Lika Star Party 2025
-
- 97
Za vikend 19-21.9.2025. odigrao se Lika Star Party (u daljem tekstu „LSP“), šesti po redu. Okupilo se opet puno astronoma amatera, ne znam točno broj, ali dovoljno da se svake godine ugodno iznenadim kako se ljudima da toliki put prevaliti da bi se podružili u mraku. Kad razmislite, čak niti sugovornika jasno ne možete jasno prepoznati. Čudni smo mi astronomi amateri.
Post je poduži (4500 riječi) pa prvi put imam tablicu sadržaja ako vam se ne čita baš sve.
Čija je ovo tabla?
Ove godine je organiziranje LSP-a dobilo dodatnu dimenziju. Naime, netko je postavio prometni znak kojim se brani pristup na makadam kojim dolazimo do livade za promatranje. Na tabli jasno piše „zabranjen pristup osim vozilima s dozvolom“. Tabla sa zabranom nema nikakvog smisla jer makadam ide 5-6 km preko livada i šume do nekog zabitog sela. Ipak, da sve bude po PS-u, odlučili smo ishodovati dozvolu. Taj zadatak sam preuzeo na sebe. Prvo sam krenuo od policijske postaje u Korenici. Poziv prema njima je rezultirao saznanjem kako znaju za tablu, ali ne znaju tko ju je postavio, da neka probam kod policijske uprave Ličko-senjske županije. Dobro. Šaljem email u PU u Gospiću, nitko nije odgovorio, kao sam pljunuo u more. U međuvremenu sam poslao email u Županijsku upravu za ceste Ličko-senjske županije iz razloga što je makadam klasificiran kao lokalna cesta 59063, kao i odradio poziv prema Općini Udbina, u čijoj je nadležnosti lokacija s koje promatramo. Od općine sam saznao da odgovorna osoba nije dostupa te da nazovem neki drugi dan. Ipak je bio petak popodne, puno sam očekivao od službenika.
Sljedeći tjedan nastavio sam ofenzivu na više frontova kako bih saznao informacije. Općina Udbina je odgovorila na moj upit i zaključak je kako ne upravljaju navedenim makadamom te da eventualno pitamo Hrvatske šume. ŽUC Ličko-senjske je odgovorio da odgovorni kolega se u srijedu vraća s godišnjeg pa će mi dati više informacije. Došla je srijeda, zovu me iz ŽUC-a, kažu da cesta od 2021. nije više njihova te da je vraćena općini, vjerojatno Općini Plitvička jezera. Dobro, zovem Korenicu i kada sam već bio spreman na još jedno zavlačenje, službenica općine se potrudila te je saznala kako cestom upravljaju Hrvatske šume. Dala mi je naziv i gospodarskog područja kako bih lakše prezentirao problem.
Poziv u šumariju Korenica je bio urnebesan. Odmah po spomenu table, voditeljica šumarije je rekla da i oni istražuju tko je postavio tablu na njihovu cestu. Od voditeljice sam dobio usmenu potvrdu da nema ništa protiv da koristimo livadu te da će javiti ako sazna nešto više o tabli. Ovo je bilo čudno iskustvo i neočekivani rasplet. Na kraju smo odlučili biti na livadi i čineći prekršaj saznati tko je postavio tablu. Za svaki slučaj, kolega Filip iz AD Beskraja je odradio prijavu događaja u PP Korenica, kako bi barem znali da smo gore. Time su administrativne prepreke bile riješene i LSP je mogao krenuti svojim tokom.
Moja opaska je da u tako ruralnim sredinama, gdje svi znaju sve, jako se dobro zna tko je postavio tablu, posebice policija. Moja sumnja je da su si lovci uzeli previše za pravo, posebice zato jer se kasnije pokazalo da je nedalo od promatrališta – lovačka kuća. Najveći argument za sumnju mi je jer tabla amaterski postavljena.
Pripreme
Svake godine pohodim LSP, dosad nisam niti jedan propustio. I svake godine sam činio isti set grešaka. Pokušao bih odraditi pošteno posao, krenuti na vrijeme i stići bez stresa. Prošle godine taj plan je iskočio iz kolosjeka već u prvim minuta. Kako bi pametni ljubi trebali učiti iz svojih grešaka, tako sam i ja pokušao naučiti nešto i primijeniti naučeno. Za početak, uzeo sam godišnji odmor za petak 19. rujna.
