam više mrlja u okularu.
NGC 5153; GX; m=13,3; Hya
207x: Malena, sjajna, ovalna mrlja. Blago je svjetlija u sredini.
U neposrednoj blizini je još jedna mrljica, malo iznad NGC 5150.
NGC 5152; GX; m=13,3; Hya
207x: Malen, veoma taman i mutan disk. Dimenzije diska su taman takve da objekt nije zvjezdolik.
NGC 5150; GX; m=12,5; Hya
207x: Malena mrlja, sjajna, blago ovalna. Mrlja ima istaknutu (sjajnu) središnju regiju i moguću zvjezdoliku jezgru.
IC 4251; GX; m=15,0; Hya
207x: Veoma tamna, malena, duguljasta mrlja bez ikakvih detalja.
Malo dalje, oko 2 vidna polja Baadera Morpheusa u lijevo (~30 luč. minuta) uočavam još jednu mrlju.
PGC 47397; GX; m=14,2; Hya
318x: Veoma tamna, okrugla mrlja, blago svjetlija u sredini.
Idem dalje po nebu, malo besciljno. Završavam nekako u zviježđu Mikroskop.
NGC 6958; GX; m=11,4; Mic
207x: Sjajna, okrugla mrlja, niti malena, niti velika, istaknute i sjajne središnje regije.
PGC 131466; GX; m=15,6(B); Mic
207x: Veoma tamna mrljica, oko 5 luč. minuta u lijevo od NGC 6958. Bez detalja.
Pada mi fokus pa uzimam pauzu. Odlazim do fotoaparata i podešavam postavke snimanja. Okrećem ga prema Malom Mageljanovom oblaku. Petljanje po fotoaparatu mi je uzelo 15tak minuta. Nakon toga sam se vratio kako bih nastavio promatranje. Taman tada prolaze Ronald i Norbert, odlaze do zvjezdarnice s 32 palčanim (81cm) teleskopom. Zovu da se pridružim kada mi odgovara. Zahvalio sam se i rekao kako ću se možda skrenuti.
Mjerim nebom i SQM u 23:40 pokazuje 21,58 mpsas. Nekako mi je hladno pa odlazim do sobe i pod crvenom lampom skida trekking cipele i stavljam zimske gojzerice. Nakon prve dvije noći više se ne zafrkavam s odjećom, radije se oblačim pretoplo. Odlučujem nastaviti promatranje nakon pauze i usmjeravam teleskop prema Malom Mageljanovom oblaku, koji je sada oko 20° nad horizontom.
Mali Mageljanov oblak I
Mali Mageljanov oblak je patuljasta galaksija u pratnji našeg Mliječnog puta. Na noćnom nebu iznad Namibije se vidi jasno kao upečatljiv, velik oblačak. Podsjeća me najviše na uvećanu verziju Andromedine galaksije kada je se gleda sa tamnih lokacija golim okom. Zapravo, zamislite Andromedinu galaksiju u malom dvogledu, 5×20 ili sličnom. E tako izgleda Mali Magljenov oblak golim okom. U nastavku teksta koristit ću naziv “Mali Oblak” da poštedim tastaturu i svoje zglobove.
Već sam pogledao NGC 104, veliki kuglasti skup, koji je samo prividno na nebu blizu Malog Oblaka. Okrećem u Ronaldovom atlasu na stranicu s prikazom karte oblaka i krećem po objektima, od gore prema dolje. Kod opisa objekta, ExG OC znači „vangalaktički otvoreni skup“, “ExG SC” vangalaktičku zvjezdanu grupaciju, dok je recimo „ExG NEB“ vangalaktička maglica.
NGC 152; ExG OC; m=13,0; Tuc
207x: Taman, okrugli oblak, bez detalja. Nije čak niti zrnat.
NGC 176; ExG OC; m=13,0; Tuc
207x: Malen, trokutasti oblak, lagano zrnat. Ima tamnu zvijezdu na vrhu.
NGC 222; ExG OC; m=12,6; Tuc
207x: Tri mrljice u nizu u okularu. NGC 222 je taman oblačak s dvije zvijezde na lijevom i desnom vrhu. Odmah lijevo je NGC 220.
NGC 220; ExG OC; m=14,4; Tuc
207x: Sjajan, velik, trapezasti oblak s blago zrnatom teksturom.
