Silom kroz tanke oblake

Toliko sam željan otići po nebo da sam uzeo godišnji odmor. Nadao sam se kako će se u četiri dana, 2 dana godišnjeg i 2 dana vikenda, otvoriti barem jedna noć za promatranje. Gotovo pa je moj plan o astronomskom godišnjem propao.

Na kraju se u ponedjeljak donekle razvedrilo, bilo je zapravo više poluoblačno nego vedro, ali bio sam toliko lud da sam otišao u Jošavicu. Galaksije u B.A.T.-u izgledaju tako dobro da moram svaku priliku iskoristiti kako bi ih pogledao.

Jošavica

Do Jošavice mi je trebalo standardnih sat vremena vožnje. Kako sam do zadnje trena vagao idem li ili ne, krenuo sam tek u 19h na put. Zaboravio sam SQM pa nisam imao s čime mjeriti kvalitetu neba. Nije me to omelo, iako ne bih imao neba za mjeriti. Sve u svemu do 20:50 oprema je bila spremna – teleskop kolimiran, tražioc uštiman.

Novi tražioc me malo živcira jer su njegove niti toliki fine da se u mraku jedna vide u okularu. Morat ću razmisliti o nekom osvjetljenju, ako ga je moguće naknadno ugraditi.

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2024-008
Datum	04.03.2024.
Vrijeme	20:50 – 23:45
Lokacija	Jošavica
Temperatura	8°C
Vlažnost	niska
Prozirnost	loša, tanka naoblaka
Granična magnituda	n/a
Seeing	prosječan
Instrument	Taurus 508/2153 Dob “B.A.T.”

Dvojne zvijezde

Kako je nebo bilo musavo od oblaka za početak sam krenuo s dvostrukim zvijezdama. Prva na redu je bila Beta Monocerotis, trostruka zvijezda u Jednorogu. Već sam je ranije djelomično razlučio u Yammatu.

Krenuo sam sa 160x povećanjem u APM Zoom okularu. Jasno sam vidio sve tri zvijezde, s tim se da ona najsjajnija malo odvojila u lijevo od mrvicu tamnije para. Prebacio sam na 248x. Slika nije bila tako oštra, kuhala je zbog toplog teleskopa. Najsjajnija zvijezda je bila cca 10 luč. sekundi odvojena od para koji se smjestio u smjeru 3.5h. Par zvijezda je bio identičnog sjaja, na mahove bi bile potpuno razdvojene, a ostatak vremena su se dirale. Sve tri zvijezde sam doživio kao bijele. Na kraju bih se usudio reći kako je pogled na 160x bio ljepši.

Sljedeća na redu je bila Algieba, Gama Leonis. Pogledao sam na je na 248x, ali je previše kuhala pa sam smanjio na 206x. Vidio sam jasno razdvojene dvije zlatno-žute zvijezde razmaknute 5 do 8 luč. sekundi. Pratilja se smjestila na cca 2.5h od primara. Razlika u sjaju između zvijezda je bila znatna, usudio bih se reći oko 3 magnitude. Kasnija provjera je otkrila da sam u procjeni udaljenosti dobar, stvarni razmak 4.7 luč. sekundi, ali nikako u procjeni razlike u sjaju, jer ona je 1.3 magnitude, a nikako 3. Eto mjesta za poboljšanje.

Pokušao sam još uloviti R Leporis. Nikako je nisam našao u atlasima gdje se nalazi, ta oznaka „R Lep“ je baš teška za uloviti. Na svu sreću tu je bila odlična Pavlova karta, putokaz do zvijezde. Kada sam pogledao ispod Oriona shvatio sam da ne vidim zvijezde. Naime, Zrinska gora na jugozapadu je velik, nenaseljen prostor i oblak koji je skrivao zvijezde je bio samo crnina na nebu. R Leporis će morati pričekati neku drugu priliku za promatranje.

Galaksije

Nebo je i dalje bilo musavo pa sam okrenuo bez nekog plana baciti pogled na galaksije oko Algiebe. Prva je na redu bila NGC 3213. Ubacio sam novi Pentax XW 10mm okular za 248x i krenuo u lov na fleke.

