U par crtica pojasnit ću kako je nastala skica maglice Konjska glava.

Kako nisam zadovoljan novim lokalnim bregom (Desni Degoj) koji sam bio prisiljen pronaći nakon što su mi originalni lokalni breg osvijetlili (Pokupsko Cerje), odlučio sam otići dalje od Pokupskog i vidjeti što ima iznad Lasinje. Uočio sam jednu zgodnu livadu u Čremušnici s otvorenim pogledom od jugoistoka do jugozapada. Na ostalim stranama svijeta zezaju malo stabla koja blokiraju do 40-45° nad horizontom, ali taj dio neba me manje interesira. Inače kad kažem otvoren prema jugu, mislim doslovno, vidi se horizont. Jedina smetnja je povremeni prolazak automobila na 15m udaljenoj županijskoj cesti, ali zažmirim tih 30 sekundi i nema problema. Više o tome u drugom postu.

Prvo me iznenadila zodijačka svjetlost koja se vidjela na zapadu. Za dokumentarne svrhe opalio sam fotografiju iste. Nakon pimplanja s fotoaparatom 40 minuta (zato ga ne nosim na promatranja) krenuo sam konačno promatrati u 19:20. SQM je mjerio 21.25-21.30, što je veoma dobro za mjerila lokalnih brega.Bacio sam se na pregledavanje neba o čemu će opet biti više u drugom postu. Nakon što sam odradio dio promatranja, odlučio sam skicirati svim astrofotografima poznat prizor oko Alnitaka. Malo sam se zainatio u zadnje vrijeme jer imam osjećaj da izuzev nas nekolicine „vudrenih“, tko god se primi astronomije završi u astrofotografiji. Želim pokazati da se pogled kroz okular nije mrtav i da na nebu ima masu toga za vidjeti svojim očima. Zato sam se večeras namjerio na ovo astrofotografsko gnijezdo.

Skiciranje

Skiciranje sam započeo u 19:57, a završio u 20:45, čisto da steknete dojam „ekspozicije“. Krenuo sam prvo premjeravanjem kadra i zaključio da je kadar širok 1.2 vidna polja kroz Hyperion na 143x (cca 35′) i visok 2 vidna polja (cca 60′). Sada sam imao mjere za smjestiti skicu na papir. Odlučio sam se da je jedno vidno polje okulara široko 12 kvadratića na papiru. Ucrtao sam prvo zvijezde oko maglice NGC 2024, iako sam kasnije shvatio da sam pogriješio. Bolje bi bilo da sam prvo ucrtao „reper“ zvijezde za cijelu skicu pa onda se tek posvetiti detaljnom pikanju sitnih zvjezdica. No što je, tu je. Cijelo vrijeme sam koristio UHC filter da prigušim sjaj zvijezda, jer koliko god su mi drage, toliko Alnitak sve ubija svojim sjajem, a i ne crta mi se masa sitnih zvjezdica. Ovako ih filter – profiltrira. Kada sam završio s zvjezdicama prebacio sam se na maglice. Prvo je NGC 2024 (Flaming Tree nebula) došla na red. Istovremeno se vidjela tako dobro, a opet je bilo teško zabilježiti detalje. Cijelo vrijeme sam morao paziti da Alnitak bude van vidnog polja da bih izbjegao da ispere maglicu iz okulara. U mraku radim grešku prilikom zamjene okulara. Nisam dobro provjerio pa sam koristio 15mm SkyPanoramu umjesto 7mm. Čudio sam se kako NGC 2024 ne izgleda bolje pa sam se vratio na Hyperion na uvijek ugodnih 145x. Završio sam s NGC 2024, crtajući na papiru njene „otočiće“. Onaj središnji procjep mi više liči vizualno na deltu rijeke s tamnim rukavcima i svijetlim sprudovima i otočićima nego na goruće drvo.

Horshead nebula sketch

Maglica konjska glava, IC 434, NGC 2023 i  NGC 2024

Završivši s NGC 2024, prešao sam na NGC 2023, koja nije bila zahtjevna. Trebao sam se samo dogovoriti vidim li četvrtastu ili ovalnu maglicu. Zaključio sam je da se radi o četvrtastoj maglici sa zaobljenim vrhovima – kompromis samo takav! Nakon nje skačem na zvijezdu večeri – IC 434. Skiciram među zvijezdama obrise pružanja ove maglice jednolikog površinskog sjaja. Negdje na trećini maglice, kraj niza zvijezda, uočavam „udubljenje“ na maglici. Tu je konjska glava, tj. Horsehead (B33). Gledam u okular, mrštim se, napinjem oči, kad počnem uočavati da je „udubljenje“ šire u sredini maglici nego pri njenom rubu. Oduševilo me, pa počinjem nazirati sami oblik konjske glave! Sam vrat koji je vodio od glave do ruba maglice je bio „nejasan“ i imao je nešto u sebi, tj. sama „glava“ je bila tamnija od njega.. Ucrtavam pažljivo na papir što vidim kako mi detalji ne bi pobjegli, ali ovo je definitivno najbolji pogled na Horsehead. Što je najbolje, to sve se događa pod solidnim, ali ne najtamnijim nebom s kojeg sam promatrao maglicu.

Prilikom precrtavanja skice na hamer papir namučio me raspon sjaja u prizoru. Naime, zvijezda Alnitak je svjetlija od svih objekata u vidnom polju zajedno i to je teško predočiti na papiru. Precrtavanje sam odradio iza ponoći, odmah nakon povratka s promatranja jer sam bio nabrijan i znao sam da će skica ispasti dobro. Možda sam se ipak treba strpjeti pa je precrtati sutradan, odmoran i trijeznije glave. No tako je kako je, skica je u konačnici ipak ispala dobro i ne mogu se žaliti.

Na skici možete vidjeti IC 434 kao tamnu, okomitu maglicu iznad Alnitaka. Procjep na polovici desnog ruba je Barnard 33, tamna maglica poznata kao Konjska glava (Horsehead). Desno od Konjske glave vidljiva je mrlja oko samotne zvijezde – NGC 2023. Maglica NGC 2024 (Flaming Tree nebula) je vidljiva desno dolje od Alnitaka kao splet oblačića. Prekrasna maglica koja svoju ljepotu može zahvaliti ultraljubičastom sjaju Alnitaka. Istovremeno, Alnitak prikriva tu ljepotu od znatiželjnih promatrača svojim jarkim sjajem.

 

(Visited 77 times, 1 visits today)