Zanimljivo je da SIMBAD smješta NGC 220 par minuta istočnije, ali Cartes du Ciel i atlas ga smještaju točno na lokaciju na kojoj sam ga uočio.
NGC 231; ExG OC; m=12,9; Tuc
207x: Relativno velik, taman oblak, izgleda kao slovo „D“. Tekstura mu je zrnata.
NGC 242; ExG OC; m=12,1; Tuc
207x: Sjajan, malen oblak koji se sastoji od dva segmenta ili kvržice.
Zanimljivo je dok vozim teleskop polagano kroz Mali oblak, pozadina je puna raznih mrljica, kvržica, veoma sitnih zvjezdica i na mjestima veoma blage mliječnosti.
NGC 256; ExG OC; m=12,5; Tuc
207x: Malen, sjajan, trokutast oblačak. Bez detalja.
NGC 265; ExG OC; m=12,6; Tuc
207x: Malen, sjajan, okrugao i blago zrnat oblak.
NGC 269; ExG OC; m=12,6; Tuc
207x: Malena, tamna mrljica, okrugla. Skrenuti pogled otkriva zvjezdicu u mrljici.
Između NGC 269 i NGC 256 uočavam jednu veću, veoma tamnu mrljicu. Najbolje što je mogu identificirati rekao bih da se radi o NGC 248.
NGC 248; ExG OC; m=n/a; Tuc
207x: Malena, svjetla mrlja koja se sastoji od dva segmenta: veće, svjetle, izražene kvrge i tamne, manje kvržice.
Iznad NGC 248 i otprilike u smjeru NGC 256 uočavam nekakvu mutnjikavu pojavu sa skrenutim pogledom. Nije sigurna detekcija, ali rekao bih da se radi o OGLE-CL SMC 33, asocijaciji zvijezda i emisijskih maglica.
Odlazim do sljedećeg objekta i vidim kako je maglica. Zapravo, došao sam u regiju Malog oblaka gdje je više maglica u nizu. Zašto nemam UHC filter, već samo OIII, tj. H-β. Sjeo bi kao kec na desetku za ove objekte. Probao sam ih blinknuti s OIII, ali je filter previše agresivan.
NGC 267; ExG NEB; m=n/a; Tuc
207x: Taman, veći, ovalan i zrnati oblak s nekoliko zvjezdica po sebi.
U daljini čujem klonk-klonk od micanja krova velike zvjezdarnice. Trudim se ignorirati taj teleskop i uživati u svom điru, ali taj klonk-klonk zvuk me škaklja ravno po mozgu. Ne pomaže ni što vidim njihove crvene lampice dok se minglaju oko grdosije. Kad mi dojadi gledanje Malog oblaka skoknut ću do dečkiju da vidim čime se bave.
Bruck 50; ExG OC; m=n/a; Tuc
207x: Malen, veoma taman, zrnati, okrugli oblak. Ispod oblaka su dvije zvijezde koje čine s njim pravac.
NGC 261; ExG NEB; m=n/a; Tuc
207x: Veliki, svjetli, okrugli oblak sa zvijezdom u sredini.
NGC 249; ExG NEB; m=n/a; Tuc
207x: Veliki, taman oblak koji kao da se sastoji od dva segmenta povezanih veoma tamnom koprenom. Svaki od segmenata u sebi sadrži veoma tamne zvijezde.
Kraj NGC 267, malo desno od nje, uočavam još jedan ekstremno taman oblak sa dvije zvijezde u sebi i ovalan. On definitivno postoji, ali ne pronalazim njegovu identifikaciju. Najbolji kandidat za identifikaciju mi je objekt LIN 125 na RA 00h 49m 00s, DEC -73° 24′ 21“.
Osim upitne detekcije (identifikacije) LIN 125, uočavam naznake još jednog objekta, prostrane regije koja se smjestila između LIN 125 i NGC 261 na otprilike RA 00h 48m 06s, DEC -73° 08′ 45“. Treba napraviti „Vedranov katalog“ objekata u Malom oblaku.
NGC 290; ExG OC; m=11,7; Tuc
207x: Dvije mrlje u okularu. NGC 290 je okrugla mrlja i jako kompaktna.
Opet vidim nepoznatu mrlju iznad NGC 290, ne mogu je identificirati, prema SIMBAD-u čini se kao asocijacija zvijezda. Lokacija mrlje je RA 00h 52m 10s, DEC -73° 01′ 00“.
