Aurora borealis!

Vedran, 11.05.2024. u pospano popodne

Nakon noćašnjeg spektakla na nebu mogu reći kako smo svi u jednom trenu dijelili isto nebo.

Neowise

Prije 4 godine na nebu se pojavio komet C/2020 F3 NEOWISE. Bio je to nakon dugo vremena, cca 7 godina, prvi komet vidljiv golim okom. Astronomska zajednica je eksplodirala. Ljudi su se ustajali u 2 ili 3 ujutro da bi pred zoru bili na poziciji za fotografiranje. Prvo ga je Bobo fotkao s platoa na Gradecu, onda je krenuo Neven, Saša, Sanjin… uskoro su fotografije sipale sa svih strana: Zagreba, Virovitice, Brača, Zadra, Splita.

Kada smo mislili da ne može bolje, dogodilo se čarobno praskozorje 8. srpnja 2020. Komet je tada na jutarnjem nebu bio utopljen u električno plave noktilucentne oblake. Sjećam se kako sam fotkao, pratio poruke u grupi i nazvao Boskija samo da čujem još nekoga kako uživa u prizoru. Astroforum je taj dan gorio! Dovoljno je popratiti temu na forumu i vidljivo je kako smo svi guštali sljedećih par tjedana u kometu.

Neowise to čarobno jutro

4 godine kasnije, pojavila se aurora borealis na nebu i to u najboljem izdanju zadnjih 20+ godina. WhatsApp grupa ADI-ja je gorjela od fotki, komentara, glasovnih poruka s dojmovima. Svaka čast Bobi koji nas je animirao i potjerao da pogledamo gore. Ponovila se situacija iz srpnja 2020., kada je jednu grupu ljudi oduševila nebeska pojava. Razlika je što sinoć ta grupa ljudi je bila puno opširnija, veća, općenitija. Fotografija su stizale sa svih strana svijeta: Hrvatska, BiH, Irska, Slovenija, Italija, Njemačka, Poljska, Kanada… Cijeli svijet je dijelio isto nebo!

Aurora

Osobno sam otišao do svojih na selo u želji da pogledam auroru ako će se vidjeti, konačno pofotkam zviježđe Corona Borealis i bacim pogled na koju višestruku zvijezdu. Nisam očekivao baš da ću vidjeti auroru, posebice zbog nepovoljnog položaja (gledam preko Zagreba). Na svu sreću, Bobo je bio uporan porukama pa sam opalio prvu fotku i shvatio da se nešto crveni na njoj. Krenula je druga pa treća fotka i na svakoj fotografiji se aurora sve bolje nazirala. Uskoro sam postavio fotić da snima timelapse i počeo gledati komad neba ispod Sjevernjače. Na momente sam uspio uočiti crvenkasti oblak kako se lagano migolji. To je to, vidim auroru! Zvao sam Marka, javio Mikeli, gnjavio ljude s bivšeg posla, svima sam javio da gledaju ako mogu. Za mene su višestruke zvijezde ispale iz planova, ostatak večeri posvetio sam ovom rijetkom fenomenu.

Aurora iz Novo Čiča oko 22:30

Oko 23h aurora se smirila, ja sam opet nešto petljao po Star Adventureru kako bih snimio Coronu Borealis (zviježđe, nema veze s aurorom), ali bez uspjeha. Star Adventurer nešto zafrkava. Na kraju sam se pokupio doma, gladan, žedan i sretan što sam vidio auroru.

Doma sam taman prebacio fotografije na računalo, složio si čokolino i krenuo prčkati po njima kad Bobo opet krene s porukama „IDITEEEE VAAAAAN!!!“. Nećkao sam se 20 sekundi i rekao „Fuck it, ovo je prilika jednom u 30 godina!“ Iskrao sam se iz stana i krenuo u mrak. Dok sam se vozio, mogao sam vidjeti nejasne oblake na sjeveru kako plešu. WhatsApp grupa je opet gorjela, ljudi nisu vjerovali kako se dobro vidi. Prva lokacija na koju sam došao ispala je smeće, na drugoj je bliještalo u facu neko svjetlo sa trafostanice i tek sam na trećoj bio koliko toliko u mraku. Pogled golim okom je bio ono – opalaaaaaaa! Ono što sam mislio da su pramenovi cirusa je zapravo aurora. Lagano kretanje tih „oblaka“ ih je odalo. Ti stupovi, zrake svjetla, ne znam kako bi ih nazvao, pružale su se u zrak, a iza njih je bilo crvenkasto nebo. Stupovi su lagano nestajali pa se javljali, bez naglih pokreta. Nisam vjerovao svojim očima. Na kraju se aurora rasplinu iz tih stupova i proširila skroz do zenita.

Aurora s Kravarskog, pogled prema sjeveroistoku oko 02:30

Show je trajao od  ponoći do 01:15, a tada se aurora smirila. Kako sam stao uz cestu, drugi auti su oprezno prolazili, nudili pomoć, nesvjesni što se događa na nebu. Oko 01:30 otišao sam do Kravarskog, gdje je dobar pogled na sjeveroistok u nadi da ću uloviti još aurore. Na kraju se ona pojavila, ali nije više bila tako spektakularna kao iza ponoći.

Aurora prema sjeverozapadu, gdje je bila najizraženija. Nažalost, na tu stranu je svjetlosno onečišćenje najjače i nisam imao čist horizont.

Oko 02:45 sam odlučio otići kući, kasnije sam čitao da je u 02:50 krenuo novi udar! Kroz šoferšajbu na putu do doma nisam ništa skužio.

Kako sam zadnju auroru u studenom promašio, a 2003. nisam znao ništa o tome, ovo je za mene bila povijesna prilika vidjeti ovaj fenomen, ali možda je još ljepše bilo se na par sati s toliko ljudi naći na istoj valnoj duljini. Na tren smo svi dijelili isto nebo.

Nakon burne noći osjećam se kao podgrijani leš, ali vrijedilo je!