Dan godišnjeg odmora mi je omogućio da se spremim bez stresa i pritiska. Na vrijeme sam sve utovario u auto, a vjerujte mi, natovario sam ga kao nikad. Uz to sam u miru i razborit odradio nabavu namirnica, umjesto da svake godine stihijski poharam dućane u Korenici ili Gospiću i pritom kupim gluposti koje ne trebam.
Sljedeća stavka plana je bilo spavanje u šatoru, kako bih imao svoj mir. Od kako znam za sebe muči me plitak san, a zadnjih godinu dana taj se problem dodatno potencirao roditeljstvom. Jednostavno, dijete i ja nemamo iste ritmove. Ja sam noćna ptica, ona ustaje 6 ujutro. San mi je zato lošiji od prosjeka, više nepredvidiv i primijetio sam kako u zadnjih par mjeseci to ima negativne posljedice kada se vraćam s promatranja. Sve mi je teže ostati budan za volan pa sam pribjegao dizanju šatora kada idem na ozbiljnija promatranja.
S druge strane, u hostelu sam zadnje dvije godine dijelio sobu i ta priča s cimerom nije prošla najbolje. Nismo imali iste ritmove, a i kako je cimer slabijeg sluha, nije bio svjestan kada bi radio buku, a meni ne treba puno buke da me probudi. Zato sam ove godine naumio postaviti šator što dalje u voćnjaku iza hostela, da me ništa ne ometa u spavanju. Čak sam kupio i topliju vreću za spavanje, koja će bi me trebala grijati do 5°C. Ispod toga mislim da nema smisla spavati u šatoru, tj. ne vidim kako to može biti ugodno iskustvo.
Put do Bunića nema smisla opisivati. Puno kilometara, nešto gužve, strah od kamera iza svakog stabla i tako to. Sve u svemu, u hostel sam sa suputnikom stigao oko 17h. Kada sam krenuo postavljati šator dogodio se novi zaplet: dosta ljudi je otkazalo smještaj u hostelu, a vlasnica je preuredila sobe. Sada je manji broj ležaja i više je samačkih soba. Kako je bilo viška kreveta, ogrebao sam se za svoju sobu. Super, krevet je ipak krevet. Logistika je rješenja, možemo sad na brdo.
Noć prva
Što se tiče astronomije, prognoza nije mogla biti bolja. Čekalo nas je idealno, toplo vrijeme, vedro i s malo vlage. Stvarno ne pamtim da nas livade povrh Ljubova ikad počastile tako dobrim uvjetima za promatranje kao u petak. Dosadašnja iskustva s promatranja uvijek su se svodila na dvije riječi: hladno i vlažno.
Prva noć je bila relativno topla, s temperaturama oko 12°C i vlagom toliko niskom da se ništa nije orosilo. Nažalost, SQM mjerenja kvalitete neba su opet pokazalo kako mu nešto nedostaje. Umjesto očekivanih 21,55 ili čak 21,65 u tako dobrim meteorološkim uvjetima, imali smo samo mjerenja od samo 21,38 mpas. Opet ta prokleta brojka, kao da je postavljena gornja granica na 21,40 mpas koju ne možemo nikako probiti. U zadnje tri godine najviša vrijednost koju sam mjerio je 21,46 na lokacijama koje bi trebale biti daleko tamnije od te brojke.
Krivac za loša mjerenja pokazao se na fotografijama. Airglow, ili prirodni sjaj neba. Nisam našao kvalitetan prijevod na hrvatski. Airglow je sjaj koji nastaje kada se elektroni, koje je toko dana izbilo sunčevo UV zračenje iz njihovih matičnih atoma, počnu vraćati natrag u te iste atome. Pritom elektron, da bi „sjeo“ u elektronsku ljusku mora predati onaj višak energije koji ga je tokom dana izbio iz atoma, a to čini tako da emitira foton. Na taj način se generira slabašno svjetlo koje kvari kvalitetu neba. Rekombinacija atoma nije jedini mehanizam generiranja airglowa, ali je onaj koji najviše utječe na njegov intenzitet. Kako nam je Sunce zadnjih godina u maksimumu, onda zrači nešto više UV zračenja nego inače, što rezultira jačim airglowom nego što je uobičajeno.
