Nakon dva tjedna otvorila se konačno prilika za promatranje. Kako Mjesec još smeta na večernjem nebu, a i ono baš nije bilo najvedrije, odlučio sam se opet na promatranje dvojnih tj. dvostrukih zvijezda.

Kako uvjeti promatranja nisu bili optimalni otišao sam do svojih kako bih pojednostavio logistiku. Teleskop sam postavio na vrtu, iza kukuružnjaka kako bih bio u sjeni i izbjegao direktno lupanje mjesečine po očima i teleskopu. Kod postavljanja teleskopa dodao sam novi korak – stup za montažu dužine 40cm. Teleskop je sada puno viši, dapače, toliko je visok da kada želim promatrati nešto oko horizonta (a to su situacije koje se ne događaju), moram se propeti na prste da bih mogao do okulara. S druge strane, promatranje objekata u zenitu je sada milina, ne moram više klečati na hladnoj zemlji/mokroj travi/snijegu već mogu iz udobnosti stolice gledati što se događa. Na kraju, malo veća gnjavaža oko postavljanja za znatno bolju ergonomiju. Bojao sam se kako će veća visina teleskopa rezultirati dužom polugom za vibracije, ali na prvu bih rekao da razlika sa i bez stupa za montažu nije značajna (ili sam se brže navikao na gore).

Promatranje

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2024-039
Datum	17.12.2024.
Vrijeme	19:30 – 20:45
Lokacija	Novo Čiče
Temperatura	0°C
Vlažnost	85%
Prozirnost	Loša
Granična magnituda	n/a
Seeing	Prosječan, oko 2″
Instrument	Apač APM 140/980 SD

Dvojne zvijezde

Kada sam sve postavio pojavilo se pitanje „A što promatrati?“. Odlučio sam se za dvojne zvijezde u Perzeju, koji je bio u zenitu. Nebo se činilo u zenitu najčišće pa sam se nadao najboljem ulovu.

Krenuo sam Mirfaka, koje je poslužilo kao „sidro“ za ovo promatranje, te sam krenuo prema prvoj dvojnoj zvijezdi u atlasu – BU 1179.

BU 1179; D*; d=0,6“; m=4,7; Per

128x: Ništa nisam uočio, samo jednu samotnu, bijelu zvijezdu.

306x: I dalje samotna zvijezda.

STF 388; D*; d=2,8“; m=7,6; Per

128x: Dvije zvijezde, razdvojene, ali gotovo se diraju. Pratilja se smjestila na 10.5h. Primarna je narančasta?
306x: Jasno razdvojene zvijezde, veće razlike u sjaju. Pratilja je na 10.5h, primarna se čini crvenkasta. PA oko 200°
196x: Primarna je sada bijele boje, rekao bih da mi je prije mala doza kromatske aberacije zbog ne baš točnog fokusa pokvarila dojam boje.

S ove dvije zvijezde sam završio dio u neposrednoj blizini Mirfaka. Spuštam se po jednoj „grani“ zviježđa do Epsilon Perzeja. Kaže atlas da je višestruka zvijezda. Po putu se spotičem na „prepreku“ zvanu STT 59.

STT 59; D*; d=2,9“; m=7,4; Per

196x: Dvije zvijezde, bliske, ali jasno razdvojene i umjerene razlike u sjaju. Pratilja se smjestila na 3h. Bez boja, tj. bijele. PA oko 340°.

Nakon STT 59 nastavljam do Epsilonke.

STF 471; D*; d=8,8“; m=2,9; Per

196X: Dvije zvijezde, veoma sjajna primarna i veoma tamna sekundarna. Unatoč razlici u sjaju, dobro je razlučena i vidljivost komponenti je jasna. Boja primarne se mijenja, od lagano plavičaste prema lagano žutoj, kako seeing pleše i ja podešavam fokus. Na kraju bih rekao da plava prevladava. Pratilja se smjestila na 2h. PA oko 350°.

151x: Skiciranje zvijezde.

Epsilonka se pokazala kao najzanimljivija zvijezda koju sam promatrao ove večeri. Zvijezda nije koloritna, ali kontrast m=3 primarne i m=9 pratilje ja baš upečatljiv. Čak mi je bolji prizor od Rigela, gdje je sličan razmak i razlika u sjaju. Rigel svojim sjajem jednostavno nadjača pratilju i ona je zahtjevnija za vidjeti, dok kod Epsilon Perzeja je pratilja nepogrešivo vidljiva kao sitna točkica svjetla malo desno od primarne. Prizor me baš iznenadio pa sam ga odlučio skicirati. Inače, na momente sam u difrakcijskim prstenovima primara uočio slabe tragove ljubičaste kromatske. Ipak se u ključnim trenucima osjeti da objektiv ima samo dvije leće.

Oko Epsilonke ima još dvostrukih zvijezda pa se zadržavam u okolici.

STT 69; D*; d=1,4; m=6,6; Per

196x: Samotna bijela zvijezda. Promatrao sam je u više navrata kroz večer i nije mijenjala svoju pojavu.

Nastavljam dalje šalabajzati po okolici.

STT 531; D*; d=2,9“; m=7,1; Per

196x: Dvije zvijezde, bliske, ali jasno razdvojene i velike razlike u sjaju. Pratilja je na 1h, primarna je narančasta.

Opet zgodna dvostruka zvijezda. I nju skiciram jer se pružila prilika.

STF 3114; D*; d=3,1“; m=7,5; Per

151x: Dvije zvijezde, veoma velike razlike u sjaju, bliske, ali jasno razdvojene. Pratilja se smjestila na 8h. Ne uočavam boje na zvijezdama.
196x: Na većem povećanju primarna mi se čini žuta. PA oko 200°.

Na putu prema zvijezdi STF 476 slučajno koristim zvijezdu 52 Per kao orijentir i slučajno uočavam dvojnu zvijezdu koje nema u atlasu! Kasnije sam identificirao kao STF 500.

STF 500; D*; d=4,0“; m=8,6; Per

196x: Dvije zvijezde, jasno razdvojene, velika razlike u sjaju među komponentni. Pratilja na 5h. Bez boja.

I na kraju originalna meta, STF 476.

STF 476; D*; d=25,9“; m=7,7; Per

151x: Dvije zvijezde, jasno i široko razdvojene, velike razlike u sjaju. Pratilja se smjestila na 11.5h. Primarna je crvena, pratilja možda narančasta? PA oko 290°.

Oko 20:45, nakon sat i 15 minuta privodim promatranje kraju. Bacam na 306x pogled na Jupiter, koji pokazuje detalje, ali nema „živosti“ u njima. Mjesec je pak pun detalja, taman sjajan, More Kriza jasno pokazuje nabore po sebi. Iznenadilo me kako se pri maloj pupili od 0,45 mm osjeti prljavština na okularu. Bilo je već i zima, termometar iz Lidla javljao je 0,5°C pri 85% vlage.

Završna misao

Inače, da se osvrnem na priču oko seeinga i promjera teleskopa. Istina je, slika je u manjem teleskopu estetski ugodnija kad je seeing loš, ali ne bih rekao da se vidi više detalja. Pitanje je samo osobne preferencije želi li netko manje detalja koji su donekle bolje definirani ili više detalja koji su nejasnije iscrtani u okularu. Ja sam u timu za više detalja jer sam navikao gledati nejasne stvari. Pretpostavljam da se prividno oštrija slika u manjem promjeru ljudima više sviđa jer naše oko bolje reagira na kontraste.