Kao šlag na kraju mog velebnog godišnjeg trebale su biti noć ili dvije u mraku Mazina. Bio sam na Mazinu, bio sam u mraku, ali zvijezda se baš i nisam nagledao. Uzrok tome s bili oblaci koje je prognoza sugerirala, ali nije potvrdila. Čak niti silni entuzijazam nekolicine nas na Škorića brdu nije otjerao oblake, iako smo unatoč „možda“ prognozi potegnuli 250 km do Mazina u doba skupog goriva.

Na Škorića brdu dogodile su se značajne promjene u zadnjih godinu dana. Naime, dočekalo nas je krdo krava. I to nije bilo malo krdo, već na stotine krava. Po dolasku krenuli smo postavljati opremu, svatko na svoju poziciju. Astrofotografi su zauzeli teren oko parkiranih automobila, a ja sam se povukao u „ponikvu“, umjetnu rupu par metara iznad parkirališta. Uvijek se na Mazinu izdvojim kako mi ne bi smetala svjetla laptopa i prolazećih automobila na cesti. Naime, na prilazu promatralištu je serpentina lokalne ceste zbog kojeg automobili svijetle ravno po teleskopima.

Postavio sam teleskop, prigrijao si ćufte i čekao da se smrači. Kako je padala noć, tako su krenuli oblaci sa jugozapada. Na horizontu su se oblaci jasno vidjeli, obasjani svjetlima primorskih gradova, poput 70 km udaljenog Zadra. Zanimljivo je kako su prilazili nama da su ti isti oblaci postajali nevidljivi pa se stvorio dojam da ih ima samo uz horizont. Kasnije smo malo razmislili pa shvatili da su oblaci iznad nas, ali nema rasvjete tj. svjetlosnog onečišćenja koje bi ih obasjalo i učinilo vidljivim.

Nakon što sam pripremio teleskop i napunio želudac, krenuo sam promatrati u smjeru Labuda, gdje se nebo činilo čistim. Imao sam ideju pročešljati Škorpiona, ali zbog oblaka to nije dolazilo u obzir. Na kraju sam pogledao tek 3 objekta, NGC 6886, 6905 i 6885 prije nego su nevidljivi oblaci počeli kvariti sliku. U želji da barem nešto pametno vidim, brzo sam teleskopom obišao M8, M20, M16, M17, NGC 7000, NGC 6992, 6995 i 6960 te M27. Nakon toga se nebo zatvorilo i to je bilo to, niti 45min od početka promatranja. Čak sam se ponadao da će seeing biti dovoljno pristojan da bacim pogled na Saturn, ali na 470x planet je do te mjere kuhao da sam jedva uočio prsten oko njega.

Kako od astronomije ništa, pridružio sam se astrofotografima i gledao meteore do cca 2 ujutro, kada se dio nas pokupio kući, a na terenu su ostali samo oni najdebljih živaca. Kako je prognoza za sutradan, noć s petka na subotu 29.7. bila još gore te je uključivala kišu, pokupio sam se doma prije plana. Možda mi se osmjehne sreća na lokalnim bregima ili iskoristim priliku krajem kolovoza za novi posjet Mazinu. Jedina utjeha su bili druženje i uvijek spektakularan krajolik južne Like.

(Visited 62 times, 1 visits today)