Teleskopi
Na lokaciju smo došli oko 18h pa je bilo na pretek vremena da se pripremi oprema. Ja sam ove godine bio ekstra lud, pardon, entuzijastičan, pa sam ponio uz Taurusa i Apača, da i on vidi kako izgleda pravi mrak.
Spustila se noć i krenulo je promatranje. Mi vizualci smo se ove godine značajno odvojili od astrofotografa. Naime, astrofotografi su se pomaknuli dalje niz cestu kako bi se sakrili od svjetla obližnjeg spomenika. Tim pomakom su izmaknuli nas vizualce pa sam ja odlučio postaviti se iza jednog gariga, cca 150 m od ostatka ekipe. Što se tiče ometajućih svjetala laptopa i opreme, odabir ove dalje lokacije je bio pun pogodak. Ako se sve to pogleda kroz aspekt druženja, bio je to promašaj. Minglanje ljudi na relaciji astrofotografi – vizualci je bilo znatno manje. Kako sam ja povukao vizualce dalje od astrofotografa sad mi je žao, nije mi to bila namjera.
Ipak, kod vizualaca je bilo živo. Došli su Tony i Noa, Filip, Lovro, Ogren, Sabina. Kasnije su se došetali Luka, Iva, Zorislav, a povremeno bi kapnuo pokoji astrofotograf. Čim sam postavio Taurusa, eto raje oko njega. Krenuo sam sa standardnim lijepim objektima, M13, M8, M17, M82 i sličnim. Bobo je u jednom trenu donio naramak okulara pa sam mogao krenuti s testiranjem. Već neko vrijeme promišljam o kvalitetnom okularu u rasponu od 12 do 14 mm, a koji će mi dati oko 0,5° vidnog polja na Taurusu.
Promatranje
U jednom trenu sam pokušao sa ozbiljnim promatranjem, čak sam okrenuo na neku veliku galaksiju u Zmaju – NGC 4236. Nije se baš nešto vidjela, to je i Sabina potvrdila. Kada se već smračilo došao je i Adri pa je malo svijetlio dok je postavljao svoj 2x300mm binokularni teleskop! Da da, ove godine je bilo dosta egzotike na LSP-u, što mi je drago vidjeti.
U međuvremenu neki su se krenuli igrati sa Apačem. Čuo sam komentare kako lijepu sliku daje, kako montaža teško ide, ali nisam se previše osvrtao na njih. Ja sam naciljao IC 1396, kako bih vidio slonovu surlu. Nešto se vidjelo, potvrdio je to Adri. Nacrtao sam brzu skicu rasporeda zvijezda i mrlja kako bih bio siguran u identifikaciju. Sva sreća da jesam, jer provjera je otkrila da smo u stvarnosti vidjeli LDN 1110, LDN 1111 i LDN 1112, tamne maglice u IC 1396. Barem je pogled bio bolji nego kroz Apača prije tjedan dana.
Osim IC1396, provjerio sam i Sh2-132, obližnju maglicu. Definitivno sam nešto vidio, oblačiće među zvijezdama, ali opet, zbog košmara oko mene nisam imao prilike zapisati detalje. U jednom trenu je došao Tome pa smo provjerili i NGC 7009. Baš se lijepo vidjela ovalna forma maglice, izdanci iz nje i prsten upisan. Središnju zvijezdu nisam uočio, ali ne sjećam se jesam li stavio OIII filter. Ono što pamtim je da se vidjela kao zvjezdica u tražiocu. Kasnije sam skicirao maglicu, šteta da takav prizor propadne.
Pokazao sam još i NGC 7293 tj. maglicu Helix. Baš se lijepo vidjela. Prošao sam još i Veilom, Crescentom i cijelim nizom sjajnih maglica. Ljude je najmanje impresionirao Sh2-157, koji se baš i nije nešto bolje vidio nego u Apaču tjedan dana ranije.
U jednom trenu sam otišao do Adrijevog binoskopa. Pogledao sam M57, M15 i još neke objekte. Kada se slika dva teleskopa stopi, pogled je ludo dobar. Sjajne zvijezde nekako iskoče i daju 3D dojam slike.