NGC 294; ExG OC; m=12,2; Tuc
207x: Malen, ovalan, svijetao oblačak s jednolikim površinskim sjajem. Lijevo od oblačka vidim još jednu nepoznatu mrlju.
Bruck 67; ExG OC; m=13,4; Tuc
207x: Ekstremno taman oblak, vidljiv sa skrenutim pogledom.
Ovo s nepoznatim mrljama je ludilo, a tek zujim sa 16“. Da imam svog bikonju (Taurusa 20“), uf…
NGC 456; ExG NEB; m=n/a; Tuc
207x: Opalaaaaaa! Ovo je kompleksna regija koja se sastoji od barem četiri objekta (oblačića) u nizu prošaran s nekolicinom veoma tamnih zvjezdica. NGC 456 je donji oblačak, ima čvorić na lijevom vrhu.
NGC 460; ExG NEB; m=n/a; Tuc
207x: Srednji oblak u regiji. Malen je, visokog površinskog sjaja i ovalan, vertikalno položen u okularu. Iznad oblačka, malo lijevo, je ovalan oblak od nekolicine zvjezdica.
NGC 465; ExG OC; m=n/a; Tuc
207x: Oblak s četiri veoma tamne zvjezdice u sebi. Skrenutim pogledom mogu nazrijeti još barem tucet ekstremno tamnih zvjezdica.
Čujem dečke kako pričaju dok promatraju kroz 81cm teleskop. Mislim da ću uskoro uzeti pauzu.
IC 1662; ExG OC; m=14,0; Tuc
207x: Ekstremno taman oblačak, vidljiv je samo sa skrenutim pogledom.
NGC 419; ExG OC; m=10,5; Tuc
207x: Sjajan, blago ovalni oblak. U sredini oblaka je istaknuta jezgra, tj. središnja regija, koja zauzima većinu oblaka i znatno je sjajnija od ostatka oblaka. Oko središnje regije je prstenasti, veoma tamni obod.
NGC 376; ExG OC; m=10,9; Tuc
207x: Malena, gusta formacija zvijezda u obliku slova „V“. Sastoji se od 6-7 zvijezda sličnog sjaja.
Ne mogu se više otimati zovu sirena i odlazim do Ronalda i 81cm teleskopa. Već gotovo 45 minuta trančiram ovaj Mali oblak na proste faktore i treba mi pauza. Jako sam zadovoljan dosad postignutim. Želim se malo protegnuti, jer grbavim se na stolcu i strah me da me opet ne ukoči u desnom deltoidu na leđima. Osim toga, nemam drugih „kočnica“. Mrknuo sam neke kekse, a lagano ispijanje energetskog napitka kroz 3h je pomoglo održavanju visoke razine budnosti, a opet mi nije pretjerano narušilo koncentraciju.
Sat i pol s 32“ teleskopom
Krenuo sam prema zvjezdarnici s 32“ teleskopom (81cm). Zapravo, znao sam samo gdje je ona, ali ne kako doći do nje. Nekako sam po „njuhu“ našao vrata, prošao kroz uski prolaz između zgradica u kojoj su serverske sobe. Nakon toga sam skrenuo desno i eto me na ulazu u zdanje. Pritom sam primijetio kako su iza zgrada sa serverskim sobama koci za životinje. Očito se radi o nekoj štali koja je dobila drugu namjenu.
U prizemlju zvjezdarnice me dočekalo slabašno crveno svjetlo. Primijetio sam se stepenice, popeo se po njima i izašao na krov. Na njoj sam ugledao golemu ASA viličastu montažu koja je među svojim „zubcima“ imala golemu cijev, promjera oko 1m. U toj cijevi se krilo 81cm zrcalo s 300 cm fokusa! Konstrukcija teleskopa je bila daleko elegantnija i „lakša“ od onog u Tićanu.