Mučio sam se s NGC 3213, nikako se dobro orijentirati na mutnom nebu. Na kraju sam odustao od nje, otišao do onog što sam mislio da je NGC 3222 da bih potom otkrio da mi nešto ne štima. Otkrio sam zabunu i shvatio sam da sam pomiješao NGC 3222 i NGC 3213.

NGC 3213, GX Sb, m(b) = 14.18, Leo

248x: Veoma tamna, ovalna, relativno velika mrlja. Smjestila se oko 3/5 vidnog polja u smjeru 4.5h od sjajnije zvijezde.

Potom sam skočio do stvarne NGC 3222 koja nije bila daleko, tek malo više desno (sjeveroistočno) u okularu.

NGC 3222, GX Sb, m= 12.76, Leo

248x: Dvije mrlje u okular. Donja mrlja je svjetla, malena, okrugla i izrazito zgusnutog središta. Gornja mrlja je na 10h, tamna, izgleda kao mutna zvijezda i gotovo pa dira donju mrlju.

Nisu u okularu bile nikakve dvije mrlje, već je gornja mrlja baš to – mutna zvijezda magnitude 14.48. Inače, NGC 3222 je 1800. objekt koji sam promatrao.

Otišao sam još desno, ali blago desno gore i naletio na dvije velike mrlje – NGC 3226 i NGC 3227. Kada sam ih ugledao u okularu bile su šokantno raskošne u odnosu na flekice koje sam dosad promatrao.

NGC 3226, GX E, m=11.4, Leo

248x: Donja mrlja u paru. Manja je od gornje, ovalna i izraženog središta koje izgleda kao zgusnuta grudica svjetla.

NGC 3227, GX Sa, m=10.28, Leo

248x: Ovalna, svjetla, veća od donje mrlje, nižeg površinskog sjaja ali gotovo pa zvjezdolike jezgre. Skrenuti pogled otkriva kako se još pruža u smjeru 2h, kao i da se iz nje, u smjeru 8h, pruža blago zakrivljeni most ili „prst“ koji gotovo pa dira donju mrljicu.

Prizor me toliko oduševio da sam ga unatoč lošim uvjetima odlučio skicirati.

Leo Triplet

Kako je nebo i dalje bilo nikakvo, umjesto za lov na tamne fleke prebacio sam se do dragog mi Leo Tripleta. Mislim da mi nema draže grupacije galaksija na nebu. Lako se pronalazi, a prizor je uvijek prekrasan.

U tražiocu već uočavam M65, a u okularu me oduševljava!

M65, GX Sab, m=9.33, Leo

160x: Veoma sjajna, veoma velika i duguljasta galaksija. Omjer njene dužine i širine je oko 1:8. Na polovici galaksije je izraženo središnje zadebljanje. Galaksije s pruža ¼ vidnog polja, što bi dalo ukupne dimenzije od 6.2 x 0.8 lučnih minuta.

248x: Veoma sjajna, galaksija sada zauzima 1/3 vidnog polja tj. pruža se oko 5.6 lučnih minuta. Središnja regija galaksije veoma izražena, a u njoj se krije malena, grudasto zgusnuće koje čini jezgru. Skrenuti pogled ispod jezgre, u smjeru 5h otkiva dodatnu kvržicu. Na 3h, pri rubu galaksije tamna zvijezda.

Kasnija provjera otkriva kako je tamna kvrga ispod jezgre galaksije nepostojeća.

Pod dojmom M65 odlazim do M66. Mislio da će teško biti nadmašiti M65, a kad ono…

M66, GX Sab, m=8.92, Leo

160x: Ajme! Galaksija, veoma sjajna, velika, ovalna. Njene dimenzije procjenjuje na oko 2.5 x 0.6 lučnih minuta. Galaksiju kao da od 11h do 4h omeđuje izražena tamna pruga.

248x: Veoma sjajna, ovalna mrlja sa sjajnom prečkom po sredini postavljenom pod 45° u okularu. Prečka na polovici ima umjereno izraženo središte. Desna strana prečke je omeđena tamnom prugom, a kao da naznaku tamne pruge vidim na gornjem lijevom vrhu prečke. S druge strane tamne pruge na desno se pružaju tamniji dijelovi galaksije koji podsjećaju na spiralnu strukturu. Donji dio prečke kao da je lagano zavinut u desno i potom se lomi pod 180° i nastavlja kao tamni spiralni krak koji obilazi galaksiju suprotno od kazaljke na satu sve do cca 11h.

