Ajde konačno da se i to dogodilo. Nakon mjesec dana poklopilo se da imam sat, dva vremena za teleskop i zvjezdano nebo. Kako nemam vremena za otići u neka brda, plan je bio promatrati planete, barem Jupiter i Saturn, a možda i Mars ako bude sreće. On je za tri tjedna u opoziciji a ja ga nisam još pogledao.

Teleskop sam postavio i pripremio za promatranje oko 22:20. Postupak se malo odužio jer sam odlučio završnu kolimaciju odraditi na zvijezdi. Sumnje kako laserski kolimator nije baš „upucan“ najbolje su se obistinile. To prčkanje po kolimaciji se na kraju odužilo. Kada je teleskop konačno bio spreman, okrenuo sam ga prema Saturnu, koji je provirivao među krošnjama susjedovih voćki i stabala u obližnjem parku.

Na 300x Saturn je bio velik i žut, što zbog svoje prirodne boje što zbog ekstinkcije atmosfere. Ta žuta boja me baš iznenadila. Kako je 300x bilo previše, smanjio sam povećanje na 214x i promatrao planet. Vidio sam jasno disk planeta, tamni pojas uz ekvator, svjetlu zonu iznad (južno) od pojasa i tamniju zonu ispod (sjeverno). Na planetu se ocrtavala tanka sjena prstena, koji je zaklanjao limb oko južnog pola. Na sjevernom limbu se vidjelo kako planet baca „polusjenu“ na prste. Sam prsten pokazivao je Casinnijevu pukotinu samo na najširem dijelu.

Uspio sam uz sam planet vidjeti još pet satelita: Rheu, Dione, Tethys, Titan i Japet. Nažalost, kada sam krenuo tražiti Enkelad, planet je zašao za krošnju susjedovih voćki. Već dugo nisam promatrao planete ovako nisko nad horizontom pa nisam bio svjestan koliko su voćke narasle.

Nakon Saturna sam se prebacio na Jupiter. Planet ove godine brzo mijenja svoj izgled. Još proljetos je imao jasno definirane sjeverne i južne ekvatorijalne pojase, ali sada se ekvatorijalna zona, koja je uvijek bila svjetla, stopila u neki miš-maš. Trenutno je na planetu najsjajnija južna umjerena zona.

Sjeverni pojas se pokazao kao najizraženija pojava. Izgledao je kao vrpca ili rijeka koja meandrira, pun izbočenja i udubljenja s procjepom oko meridijana.

Nakon skiciranja Jupitera vratio sam se Saturnu ali je taj opet zašao za stablo u roku par minuta. Mars se već trebao vidjeti ali od njega ni traga. Tada sam shvatio da zapravo ne vidim horizont ispod 15° i kako ću nešto morati poduzeti oko odabira lokacije promatranja. Na kraju sam se u 23:10 počeo pakirati jer se ujutro trebalo rano ustati.

(Visited 18 times, 1 visits today)