Kasnije sam se vratio Taurusu i pogledao sam Andromedin padobran, trostruku sliku kvazara čija je svjetlost do nas putovala 11 milijardi godina! Ovo je sada definitivno najdalji objekt koji sam promatrao. Sam kvazar u okularu izgleda kao tri zvjezdice gotovo 16. magnitude razdvojene po 1 lučnu sekundu. Kako je razmak malen, a zvjezdice veoma tamne, one se u okularu prividno stope u jednu, ajmo to reći „virtualnu“ zvjezdicu magnitude 15,6! Uspio sam vidjeti tu „virtualnu“ zvjezdicu skrenutim pogledom, a možda mi se na momente ukazala kao duguljasta. Svakako moram još koji put provjeriti ovaj objekt. Kad sam bio blizu, skočili smo do Andromede, pogledali tri njena kuglasta skupa – G76, G73 i naravno, G1. Čak mi se G1 nije učinio ništa boljim nego u 300mm, ali kako je bio brzi pogled, nisam obraćao previše pažnju na detalje.
Pred jutro smo pogledali M1, M42/43, NGC 1499 i IC 434. U M1 gotovo pa smo vidjeli „crviće“ koji čine maglicu na fotografijama tako specifičnu. Hvala Adriju što je posudio 35mm okular pa sam mogao s H-beta filter dobiti dosta konkretan pogled na NGC 1499 u Apaču. Na kraju mi je Adri posudio 18mm orto okular, da isprobam. Moram priznati da je slika u njemu bila lijepa, iznenađujuće oštar u f/4.8 teleskopu, a čak mi se prividno vidno polje nije učinilo tako kriminalno usko. Fora! Zanimljivo je kako smo Konjsku glavu Adri i ja vidjeli bez problema, dok drugi baš nisu bili uvjereni u to.
Oko 3 ujutro mi je bilo svega dosta pa sam se krenuo pakirati. To je bio jako dug proces, što zbog silne količine opreme, što zbog umora. Na kraju sam se u hostel vratio u 5 ujutro, uvukao u krevet i zaspao istog trena.
Noć druga
Druge noći se na livadi okupilo više ljudi. Nisam brojao, ali rekao bih da je broj ljudi u skladu s prošlogodišnjim izdanjem LSP-a. Mi vizualci smo opet bili izdvojeni, s tim da sam se ja dodatno izdvojio. Želio sam odraditi konkretno promatranje jer nas rujan ne mazi prognozom. Kako bi ulovio priliku za promatranje, a i poslao suptilnu poruku kako sam “u svom filmu”, izdvojio sam se od ostalih dodatnih 50m.
Usput rečeno, večeras je tu bilo dodatnih instrumenata. Došao je Zlatko s još jednim Taurusom od 508mm, ali mislim da je zvijezda večeri bio Dražen s DocTelescope 508mm. Po čemu je različit od Taurusa? DocTelescope je f/3.3, tj. ima samo 1670 mm fokalne duljine. To je tek nešto malo više od tipičnog 300 mm f/5 komercijalnog Dobsona! S tako kratkim fokusom Dražen se ne mora u mraku penjati na ljestve da bi vidio kroz okular objekte u zenitu. Kasnije se vratim tom teleskopu.
Osim tri teleskopa od pola metra, tu su opet bili Lovro, Filip, Tony i Noa, Ogren i Željko. Na kraju se na vizualnom dijelu skupilo 8 teleskopa, u skladu s prošlom noći. Vrijeme nije bilo tako dobro kao u petak, bilo je kod zalaza nešto tanke naoblake. Lošija prozirnost, kao i jak airglow, pokvarili su nebo pa je ono večeras mjerilo od 21,25 do 21,30 mpas sa SQM-om.
Kada sam sve složio shvatio sam da mi nedostaju ključne stvari – atlas, bilježnica, set olovki. Ooooo majke ti! Zamolio sam Filipa da pripazi na teleskop pa sam sjeo u auto i sjurio se do hostela po zaboravljeni ruksak. Ovo mi je oduzelo jedno 45 min od starta promatranja.
Kako sam bio željan zabilježiti koji novi objekt i skicirati ponešto, šetače koji bi došli do mene, na kraju puta, zamolio sam za mir radi koncentracije. Od objekata sam promatrao krenuo poravnati račune od prošle noći pa sam ponovio neka promatranja. Sad mi je žao zbog toga. Sljedeće godine definitivno petak trebam uzeti za sebe, a subotom, kada je više posjetitelja, posvetiti se javnosti.