Ronald i Norbert bili su za računalom. Gledali su listu opskurnih planetarnih maglica. Objasnili su mi da provjeravaju da li su vidljive vizualno, pretpostavljam za novu reviziju atlasa Interstellarum. Promatrao sam ih, bili su kao uigran par. Ronald bi ukucao koordinate i golemi teleskop bi se s velikom lakoćom, bešumno, u roku par sekundi usmjerio prema koordinatama. Pritom se poštovao strogi protokol, prema kojem prije svake kretnje teleskopa je trebalo ukloniti ljestve iz radijusa kojeg su obuhvaćale kretnje teleskopa. Zbog visine ljestvi, teleskop se za vizualna promatranja ne koristi za objekte iznad 45° od horizonta. Nisu ljestve premale, već nitko nema hrabrosti se popeti do zadnje gazišta i uspraviti se, na mračnoj platformi izloženoj vjetru.
Nakon usmjeravanja teleskopa Ronald bi se popeo na ljestve i provjerio u okularu što se vidi. Ako je bilo nešto vidljivo, odmah bi krenuo raditi skicu na listu papira. Norbert je pomagao, dohvaćao je okulare, filtere i provjeravao što se u okularu vidi, kako bi se izbjegle „lažno pozitivne“ detekcije. Obojica su na raspolaganju imali cijelu plejadu okulara visokog ranga, od Explore Scientific 30mm 82° ili 9 mm modela sa 100° pa do TeleVue Ethosa 13mm pa čak i 3,7mm. Ovaj zadnji je na teleskopu davao 810x povećanja. Rekao sam ih da su kao doktor i medicinski tehničar. Ronald bi rekao „dodaj 6mm okular“, a Norbert bi brzo dohvatio traženi okular i preuzeo onaj koji je tek uklonjen iz teleskopa. Opet, protokol je bio strog. Tek kada bi Norbert preuzeo stari okular, dodao bi Ronaldu novi. Nema fušeraja, čuvanja po džepovima i ostalih prečaca kao recimo kod mene. Njemačka pedantnost i preciznost!
Ja sam se priključio momcima na sat i pol. Pogledao sam sljedeće objekte s njima. Svako penjanje do okulara sam morao odraditi pažljivo jer su ljestve imale kotače bez kočnica. Ronald je rekao da se kod pentranja ne penjem s viškom entuzijazma, da se ne „odvezem“ i ne udarim u teleskop.
NGC 5844; PNEB; m=13,2; TrA
500x: Sjajna, velika maglica! Izgleda kao jezgra M27 u malom teleskopu. Maglica se sastoji od dvije kvrge, svaka je bila na jednom kraju inače skoro pravokutne maglice. Kvrge su bile šire od ostatka maglice pa je izgledala nalik pješčanom satu. U maglici sam vidio upisane tri zvijezde. Boju nisam uočio.
Cartes du Ciel i Gaia DR3 katalog kažu kako su zvijezde oko ~m=15,0. Vidio sam ih s lakoćom. Granična magnituda teleskopa je vjerojatno oko ~m=17.
StDrLu 1; PNEB; m=n/a; Nor
333x OIII: Malo svjetlija regija u obliku slova „C“. Nisam siguran radi li se o rasapu svjetla među zvijezdama ili stvarnom oblaku. Može se vidjeti samo sa skrenutim pogledom, a na dnu maglice vidim kvržicu na momente.
Slična opažanja su imali Ronald i Norbert, ali sva trojica smo se složili kako je ovo upitna detekcija.
Sutradan sam provjeravao Internete što znaju o maglici. Kada sam vidio OIII snimak zaključio sam kako vjerojatno nismo vidjeli maglicu.
Menzel 2; PNEB; m=13,0; Nor
333x OIII: Veoma sjajan objekt. Izgleda kao isprekidan prsten. Desni dio prstena je svjetliji i ima kvržice u sebi. Lijevi dio prstena je tanji i tamniji. Na donjem lijevom kraju maglice je diskretan luk. Cijela maglica je u ovalnom, veoma tamnom halou. Kao da vidim centralnu zvijezdu.
640x: Na većem povećanju umjesto centralne zvijezde vidim sitan, magličasti disk visokog sjaja. Na polovici diskretnog luka, na donjem lijevom dijelu maglice, na momente mogu vidjeti veoma tamnu zvjezdicu.
Zvijezda koja uskače i iskače iz pogleda je m=16,5! Inače, dok čekam svoj red za teleskopom, uočavam kako je sve ispod 10° nad horizontom okupano u airglow-u. Baš se osjeti prijelaz iz tamnog neba u ne tako tamno nebo.
