Naknadno sam saznao kako sam na prošlom promatranju možda imao društvo. Večeras je opet vedro, prilika je za otići za teleskop, a ja si postavljam pitanje kud i gdje?

Ne bojim se vuka, tj. racionalizirao sam si da nije opasan za ljude, ali… nije mi svejedno pa sam odlučio potražiti društvo. Bobo nije mogao, Sanjin nije mogao, a za ostale ne znam jesu li voljni se voziti 2h da bi provodili sate na hladnoći. Na kraju sam presjekao i odlučio otići solo jer vukovi nisu opasni za ljude. Tako barem kažu.

Na put sam krenuo malo ranije, oko 15:25, ali drugom rutom. Nisam krenuo od kuće, već od svojih pa sam se na autocestu uključio naknadno. Onda sam u Petrinji odlučio isprobati drugi put koji bi mogao biti brži, tj. barem sam se tako nadao. Umjesto na cestu prema Glini, u Petrinji sam skrenuo na cestu preko brda prema selu Cepeliš. Tamo sam produžio uz potok (ili rijeku?) Utinju prema Peckima i Donjoj Bačugi. Jako lijepa cesta, u dubokoj hladovini pa u sjenama ima mraza ili snijega. U Donjoj Bačugi skrećem na cestu prema Roviški, gdje se spajam na uobičajenu magistralu prema Zrinskoj gori. Ova cesta od Bačuge do Roviške, prošao sam je s biciklom prije 3 ili 4 godine, bila je tako-tako, ali sada su je nakon potresa obnovili pa je asfalt vrhunski. Sve ceste po kojima sam prošao su obnovljene. EU pare mogu sve. Inače, ovo je super dionica za bicikliranje, jedini je upitna situacija sa psima.

Priprema za promatranje

Unatoč istraživanju na lokaciju dolazim 5 min ranije nego zadnji put, oko 16:45. Možda sam mogao brže proći, ali nije bilo potrebe za jurnjavom. Lokacija je pak u snijegu. Nema ga puno, možda par cm, ali dovoljno da me natjera da očistim do „terre firme“ kako bi postavio ekvatorijalnu platformu. Dok to nisam napravio ona je „plutala“ na snijegu.

Teleskop je bio spreman do 17:15, tj. hladio se i čekao kolimaciju. U međuvremenu sam se posvetio postavljanju Star Adventurera, usjeveravanju istog i okidanju testnih fotografija. Zbog niske temperature, oko 1°C, baterija na fotiću se cijedila naočigled pa sam brzo morao posegnuti za rezervnom. Kada sam nju ubacio, pretpostavio sam da je to to i pustio sam fotić da radi svoje. Kasnije sam otkrio da se nešto dogodilo, baterija je prdeknula, a ja nisam imao niti jednu fotku na raspolaganju.

U međuvremenu sam kolimirao B.A.T.-a i mogu se pohvaliti da je kolimacija bila baš dobra. Čak je i seeing bio bolji nego prošli put, u rangu 1,3 lučne sekunde, taman dovoljno da razdvojim ili naslutim dvojnost nekih zvijezda. Kako sam oko fotića i Star Adventurera izgubio opet više vremena od očekivanja, sve je bilo spremno za promatranje tek oko 18:20.

Promatranje

Podaci o promatranju

Broj promatranja	2024-041
Datum	27.12.2024.
Vrijeme	18:30 – 22:30
Lokacija	Trnovac Glinski – Birači
Temperatura	1°C
Vlažnost	55%
Prozirnost	dobra
Granična magnituda	21,05 mpas
Seeing	dobar
Instrument	B.A.T. Taurus 508/2153

Uvod

Konačno, u 18:30 krenuo sam s promatranjem.

Prva meta je bila dvojna zvijezda STT 69. Ona mi je ostala dužna još od prije 2 tjedna, kada sam promatrao druge dvojne zvijezde u Perzeju. Na prošlom promatranju je nisam uspio razdvojiti, ali večeras je ona bila „čudna“ na 773x povećanju pa sam smanjio na razumnijih 381x i tu je slika bila bolja. Pratilju nisam jasno vidio, većinu vremena, ali definitivno je nešto igralo pokraj primara, najviše lijevo, a povremeno desno ispod. Na kraju sam na moment uočio dvije zvijezde i to je bilo to.

STT 69; D*; d=1,4“; m=6,5; Per

773x: Možda pratilja na 5h u trenucima kada se seeing smiri.