Za vrijeme promatranja isprobao sam okulare koje je Boris posudio. Ispada kako mi je 14mm od Explore Scientifica sa 100° jako dobro legao. Predobro. Novčanik već tiho jeca.
Promatranje
| Broj promatranja | 2025-028 |
| Datum | 20.09.2025. |
| Vrijeme | 21:30- 02:00 |
| Lokacija | Dragaševo brdo, Ljubovo |
| Temperatura | 8°C |
| Vlaga | Povišena |
| Prozirnost | Tanka naoblaka, kasnije prosječna |
| Granična magnituda | 21,31 mpas |
| Seeing | Prosječan |
| Instrument | Taurus 508/2153 |
NGC 4326; GX S; m=11,2; Dra
176x: Veoma tamna, veoma duga i uska galaksija koja se pruža preko 1/3 vidnog polja, tj. oko 11 luč. minuta.
NGC 7009; PNEB; m=8,0; Aqr
381x: Sjajna maglica, lako uočljiva, umjereno malena. Vidim ovalni oblačak, bolje rečeno u obliku lješnjaka, u koje u upisana mala, tanka elipsa. Na lijevom vrhu te elipse na tren kao da vidim sitne, zvjezdolike čvoriće. U smjeru duže osi ovala/lješnjaka pružaju se izdanci. Zbog lošijeg seeinga ne vidim dodatne detalje u njima. Od središnje zvijezde niti traga. Ne sjećam se jesam li stavio filter.
Nakon ova dva objekta, namjerio sam se na Kefeja.
Min 2-51; PNEB; m=n/a; Cep
176x: Vidim mutnu, dvojnu zvijezdu.
176x OIII: Sjajna, ovalna mrlja ili možda čak kvadrat sa zaobljenim rubovima.
248x OIII: Tama, manja mrlja, izgleda kao duguljasta prečka sa ovalnom atmosferom.
Ugodno me iznenadilo kako se lako vidjela maglica.
Min 2-52; PNEB; m=n/a; Cep
176x OIII: Ne vidim objekt.
176x: Ne vidim objekt.
Vraćam se maglici Sh 2-132, koju sam promatrao početkom tjedna u Apaču. Jučer sam bacio brzi pogled na nju, a danas sam želio istražiti što točno vidim.
Sh 2-132; NEB; m=n/a; Cep
103x OIII: Veoma tamna maglica, rasuta među zvijezdama. Kada je krenem pratiti izgleda kao položeno slovo „V“ s otvorom na lijevo. Detaljnije praćenje otkriva horizontalnu magličastu prečku koja na desnom kraju zakreće oštro prema gore lijevo. Na lijevoj strani maglica je tamnija, više nejasna, ali se vidi da naglo zakreće prema dolje desno. Zbog svega toga maglica izgleda kao položeno i spljošteno slovo „S“. Maglica je veća od vidnog polja okulara, koje je oko 40 luč. minuta.
Crtam grubu skicu onoga što vidim u okularu kako bih kasnije provjerio što sam promatrao.
Berkeley 94; OC; m=8,7; Cep
248x: Malena, dobro izražena nakupina od 20 zvijezda šireg raspona u sjaju, od umjereno sjajnih do veoma tamnih. Skup je oblika uskog trokuta, sa špicom na desno. Dimenzija je oko 1,7 x 1,0 lučne minute, tj. oko 1/10 x 1/20 vidnog polja.
Berkeley 96; OC; m=n/a; Lac
248x: Sitna, malena, magličasta grupa zvijezda većeg raspona u sjaju, od umjereno sjajnih do veoma tamnih. Skup bi se mogao opisati kao lanac zvijezda koji se lomi u dvije točke i čini formu nalik slovu „N“, s dodatnom ručicom na gornjem lijevom vrhu slova. Promjer skupa je oko 1,0 lučne minute, tj. 1/15 vidnog polja.
Maglicu Abell 79 ne pronalazim u okularu, kako je riječ o planetarki, odmah prebacujem na OIII filter.
Abell 79; PNEB; m=n/a; Lac
176x OIII: Veoma tamna mrlja, bez neke jasne forme.
248x OIII: Velika, rasplinuta maglica. Kvržica u maglici koja naliči na jezgru nije centrirana već je odmaknuta lijevo pa dolje.
