Malo kasnim s pisanjem, ali novi posao, obaveze, lijenost, sve su to faktori koji utječu na moju neaktivnost.

Uspio sam opet otići na more biciklom, ali u stilu. Akteri priče su prijatelji iz Vukomeričkih visova: Gusta, Brada, Mate, Dragec, Icko. Planovi su se počeli kovati dok je vani još snijeg padao, kako ćemo u pet dana pohoditi rutu V. Gorica – Ozalj – Krk – Crikvenica – Ogulin – V. Gorica. U svibnju je smještaj bio rezerviran i s dolaskom produženog nam vikenda, trebalo je samo sjesti i zapaliti prema moru.

Ali… gotovo savršena prognoza se pokvarila. Plan je bio krenuti u četvrtak, 21.6. i stići do Ozlja, a u petak od Ozlja potegnuti do Šila na Krku. Nažalost, savršena prognoza se pretvorila u opći potop u petak. Nećkao sam se do četvrtka ujutro ići ili ne ići, no na kraju sam odlučio preskočiti dio od Gorice do Ozlja. Dečki se nisu dali i njih petorica su zapalili za Ozalj, tj. Žakanje. Startali su u 3 i stigli su nakon 100 km taman kako bi ulovili tekmu i pobjedu nad Argentinom. Ja sam se pokupio doma, tužnjikav. U međuvremenu sam razvio alternativan plan, u subotu ću cestovnjakom zapaliti direktno za Dramalj. Umjesto trekkingom s bisagama, ići ću u veoma laganom izdanju s malim ruksakom od 6L na leđima. Čista suprotnost od prošlogodišnjeg puta, kada sam bajk natovario i pretovario.

Biciklom na more 2018 - dan 1

Samo lagano ove godine

Petak je uistinu bio kišan. Kiša kad je krenula padala je pola dana bez stajanja. Obeshrabreni potopom, ekipa je u Žakanju odlučila odmarati taj dan i maknuti Šilo iz planova te u subotu zapaliti direkt do Dramlja.

Probudio sam se u subotu 23. u 6:30, popio kavu, obilno doručkovao i sjeo na već pripremljen bicikl. Na kraju sam krenuo u 7:30. Plan je bilo za 8h vožnje stići do mora i manje od 11h ukupno. Kako sam prošle godine s Lucijanom taj put prevalio za 13.5h ukupno, sumnje nije bilo kako će danas padati rekordi. Potajno sam htio i „nasapunati“ Josipa, koji je proljetos od Zagreba do Rijeke pregazio za 8.5h, uz prosjek od 24.3 km/h. U međuvremenu su dečki krenuli u 7, prije mene. Bonus bi bilo dostići ih i prestići po putu, ali imali su 100 km prednosti i to je bilo teško ostvarivo.

Biciklom na more 2018 - dan 1

Toliko sam bio umoran da me ružan okoliš nije spriječio u fotkanju

Jutro je bilo pravo jesensko, maglovito, pa sam navukao zimski baselayer i kratki dres na sebe. Krenuo sam, a bilo je tek 10°C. Put me vodio preko Vukomeričkih do Jastrebarskog, odakle sam starom karlovačkom zapalio za Karlovac. Tmurna jesen je trajala sve do Jaske, a iza nje se magla razišla i dan je bio okupan suncem. Temperatura je odmah skočila s 12-13°C na 20°C i takva je ostala većinu puta. Idealni uvjeti! U Karlovcu sam stao na kratko, čvaknuo dva lisnata s jabukom i nastavio dalje. Imao sam 3h vožnje i 85 km u nogama. Takav tempo je govorio kako će moj cilj od 8h do mora biti naknap ostvaren, trebalo je stisnuti.

Biciklom na more 2018 - dan 1

Uvijek prekrasno, zeleno srce Hrvatske

Nakon prometnog Karlovca i okolice, nastavio sam s D3 prema Rijeci. Nakon Mrzlog Polja i odvajanja ceste prema Dugoj Resi, promet je osjetno pao i samo sam šibao. Poslije Jarčeg Polja sam sustigao i prestigao grupu od 5 Slavonaca, koji su cijeli petak po kiši gazili od Slavonskog Broda do Topuskog, i jutros od Tupuskog prema Crikvenici. Nakon par minuta vožnje s njima zapalio sam dalje. Nadao sam se uloviti svoju ekipu, razmak je padao ali su i dalje imali 2-3h prednosti. Stajem zato na 100. km u Zdihovu, mažem palačinke s orasima i pijem kavu. Prestižu me pritom Slavonci, a par kilometara poslije ja prestižem njih opet. Prolazim Severin na Kupi i napadam prvi ozbiljan uspon. Unatoč „čuvanju“ uspio sam se dosta izbiti pa sam na vrhu uspona iskoristio priliku za fotografiranje i odmor. Nakon toga se spuštam do Donje Dobre, stajem u dućkasu i rješavam u dućkasu Coca Colu od 0.5L. Došao sam doslovno 2 min prije zatvaranja dućana, tj u 13:58. Ciklokomp pokazuje oko 130 km. Ekipa javlja da je došla do Delnica.

Biciklom na more 2018 - dan 1

Hey there sexy!

Biciklom na more 2018 - dan 1

Ovo je dovoljan razlog za potegnut bajkom na ovakav put.

Do Delnica se treba popeti na Skrad, nije neki jako težak uspon ali te išamara nakon već dosta napora. I sam Skrad nije kraj uspona, već valjda polovica, jer sam se još 2-3 km nakon sela kilavio i penjao se prema Kupjaku. Tamo kreće spust prema Delnicama. Stajem na vidikovcu prije njih, provjeravam poruke, blizu sam dečkima ali oni su već krenuli. Na kraju negdje oko 16h prolazim kroz Delnice, a ciklokomp pokazuje 165. km. Zadnji ispit je Gornje Jelenje, penjem se, teško mi ide i na kraju stajem kako bi pocuclao gel. On me vraća u život i penjem se na najvišu točku puta, oko 900 mnv. Tu cesta malo laže, jer krene dole, opet gore pa dole… ubija to malo psihu jer znaš da si blizu, ali opet se moraš znojiti. Na kraju stižem do Gornjeg Jelenja i ugledam tablu lijevo Crikvenica. Provjeravam prosječnu brzinu – ona je 24.2 km/h. Tek je 16:35! Josipa sam riješio, sada treba stići dole što prije za uloviti onih 8h do mora.

Biciklom na more 2018 - dan 1

Nakon 8h u sedlu i industrijska zona uz more se računa kao krasan prizor.

Obrušavam se dolje, vozim, pazim na zavoje, uživam u pogledu, i za čas sam u Križišću. Vrti se 200. km a tek je 16:50. Gazim dalje i za 20 minuta prelazim zadnjih 10tak km te u Dramlju se pridružujem dečkima nakon 211 km za 8h i 11 min. Nije to onih „8h do mora“, ali računao sam da je 200 km a ne 210 pa si opraštam „neuspjeh“. Nakon vožnje, uz pivicu, saznajem da sam došao u Dramalj samo 15min nakon ostatka ekipe.

Biciklom na more 2018 - dan 1

Poslije pivice i ćevapa smiraj u želucu i na moru.

Brzo smo obavili večeru i bacili se na počinak, jer nas je sutradan čekala teška dionica.

 

Čista Strava, duga ljubav.