381x: Manje povećanje pomaže. Definitivno je nešto na 6-6.5h, nejasna pratilja. Zvijezda izgleda kao „8“.

Kada sam odradio STT 69, odlučio sam preći na sektor neba u Kočijašu.

Sektor 05h 30m +35° 00′  do 06h 00m +45° 00′

FSR 802; OC; m=n/a; Aur

225x: Relativno gusto, dobro izraženo jato od 35 tamnih zvijezda. Pojedine zvijezde u skupu su manjeg raspona u sjaju. Na gornjem rubu skupa su dvije veoma sjajne zvijezde, nevezane uz skup. Dimenzije skupa su oko 4 x 3 luč. minute.

Skup je u atlasu Interstellarum naveden pod nazivom Koposov 12. Da ne uvodim dodatne oznake u svoj katalog koristit ću FSR oznake. FSR je inače kratica nastala od prezimena autora kataloga, a to su Froebrich, Scholz i Raftery. Katalog je nastao na temelju 2MASS (2 Micron All Sky Surveya), snimaka cijelog neba u infracrvenom spektru. Pretpostavljam kako je upravo to razlog što su pojedini skupovi ili kandidati za skupove vizualno blijedi ili čak nevidljivi.

Kako je u blizini, zaustavljam se kraj jedne dvojne zvijezde.

BU 1053; D*; d=1,9“; m=6,9; Aur

320x: Dvije zvijezde, velike razlike u sjaju. Pratilja je na 5h i gotovo se dira s primarnom, tj. nema crnila između njih. Primarna je blijedožuta.

Nastavljam dalje po objektima. Iako gledam u smjeru Mliječnog puta, ovaj komad neba je siromašan objektima.

Stock 10; OC; m=n/a; Aur

160x: Nakupina od otprilike 35 zvijezda, manjeg raspona u sjaju. Slao izraženo, relativno rijetka nakupina zvijezda. Nakupina je veća od vidnog polja i ne ostavlja baš dojam skupa.

138x: Manje povećanje daje bolji kontekst. Skup se jasno vidi, velik je, bogat i sada vidim 50 zvijezda na hrpi. Sam skup je rijedak, slabo izražen s „repom“ u smjeru 11h. Pojedine zvijezde su većeg raspona u sjaju. Dimenzije skupa procjenjujem na 28 x 17 luč. minuta.

Sh 2-235; NEB; m=n/a; Aur

138x UHC: Ne vidim objekt. Pokušao sam s više kombinacija okulara i filtera.

Sh 2-232; NEB; m=n/a; Aur

138x UHC: Ne vidim niti ovaj objekt.

Možda sam čak i vidio objekt kao svjetliji fon neba, ali sve je to li-la i nedovoljno za detekciju.

FSR 795; OC; m=n/a; Aur

160x: Magličasto jato zvijezda.

275x: Sitna nakupina od 7 zvijezda. Skup je dobro izražen, a pojedine zvijezde su manjeg raspona u sjaju. Pozadina skupa je magličasta. Promjer skupa procjenjujem na 1 luč. minute.

381x: Ništa novo, 7 zvijezda u formi brojke „71“.

FSR 761; OC; m=n/a; Aur

160x: Slabo izražena nakupina, zapravo bolji bi opis bio „zgusnuće“, zvijezda u pozadini. Zvijezde su sličnog sjaja, tamne i ima ih cca 20 komada.

225x: Vidim 25 zvijezda sličnog sjaja u slabo izraženom skupu. Dimenzije skupa su 6 x 1,5 luč. minuta.

Renou 27; OC; m=10; Aur

190x: 25 zvijezda umjerenog raspona u sjaju. Umjereno dobro je izražen, gust, trokutastog oblika s nizom zvijezda koji se iz vrha pruža prema gore desno. Dimenzije skupa su 7 x 1,8 luč. minuta.

S Renou 27 završio sam sektor. Gledam što i kako dalje pa odlučujem nastaviti po Kočijašu i prema sjeveru.

Sektor 05h 30m +45° 00′ do 06h 00m +50° 00′

NGC 1883; OC; m=12; Aur

160x: Magličasti oblak.

310x: Magličasti oblak.

UGC 3374; GX; m=12,6; Aur

248x: Ne vidim galaksiju

NGC 2126; OC; m=10,2; Aur

160x: Vidim 45 zvijezda u dobro izraženom, pravokutnom skupu položenim pod 45°. Skup se sastoji od niza podgrupa koji čine dvije, tri ili četiri zvijezde. Pojedine zvijezde su umjerenog raspona u sjaju izuzev jedne veoma sjajne zvijezde na desnom vrhu skupa. Dotičan zvijezda vjerojatno nije član skupa. Dimenzije skupa su 8 x 4 luč. minuta.