Za Abell 79 navedeno u katalozima je kako ima vizualnu magnitudu m=16,95! Ne vjerujem tom broju jer se maglica zapravo jako lako vidjela, a i DSS snimak govori kako je daleko svjetlija od tih brojeva.
NGC 7295; OC; m=n/a; Lac
176x: Ne prepoznajem skup.
Ispada kako NGC 7295 ne postoji i u stvari se radi o NGC 7296. Eto, našao grešku u Interstellarum Atlasu!
NGC 7296; OC; m=9,7; Lac
176x: Slabije izražena nakupina od 30tak zvijezda umjerenog raspona u sjaju, od umjereno tamnih do tamnih. U središtu skupa se ističe potkovasti lanac zvijezda. Dimenzije skupa procjenjujem na 4 x 2 luč. minute.
IC 1396; NEB; m=n/a; Cep
103x OIII: Velika, veoma tamna maglica koja ispunjava vidno polje. Ističu se tri tamne maglice na njenom desnom dijelu, dvije su okomite u okularu, a treća je horizontalna. Mogu uočiti i slavnu „Slonovu surlu“, tj. vdB 142, koja izgleda kao rupa slabog kontrasta sa zvijezdom u sredinom. Sama maglica izgleda kao da iz njenog ruba idu sjajniji magličasti prste prema središnjoj, trojnoj zvijezdi.
vdB 142; DNEB; m=n/a; Cep
103x OIII: Slaba i poprilično teško uočljiva maglica, bolje ocrtana s lijeve strane. U sredini, pri vrhu, sadrži zvijezdu u otočnoj maglici. Na dnu se račva u dva ogranka odijeljena maglicom oko dvojne zvijezde.
LDN 1110; DNEB; m=n/a; Cep
103x OIII: Duga, uska, tamna maglica, umjereno teška za uočiti. Proteže se vertikalno u okularu i završava u trapezu relativno sjajnijih zvijezda.
LDN 1111; DNEB; m=n/a; Cep
103x OIII: Tamno, veliko zasjenjenje na IC 1396. Na lijevom rubu ima dva izdanka oko dvojne zvijezde, a prema desno se širi i lagano zavija prema gore. Na donjoj strani poprilično jasno određenih rubova.
LDN 1112; DNEB; m=n/a; Cep
103x OIII: Bubrežasta maglica koja kao da je zasebna grana LDN 1110. Relativno jasno definirana i uočljiva.
Kada sam proučio dijelove maglice bacio sam se na skiciranje cijelog kompleksa. Utrošio sam na to sljedećih sat vremena. Nakon skiciranja nastavljam pregledavati okolne objekte.
King 9; OC; m=n/a; Lac
176x: Maleni skup od 7 sjajnih zvijezda i još 15 veoma tamnih zvijezda. Skup je umjereno izražen, malen, pravokutne forme i promjera oko 1/12 vidnog polja, tj. oko 3 luč. minute.
NGC 7245; OC; m=9,2; Lac
176x: Velik, veoma gust skup od stotine veoma tamnih zvijezda, ujednačenog sjaja. Skup se čini gotovo magličast i ima neobičan oblik, kao slovo „T“, položeno na bok s dodatnom „ručicom“ na sredini prema dolje. Vidim i tri sjajne zvijezde supraponirane na skup. Dimenzija oko 4,5 x 3,3 luč. minute.
IC 1442; OC; m=9,1; Lac
176x: Velik, pravokutan, bogat otvoreni skup. Pruža se oko 1/7 vidnog polja, tj. 4,5 lučne minute. Unutar skupa je upisan prsten od tamnih zvijezda s mostom prema lijevo koji povezuje s obodom skupa. Možda bih čak mogao to opisati kao ključanicu.
S IC 1442 završio sam s Kefejom za večeras. Otišao sam do Andromedinog padobrana. Vidio se nešto slabije nego noć prije, ali odlučio sam ga skicirati kako bi trajno evidentirao promatranje.
PSO J0147+4630; QSO; m=15,6; And
495x: Veoma tamna zvjezdica, odmah dolje lijevo od sjajne zvijezde. Na momente, kada se seeing smiri, možda vidim da je duguljasta, ali ne mogu razlučiti radi li se o mojoj želji da nešto vidim ili je stvarno duguljasta. Skiciranje pri 707x.
