Kako planiramo krajem trećeg, početkom četvrtog mjeseca zapaliti biciklima do Daruvara išao sam se malo voziti tim krajem da dobim filing kakve su ceste, teren i gustoća prometa. A htio sam malo i razbiti monotoniju Vukomeričkih, stalno se verem po njima.
Ruta je do Ivanić-grada već provjerena, na skelu u Oborovu pa dalje uz nasip preko Lijevog Dubravčaka i Topolja. Teren ravan kao palačinka, nema se što vidjeti. Sela između Oborova i Dubravčaka pusta. U Ivanić-grad nisam ulazio već sam skrenuo u industrijsku zonu i produžio prema Čazmi. Cesta je na ovoj dionici krasna, nešto sitnih uspona, dobar asfalt i umjeren promet. Do Čazme sam došao za sat i 45 minuta, ravno u 11 h. Malo me iznenadilo koliko je brdovit taj grad.

Nakon čilanja u Čazmi krenuo sam prema Donjem Mikloušu po državnoj cesti D26. Ona bi bila idealna ruta do Garešnice i Daruvara, ali kako nije pokrivena Google Street Viewom sumnjao sam da je makadam. Sumnje su bile opravdane.
Nakon tih izviđačkih 10 km u jednom smjeru krenuo sam natrag prema Čazmi. Usput sam stao kraj imanja obitelji Salaj. Ne znam, meni je to miš-maš svega, neukusni cirkus.

Došavši u Čazmu nisam snimio tablu za Popovaču pa sam se malo vrtio po tom gradu s 3 ulice, ali konačno sam prateći navigaciju na mobitelu izašao iz tog labirinta. Na dionici prema Popovači vjetar je počeo veselo puhati, naravno u prsa. Bilo je i par kratkih ali strmih uspona zbog kojih sam se pošteno oznojio. Muke su se malo smanjile kada sam se odvojio s te ceste u desno, prema Križu. Inače sama cesta je dobre kvalitete.

Križ, selo/grad na brdu koje se moralo osvojiti. S vrha je pucao krasan pogled na Posavinu i Lonjsko Polje. Tu sam se opskrbio klopom i čokoladama, cijene su bile jako povoljne, bolje nego u nekim supermarketima. Prošla je i grupa balavaca iz nižih razreda osnovne koji su se rugali mom hodu u SPD cipelama i tajicama. Gamad balava!

Nakon Križa selima krećem prema Ivaniću. Vjetar je sve jači ali još uvijek lupa bočno. Na ulazu u Ivanić ganjam se s dedom koji vozi neki modificirani quad koji liči na papamobil. Pretekao je on mene pa ja njega i onda on opet mene. Obojici su nam brzine preko 40 km/h bile nedostižne. Njemu fali konjskih snaga a ja moram čuvati snagu. Na kraju sam driftao iza njega kilometar i pol.

Nakon Ivanića vjetar je bio nemilosrdan i sljedećih 30 km samo je šamarao i šamarao u prsa. Na kraju sam se doma dokotrljao sa 136 km za ravno 5 sati vožnje.

(Visited 75 times, 1 visits today)