I ovaj sektor sam završio. Nastavljam dalje prema sjeveru i širim opseg sektora.

Sektor 05h 30m +50° 00′ do 06h 30m +60° 00′

SAI 45; OC; m=n/a; Aur

160x: Ne vidim skup.

NGC 2165; OC; m=12,7; Aur

160x: Dobro izraženo jato od 15 zvijezda, umjerene razlike u međusobnom sjaju. Ima oblik romba s repićem prema desno. Dimenzije skupa su 8 x 3,5 luč. minuta.

NGC 2208; GX S0; m=13,79; Aur

160x: Veoma tamna mrlja, izgubljena u sjaju zvijezda u vidnom polju okulara.

275x: Tamna mrlja, blago ovalna i malena. Galaksijom dominira nešto svjetlija središnja regija. Nisam uočio druge detalje.

NGC 2013; OC; m=n/a; Aur

103x: Nakupina zvijezda pravokutnog oblika, slabo izražen. Sastoji se od 25 zvijezda, većeg raspona u sjaju. Većina zvijezda je na lijevoj strani skupa. Dimenzije skupa su 7 x 7 luč. minuta.

NGC 2128; GX S0; m=13,6; Cam

160x: Tamna mrljica.

275x: Sjajna, okrugla mrlja sa središnjom regijom koja nježno izranja iz haloa i dominira galaksijom. Znatno je svjetlija od galaksije i zauzima ½ promjera. Skrenuti pogled daje naznake zvjezdolike jezgre.

UGC 3445; GX S0; m=14,25; Lyn

UGC 3446; GX S0; m=13,86; Lyn

248x: Dvije sjajne mrlje u okular. Baš zanimljiv prizor. Lijeva mrlja (UGC 3445) je duguljasta, sa izraženom i veoma sjajnom središnjom regijom. Ne vidim diskretnu jezgricu u središnjoj regiji. Na lijevom kraju mrljice se vidi veoma taman repić. Desna mrlja (UGC 3446) je ovalna, iako tamnija i manja od lijeve, jasno se vidi i generalno je sjajna. Središnja regija je velika, izražena, ali bez diskretne jezgrice. Iznad galaksije kao da vidim veoma tamna luk? Vidno polje je puno zvijezda. Prizor je baš lijep pa ga skiciram na 381x.

Baš me iznenadio ovaj galaktički par. Pretpostavljam kako bi se lako mogao vidjeti već u 30cm teleskopu.

IC 2166; GX SAB; m=13,2; Lyn

248x: Velika, veoma tamna i ovalna mrlja s nejasnim rubovima. Ne vidim nikakve detalje u mrlji, osim eventualno slabo istaknute i malene središnje regije kada gledam sa skrenutim pogledom.

S IC 2166 završio sam ovaj sektor. Već je 21:30 i malo me grize zima za stopala. Inače je oko 1,5°C i vlažnost je baš niska, 55%. Ne znam da li je to greška senzora, jer SQM mjeri -3°C. Nije mi zima za ruke pa pretpostavljam kako je ovaj pozitivna temperatura ispravna.  Inače, nebo je tako-tako, SQM mjeri 21,05 mpas i u jednom trenu je jedva dosegnuo 21,09 mpas. Dosta lošije od 21,40 mpas, koliko bi trebalo biti na ovoj lokaciji, tj. 21,35 mpas, koliko sam ljetos mjerio u 2 km daljoj Kozaperovici.

Nasumično po nebu

Odlazim do M33 kako bih nastavio nadopunjavati skicu. Ovo je sad već četvrta sesija u kojoj posvećujem vrijeme ovoj galaksiji kako bih provjerio koji su detalji vidljivi i gdje.

Nakon M33, odlazim do M82. Seeing je pristojan pa odlučujem napraviti skicu. Krenuo sam s idejom da skica bude na 381x, ali je slika ipak bila jasnija na 248x, a bez da su se detalji gubili. Ono što me iznenadilo je da sam vidio veoma tamne oblake koji se pružaju okomito ispod i iznad središta galaksije.

Kada sam završio s M82 odlazim obići malo show objekte ili oni koji mi nešto duguju. Jedan od takvih objekata je STF 795, tj. 52 Oriona, dvojna zvijezda koja se nije dala razlučiti u Apaču.