Testiranje okulara
Sljedeća meta je bila M33. S ovom galaksijom se borim već godinu dana, nikako napraviti skicu. Detalji mi stalno plešu lijevo-desno jer mi je teško pojmiti tako veliki, a taman objekt. Zato sam odlučio provjeriti kako se galaksija vidi u okularima. Boris je donio više okulara, od Explore Scientifica tu su bili 14 mm s 82° i 100° vidnog polja, kao i Ethos 13° od TeleVue-a. Krenuo sam testirati okulare i vidjeti koji će mi najbolje sjesti.
Za početak 14mm ES 82° sam odmah odbacio. Nije mi bio udoban za korištenje. Ethos 13mm je lijep, kontrastan, ali možda malo kratak s eye reliefom (očištem).
Ali zato 14mm ES 100° me ugodno iznenadio. Kada se spusti gumica na očnoj leći otvori se prekrasno vidno polje koje taman mogu percipirati. Uspoređivao sam oštrinu slike s Ethosom (i Paracorrom) i ne mogu reći da vidim neku drastičnu razliku. Zvijezde su malo veće u ES-u u odnosu na Ethosa, ali nije to deal braker. U sredini su isti, a pri rubu je Ethos malo, malo oštriji. Baš me ugodno iznenadio eye relief i promatranje je lakše nego u Ethosu. Ethos ima malu prednost u kontrastu, ali tu je i razlika u povećanju od 176x naprema 190x pa dio razlike vjerojatno dolazi do toga.
Ono gdje je ES 14mm ubio je na M33, gdje sam 90% galaksije zgurao u vidno polje. Prizor mi je tako sjeo da sam se odmah bacio na skiciranje. Već godinu dana se mučim sa skiciranjem M33, upravo zato jer je ne mogu adekvatno kadrirati na povećanju koje mi daje dobar kontrast. U ovoj ulozi se ES 14mm 100° pokazao kao M33 killer. Još sam malo tražio objekte s njim po Kefeju i taman je vidno polje od pola stupnja upareno s mojom nekom prosječnom točnošću usmjeravanja teleskopa od 10-15′. Objekti su bili unutar vidnog polja i bilo ih je potrebno samo dodatno centrirati. Ako netko kaže ,,Ali Vedrane, APM Zoom ti daje 160x i 25′ vidnog polja.” Linearna razlike je 25 vs 33 luč. minuta, ali to čini 80% razlike u površini vidnog polja.
Čuda na kraju noći
Kada sam već bio pri kraju promatranja eto Zlatka s mrcinom, okularom od kile i pol. Prošle godine me izuo iz cipela sa 17mm okularom od Explore Scientifica i 92° vidnog polja. Ove godine je došao sa 25mm okularom i 100° vidnog polja, opet od Explore Scientifica.
Malo smo švrljali po nebu, ali najviše mi se u tom čudu svidjela Andromedina galaksija. Izgurao sam centar galaksije van kadra i gledao spiralu. Bila je veoma tamna, ali puna pruga, svijetlih i tamnih regija. Ne pamtim da sam je ikad tako dobro vidio! Baš sam bio ugodno iznenađen.
Na maglicama su Zlatko i Željko prijavljivali crvenu boju, čak i s OIII filterom. Ako sam ja vidio ikakvu boju, to je bila neka blijedo plavkasta, a i to mi se čini više promatranje iz domene „želim vidjeti“, a ne „vidio sam“. Zezao sam ih da je to zator jer su Istrijani, a zemlja je tamo crvena.
Oko 3 sam odlučio da je dosta te da se idem pakirati. Otišao sam javiti Sanjinu da se krene spremati i usput sam se zaustavio kod Dražena kako bih vidio njegovo čudo tehnike. Tako širok, a tako kratak teleskop, baš je neobičan prizor. Sekundar je valjda 15 cm ili koliko već, ono ogroman. Tu je GoTo, praćenje, bluetooth ili WiFi veza sa Stelariumom na mobitelu, ono, sjedni i uživaj teleskop. Ako ću nešto prigovoriti je da te tipka na kontrolerima prejako svijetle, ali vjerujem da se i to može podesiti.