Menzel 3; PNEB; m=14,0; Nor
640x: Tamna maglica. Sastoji se od zvjezdice koja s lijevo dolje i desno gore ima trokutaste maglice. Vrhovi tih maglica pokazuju prema središnjoj zvijezdi pa cijela maglica izgleda kao „leptir“ kravata. Lijevi dio maglice je svjetliji i izraženiji, omeđen je s vanjske strane s 2 zvijezde na vrhovima. Desni dio je tamniji, bez specifičnosti vrijednih spomena.
Bila su već 2h ujutro. Kako su Ronald i Norbert uigrani tim osjećao sam se kao treći kotač na biciklu. Osim toga, imao sam svojih ambicija sa 16“ teleskopom pa sam se vratio njemu. Zahvalio sam se obojici na prilici za gledanje i strpljenju.
SQM je mjerio 21,71 mpsas. Kada se makne Mliječni put iz zenita, mjerenja se poprave oko 0,25 do 0,3 mpsas! Ovolika razlika u svjetlini neba je između Hotnje i Jošavice.
Mali Mageljanov oblak II
Vratio sam se svom 16“ SkyWatcher GoTo Dobson. Izgledao je majušno nakon 32“ mrcine. Temperatura u drugo dijelu noći je pala na oko 10°C. Pretpostavljam kako iza 2 ujutro krene vjetar s kopna prema moru, koji potjera hladan zrak i traje sve dok se ne zagrije kopno, pa popodne krene hladni vjetar s mora prema kopnu. To bi objasnilo neobične temperature na Hakosu, koju su svaki dan u rasponu od 19-21°C između 12 i 17h, nakon toga padnu u raspon od 14-15°C. Tek oko 02:30 ujutro krene drugi pad temperatura, s 14°C na otprilike 10°C. Navedena se temperatura zadrži sve do 7:45 ujutro, kada krene zagrijavanje zbog izlaska sunca. Ponovljivost ovog vremenskog obrasca je fantastična i pretpostavljam kako je tako zbog nepostojanja vodenih površina u blizini koje bi temperature moderirale i unosile “kaos” u sustavu isparavanje vode i kreiranjem oblaka.
NGC 330; ExG OC; m=9,9; Tuc
207x: Maleni, veoma sjajni, ovalni oblak sa zrnatom teksturom i prečkom po sredini.
NGC 330 je možda najsjajniji objekt u Malom oblaku koji sam dosad uočio. Kraj njega uočavam mrljice koje ne pronalazim u atlasu. Mrljice su na sljedećim lokacijama prema koordinatama sa SynScan kontrolera. Za svaku mrljicu navodim očitam koordinatu u HH:MM:SS D:M:S formatu i opis na 207x povećanju:
- X1 (00 56 43 -72 43 00) – Malena, tamna, ovalna mrlja bez detalja. Iznad nje je veoma tamna maglica.
- X2 (00 54 20 -72 47 50) – Velika, ovalna nakupina ekstremno tamnih zvijezda
- X3 (00 52 30 -72 50 40) – Dvije mrlje na ovoj lokaciji. Desna je veoma tamna, okrugla i bez detalja. Lijeva je tamna, zrnata, malo veća i sastoji se od dvije kvržice.
Greške u očitavanju koordinata kod SynScana su tolike da ne mogu pouzdano identificirati navedene objekte, a počinio sam propust jer nisam napravio skicu njihovog položaja u okularu.
NGC 299; ExG OC; m=11,7; Tuc
207x: Zrnati, sjajan, maleni i trokutasti oblak.
NGC 306; ExG OC; m=12,1; Tuc
207x: Maleni oblak, svijetao, zvijezda na desnom rubu oblačića.
Lindsay 51; ExG OC; m=13,1; Tuc
207x: Maleni, veoma tamni oblak, duguljast.
NGC 346; ExG OC; m=n/a; Tuc
207x: Velika, sjajna maglica u obliku plitke potkove. Lijeva polovica maglice je svjetlija, puna sitnih zvijezda zbog čega izgleda kao zrnati oblak s magličastom pozadinom. Ostatak maglice ja znatno manjeg sjaja s blagim varijacijama u površinskoj teksturi i naznakama zrnatosti.
IC 1611; ExG OC; m=12,0; Tuc
207x: Sjajan, ovalan oblak, položen horizontalno u okularu i sadrži dvije zvijezde u sebi.
