Te nedjelje je bilo u planu promatranje Marsa iz udobnosti dvorišta. Potom je došla poruka „Ideš promatrati večeras?“. Idem! I tako se udobnost dvorišta zamijenila padinom brda kraj Bukovčaka. Na promatranju su mi se pridružili Tanja i Marko.

Kako je par dana prije toga padala obilna kiša livada je bila natopljena vodom. Doslovno se čulo kako se cijedi voda niz brdo. Uz tu nevjerojatnu količinu vlage smetalo je i blato. Otkud ono? Ne znam, po livadi su se pojavile rupe kao da je netko nasumično napravio rupe motikom, a onda ih je kiša pretvorila u blatne zamke. Radna teorija je da su tu noću operirale divlje svinje i prerovale livadu.

U takvom okruženju bilo se malo teže kretati zbog dodatne mase na đonu cipele. Ipak, teleskop sam postavio, usmjerio prema Crvenom planetu i promatrao s ekipom. Seeing je bio jadan, ali se u jednom trenu popravio. Taman sam krenuo skicirati Mars i nakon 2 minute je seeing opet pukao i pretvorio planet u senfastu juhu. Skice sam napravio s razmakom od sat i pol, nisu nešto detaljne, ali lijepo pokazuju rotaciju planeta.

Za teleskopom smo se zadržali malo više od dva sata, sve do 21:40. Ovo pomicanje sata ima prednosti jer sada promatranja mogu započeti i završiti u neko normalno vrijeme.

(Visited 17 times, 1 visits today)