Dražen je u teleskopu imao đavolju spravu, onaj NV okular koji sam 2023. tako aktivno ignorirao. Što je NV okular? To je okular s integriranom noćnom optikom. U okular su ugrađene katodne cijevi koje na jedan ulazni foton reagiraju kreiranjem nekoliko tisuća elektrona. Svaki taj elektron kasnije se iskoristi za kreiranje slike na ekranu noćne optike, a kako ih ima par tisuća puta više nego fotona, tako se i svjetlina slike poveća za tih nekoliko tisuća puta. Uz to, tu je i druga prednost, što NV reagira na cijeli vidljivi (i IC) spektar u mraku, dok je oko osjetljivo na zeleni i donekle plavi dio spektra.
Odlučio sam pogledati kroz to čudo, da vidim da li je NV okular stvarno „ubojica vizuale“. Dražen je na okularu imao H-alfa filter za bolji kontrast. Pogledali smo M1, IC 443, NGC 2174, opet IC 434 tj. Horsehead i na kraju Orionovu maglicu. U M1 su se definitivno vidjeli crvići, tj. žilice po maglici. IC 443 je pokazala bez problema zašto ima nadimak „Meduza“. NGC 2174 je bila sjajna, bilo je nešto varijacija u detaljima. Horshead je izgledao kao na fotografijama, baš ono, ništa mu se nije moglo dati ili oduzeti. Okrenuo sam i na NGC 2024, „Flaming tree“, i bez problema se vidjela. Orionova maglica je bila sjajna, kao da je gledam na naslikanu na nekoj staklenoj ploči koja je osvjetljena zelenim pozadinskim svjetlom. Ali to nije bilo to. U regiji Trapeza u M42 nedostajali su detalji. Izgledala je nekako kao nacrtana vodenim bojama, bez onih finih nijansi i stotina tonova varijacije. Dražen je ubacio barlow leću, da poveća skalu slike, ali opet to nije bilo to. Na ovako svjetlom objektu običan pogled kroz okular pokazat će više detalja. Na tamnijim objektima NV okular je u velikoj prednosti, ako možete živjeti sa stalnim „snijegom“ tj. živčanom pozadinom slike. Nakon pogleda kroz to čudo sam siguran kako vizuala neće još neko vrijeme biti nadmašena.
U konačnici se može postaviti i filozofsko pitanje „zašto je ne vidjeti nešto je neuspjeh?“ Meni je vrijeme provedeno pod nebom najveća motivacija za izaći na promatranje, a da li sam uspio vidjeti nešto ili ne, to me ne opterećuje. Od neuspješnih promatranja sam naučio više nego od uspješnih, a i ako je sve previše lako, gdje je izazov?
Kada sam se vratio Taurus, složio sam sve i potrpao u auto. Bio sam spreman poći kući, kad sam na tren zastao i pogledao kako je nebo lijepo, golim okom, bez ikakvih pomagala. Neplanirano sam sljedećih 45 minuta fotografirao te prizore, dok je Sanjin strpljivo čekao na mene, spremljen!
S drugom noći završio je Lika Star Party. U nedjelju se još trebalo vratiti kući i onda pronaći vremena za staviti sve dojmove na papir. U ponedjeljak i utorak sam bio nekako sjetan, tužan što u tako dobrom nebu imam prilike tako rijetko uživati. Od srijede me počela malo peckati savjest što sam odbijao ljude od teleskopa u subotu. Iz svega treba uzeti neku pouku pa sljedeće godine se pametnije postaviti. Prva lekcija koju već sada vidim je da subotu ostavim za javnost, a petak za sebe. Druga lekcija je da ne fotkam pojedinačne ekspozicije kod snimanja neba, već barem 3 🙂
A do tad… u koji madrac sam ono skrio pare za okulare?
Za vikend 19-21.9.2025. odigrao se Lika Star Party (u daljem tekstu „LSP“), šesti po redu. Okupilo se opet puno astronoma amatera, ne znam točno broj, ali dovoljno da se svake godine ugodno iznenadim kako se ljudima da toliki put prevaliti da bi se podružili u mraku. Kad razmislite, čak niti sugovornika jasno ne možete jasno…
Za vikend 19-21.9.2025. odigrao se Lika Star Party (u daljem tekstu „LSP“), šesti po redu. Okupilo se opet puno astronoma amatera, ne znam točno broj, ali dovoljno da se svake godine ugodno iznenadim kako se ljudima da toliki put prevaliti da bi se podružili u mraku. Kad razmislite, čak niti sugovornika jasno ne možete jasno…