IC 1612; ExG OC; m=12,3; Tuc
207x: Sjajna, zbijena grupa od tri zvijezde u magličastoj atmosferi.
NGC 416; ExG OC; m=11,8; Tuc
207x: Okrugao, sjajna oblačak sa svjetlijom sredinom.
NGC 371; ExG OC; m=n/a; Tuc
207x: Sjajan, veliki oblak i pravokutnog oblika, prošaran je relativno sjajnim zvijezdama. Iz oblaka se prema dolje pruža se niz zvijezda. Niz zvijezda i pravokutna maglica stvaraju privid nebeskog „malja“.
NGC 395; ExG SC; m=n/a; Tuc
207x: Malen, sjajan, zrnata maglica koja. Iz nekog razloga me podsjeća na kuglicu špageta.
IC 1624; ExG OC; m=12,4; Tuc
207x: Malen, svjetli, trokutasti oblak.
NGC 361; ExG OC; m=11,8; Tuc
207x: Sjajan, veliki oblak. Ima malenu, sjajnu jezgru oko koje veoma taman halo.
NGC 411; ExG OC; m=12,1; Tuc
207x: Taman, ovalan oblak, svjetliji u sredini. Zvijezda je tik van oblačka, na lijevom vrhu.
NGC 422; ExG OC; m=13,3; Tuc
207x: Veoma taman, maleni oblak.
IC 1660; ExG OC; m=13,5; Tuc
207x: Maleni, taman oblak, bez detalja.
NGC 458; ExG OC; m=11,7; Tuc
207x: Veoma sjajan, ovalni oblak. Po sredini ima prečku zbog čega mi izgleda kao jezgra Messier 27.
S NGC 458 sam završio pregled Malog Mageljanovog oblaka. Uspio sam u njemu vidjeti 39 objekata i još barem tri koja moram identificirati. Sada je 02:35 i moram nastaviti sa svojim objektima s liste. Ostali su mi ranojutarnji objekti.
NGC 7xxx
NGC 7038; GX; m=12,7; Ind
207x: Sjajna, ovalna mrlja s istaknutom i velikom središnjom regijom. Središnja regija nije u geometrijskom centru mrlje, već je odmaknuta u desno. Sjaj središnje regije ne raste ravnomjerno, već u dva koraka. Jezgra galaksije je zvjezdolika.
NGC 7049; GX; m=10,7; Ind
207x: Manja, sjajna, ovalna mrlja sa istaknutom središnjom regijom i veoma sjajnom, ali sitnom jezgrom.
NGC 7090; GX; m=11,1; Ind
207x: Sjajna, duga i veoma uska mrlja. Po lijevoj polovici mrlje ide tanka pruga svijeta koja se pruža sve do upisane zvijezde u galaksiju. Dotična zvijezda je otprilike na sredini mrlje. Desni dio mrljice je znatno tamniji.
NGC 7213; GX; m=12,1; Gru
207x: Malena, okrugla, sjajna mrlja koja progresivno dobiva na svjetlini od ruba prema središtu. Ispod mrlje je još jedna, maglovita zvijezda.
NGC 7293; PNEB; m=7,6; Aqr
115x OIII: Veoma sjajna, ovalna maglica prstenaste strukture. Na ekstremima ovala, prstena, su zadebljanja u prstenovima. Ono što me iznenadilo je što vidim i vanjski prsten!
86x OIII: Maglica je iznimno sjajna, kao M57 u teleskopu srednje veličine. Vidim veoma sjajan, ovalni prsten unutarnje maglice, ali i vanjski, ovalan, veoma taman prsten. Unutarnji prsten je upisan na način da se njegova duža os poklapa s kraćom osi vanjskog prstena. Sama maglica ispunjava vidno polje.
NGC 7410; GX; m=11,8; Gru
207x: Veoma sjajan, duguljasta, ovalna mrlja s blago istaknutom središnjom regijom. Navedena jezgra je manjih dimenzija. Galaksija je tamnija na donjoj polovici.
NGC 7424; GX; m=10,4; Gru
207x: Veoma taman, velika, nejasna mrlja. Približno je okrugla sa malenom, slabo izraženom središnjom regijom.
NGC 7552; GX; m=10,6; Gru
207x: Sjajna, ovalna mrlja, horizontalna u okularu. Ima zvjezdoliku jezgru.
