Nakon nabrijavanja u Lici odlučio sam Mars rastaviti na proste faktore. Cilj je promatrati i promatrati u nadi da ću uloviti period savršenog seeinga. Pitanje savršenog seeinga je pitanje statistike za nas koji ne živimo na vrhovima vulkana u sred oceana.

Jedan takav uporan i (spojler) uzaludan lov dogodio se u petak 2. listopada. Promjena vremena je otpuhala stabilnu anticiklonu sa dobrim seeingom, ali nisam se dao. Čak sam odlučio promatrati s vrha brda da eliminiram sve otegotne okolnosti: krovove kuće, asfalt, beton, krošnje, vlagu. Odlučio sam se tako otići do sela Bukovčaka gdje postoji jedna livada s otvorenim pogledom na jugoistok, taman što mi treba. Nadmorska visina livade je 245 m, što je za pojmove Vukomeričkih gorica puno.

Na promatranju su mi se pridružili kolege s posla, Tomislav i Damir. Dečkima sam pokazao Saturn, skoro pun Mjesec i Mars, a onda smo dobar dio večeri proveli u metafizičkim raspravama. Milina za moždane vijuge. Nažalost, seeing nije surađivao pa je Mars ispao slab. Neobičnost je bila što sam skicu napravio značajno poslije ponoći pa je orijentacija planeta u okularu skroz neobična. Nisam je htio dirati, već sam skicirao kako se vidjelo. Još bih napomenuo da je na zapadnom limbu planeta bila izražena jutarnja izmaglica kao jako svjetla, blijedožuta pjega. Uživajte u skici koliko se da.

(Visited 9 times, 1 visits today)