Odlazim još do najtamnije člana trojca, NGC 3628.

NGC 3628, GX Sb, m=9.48, Leo

160x: Svjetla magličasta pruga, bez detalja. Pruža se oko 1/6 vidnog polja, tj. dimenzija je 4.2 x 0.4 lučne minute. Ne uočavam dodatne detalje.

248x: Tamna, duga mrlja. Sada vidim kako je od polovice pa na desno omeđena tamnog prugom s čije se druge strane nalazi veoma ekstremno tamna magličasta pruga. Dimenzije galaksije procjenjujem na cca 5.6 x 1.8 lučnih minuta.

Nakon što sam prošao Leo Triplet odlazim malo dalje, krenuti u lov na tamne fleke unutar sektora kojeg sam zamislio. Prije toga sam bacio pogled na NGC 2903 kako bih provjerio da li je raskošna kao prije mjesec dana. Nije bila tako da sam odustao od skiciranja.

Pokuša sistematičnog promatranja

Krenuo sam od vrha Lava pa prema sjeveru.

NGC 3209, GX E, m(b)=13.72, Leo

248x: Malena, sjajna, okrugla mrlja s izraženom jezgrom.

MCG+5-25-9, GX S, m(b)=14.73, Leo

248x: Veoma tamna, sitna mrljica bez detalja. Trokut zvijezda oko 4 luč. minute lijevo.

NGC 3274, GX Sa, m=12.81, Leo

248x: Veoma tamna, veća ovalna mrlja niskog površinskog sjaja. Blago joj raste svjetlina prema sredini.

NGC 3265, GX E, m(b)=13.87, LMi

248x: Malena, mutna magličasta grudica, tamna. Zvijezda odmah na desno od mrljice.

Zvjezdica na desno od galaksije je magnitude 14.87.

NGC 3274, GX Sa, m=11.68, LMi

248x: Veća, okrugla mrlja, izrazitog rasta sjaja prema sredini. Od drugih detalja ništa nisam uočio.

NGC 3254, GX Sa, m=11.73, LMi

248x: Tamna, nepravilan mrlja, većih dimenzija i nešto izraženije sredine.

NGC 3245, GX Sa, m=10.79, LMi

248x: Sjajna, okrugla, malena mrlja, izraženog središta. Sa skrenutim pogledom kao da vidim izdanak iz nje koji se pruža u lijevo.

NGC 3234, GX S0, m(b)=14.29, LMi

248x: Nisam je uspio vidjeti bez obzira koliko se trudio.

S NGC 3234 mi je već bila puna kapa. Pogledao sam nebo i skužio kako je cijelo mutno od tanke oblake koja ubija sjaj galaksija.

Za kraj sam inspiriran Pavlom bacio pogled na M3 i NGC 4725.

M3, GC, m=6.2, CVn

248x: Čak je i sjajni M3 bio nekako utrnut. Prekrasan je prizor u okularu, ali nešto mu nedostaje, malo sjaja, malo raskoši. Skup se pružio između 1/3 i ¼ vidnog polja u okularu, tj. promjer mu je 5 lučnih minuta. Unutar skupa se ističe sjajna jezgra, koja zauzima 1/5 promjera skupa (cca 1 luč. minutu). Unutar te sjajne jezgre je nerazlučena mliječnost koja zauzima 1/10 promjera skupa (cca 0.5 luč. minuta). Brojeći zvijezde u jednom dijelu ruba skupa zaključujem kako van jezgre vidim 80tak izraženih pojedinačnih zvijezda i mnoštvo sitnih zvjezdica koje se ne daju razlučiti. Kako je Pavle rekao, zvjezdice su prošarale čak i jezgru skupa. Na 1h od jezgre oko 0.8 luč. minuta od središta skupa se nalazi kratka, zbijena, horizontalna formacija zvijezda.

NGC 4725, GX Sab, m=9.92, Com

248x: Vidim sjajnu, okruglu mrlju, većih dimenzija. Središte joj je poprilično izraženo.

Nebo je svugdje bilo mutno pa sam oko 23:45 zaključio kako jednostavno više nema smisla promatrati pa sam se odlučio povući kući.