NGC 7582; GX; m=10,6; Gru
207x: Što je ovo, Grus triplet! Vidim tri galaksije u okularu. NGC 7582 je veoma sjajna galaksija, po sredini ima blago zadebljanje u kojoj se krije malena, umjereno istaknuta jezgra.
NGC 7599; GX; m=11,4; Gru
207x: Malena, veoma sjajna, duguljasta mrlja. Blago je šira u sredini.
NGC 7590; GX; m=13,7; Gru
207x: Umjereno velika, duguljasta i ovalna mrlja. Ima niži površinski sjaj te zvijezdu na desnom rubu.
NGC 55; GX; m=7,9; Scl
207x: Auuu, ovo je velika galaksija, izgleda kao svjetla magličasta pruga. Duga je oko 18 i široka oko 1,5 luč. minutu. Rubovi galaksije su nepravilni, imaju udubljenja i izbočine. U površinskom sjaju galaksije mogu uočiti varijacije u sjaju. Cijela galaksije je „nemirne“ teksture. Lijeva polovica galaksije se sastoji od velikom, svjetlog oblaka sa dva čvorića u sebi na donjem rubu galaksije. Sredina galaksije je nižeg sjaja i onda desna polovica ima umjereno sjajno zadebljanje u sebi.
NGC 89; GX; m=14,3; Phe
NGC 92; GX; m=13,7; Phe
207x: Dvije mrljice u okularu. Obje mrljice su malene, ovalne, sjajne i bez detalja. Druga mrljica je NGC 92. Na desno od ovih mrlja uočavam vertikalnu prugu svjetla.
Nije mi jasno kakva je to pruga svjetla i zašto su ove dvije galaksije završile na listi za promatranje.
NGC 300; GX; m=8,1; Scl
207x: Sjajna, velika mrlja, ovalna. Zbog okolnih zvijezda ne mogu joj odrediti jasno rubove. U sredini mrlje je vidljiva blago istaknuta jezgra. Na gornjem desnom rubu vidim još jednu kvržicu u galaksiji.
Bilo je već 3 ujutro. Nisam umoran, ali sam mentalno iscrpljen. Za teleskopom sam od 20:30, tj. već 6,5h. Vidim na jugu kako je Veliki Mageljanov oblak već relativno visoko pa idem odraditi brzinski pogled na maglicu Tarantulu.
NGC 2070; ExG NEB; m=7,3; Dor
207x: Mislio sam ići spavati, ali ništa od toga. U okularu mi se ukazala sjajan, bogata, detaljna, gotovo sablasna maglica. Sablasna je jer je puna šupljina omeđenih svjetlim lukovima zbog čega izgleda kao lubanja nekog čudovišta. Maglica je zapravo više klupko prstenastih struktura koje zatvaraju manje ili više izražene šupljine. Svaki od tih prstenova ima u sebi naznake filamenata, kao da je maglica od tekstila s grubim vlaknima. U maglici vidim tucet zvijezda, a mogu uočiti i jedno jato zvijezda (H88 301) na dolje desno od središta maglice.
Pogled na Tarantulu me toliko oduševio da sam mora napraviti skicu. Sljedećih 45 minuta skiciram maglicu, sve te fine detalje u njoj. Usudio bih se reći da je NGC 2070 (Tarantula) najjača maglica na nebu, odmah nakon NGC 3372 (Carina) i M42 (Orionova maglica). Fantastičan prizor, samo zbog nje se isplatilo doći u Namibiju.
Nakon skiciranja bilo je 3:50 ujutro. SQM je mjerio 21,83 mpsas pred jutro, sada kada se Mliječni put spustio bliže horizontu. Veliki Mageljanov oblak je bio jasan na nebu, znatno veći i sjajniji od Malog Mageljanovog oblaka. Čak bih rekao da sam i repić vidio kako se iz oblaka pruža prema gore desno.
Ja se nakon ovog spektakla pakiram na spavanje, iznimno sretan. Iako je bilo 4 ujutro, a onaj energetski napitak sam popio prije 5 h, teško sam zaspao. Na kraju sam se probudio oko 9:30, nakon kilavih 4,5h sati sna.
Ovo promatranje je dragulj u kruni odlaska u Namibiju. Samo zbog ove noći se isplatilo letjeti 20h.