STF 795; D*; d=1,0“; m=6,0; Ori

381x: Dvije zvijezde koje se diraju, između njih nema ili ima jako malo praznog prostora, čista forma „8“. Obje su podjednakog sjaja.

Blizu je planetarka NGC 2022 pa odlazim do nje.

NGC 2022; PNEB; m=11,6; Ori

248x: Sjajna, blago ovalna mrlja bez detalja. Kada je pogledam sa skrenutim pogledom mogu uočiti naznake prstenaste strukture, tj. vidim šupljinu u maglici. Sama šupljina je odmaknuta od centra prema dolje.

Ne mogu, a da ne pogledam M42. Provjeravam Trapez i jasno mogu vidjeti 6 zvijezda u njemu. Seeing je inače čudan, ne mogu postići „fokus“, već sam uvijek blizu njega, ali ne i u fokusu. Kolimacija bi trebala biti dobra pa ne znam zbog čega taj efekt.

Na kraju gledam malo po atlasu, gdje, što i kako. Razmišljam da nastavim sektor oko NGC 2523, koju sam prošli put skicirao. Listajući atlas vidim ucrtanu neku veliku fleku NGC 2403. Što je to? Odlazim provjeriti galaksiju.

NGC 2403

Kada sam zavirio u okular smrzo sam se. Ispred mene mini M33, puna detalja. Uzviknuo sam „Jeb*teeeeeeeeeeeeeeeee!“. Ako je bilo vukova u blizini, moja reakcija im je sladila krv u žilama i otjerala ih u šumu.

NGC 2403; GX SAB; m=8,46; Cam

248x: Auuuuuuuuuuuuu! Veoma sjajna mrlja, veoma velika, dimenzija 5 x 2 luč. minute, iako kasnije je skrenuti pogled te dimenzije povećao na 8 x 3 luč. minute. Galaksija je spektakularna, podsjeća me na M33 u 15 cm teleskopu. Vidim relativno veliku, dobro izraženu središnju regiju koja zauzima ¼ promjera galaksije. U njoj ne uočavam jezgru. Središnja regija ima oblik leptir mašne, sa „krilima“ smještenim gore i dolje. Iz regije, na 8h, izvire spiralni krak koji zakreće suprotno od kazaljke na satu i prolazi ispod središnje regije te završava na cca 5h. Između kraka i središnje regije je tamnija pruga prašine. Na 1h od središnje regije, pri desnom rubu galaksije je jedna diskretna mrlja – NGC 2404! Postoji još takvih mrlja, jedna se smjestila na 8h (NGC 2403 7), van vidljivog ruba galaksije i dosta je slaba, druge dvije su na 7h (NGC 2403 542) i  6h (NGC 2403 755), na rubu vidljivog dijela galaksije. Ova zadnja je nešto izduženija i izgleda kao izdanak spiralnog kraka. Iznad središnje regije, od 10h pa prema 1h, je još jedan slabo definirani spiralni krak, bolje rečeno luk svjetla, koji se širi s lijeva na desno i završava kao relativno sjajna, nejasna regija koja je djelomično sakrivena sjajem zvijezda. Cijela galaksija je prošara sa zvijezdama koje barem malo smetaju u otkrivanju detalja, ali daju ljepoti prizora. Skiciranje.

Za kraj provjeravam Mars. Baš je previše sjajan, čak i na 380x povećanju. Mogao sam vidjeti obje polarne kape, Mare Acidalium na sjevernoj polutci, uz limb. Zaokupirala me jedna zvjezdica u okularu. Smjestila se na 4h i cca 2,2 promjera planeta te sam posumnjao da je neki od marsovih mjesečića. Kasnija provjera je otkrila da je to obična m=10,5 zvijezda, a nikako Phobos ili Deimos.

Za kraj gledam Sirius u nadi da ću vidjeti pratioca. Na 381x ništa od toga.

Sad je već 22:30 i osjećam umor. Slabo sam spavao te kave i zeleni čaj prestaju imati efekta. Odlučujem završiti promatranje. Spremam opremu i u 23:15 krećem kući. Kada sam se spustio s brda jedno 170 m niže, u dolinu rijeke Maje, temperature je s 1,5°C pala na -4,5°C. Što ti je inverzija. Osim krda (stada?) srna, valjda ih je 7 pretrčalo cestu, na putu do doma nije bilo ničeg vrijednog spomena.